University of Zadar Institutional Repository
Not a member yet
7478 research outputs found
Sort by
Implementation of contextual learning and teaching in classes from the perspective of primary school teachers
No full textBrojne i ubrzane društvene promjene na svim područjima života i rada pred školu postavljaju zahtjev za osposobljavanje pojedinca koji će moći odgovoriti na sve veće i složenije izazove modernog društva. To se posebno odnosi na ostvarenje odgojno-obrazovnih ciljeva globalnog društva 21. stoljeća. Kontekstualno učenje i poučavanje počinje se prepoznavati kao jedan od pragmatičnih načina njihove realizacije. Teorijske rasprave i rezultati empirijskih istraživanja potvrđuju njegovu učinkovitost u realizaciji brojnih ishoda učenja. Usprkos tome, kontekstualno učenje i poučavanje u nastavnoj praksi nedovoljno je zastupljeno i njegov potencijal nije dovoljno iskorišten. Polazeći od navedenog, u teorijskom dijelu rada izloženo je polazište kontekstualnog učenja i poučavanja s naglaskom na utemeljenje istog u teoriji konstruktivizma. Kontekstualno učenje i poučavanje, odnosno kontekstualni nastavni pristup razmotren je u suodnosu s tradicionalnim nastavnim pristupom kako bi se naglasila distinkcija u shvaćanju načina konstruiranja znanja i procesa učenja koji se pritom odvijaju. U empirijskom dijelu rada izneseni su rezultati istraživanja učestalosti provedbe kontekstualnog učenja i poučavanja iz perspektive nastavnika osnovnih škola, i to kroz tri temeljne dimenzije: Povezivanje i primjena koja se odnosi na povezanost nastave s postojećim znanjima i sposobnostima, odnosno iskustvima učenika iz autentičnog okruženja te koliko se stečeno znanje primjenjuje u novim situacijama i različitim kontekstima; Istraživanje i razvojna priroda znanja koja se odnosi na aktivno učenje i suradnju putem istraživanja i rješavanja problema te učenja i poučavanja u kojem je naglasak stavljen na razvojnu prirodu znanja i njegovu uvjetovanost kulturnim i društvenim kontekstom; Uključivanje i samostalnost koja se odnosi na uključenost učenika u planiranje i izvođenje nastavnog procesa kao bitnog obilježja kontekstualnog učenja i poučavanja. Dobiveni rezultati istraživanja ukazali su kako nastavnici procjenjuju da relativno rijetko u nastavi provode kontekstualno učenje i poučavanje, a posebno kada je riječ o dimenzijama Istraživanje i razvojna priroda znanja te Uključivanje i samostalnost. Također je analizirana i procjena učestalosti provedbe kontekstualnog učenja i poučavanja u nastavi s obzirom na sociodemografska i druga obilježja nastavnika (spol, dob, duljina radnog staža u nastavi, predmetno područje poučavanja, primarno studijsko usmjerenje, broj učenika s kojima izvode nastavu, veličina mjesta u kojem se nalazi škola). Rezultati su ukazali na postojanje statistički značajne razlike u procjeni učestalosti s obzirom na pojedina obilježja kao što su broj učenika s kojima se izvodi nastava, veličina mjesta u kojem se nalazi škola, primarno studijsko usmjerenje, dob nastavnika, radni staž u nastavi. Dobiveni su i rezultati samoprocjene nastavnika o načinima upoznatosti s kontekstualnim učenjem i poučavanjem (formalnim visokoškolskim obrazovanjem, pomoću vlastitog iskustva u nastavi, službenih i neslužbenih publikacija i dokumenata, programima za stručno usavršavanje te putem diskusija s drugim nastavnicima i stručnim suradnicima) kao i preprekama u provedbi kontekstualnog učenja i poučavanja u nastavi (nedostatak vremena, nemotiviranost nastavnika, nemotiviranost učenika, neopremljenost učionica i manjak sredstava za rad, nespremnost nastavnika na nove oblike rada, nespremnost učenika na nove oblike rada, preopsežnost nastavnog sadržaja, postojeće strukture i kultura škole, preveliki broj učenika u razrednim odjelima, slaba osposobljenost nastavnika za primjenu elemenata kontekstualnog učenja i poučavanja) te preporukama za otklanjanje istih. Rezultati su pokazali da najveći broj nastavnika kao prepreke provedbi kontekstualnog učenja i poučavanja u nastavi percipira nedostatak vremena, preopsežnost nastavnih sadržaja, preveliki broj učenika u razredu. Postojanje statistički značajnih razlika u načinima upoznati s kontekstualnim učenjem i poučavanjem, osim u kategoriji diskusija s nastavnicima i drugim stručnim suradnicima, utvrđeno je po svim ispitivanim obilježjima izuzev predmetno područje poučavanja. Rezultati su također ukazali na postojanje statistički značajnih razlika u procjeni navedenih prepreka za provedbu kontekstualnog učenja i poučavanja uz izuzetak nespremnosti nastavnika na nove oblike rada s obzirom na gotovo sva ispitivana obilježja pri čemu nisu utvrđene razlike s obzirom na spol. Njihove preporuke za otklanjanje prepreka sadržajno se gotovo poklapaju s percipiranim preprekama te najčešće predlažu rasterećenje nastavnog sadržaja, smanjenje broja učenika u razredu i uvećanje vremena za pripremu nastave, a smanjenje opsega administrativnih poslova. Također, predlažu provedbu sustavnijeg usavršavanja u području kontekstualnog učenja i poučavanja.Many rapid social changes concerning all areas of life