University of Zadar Institutional Repository
Not a member yet
7478 research outputs found
Sort by
Analysis of Šibenik’s Online Reputation as a Tourist Destination
No full textDigitalni kanali promocije, osobito društveni mediji i online recenzije, postali su ključni alati u marketingu turističkih destinacija, često nadmašujući tradicionalne oblike oglašavanja. Kroz servise za recenzije korisnici dijele svoja iskustva, čime značajno utječu na percepciju destinacija i odluke potencijalnih posjetitelja. Digitalni marketing omogućava interaktivnost, globalni doseg i brzu prilagodbu potrebama potrošača, dok istovremeno nosi izazove poput pretrpanosti sadržajem i nedostatka povjerenja potrošača. Reputacija turističke destinacije odražava percepciju potrošača, a online reputacija temelji se na korisnički generiranom sadržaju na društvenim mrežama, recenzijama i web stranicama. Dobra online reputacija donosi brojne prednosti, poput povećane lojalnosti posjetitelja i privlačenja novih turista. Međutim, negativni komentari mogu narušiti imidž destinacije ako se njima ne upravlja strateški. Društveni mediji omogućuju umrežavanje i razmjenu iskustava, dok korisnički generiran sadržaj igra ključnu ulogu u kreiranju online reputacije. Digitalne marketinške strategije, poput SEO-a, SMM-a i marketinga sadržaja, postaju nužne za održavanje konkurentnosti destinacija. U ovom radu provedena je analiza recenzija grada Šibenika na TripAdvisoru, koja je pokazala da su turističke atrakcije u Šibeniku uglavnom pozitivno ocijenjene, s naglaskom na kulturnu baštinu, prirodne ljepote i gastronomsku ponudu. Najbolje ocijenjene atrakcije uključuju Rak Winery i Baraka Winery, dok su pojedine lokacije, poput Dalmatian Ethno Villagea, dobile mješovite recenzije. Rezultati istraživanja potvrđuju kako online recenzije i komentari oblikuju percepciju destinacije te mogu utjecati na privlačnost grada kao turističke destinacije. Većina recenzija odražava oduševljenje i zadovoljstvo posjetitelja, dok su negativne recenzije povezane s cijenama i otežanom dostupnošću pojedinih atrakcija. Održavanje i poboljšanje online reputacije Šibenika zahtijeva aktivno praćenje korisničkih povratnih informacija i implementaciju digitalnih marketinških strategija koje će dodatno unaprijediti imidž destinacije.Digital promotion channels, particularly social media and online reviews, have become key tools in marketing tourist destinations, often surpassing traditional advertising methods. Through review platforms, users share their experiences, significantly influencing the perception of destinations and the decisions of potential visitors. Digital marketing enables interactivity, global reach, and quick adaptation to consumer needs, while also posing challenges such as content overload and a lack of consumer trust. The reputation of a tourist destination reflects consumer perception, and online reputation is based on user-generated content on social media, reviews, and websites. A good online reputation brings numerous advantages, such as increased visitor loyalty and attracting new tourists. However, negative comments can damage a destination's image if not managed strategically. Social media allows networking and the exchange of experiences, while user-generated content plays a key role in creating online reputation. Digital marketing strategies, such as SEO, SMM, and content marketing, are becoming essential to maintain the competitiveness of destinations. This paper presents an analysis of reviews for the city of Šibenik on TripAdvisor, which showed that the tourist attractions in Šibenik are generally rated positively, with an emphasis on cultural heritage, natural beauty, and gastronomic offerings. The highest-rated attractions include Rak Winery and Baraka Winery, while some locations, such as Dalmatian Ethno Village, received mixed reviews. The research findings confirm that online reviews and comments shape the perception of a destination and can influence the city's attractiveness as a tourist spot. Most reviews reflect visitors' enthusiasm and satisfaction, whereas negative reviews are associated with prices and limited accessibility of certain attractions. Maintaining and improving Šibenik's online reputation requires actively monitoring user feedback and implementing digital marketing strategies to further enhance the destination's image
Choir stalls and Wooden Doors of the Split Cathedral : Design Techniques and Chronology
No full textMultidisciplinarno istraživanje djela romaničke drvene polikromirane plastike u Splitu autorica je počela u sklopu proučavanja povijesnoga razvoja glavnog oltara splitske katedrale, čiju je konzervaciju-restauraciju vodila od 2006. do 2012. godine. Buvinine vratnice istraživala je unutar konzervacije-restauracije između 2014. i 2018. godine, što je bilo potaknuto obilježavanjem 800 godina od njihova nastanka. Dovršetkom toga projekta, rezultati istraživanja višekratno su publicirani; cjelovito 2020. godine u recenziranom zborniku radova o vratnicama. Objavljena studija okosnica je drugoga poglavlja disertacije, dopunjena nizom novih zaključaka i komparacija s djelima iz toga vremena u Splitu i Dalmaciji, kao i sa srodnim primjerima u Europi. Obuhvaća se i stupanj istraživanja njihove ikonografije te predlažu dopune objašnjenju. Zaključci se kontekstualiziraju unutar dalmatinske romaničke umjetnosti te europskog naslijeđa malobrojnih primjera srednjovjekovnih drvenih vratnica s kristološkim ciklusom (ukupno pet primjera). Istraživanja korskih klupa započeta proučavanjem povijesnoga razvoja glavnog oltara i svetišta splitske katedrale intenzivirana su 2021. godine pokretanjem (još uvijek aktivnog) konzervatorsko-restauratorskog projekta koji autorica vodi unutar Hrvatskog