and work give the school a task to train the individual who will be able to respond to the increasing and complex challenges of modern society. This applies in particular to achieving the educational goals of the global society of the 21st century. Contextual learning and teaching is beginning to be recognized as one of pragmatic ways of realizing these goals. Theoretical discussions and the results of empirical research confirm its effectiveness in realizing many learning outcomes. Nevertheless, contextual learning and teaching is under-represented in practice and its potential is not sufficiently used. Therefore, the theoretical part of the paper outlines the starting point of contextual learning and teaching with an emphasis on its foundation in the theory of constructivism. Contextual learning and teaching, i.e., the contextual teaching approach, is considered in relation to the traditional teaching approach to emphasize the difference in understanding the ways of constructing knowledge and the underlying learning processes. The empirical part of the paper presents the results of research on the frequency of implementation of contextual learning and teaching from the perspective of primary school teachers through three fundamental dimensions: Connection and application related to connecting instruction with existing knowledge and abilities, i.e. student experiences from an authentic environment and how much the acquired knowledge is applied in new situations and different contexts; Research and developmental nature of knowledge related to active learning and cooperation through research and problem solving, and learning and teaching in which emphasis is placed on the developmental nature of knowledge and its being conditioned by the cultural and social context; Inclusion and autonomy related to the student’s involvement in planning and carrying out the teaching process as an essential feature of contextual learning and teaching. The research results indicate that teachers estimate they relatively rarely implement contextual learning and teaching, especially regarding the dimensions of Research and developmental nature of knowledge and Inclusion and autonomy. An assessment of the frequency of implementation of contextual learning and teaching in the classroom was also analyzed, taking into account the sociodemographic and other characteristics of the teacher (gender, age, length of teaching service, subject area of teaching, primary study program, number of pupils they teach, size of the school's location).. The results indicated a statistically significant difference in the assessment of the frequency concerning individual characteristics, such as the number of pupils, size of the place where the school is located, primary study program, teacher age, length of teaching service. The results of teachers' self-assessment of the ways in which they became familiar with contextual learning and teaching were also obtained (through formal higher education, through their own teaching experience, official and unofficial publications and documents, professional training programs, during discussions with other teachers and expert staff), as well as teachers’ opinions on the obstacles in the implementation of contextual learning and teaching (lack of time, unmotivated teachers, unmotivated students, lack of classroom equipment and aids, lack of teacher willingness to use new methods, lack of student willingness to accept new methods, excessive teaching content, existing school structures and school culture, large classes, poor ability of teachers to apply elements of contextual learning and teaching), and teachers’ recommendations for their elimination. The results indicate that most teachers perceive the following as the obstacles to implementing contextual learning and teaching: lack of time, excessive teaching content, large classes The existence of statistically significant differences in the ways in which teachers became familiar with contextual learning and teaching, except in the category of discussions with teachers and other professional associates, was determined by all the examined characteristics except for the subject area of teaching. The results also indicated the existence of statistically significant differences in the assessment of the mentioned obstacles for the implementation of contextual learning and teaching, with the exception of teachers' reluctance to new forms of work with regard to almost all the examined characteristics, while no gender differences were found. Their recommendations for eliminating the obstacles almost coincide with the perceived obstacles, and most often teachers suggest reducing teaching content, reducing the number of students in the classroom, increasing the time for class preparation, and reducing the scope of administrative tasks. They also propose implementing more systematic training in the field of contextual learning and teaching
Surgical treatment of vesicoureteral reflux in children