restauratorskog zavoda. U sklopu njega istražena je konstrukcija korskih klupa, njihova polikromija i povijesne faze, odnosno kronologija, pa se istraživanja ovom prilikom zaokružuju, premda će projekt trajati do 2026. godine. Prijedlog povijesnoga razvoja drvenog kora s izvornom fazom korskih klupa unutar romaničke katedrale objavljen je u recenziranom radu o glavnom oltaru 2013. godine, a sad je ista hipoteza proširena te dopunjena skupinama novih povijesnih, povijesnoumjetničkih, arhitektonskih, arheoloških, tehničkih i drugih izvora i podataka. Zaključuje se cjeloviti prijedlog, odnosno teza o njihovim oblikovnim tehnikama i kronologiji, čime je omogućena informatička vizualizacija njihove izvorne pojavnosti u prostoru katedrale, uz argumentiranje njihove uloge u arhitekturi i liturgiji. Istražena je gradbena materija djela, njezina geneza i kontekst, analizama je utvrđena starost materijala, tehnike sječe i pripreme drvene građe, konstruiranja i spajanja, drvodjeljske i rezbarske tehnike i alati, materijali i tehnike oslikavanja, što je omogućilo izradu tehničke baze naše najstarije umjetnosti u drvu. Velik broj ciljano mapiranih i istraženih komponenti srednjovjekovne drvene plastike i slikarstva na dasci nastalih izravnim proučavanjem više spomenika (što je jedna od metoda istraživanja te se donosi kao nova skupina izvora) interpretiran je u poveznicama s ponajprije povijesnoumjetničkom literaturom te raznovrsnim povijesnim izvorima, za što je autorica kreirala specifičan metodološki alat. Obrađena je sva literatura o temi, poznati izvori dopunjeni su novima, istraženi su novi dosjei i dokumenti, fotografije i slike, izrađeni novi nacrti i kolorističke vizualizacije spomenika, a u pisanom radu je (u formi DVD-a) predstavljena informatička baza obrađenih djela drvene polikromirane plastike i slikarstva na dasci, koja se može pretraživati i uspoređivati prema ključnim riječima te pregledati originalna laboratorijska izvješća. Tehnička istraživanja obuhvatila su, naime, širi kontekst: povijest, drvenu građu, polikromiju i kronologiju drvene plastike i slika na dasci u Dalmaciji od 9. do 15. stoljeća, uključujući slikarsko vezivo, čime su detektirane najstarije kiparske i slikarske tehnike u Hrvatskoj. Uz iluminacije, prilažu se i podaci o polikromiji srednjovjekovnog liturgijskog kamenog namještaja, portala i zidnih slika od Dubrovnika do Zadra. U fokusu studije su dva poglavlja: o drvenim vratnicama i korskim klupama splitske katedrale. U uvodu se govori o samoj katedrali, u tri cjeline, koje opisuju izvornu antičku građevinu, njezinu konverziju u crkvu te nastanak i povijesni razvoj srednjovjekovne katedrale, njezina interijera, namještaja i inventara, zadržavajući se na njezinu sadržaju definiranom u 13. stoljeću. U drugom i trećem poglavlju obrađuje se povijest djela, ali i paleta gradbenih materijala i umjetničkih tehnologija iz 13. stoljeća u Splitu: procesi planiranja, konstruiranja i oblikovanja te materijali, recepti i tehnike prepariranja, oslikavanja i pozlaćivanja. Dokazuju se i u radu vizualiziraju monumentalni oslikani reljefi vratnica i naslona korskih klupa u jedinstvu slike i skulpturalne obradbe koja je bila svojstvena romaničkoj umjetnosti. Ta je slika, naime, gotovo nestala u nizu povijesnih restauratorskih postupaka koji su djela transformirali konstrukcijski i optički, fizički i kemijski, posebice Buvinine vratnice restauracijom 1908. godine. Nasloni korskih klupa pak, kako se dokazuje istraživanjem, ispod zatečenih slojeva otkrivaju jedno od najbolje očuvanih djela romaničke polikromirane plastike u Europi. Kronološki retrogradno od mjesta i zatečenih pojavnosti djela, autorica niže povijesne pisane i slikovne izvore koji dokazuju ritam i opseg njihova mijenjanja; datira, opisuje i valorizira ključne obnove te tako imaginarno 'ljušti' povijesne slojeve do izvorne konstrukcije i polikromije, smještaja i pojavnosti u prostoru nestale romaničke katedrale koju opisuje i rekonstruira, odnosno iznosi pretpostavku o njezinoj izvornoj prostornoj koncepciji i ikonografiji. Povijesnim fazama prilaže konzultiranu literaturu i izvore kao dokaze i alate za rad, kojih je prema 13. stoljeću sve manje, pa se kao glavnim argumentima i izvorima za prijedloge rekonstrukcije izvornih faza klupa i vratnica koristi rezultatima brojnih fizičkih i kemijskih analiza te pomnim dugogodišnjim opservacijama tehnika i tehnologija njihove izrade, dokazujući da su oba djela zaista izradili domaći umjetnici i da su odraz visokih umjetničkih i tehničkih razina ondašnje splitske komune koja je u 13. stoljeću živjela svoje zlatno doba. Rezultati istraživanja povijesti splitske katedrale, njezina interijera, namještaja i opreme s nizom rezultata analiza materijala i tehnika izrade, uz njihovu višeslojnu kontekstualizaciju, premrežavaju se u radu s ostalim razmatranjima, obuhvaćajući gotovo dvadeset godina autoričina profesionalnog rada u splitskoj katedrali te desetak godina istraživanja romaničkog slikarstva na dasci u Splitu i Dalmaciji. Slikarstvom se ona ovdje bavi u poveznicama s temom, zaobilazeći, shodno užoj temi rada, o tome napisati zasebno poglavlje, premda je istraženo svih šest djela iz 13. stoljeća u Splitu (najopsežnije ikona Gospa od Žnjana), a u različitom opsegu još i jedanaest slikarskih djela iz 13. stoljeća u Dalmaciji. Dokazivanje da su oba djela polikromirane drvene plastike oslikali sami rezbari, odnosno da su rezbari tih djela ujedno bili i njihovi slikari, dovela je do saznanja koja ne samo u hrvatskom nego i u europskom kontekstu unapređuju još uvijek slabo poznate umjetničke i tehničke procese izrade djela srednjovjekovne drvene polikromirane plastike. Razmatrajući studije i izvore koje pridonose razumijevanju kronologije vratnica i korskih klupa te interijera