No full textVezikoureteralni refluks jedna je od najčešćih bolesti mokraćnog sustava kod djece. Naziva se još i cistoureteralni refluks. Obilježava ga povratak mokraće iz mokraćnog mjehura u gornje dijelove mokraćnog sustava, to jest, u mokraćovod (ureter) i bubrežne kanale. Od njega oboli 1-2% zdrave djece. Češće obolijevaju djeca sklona infekcijama mokraćnog sustava te se također češće se dijagnosticira kod djevojčica. Svako oštećenje cistoureteralnog spoja pogoduje nastanku refluksa. Najčešći i najvažniji pokazatelj je urinarna infekcija. Glavni preduvjet za liječenje vezikoureteralnog refluksa kod djece je prepoznavanje poremećaja mokraćnog sustava. Dijagnosticira se mikcijskom cistografijom te ultrazvukom. Razlikujemo pet stupnjeva vezikoureteralnog refluksa o kojima ovisi i metoda liječenja. Postoje dvije metode liječenja. Konzervativno i kirurško. Konzervativno se odnosi na redovitu kontrolu i na antibiotsku profilaksu te se ono najčešće koristi kod prvog i drugog stupnja vezikoureteralnog refluksa. Kirurško liječenje može biti operacijsko ili endoskopsko. Primjenjuje se za liječenje trećeg, četvrtog i petog stupnja. Drugi stupanj refluksa se liječi kirurški samo ukoliko su infekcije mokraćnog sustava učestale te otporne na konzervativni način liječenja. Obje terapijske metode imaju zajednički cilj, a to je spriječiti oštećenje bubrega. Otvorene operacije su, u prošlosti, dugo bile zlatni standard liječenja vezikoureteralnog refluksa. Sada je zlatni standard endoskopsko liječenje. Takvim načinom liječenja se produžuje submukozni dio mokraćovoda, odnosno, stvara se antirefluksna valvula. Kod liječenja vezikoureteralnog refluksa, uz liječnika, iznimno važnu ulogu ima i medicinska sestra koja obavlja zdravstvenu njegu oboljelog djeteta tijekom cijele hospitalizacije. Priprema pacijente prije operacije, kako fizički tako i psihički, te skrbi o njima u poslijeoperacijskom razdoblju. U dogovoru sa liječnikom primjenjuje ordiniranu terapiju te rješava probleme iz područja zdravstvene njege.Vesicoureteral reflux is one of the most common diseasesof the urinary system in children. It is also called cystoureteral reflux. It is characterized by the return of urine from the bladder into the upper parts of the urinary system, that is, into the ureters and renal ducts. It affects 1- 2% of healthy children. Children prone to urinary tract infections get sick more often, and it is also diagnosed more often in girls. Any damage to the cystoureteral junction favors the development of reflux. The most common and most important indicator is a urinary infection. The main prerequisite for treatment is the recognition of urinary system disorders. It is diagnosed by micturition cystography and ultrasound. There are five degrees of vesicoureteral reflux, on which the treatment method depends. There are conservative and surgical methods of treatment. Conservative refers to continuous monitoring and antibiotic prophylaxis and it is most often applied in the first and second degree of reflux. Surgical treatment can be performed endoscopically or through classical surgery. It is used for the treatment of the third, fourth and fifth degree. The second stage is treated surgically only if urinary tract infections are frequent and resistant to conservative treatment. Both therapeutic methods have the same goal, which is to prevent kidney damage. In previous years, open surgery was the gold standard for the teatment of vesicoureteral reflux. Endoscopic treatment is now the gold standard. With this method, the submucosal part of the ureter is lengthened, that is, an antireflux valve is created. During the treatment, the nurse who takes care of the child during the entire hospitalization also plays an important role. She/he prepares the patient before surgery, both physically and mentally, and takes care of him in the postoperative period. In agreement with the doctor, she carries out prescribed therapy and solves problems in the field of health care
Analysis of flooding in Croatian coastal settlements
No full textObalna područja složeni su i dinamični sustavi koji su diljem svijeta konstantno podložni promjenama. Plavljenje obalnih gradova, uslijed klimatskih promjena, sve je češća pojava u cijelome svijetu, a najugroženija područja su niske obale. Uzimajući u obzir to da su obalna područja najgušće naseljena područja diljem svijeta, problemi nastali uslijed plavljenja uzrokuju znatne štete s vrlo ozbiljnim posljedicama. Jadransko more smatra se poluzatvorenim morem, te je često izloženo promjenama morske razine uslijed ciklonalnih aktivnosti i ekstremnih događaja. Na hrvatskoj obali, u posljednjih 15-ak godina, primijećeno je sve češće i intenzivnije plavljenje obalnih naselja., te kako bi se što učinkovitije moglo djelovati na ublažavanje i saniranje posljedica plavljenja, izrazito je važno utvrditi distribuciju pojave, intenzitet te uzroke plavljenja. Za analizu plavljenja hrvatskih obalnih naselja odabrano je razdoblje od 2008. godine do 2023. godine jer je uočeno da od 2008. godine većina obalnih naselja na hrvatskom dijelu istočnog Jadrana učestalije plavi u odnosu na prijašnja razdoblja. Za analizu