splitske katedrale i njezine opreme, radom se objedinjuje i interpretira građa o toj temi te se donose prve generacije povijesno-tehničkih podataka kao cjelovitoga priloga za sljedeću generaciju povijesnoumjetničkih istraživanja djela, kao i njegova objedinjavanja s poljem zaštite umjetničke baštine, budući da se donosi opservacija izazova njihova suvremenog očuvanja. Kao cjeloviti zaključak, predlaže se dokazani izvorni izgled drvenih vratnica i korskih klupa, njihova konstrukcija, polikromija i smještaj u interijeru katedrale iz 13. stoljeća.The author began multidisciplinary research into Romanesque polychrome wood sculpture in Split as part of her research into the historical development of the high altar of Split Cathedral, which she and her team restored in 2006-2012. She researched and restored the Buvina Door in 2014 2018, prompted by the celebration of its 800th birthday; the historical and technical research results were published on completion of the project. These make up the backbone of the first chapter of the study. Research into the choir stalls, which began at the same time as the work on the high altar, has continued until the present, and was intensified in 2021 when a conservation-restoration project was launched that included a series of technical examinations, presented here. The hypothesis on the original phase of the wood choir, submitted here, was drafted and published in 2013. The results of research into the history of Split Cathedral, the Buvina Door, the high altar and the choir stalls, as an integral part of the development of the altar, included analyses of materials and production techniques with contextualisation; they are interwoven in the study and cover more than twenty years of the author's professional work in Split Cathedral and about ten years of research into Romanesque panel painting in Split. Here she addresses painting through links, thus avoiding write a separate chapter about it although all the 13th-century works in Split have been researched, most extensively the icon of Our Lady of Žnjan, which was also one of the author's projects while this study was being written (2018-2020). Not only were all the six paintings in Split examined in a varied extent, but so were also seventeen 13th-century paintings in Dalmatia, in collaboration with colleagues. A large number of separate facts that resulted from direct research into the pieces, which forms the backbone of this study, was interpreted through links to professional literature primarily in the field of art history and diverse historical sources, for which the author created a specific methodological tool. All the literature on the subject was processed, and also files, documents, plans, photographs and images from many archives and galleries, laboratory reports on the materials she sampled from the monuments, as well as those that are kept in the databases of Croatian laboratories. The text of the thesis is accompanied by all the basic data referring to the results of technical research into the processed items of polychrome wood sculpture and panel painting, which have been collected in a computer database and can be searched and mutually compared. The study on the Buvina Door and choir stalls in Split Cathedral covers these two units and also includes a third, a reconstruction of the context and historical development of the space of Split Cathedral with a focus on its appearance as defined in the 13th century. The knowledge that both the above items of polychrome wood sculpture were painted by the carvers themselves, that is, that the carvers of these items were also their painters, significantly advanced insight, not only in the Croatian but also in the European context, into the as yet poorly known artistic and technical processes used to create medieval sculpture in wood. The study deals with the history of the works, but also with the range of building materials and art technologies used in the 13th century in Split: the processes of planning, constructing and sculpting, as well as materials, recipes and techniques of priming, painting and gilding. All this makes it possible to visualise, in the study, the monumental painted reliefs on the door and the backs of the wooden choir stalls and prove that they show the unity of painting and sculpture so characteristic of Romanesque art. The paintings almost disappeared in the succession of historical restoration procedures that transformed the pieces structurally and visually, physically and chemically, especially the Buvina Door in the restoration of 1908. However, the backs of the choir stalls have been surprisingly well preserved, which includes them among the best-preserved testimonies of medieval polychrome wood sculpture in Europe. Through detecting and analysing the structural materials of the pieces it is possible to visualise their original appearance in the cathedral space, and to argument their role in the architecture and liturgy. The author researches the structural material of the works, its genesis and context, its age, the techniques of cutting and preparing the wood, constructing and joining, carpentry and carving techniques and tools, painting materials and techniques, which made it possible to create the technical base of our oldest art in wood. She moves back through time from the current point and condition of the works and chronologically registers historical written and pictorial sources that show the rhythm and scope of changes; she dates, describes and evaluates the key renovations and thus fictitiously peels off historical layers to reach the original structural and visual effect, location and appearance in the space of the vanished Romanesque cathedral that she is reconstructing. She proposes the spatial conception, position, construction and appearance of the sanctuary elements and of the sanctuary as a whole. On this journey she attaches to the historical phases the literature and sources she consulted as evidence and working tools, which decrease in number as she approaches the 13th century. Because of this the main arguments and sources for her proposals of reconstructing the original phases of the stalls and door are based on many physical and chemical analyses and careful long-term observations of the techniques and technology of their production, which prove that both the pieces were indeed created by the hands of local artists and that they are a reflection of the high artistic and technical levels of the then Split commune, which was living its golden age. The study does not deal with the history of art in the narrower sense, its role is to provide unified material for a new generation of researchers
Body satisfaction and Mediterranean diet
No full textZadovoljstvo vlastitim tijelom, obuhvaća prihvaćanje, poštovanje i pozitivno mišljenje o vlastitom tijelu. Zadovoljstvo tjelesnim izgledom povezano je sa zdravijim prehrambenim navikama, dok je nezadovoljstvo tijelom povezano s lošijom kvalitetom prehrane i manjom raznolikošću prehrane. Pojam „mediteranska prehrana“ danas se primjenjuje pri opisu tradicionalnih prehrambenih navika zemalja koje okružuju Sredozemno more. Pridržavanje mediteranske prehrane pokazuje se značajno pozitivno povezano sa samopouzdanjem, fizičkom aktivnošću te negativno povezano sa sklonosti prema poremećajima prehrane te nezadovoljstvu tjelesnim izgledom. Ovim istraživanjem nastojala se ispitati povezanost zadovoljstva tjelesnim izgledom s pridržavanjem mediteranske prehrane. Istraživanje je provedeno primjenom online upitnika. Sudjelovalo je 100 sudionica iz Hrvatske, od kojih je 58% bilo studentica, a 42% nestudentica, s prosječnom dobi od 24 godine. Utvrđena je niska pozitivna povezanost između Indeksa konzumiranja mediteranske prehrane te Upitnika zadovoljstva tjelesnim izgledom. Sudionice koje su postizale veći rezultat na Upitniku pridržavanja mediteranske prehrane postizale su i veći rezultat na Upitniku zadovoljstva tjelesnim izgledom. Nije utvrđena povezanost između Upitnika za pridržavanje mediteranske prehrane te Upitnika zadovoljstva tjelesnim izgledom. Zaključno, rezultati ukazuju na potrebu za daljnjim istraživanjima koja bi detaljnije ispitala odnos zadovoljstva tjelesnim izgledom i prehrambenih navika među ženama.Satisfaction with one's own body includes acceptance, respect and a positive opinion about one's own body. Satisfaction with body appearance is associated with healthier eating habits, while body dissatisfaction is associated with poorer diet quality and less variety of diet. The term "Mediterranean diet" is now used to describe the traditional eating habits of the countries surrounding the Mediterranean Sea. Adherence to the Mediterranean diet is significantly positively related to self-confidence, physical activity, and negatively related to the tendency towards eating disorders and dissatisfaction with physical appearance. This study aimed to examine relationship between body satisfaction and adherence to the Mediterranean diet. The study was conducted using an online questionnaire. A total of 100 female participants from Croatia took part, of whom 58% were students and 42% were non-students, with an average age of 24 years. A low positive correlation was found between the Mediterranean Diet Serving Score and the Body-Esteem Scale for Adolescents and Adults. Participants who scored higher on the Mediterranean Diet Serving Score also scored higher on the Body-Esteem Scale for Adolescents and Adults. No correlation was found between the Mediterranean Diet Adherence Screener and the the Body-Esteem Scale for Adolescents and Adults. No correlation. In conclusion, the results indicate the need for further research to examine in more detail the factors that influence body image and eating habits among women. In conclusion, the findings highlight the need for further research on relationship between body image and eating habits among women
Application of artifical intelligence in navigation
No full textOvaj rad istražuje sveobuhvatnu primjenu umjetne inteligencije (UI) u području pomorske navigacije, s ciljem prikazivanja njezinog doprinosa sigurnosti, učinkovitosti i održivosti pomorskog prometa. Analizom ograničenja klasičnih navigacijskih sustava ističe se potreba za naprednim rješenjima koja prevladavaju tehničke i operativne izazove postojećih tehnologija. Rad se fokusira na potencijal UI u unaprijeđenju navigacijskih sustava, poput optimizacije pomorskih ruta, razvoja sustava za izbjegavanje sudara i uvođenja autonomnih brodova. Također, analiziraju se ekološke i ekonomske prednosti korištenja UI u pomorstvu, kao i izazovi integracije ovih tehnologija u postojeće sustave brodova i luka. Posebna pažnja posvećena je pravnim i etičkim pitanjima koja prate uvođenje UI, uključujući zaštitu podataka, transparentnost i odgovornost. Rad zaključuje da umjetna inteligencija predstavlja ključnu tehnologiju za budući razvoj pomorske industrije, uz potrebu za regulativnim okvirom, obrazovanjem i tehnološkom prilagodbom za njezinu širu primjenu.This paper explores the comprehensive application of artificial intelligence (AI) in the field of maritime navigation, aiming to demonstrate its contribution to the safety, efficiency, and sustainability of maritime transport. By analyzing the limitations of conventional navigation systems, it highlights the need for advanced solutions that overcome the technical and operational challenges of existing technologies. The paper focuses on the potential of AI in improving navigation systems, such as optimizing maritime routes, developing collision avoidance systems, and introducing autonomous ships. Additionally, it analyzes the environmental and economic benefits of using AI in maritime transport, as well as the challenges of integrating these technologies into existing ship and port systems. Special attention is given to the legal and ethical issues accompanying the adoption of AI, including data protection, transparency, and accountability. The paper concludes that artificial intelligence represents a key technology for the future development of the maritime industry, with the need for a regulatory framework, education, and technological adaptation for its broader implementation