poplavnih događaja korišteni su podatci Hrvatskih Voda iz Registra poplavnih događaja te su pretraživani lokalni portali i mediji koji su izvještavali o plavljenju hrvatskih obalnih naselja u razdoblju od 2008. do 2023. godine. Za utvrđivanje razlika u intenzitetu i distribuciji plavljenja hrvatskih obalnih naselja ovisno o intenzitetu atmosferskih poremećaja iznad Jadrana, korišteni su podatci Državnog hidrometeorološkog zavoda za srednji dnevni tlak zraka, brzinu i smjer vjetra te količinu padalina. Korišten je program ArcMap 10.4.1. kako bi se kartografski prikazale sve lokacije na kojima je zabilježeno plavljenje u odabranom razdoblju te morfologija morskog dna, nagib i visina u tri odabrana grada Rijeci, Zadru i Vela Luci. U vrijeme zabilježenih poplavnih događaja na području svih promatranih naselja jasno se uočava pad srednjeg dnevnog tlaka zraka na dan poplave ili nekoliko dana prije. Pojavnost oborina kao ni količina u većini slučajeva ne podudara se s plavljenjem, odnosno u analiziranim događajima oborine nisu utjecale na preplavljivanje obala morem. U razdoblju od 2008. do 2023. godine, zabilježeno je ukupno 146 poplava u 32 naselja duž hrvatske obale. Analizom meteoroloških uvjeta za vrijeme poplavnih događaja primijećeno je kako se poplavni događaji vrlo često pojavljuju lokalno, ovisno o premještanju ciklonalne aktivnosti preko Jadrana. Zabilježeno je i nekoliko poplava prilikom kojih su bili poplavljena naselja duž cijelog hrvatskog dijela istočnog Jadrana. Najviše poplava zabilježeno je 29. listopada 2018. godine kada je poplava zabilježena duž cijele obale. Značajni događaji zabilježeni su i 3. prosinca 2010., 22. studenog 2022., 2./3. studenog 2023. te 5. studenog 2023. Tijekom navedenih događaja, zapažene su varijacije u kretanju srednjeg dnevnog tlaka zraka. U sjevernom Jadranu zabilježeno je 63 poplavna događaja, u srednjem Jadranu zabilježeno je 49 poplavnih događaja te u južnom hrvatskom primorju 34 poplavna događaja. U Zadru je zabilježeno najviše pojava plavljenja (19), zatim u Splitu i Bakru (8) te u Vodicama, Šibeniku i Vela Luci (7). U naseljima s pretežno jugozapadnom orijentacijom, poput Zadra i Šibenika, češće su zabilježene poplave tijekom jugoistočnih i jugozapadnih vjetrova. U radu je djelomično potvrđeno da zapadne i jugozapadne obalne orijentacije utječu na češće poplave zbog puhanja lebića. Suprotno očekivanjima, obrambene strukture poput valobrana nisu značajno smanjile intenzitet poplava, kako je primijećeno u Rijeci, Zadru i Veloj Luci, potvrđujući hipotezu da postojeće obrambene strukture nisu zadovoljavajuće u smanjenju utjecaja poplava. Registar poplavnih događaja kojeg izrađuju Hrvatske vode bilježi nastalu štetu prilikom plavljenja te čini dobru osnovu za analizu plavljenja obalnih naselja no ti podatci su nepotpuni. Najčešće zabilježene štete odnose se na okolišne aspekte, kulturnu baštinu, imovinu, infrastrukturu i gospodarske aktivnosti. Naselja Vrsar, Rovinj, Rijeka, Crikvenica, Volosko, Bakar, Cres, Rab i Mali Lošinj bilježe najveće sučeljavanje s istodobnim štetnim utjecajima na različite aspekte kulturne baštine, gospodarstva, imovine, infrastrukture i ekonomske djelatnosti. Sva navedena naselja nalaze se u sjevernom Jadranu gdje je ujedno zabilježeno i najviše slučajeva plavljenja. Prema ovim podatcima moglo bi se zaključiti da je razina ugroženosti i rizik od plavljenja morem manji u srednjem i južnom hrvatskom primorju, no za takav zaključak potrebno je provesti detaljniju analizu koja bi bila temeljena na indeksu ranjivosti koji obuhvaća brojne prirodne, društvene i ekonomske elemente opisane u Šimac i dr. (2023). S obzirom da se ekstremni ciklonalni poremećaji i plavljenje obale događaju sve češće na području cijele Europe pa tako i na Jadranu, te uzrokuju štetu i predstavljaju prijetnju za lokalno stanovništvo, potrebno je prilagoditi planove za obranu od poplava i buduću izgradnju na obali novonastalim uvjetimaCoastal areas are complex and dynamic systems constantly undergoing changes worldwide. Flooding of coastal cities due to climate change is becoming increasingly common globally, with low-lying coastal areas being the most vulnerable. Considering that coastal areas are densely populated worldwide, issues arising from flooding cause significant damages with very serious consequences. The Adriatic Sea is considered a semi-closed sea, often exposed to sea level changes due to cyclonic activities and extreme events. Along the Croatian coast, in the last 15 years, there has been a noticeable increase in the frequency and intensity of coastal city flooding. To effectively mitigate and address the consequences of flooding, it is crucial to determine the distribution, intensity, and causes of flooding. The period from 2008 to 2023 was selected for the analysis of flooding in Croatian coastal settlements, as it was observed that since 2008, most coastal settlements on the Croatian side of the eastern Adriatic experience more frequent flooding compared to previous periods. Data from the Croatian Waters' Register of Flood Events were used for the analysis