Unqualified Teaching in Schools on the Zadar Islands
No full textEkstremna depopulacija koja je zahvatila zadarske otoke, izravno se odrazila na školstvo. Geografska izoliranost otočnih škola dovela je do sve manjeg broja učenika i do poteškoća u osiguravanju kvalificiranog nastavnog kadra. Nestručno zastupljena nastava, posebno izvanstručna nastava (gdje nastavnici posjeduju pedagoške, ali ne i specifične stručne kompetencije za predmet), učestala je praksa na ovom području. Iako brojna strana istraživanja obrađuju ovaj fenomen, u domaćoj mu se literaturi posvetilo malo pažnje, stoga ovaj rad nastoji rasvijetliti njegove implikacije te doprinijeti razumijevanju i rješavanju ovog kompleksnog problema. Kvalitativno istraživanje, provedeno polustrukturiranim intervjuima s pedagozima i nastavnicima, utvrdilo je da se nestručno zastupljena nastava na otocima percipira kao neizbježna realnost zbog poteškoća u privlačenju stručnjaka za rad na otocima, osobito za prirodoslovne, tehničke i informatičke predmete. Dok pedagozi općenito ne vide veliki problem u kontekstu osnovne škole, izražavaju zabrinutost zbog nedostatka stručnih suradnika. Nastavnici ističu izazove u pripremi nastave i prisutnost zabrinutosti vezanih uz roditeljska očekivanja i opću nezainteresiranost za rad u školstvu. Percepcija pružene podrške nastavnicima varira, a neki se nastavnici oslanjaju na vlastite resurse. Osiguranje kvalitete nastave u školama na zadarskim otocima složen je izazov koji zahtijeva sustavan i višerazinski pristup. To uključuje prilagodbu brodskih linija, financijske poticaje, jačanje stručne podrške te poticanje lokalnog stanovništva na pedagoško obrazovanje. Naglašava se potreba za podizanjem kvalitete nastavničke profesije i sustavnom podrškom kako bi se motiviralo kvalitetne nastavnike što u konačnici podiže kvalitetu nastave i učenja.The extreme depopulation affecting the Zadar islands has directly impacted their education system. The geographical isolation of island schools has led to a decreasing number of students and difficulties in securing qualified teaching staff. Unqualified teaching, particularly out-offield teaching (where teachers possess pedagogical but not subject-specific qualifications), is a common practice in this area. While numerous international studies address this phenomenon, it has received limited attention in domestic literature. This paper aims to shed light on its implications and contribute to understanding and resolving this complex issue. A qualitative study, conducted through semi-structured interviews with pedagogues and teachers, revealed that unqualified teaching on the islands is perceived as an unavoidable reality due to challenges in attracting subject-matter experts to work in these isolated locations, especially for science, technical education, and IT subjects. While pedagogues generally don't view it as a major problem in the context of primary schools, they express concerns about the lack of professional associates. Teachers highlight challenges in lesson preparation and the presence of concerns related to parental expectations and a general lack of interest in working in education. Perceptions of support provided to teachers vary, with some relying on their own resources. Ensuring quality teaching in schools on the Zadar islands is a complex challenge requiring a systematic and multi-level approach. This includes adapting ferry lines, providing financial incentives, strengthening professional support, and encouraging local residents to pursue pedagogical education. The paper emphasizes the need to raise the quality of the teaching profession and provide systemic support to motivate qualified teachers, which ultimately enhances the quality of teaching and learnin
Biological control of fungal phytopathogens and mycotoxins using marine organisms
No full textFitopatogeni gljivičnog podrijetla i mikotoksini koje neke vrste gljivica proizvode uzrokuju značajne gubitke u usjevima, dovodeći do smanjenja dostupnosti hrane i financijskih gubitaka. Mikotoksini, sekundarni metaboliti nekih vrsta gljivica toksični za ljude i životinje, predstavljaju ozbiljnu prijetnju sigurnosti hrane za ljude i životinje, zahtijevajući pažljivo praćenje i kontrolu kako bi se smanjio rizik od kontaminacije u prehrambenom lancu. Unatoč širokoj primjeni kemijskih sredstava za suzbijanje mikotoksina i gljivičnih patogena u poljoprivredi, naglašava se važnost biološke kontrole. Korištenje morskih organizama, s posebnim naglaskom na morske bakterije i gljivice, predstavlja održivu alternativu koja bi mogla pridonijeti smanjenju ekološkog utjecaja i potencijalnih rezidualnih problema. Morski organizmi imaju jedinstvene metaboličke i fiziološke adaptacije na ekstremna okruženja, što ih čini izvorom posebnih metabolita, poput polifenola i terpenoida. Ovi spojevi pokazuju potencijal u kontroli gljivičnih fitopatogena i mikotoksina. Cilj je ovog preglednog diplomskog rada sintetizirati i analizirati trenutno dostupna znanstvena saznanja o biološkoj kontroli gljivičnih fitopatogena i mikotoksina primjenom morskih mikroorganizama i njihovih derivata. Ovakav pristup otvara put za ekološki prihvatljive strategije kontrole bolesti, istražujući potencijal morskih organizama u očuvanju sigurnosti hrane i održivosti poljoprivrede.Fungal phytopathogens, along with mycotoxins produced by some fungl genera, cause significant losses in crops, leading to a decrease in food availability and financial losses. Mycotoxins, fungal secondary metabolites toxic for humans and animals, pose a serious threat to the safety of food for both humans and animals, necessitating careful monitoring and control to reduce the risk of contamination in the food chain. Despite the widespread use of chemical agents to combat mycotoxins and fungal pathogens in agriculture, the importance of biological control is emphasized. The use of marine microorganisms, with a specific focus on marine bacteria and fungi, represents a sustainable alternative that can contribute to reducing ecological impact and potential residual issues. Marine organisms exhibit unique metabolic and physiological adaptations to extreme environments, making them a source of special metabolites such as polyphenols and terpenoids. These compounds show potential in controlling fungal phytopathogens and mycotoxins. The aim of this review thesis is to synthesize and analyze currently available scientific knowledge on the biological control of fungal phytopathogens and mycotoxins using marine organisms and their derivatives. This approach paves the way for environmentally friendly disease control strategies, exploring the potential of marine organisms in preserving food safety and agricultural sustainability
Dialysis and kidney transplantation in children
No full textDjecu oboljelu od akutnog bubrežnog zatajenja i kronične bubrežne bolesti, uz konzervativne metode, po potrebi se liječi dijalizom i transplantacijom. Liječenje je potrebno započeti kod pojave znakova i simptoma uremije te nemogućnosti regulacije volumnog statusa. Dijaliza je metoda liječenja kojom se iz krvi uklanjaju uremijski toksini i višak tekućine korištenjem polupropusne membrane te razmjenom čestica između krvi s jedne i dijalizata s druge strane. Razlikujemo hemodijalizu i peritonealnu dijalizu. Hemodijaliza je ekstrakorporalna metoda koja se provodi posebnim uređajem i umjetnim filterom nekoliko sati, 3–4 puta tjedno, putem arterio–venske fistule ili centralnog venskog katetera. Peritonealna dijaliza je intrakorporalna metoda koja kao membranu koristi peritoneum, a uključuje utakanje i drenažu dijalizata u peritonealnu šupljinu nekoliko puta dnevno (kontinuirana ambulantna), ili automatski noću pomoću uređaja (automatizirana). Transplantacija je prepoznata kao metoda prvog izbora, a podrazumijeva presađivanje bubrega donora u tijelo primatelja. Prethodi joj opsežna obrada koja uključuje niz laboratorijskih i slikovnih pretraga te specijalističke preglede. Medicinske sestre/tehničari imaju važnu ulogu u skrbi za djecu oboljelu od bubrežnih bolesti, kroz sudjelovanje u provedbi specifičnih dijagnostičkih i terapijskih postupaka te edukacije djece i roditeljaChildren suffering from acute kidney failure and chronic kidney disease, along with conservative methods, are treated with dialysis and transplantation if necessary. Treatment should be initiated at the appearance of signs and symptoms of uremia and the impossibility of volume status regulation. Dialysis is a treatment method that removes uremic toxins and excess fluid from the blood using a semi-permeable membrane and the exchange of particles between the blood on the one side and the dialysate on the other. We distinguish between hemodialysis and peritoneal dialysis. Hemodialysis is an extracorporeal method performed with a special device and an artificial filter for several hours, 3-4 times a week, through an arteriovenous fistula or a central venous catheter. Peritoneal dialysis is an intracorporeal method that utilizes the peritoneum as a membrane, involving the insertion and drainage of dialysate into the peritoneal cavity several times a day (continuous ambulatory) or automatically at night using a device (automated). Transplantation is recognized as the method of first choice, and involves transplanting a donor's kidney into the recipient's body. It is preceded by an extensive work-up that includes a series of laboratory and imaging tests and specialist examinations. Nurses play an important role in the care of children with kidney disease through participation in the implementation of specific diagnostic and therapeutic procedures and the education of children and parents
Cultural heritage of the Imotska krajina region
No full textU ovom diplomskom radu obrađena je materijalna kulturna baština Imotske krajine koja obuhvaća povijesne utvrde, sakralne objekte, arheološke lokalitete i spomenike iz različitih povijesnih razdoblja. Poseban naglasak stavljen je na prirodne ljepote poput Modrog i Crvenog jezera i značajne građevine poput tvrđave Topana, Badnjavice, crkve svetoga Franje, svetog Luke i ponekih stećaka koji svjedoče o bogatoj i kontinuiranoj naseljenosti ovog područja. Prikazana je i uloga tih znamenitosti u oblikovanju lokalnog identiteta te važnost njihove zaštite i obnove. Analizirana je i nematerijalna baština Imotske krajine kroz njene temeljne izraze: književnost, folklorno stvaralaštvo, narodna nošnju, običaji, vjerovanja i kinematografija. Dio rada posvećen je književnom bogatstvu u vidu legendi i balada, ali i priznatih književnika i njihovih djela. Obrađene su teme folklornog stvaralaštva, vjerovanja i narodne nošnje, važnih filmskih ostvarenja i običaja koji su se većim dijelom zadržali zahvaljujući predanosti Imoćana prema tradiciji. Raspravljano je o