of flooding events, along with searches of local portals and media reporting on the flooding of Croatian coastal settlements from 2008 to 2023. To determine differences in the intensity and distribution of flooding in Croatian coastal cities based on the intensity of atmospheric disturbances above the Adriatic, data from the State Hydrometeorological Institute were used, including mean daily air pressure, wind speed and direction, and precipitation amount. ArcMap 10.4.1 was used to cartographically represent all locations where flooding was recorded during the selected period, as well as the morphology of the seabed, slope, and elevation in three selected cities: Rijeka, Zadar, and Vela Luka. During the recorded flooding events in all observed settlements, a clear decrease in mean daily air pressure on the day of the flood or several days before is noticeable. The occurrence of rainfall and its quantity, in most cases, does not align with flooding. In the analyzed events, precipitation did not influence the inundation of coastal areas by the sea. Between 2008 and 2023, a total of 146 floods affected 32 settlements along the Croatian coast. Analysis of meteorological conditions during these events revealed localized flooding, primarily influenced by the movement of cyclones over the Adriatic. Some floods impacted settlements across the entire Croatian eastern Adriatic coastline. The highest number of floods occurred on October 29, 2018, affecting various settlements. Notable events followed on December 3, 2010, November 22, 2022, November 2/3, 2023, and November 5, 2023. Air pressure patterns during these events showed variations. The northern Adriatic experienced 63 flood events, the central Adriatic had 49, and the southern Adriatic witnessed 34. Zadar recorded the highest occurrences (19), followed by Split (9), Rijeka, and Bakar (8 each), and Vodice, Šibenik, and Vela Luka (7 each). Cities with predominantly southwest orientation, such as Zadar and Šibenik, experienced more frequent flooding during southeast and southwest winds. The study partially confirmed that western and southwest coastal orientations influence more frequent flooding due
to lebić winds. Contrary to expectations, defensive structures like breakwaters did not significantly reduce flood intensity, as observed in Rijeka, Zadar, and Vela Luka, validating the hypothesis that existing defensive structures are not satisfactory in reducing flood impacts. The flood registry maintained by Croatian Waters provides a foundation for analyzing flood impacts but lacks completeness, especially regarding economic damage. Notably, the most frequent damages affected environmental aspects, cultural heritage, property, infrastructure, and economic activities. Settlements such as Vrsar, Rovinj, Rijeka, Crikvenica, Volosko, Bakar, Cres, Rab, and Mali Lošinj faced simultaneous detrimental impacts on various aspects of cultural heritage, the economy, property, infrastructure, and economic activities. These settlements, located in the northern Adriatic, also recorded the highest instances of sea-induced flooding. The data suggest that vulnerability and the risk of sea-induced flooding are relatively lower in the central and southern Adriatic, although a more detailed vulnerability index analysis is needed to confirm this conclusion, as proposed by Šimac et al. (2023). Given that extreme cyclonic disturbances and coastal flooding are occurring more frequently throughout Europe, including the Adriatic, causing damage and posing a threat to local populations, it is necessary to adapt flood defense plans and future coastal construction to the newly emerging conditions
Development of education on the Zadar islands under the condition of demographic regression
No full textHrvatski su otoci područje dugotrajnog iseljavanja, posebno intenzivnog od druge polovine 19. stoljeća do danas. Smanjenju broja stanovnika na otocima pridonosi i negativna prirodna promjena čiji se intenzitet razlikuje u pojedinim otočnim skupinama. Zadarski su otoci pogođeni ekstremnom depopulacijom te ih obilježava izrazito duboka starost stanovništva. To se održava na različite sfere društvenoga i gospodarskog života pa tako i na školstvo. Škole na otocima čine središta društvenog života koja omogućuju njegov napredak i razvoj, ali njihov je opstanak ugrožen zbog manjka djece. Rad je rezultat analize demografskog razvoja zadarskih otoka od prvog službenog popisa stanovništva 1857. do posljednjeg provedenog 2021. godine, te razvojem školstva u istom razdoblju. Za potrebe istraživanja korištena je relevantna literatura te su prikupljeni i analizirani demografski statistički podaci, podaci o broju škola, učenika i razrednih odjela te relevantni dokumenti i zakoni koji se tiču društveno-gospodarskog razvoja otoka. Analizom podataka nastojalo se ukazati na složenost uzročno-posljedičnih veza između demografske regresije, razvoja školstva i gospodarskog razvoja zadarskih otoka. Zatvaranje škola, nedostatak nastavnika i smanjena kvaliteta nastave problemi su čije rješavanje zahtijeva sveobuhvatan i