načinima prenošenja tih tradicija, izazovima suvremenog društva te potrebi za institucionalnom i društvenom zaštitom nematerijalne baštine. Naglašena je važnost lokalne zajednice u očuvanju ovih vrijednosti i nužnost prilagodbe novim okolnostima kako bi se osigurala njihova održivost u budućnosti.This thesis examines the tangible cultural heritage of the Imotska Krajina region, which includes historical fortifications, religious buildings, archaeological sites and monuments from different historical periods. Special emphasis is placed on natural beauties such as the Blue and Red Lake and significant buildings such as the Topana fortress, Badnjavica, the church of St. Francis, St. Luke and some tombstones that testify to the rich and continuous settlement of this area. The role of these landmarks in shaping local identity and the importance of their protection and restoration are also presented. The intangible heritage of the Imotska Krajina region is also analyzed through its basic expressions: literature, folklore, folk costumes, customs, beliefs and cinematography. Part of the work is dedicated to literary wealth in the form of legends and ballads, but also recognized writers and their works. The topics of folklore, beliefs and folk costumes, important film works and customs that have been largely preserved thanks to the dedication of the people of Imotski to tradition are discussed. The ways of passing on these traditions, the challenges of contemporary society and the need for institutional and social protection of intangible heritage were discussed. The importance of the local community in preserving these values and the necessity of adapting to new circumstances in order to ensure their sustainability in the future was emphasized
Some aspects of the validity of the Moral Identity Questionnaire
No full textProučavanje moralnosti traje još od antičkih vremena (Haidt, 2008), a prvi istaknutiji doprinos dali su Piaget i Kohlberg (prema Petrović, 2011; prema Kohlberg i Hersh, 1977). Blasi (1980) je tvrdio kako njihovi razvojni stadiji nisu dovoljni za predviđanje moralnog ponašanja zbog čega, unutar osobinskog pristupa, uvodi koncept moralnog identiteta, naglašavajući usklađenost moralnog djelovanja s vrijednostima i ciljevima pojedinca. Drugi važan pristup je socijalno-kognitivni, te on uključuje međudjelovanje situacijskih, kognitivnih i afektivnih čimbenika na moralni identit te moralno djelovanje (Hardy i Carlo, 2011b). Važnost moralnih vrijednosti u pogledu moralnog djelovanja, prepoznali su kasnije i drugi istraživači (Schwartz i Bilsky, 1987; Rai i Fiske, 2011; Haidt i Graham, 2011), istučući pritom izražen utjecaj socijalnih i kulturalnih faktora, kao i grupnih procesa na njihov razvoj i integraciju (Haidt, 2001; Leach i sur., 2007; Dinh i sur., 2012). Istraživači tvrde da ovakve eksplicitne mjere imaju slabiju prediktivnu valjanost u odnosu na implicitne mjere (Johnston i sur., 2013). Kako bi nadvladala nedostatke dosadašnjih mjera, Luetić (2022) je predstavila i validirala prvu eksplicitnu mjeru moralnog identiteta na hrvatskom uzorku u obliku Upitnika moralnog identiteta. U svrhu dodatne validacije i ispitivanja aspekata konkurentne valjanosti Upitnika moralnog identiteta (Luetić, 2022), provedeno je istraživanje koje je uključivalo članove/ice Crvenog križa, LGBTQIA+ zajednice, udruga za zaštitu prava žena, klerike i posvećene osobe, dobrovoljne darivatelje krvi i odvjetnike/ice (N=366). Pretpostavljeno je kako bi pojedina moralna vrijednost trebala biti važnija pojedinoj skupini u odnosu na druge skupine. Također se pretpostavljalo da će sudionici generalno imati tendenciju prema određenoj vrijednosti kroz sva tri konteksta težine posljedica dilema (laki, srednji i teški). Rezultati su pokazali kako klerici i posvećene osobe (N=59) imaju veći broj odabira i izraženiju snagu procjene za vrijednost istine u odnosu na sve skupine, osim u odnosu na članove/ice Crvenog križa (N=71) i dobrovoljne darivatelje krvi (N=37). Broj odabira vrijednosti dobronamjernosti bio je niži kod članova/ica Crvenog križa i dobrovoljnih darivatelja krvi u odnosu na članove/ice LGBTQIA+ zajednice (N=59) i udruga za zaštitu prava žena (N=50), dok kod ostalih skupina, kao i kod snage procjene vrijednosti dobronamjernosti, nije bilo razlike. Najizraženiju vrijednost odanosti u vidu broja odabira i snage procjene, imali su odvjetnici/ice (N=50), razlikujući se značajno u obje mjere od svih drugih zajednica, udruga i profesija. Odvjetnici su također pokazali značajno veći broj odabira i i snagu procjene vrijednosti slobode u odnosu na sve skupine, osim u odnosu na članove/ice udruga za zaštitu prava žena. Udruge za zaštitu prava žena su pokazale veći broj odabira vrijednosti jednakosti u odnosu na članove/ice LGBTQIA+ zajednice te odvjetnike/ice, dok im je snaga procjene iste vrijednosti bila izraženija u odnosu na sve skupine, osim u usporedbi s članovima/icama Crvenog križa i dobrovoljnih darivatelja krvi. Što se tiče povezanosti kroz različite kontekste težine, utvrđene su male, ali statistički značajne povezanosti kod svih vrijednosti, kod gotovo svih kontekstualnih usporedbi za broj odabira i snagu procjene, osim kod vrijednosti jednakosti za gotovo sve kontekste, te kod vrijednosti odanosti i slobode u slučaju usporedbe lakog i srednjeg te srednjeg i teškog konteksta za broj odabira vrijednosti. Rezultati su razmatrani u okviru važnosti pojedinih moralnih vrijednosti i motivirajuće uloge istih kod pripadnika određenih profesija, zajednica i udruga.The study of morality dates back to ancient times (Haidt, 2008). The first contributions were made by Piaget and Kohlberg (according to Petrović, 2011; Kohlberg and Hersh, 1977). Blasi (1980) argued that their developmental stages are not