sustavan pristup kako bi bio omogućen daljnji razvoj školstva bar na većim zadarskim otocima na kojima živi mlado stanovništvo.The Croatian islands have experienced long-term emigration, particularly intense from the second half of the 19th century to the present. The decline in the island population is also contributed to by a negative natural change, the intensity of which varies among different island groups. The Zadar archipelago is affected by extreme depopulation and population aging. This is reflected in various spheres of social and economic life, including education. Schools on these islands serve as centres of social life, fostering progress and development, but their survival is threatened due to a lack of children. T The paper is a result of an analysis of the demographic development of the Zadar islands from the first official census in 1857 to the last in 2021, as well as the development of education during the same period. The study employed relevant literature and analysed statistical demographic data, number of schools, students, and classrooms, as well as related documents and laws concerning the socioeconomic development of the islands. The analysis aims to reveal the complex interplay between demographic decline, educational development, and economic growth on the Zadar islands. School closures, teacher shortages, and declining educational quality are pressing issues that require a comprehensive and systematic approach to ensure the future of education on these island
Partnership between parents and preschool teachers in the religious upbringing of preschool children
No full textRad nastoji prikazati koji se oblici suradnje uspostavljaju između roditelja i odgojitelja kada je u pitanju vjerski odgoj predškolskog djeteta. Prvi doticaj s vjerom dijete doživljava u svojoj temeljnoj zajednici koja se zove obitelj. U toj zajednici, roditelji imaju zadaću da njeguju svoju vjeru kroz molitve, tradicije i mise kako bi dijete istinski upoznalo Boga. Roditelji, čiji cilj je odgojiti dijete po religioznim vrijednostima, odlučuju uključiti dijete u predškolsku ustanovu koja provodi Program vjerskog odgoja predškolske djece u izvanobiteljskim uvjetima gdje on kroz igru uči o vjeri. Polaskom u vrtić dijete se priključuje zajednici koja je obogaćena ljubavlju, različitosti, zajedništvom, međusobnim uvažavanjem što predstavlja odraz svega onoga za što se zalagao Isus. Odgojitelj je važna osoba u djetetovom životu jer je model kojeg oponaša, sluša, s kojim se igra te s kojim provodi najviše vremena. On s roditeljima dijeli istu zadaću, a to je da oplemeni djetetovu vjeru kroz razne aktivnosti koje se prožimaju kroz cijelu godinu. Kroz svoj rad ne samo da upoznaje dijete, već upoznaje i njegovu obitelj što je bitna stavka za cjelokupni djetetov razvoj. Međusobnim poštivanje, uvažavanjem, povjerenjem roditelja i odgojitelja stvaraju se raznovrsni oblici suradnje koje pomažu djetetu da se ostvari kao dobar čovjek.This paper aims to present the forms of collaboration established between parents and educators when it comes to the religious upbringing of a preschool child. A child's first encounter with faith occurs within their fundamental community, family. In this community, parents are tasked with nurturing their faith through prayers, traditions, and masses, so that the child may come to truly know God. Parents who aim to raise their child according to religious values decide to enroll their child in a preschool institution that implements a religious education program for preschoolers in non-family settings, where the child learns about faith through play. Upon starting preschool, the child joins a community enriched by love, diversity, solidarity, and mutual respect, reflecting the values championed by Jesus. The educator plays a crucial role in the child’s life, as they are a model the child emulates, listens to, plays with, and spends the most time with. The educator shares the same mission with the parents: to enrich the child's faith through various activities that span the entire year. Through their work, they not only come to know the child but also their family, which is a key aspect of the child's overall development. Mutual respect, trust, and appreciation between parents and educators foster diverse forms of cooperation, helping the child to grow into a virtuous person
Romanisms in the carnival text of the village of Orašac from the year 2024