sufficient to predict moral behavior. He therefore introduced the concept of moral identity, viewing it through a trait-based approach that emphasizes the alignment of moral action with an individual's values and goals. Another influential approach is the social-cognitive perspective, which includes the interaction of situational, cognitive and affective factors (Hardy and Carlo, 2011b). The importance of moral values for moral action has also been recognized by other researchers such as Schwartz and Bilsky (1987), Rai and Fiske (2011) and Haidt and Graham (2011), who point to the influence of social and cultural factors, as well as group processes, on their development and integration (Haidt, 2001; Leach et al., 2007; Dinh et al., 2012). Researchers claim that explicit measures have weaker predictive validity compared to implicit ones (Johnston et al., 2013). To address previous shortcomings of explicit measures, Luetić (2022) developed and validated the first explicit moral identity measure in Croatian. The purpose of this study was to investigate the concurrent validity of the Moral Identity Questionnaire (Luetić, 2022). Therefore, the research included members of the Red Cross, the LGBTQIA+ community, women's rights organizations, clerics and consecrated persons, voluntary blood donors, and lawyers (N=366). It was assumed that a certain moral value should be more important in some groups than in others. It was also expected that individuals would consistently favor certain values across all three levels of moral dilemma difficulty (easy, medium and hard). The results showed that clerics and other consecrated persons (N=59) have a greater number of choices and stronger ratings of truth compared to all groups, except for members of the Red Cross (N=71) and voluntary blood donors (N=37). The number of choices of the value of benevolence was lower among members of the Red Cross and voluntary blood donors compared to members of the LGBTQIA+ community (N=59) and women's rights associations (N=50), while there was no difference among the other groups in number of choices, as well as in strenght ratings of the value of benevolence. Lawyers (N=50) showed the strongest endorsement of the value of loyalty, both in number of choices and strength raitings, differing significantly from all other groups. Lawyers, compared to all groups, also showed a significantly higher number of choices and the strength raitings of freedom, except for members of women's rights associations. Women's rights associations showed a higher number of choices of the value of equality compared to members of the LGBTQIA+ community and lawyers, while their strength raitings were greater compared to all groups, except for members of the Red Cross and voluntary blood donors. Regarding the connection across different contexts of difficulty, small but statistically significant connections were found for all values in almost all contextual comparisons for the number of choices and the strength raitings, except for the value of equality that didn't differ for almost all contexts, and the values of loyalty and freedom when they where compared in number of choices between easy and medium and medium and difficult contexts. The findings are discussed in terms of the motivational role of specific moral values among members of different professions, communities, and associations
Investigative journalism from the perspective of Zadar local media editors
No full textCilj ovog diplomskog rada je utvrditi stanje i perspektivu istraživačkog novinarstva u gradu Zadru s aspekta mišljenja i stavova urednika zadarskih lokalnih medija te doprinos koji ima u domeni društvenog, političkog i gospodarskog napretka. Također, kroz razgovore sa šest urednika analizira se trenutno stanje istraživačkog novinarstva u Zadru, kao i njegova budućnost. Prilikom istraživanja korištena je kvalitativna metoda polustrukturiranih intervjua. Detaljnom analizom intervjua utvrđeno je da svi urednici imaju pozitivno mišljenje o svrsi i važnosti istraživačkog novinarstva te da je ono iznimno potrebno za normalno funkcioniranje demokratskog društva. Također, utvrđeno je da svi imaju slobodu baviti se istraživačkim novinarstvom, no ograničeni su manjkom ljudskih i financijskih resursa te vremenskim rokovima, a suočeni su i s raznim pritiscima. Istraživanjem je dokazano da je stav urednika o trenutnom stanju istraživačkog novinarstva u gradu Zadru loš, odnosno smatraju ga nikako ili slabo razvijenim, no uz određene uvjete i korake ovaj bi se oblik novinarstva u budućnosti mogao promijeniti na boljeThe aim of this thesis is to determine the state and prospects of investigative journalism in the city of Zadar from the perspective of the opinions and attitudes of editors of Zadar’s local media, as well as its contribution to social, political, and economic progress. Additionally, through interviews with six editors, the current state of investigative journalism in Zadar and its future are analyzed. The research employed a qualitative method of semi-structured interviews. A detailed analysis of the interviews revealed that all editors have a positive opinion on the purpose and importance of investigative journalism, emphasizing its crucial role in the proper functioning of a democratic society. Furthermore, it was established that while all editors have the freedom to engage in investigative journalism, they are limited by a lack of human and financial resources, tight deadlines, and various pressures. The research confirmed that editors perceive the current state of investigative journalism in Zadar as poor, considering it either nonexistent or underdeveloped. However, with certain conditions and steps, this form of journalism could improve in the future