No full textRiconoscendo nella lingua la portatrice della tradizione e della cultura umana l’oggetto di studio di questa tesi è la linguistica, più precisamente la dialettologia. Si analizza la parlata ragusea croata usata dai parlanti del villaggio periferico di Ragusa nella forma di testo scritto per la Festa di carnevale dell’anno 2024 che fa da corpus della ricerca. La parte teorica della tesi accanto alle informazioni generali presenta i punti importanti della storia della città di Ragusa e di Orašac, un villaggio piccolo che si trova a quattordici chilometri dal centro di regione. Visto che la tesi cerca di contribuire alla tradizione si è trattato il tema del carnevale in generale, però in dettaglio la Festa di carnevale nel villaggio di Orašac nel corso del tempo e la Festa del 2024 con l’intero programma dell’organizzazione e della realizzazione della festa. Le informazioni sono raccolte dalle interviste svolte con alcuni abitanti del villaggio che appartengono alla organizzazione carnevalesca o semplicemente fanno parte della Festa. Di seguito vengono spiegati il termine romanismo e il fenomeno dell’interferenza linguistica basandosi sul contatto della lingua italiana e croata nella regione di Ragusa. La seconda parte della tesi presenta l’analisi letteraria del corpus dopo di che descrive la metodologia della ricerca usata per estrarre tutti i romanismi presenti nel testo esteso su una trentina di pagine. Si è cercato di analizzare il significato dei termini, le loro varianti nelle lingue di partenza e le loro etimologie per determinare l’influsso che le lingue romanze hanno lasciato sulla parlata del villaggio. Il risultato mostra duecentoventotto romanismi di cui centottantasette sostantivi, cinque avverbi, quattordici aggettivi e ventidue verbi. Mentre la maggioranza dei verbi ritenuti romanismi appartiene al dialetto, la maggior parte dei sostantivi, avverbi e aggettivi estratti appartengono alla lingua standard croata. L’etimologia dei romanismi si colloca per lo più nella lingua italiana, cioè nel dialetto veneziano, ma ci sono anche i romanismi derivati dalla lingua francese e dalla lingua spagnola che per lo più fanno parte della lingua croata standard.Prepoznajući u jeziku nositelja tradicije i ljudske kulture, predmet proučavanja ovog rada je lingvistika, točnije dijalektologija. Analizira se dubrovački govor koji koriste govornici iz prigradskog sela Dubrovnika u obliku pisanog teksta za karnevalsku proslavu 2024. godine, koja čini korpus istraživanja. Teorijski dio rada, uz opće informacije, prikazuje važne točke iz povijesti grada Dubrovnika i Orašca, malog sela četrnaest kilometara udaljenog od središta regije. Budući da rad nastoji doprinijeti tradiciji, obrađena je tema karnevala općenito, s detaljnim fokusom na karnevalsku proslavu u selu Orašac kroz vrijeme te proslavu 2024. godine s cjelokupnim programom organizacije i izvedbe. Informacije su prikupljene kroz intervjue s nekoliko mještana koji su dio karnevalske organizacije ili jednostavno sudjeluju u proslavi. U nastavku su objašnjeni pojam romanizam i fenomen jezične interferencije temeljen na kontaktu talijanskog i hrvatskog jezika u dubrovačkom području. Drugi dio rada predstavlja književnu analizu korpusa, nakon čega slijedi opis metodologije istraživanja u kojoj su izvučeni svi romanizmi prisutni u tekstu na otprilike trideset stranica, kako bi se analiziralo značenje pojmova, njihove varijante u izvornim jezicima i njihove etimologije kako bi se utvrdio utjecaj koji su romanski jezici ostavili na govor sela. Rezultat pokazuje dvjesto dvadeset i osam romanizama, od kojih su sto osamdeset i sedam imenice, pet priloga, četrnaest pridjeva i dvadeset i dva glagola. Dok većina glagola smatranih romanizmima pripada dijalektu, većina izvučenih imenica, priloga i pridjeva pripada standardnom hrvatskom jeziku. Etimologija romanizama uglavnom potječe iz talijanskog jezika, odnosno venecijanskog dijalekta, ali postoje i romanizmi izvedeni iz francuskog i španjolskog jezika, koji uglavnom pripadaju standardnom jeziku.Recognizing language as the bearer of tradition and human culture, the subject of this thesis is linguistics, more specifically dialectology. It analyzes the Croatian Ragusan dialect spoken by the inhabitants of the peripheral village of Ragusa in the form of a written text for the 2024 Carnival Festival, which serves as the research corpus. The theoretical part of the thesis, in addition to providing general information, highlights key points in the history of the city of Ragusa and Orašac, a small village fourteen kilometers from the regional center. Since the thesis aims to contribute to tradition, the theme of carnival is explored in general, with a detailed focus on the Carnival Festival in Orašac village over time, and the 2024 edition with the full program of organization and execution. The information is gathered from interviews conducted with some of the village's inhabitants who are part of the carnival organization or simply participate in the festival. The terms "romanismo" and the phenomenon of linguistic interference are then explained, based on the contact between the Italian and Croatian languages in the Ragusa region. The second part of the thesis presents the literary analysis of the corpus, followed by a description of the research methodology, which extracted all romanisms present in the text, spanning about thirty pages, to analyze the meaning of the terms, their variants in the original languages, and their etymologies to determine the influence that Romance languages have left on the village dialect. The result shows two hundred and twenty-eight romanisms, of which one hundred and eighty-seven are nouns, five are adverbs, fourteen are adjectives, and twenty-two are verbs. While most of the verbs considered romanisms belong to the dialect, the majority of the extracted nouns, adverbs, and adjectives belong to the standard Croatian language. The etymology of the romanisms is mostly found in the Italian language, particularly the Venetian dialect, but there are also romanisms derived from French and Spanish, that are mostly part of the standard language
Književne adaptacije: Pregled procesa adaptacije književnosti za ekran
No full textThe paper explores the intricate and creative process of adaptation from written narratives to visual or interactive media, primarily film. It covers theoretical foundations such as fidelity to the literary text and intertextuality, and explores the historical evolution of literary adaptations, from early cinema to contemporary adaptations. The paper also discusses the varying roles of adapters from interpreters to co-creators and it notes obstacles that an adapter might encounter, such as length constraints and audience expectations. It examines changed practices in adaptations and the impact of digital technologies on the process itself, including the rise of transmedia storytelling. The paper ultimately highlights a delicate balance between retaining the spirit of an original work and updating it to reflect modern times and to resonate with modern audiences.Rad istražuje zamršen i kreativan proces adaptacije pisanih narativa u vizualne ili interaktivne medijie, prvenstveno film. Obuhvaća teorijske temelje kao što su vjernost književnom tekstu i intertekstualnost te istražuje povijesnu evoluciju književnih adaptacija, od rane kinematografije do suvremenih adaptacija. Rad također raspravlja o različitim ulogama adaptatora od tumača do sukreatora i bilježi prepreke na koje bi adapter mogao naići, kao što su ograničenja duljine i očekivanja publike. Ispituje promijenjene prakse u prilagodbama i utjecaj digitalnih tehnologija na sam proces, uključujući uspon transmedijskog pripovijedanja. Rad naposljetku naglašava delikatnu ravnotežu između zadržavanja duha izvornog djela i njegova ažuriranja kako bi odražavao moderna vremena i odjeknuo kod suvremene publike
Jezična politika i uloga engleskoga jezika u Bruxellesu: istraživanje o uporabi jezika i stavovima
No full textThis thesis examines the language policy and the role of English in Brussels, incorporating a small-scale study on language use and attitudes among people living in the city. The first part explores the theoretical background of language policy and planning (LPP), covering its emergence, evolution, and critical approaches. It also delves into LPP in Belgium, focusing on state reforms, linguistic freedom, and the principle of territoriality. Additionally, it discusses the concept of EuroEnglish and the unique linguistic context of Brussels, particularly regarding the increasing use of English due to globalization and immigration. The second part analyses the results of a questionnaire filled out by 55 Brussels residents. The questionnaire focused on the participants' language proficiency, attitudes towards English dominance, and frequency of English use in various domains. The study revealed that most participants acknowledged the practical benefits of English in Brussels but also expressed concerns about its potential to marginalize local language communities. Additionally, the frequency of English use was a predictor of support for the increased use of English in Brussels and the belief that making English an official language would not threaten local languages. Those who frequently used English expressed greater support for its expanded role in Brussels, viewing it as a valuable tool for communication and integration. Participants who used English more often were more inclined to support its increased use and official recognition, which underscores the pragmatic nature of language attitudes in a multilingual city like Brussels.Ovaj diplomski rad istražuje jezičnu politiku i ulogu engleskog jezika u Bruxellesu, uključujući istraživanje manjeg opsega o uporabi jezika i stavovima među stanovnicima grada. Prvi dio istražuje teorijsku pozadinu jezične politike i planiranja, uključujući nastanak, razvoj i kritičke pristupe. Obrađuje se i jezična politika i planiranje u Belgiji, s fokusom na državne reforme, jezičnu slobodu i načelo teritorijalnosti. Također, u prvome se dijelu analizira koncept EuroEnglish i jedinstveni jezični kontekst Bruxellesa, posebice u vezi sa sve većom uporabom engleskoga jezika zbog globalizacije i imigracije. Drugi dio analizira rezultate upitnika provedenog među 55 stanovnika Bruxellesa. Cilj upitnika bio je otkriti jezične sposobnosti sudionika, stavove prema dominaciji engleskoga jezika i učestalost njegovog korištenja u raznim domenama. Istraživanje je pokazalo da većina sudionika prepoznaje praktične prednosti engleskoga jezika u Bruxellesu, ali da također izražava zabrinutost zbog njegovog potencijala da marginalizira lokalne jezične zajednice. Također, učestalost korištenja engleskoga jezika bila je prediktor podrške povećanoj upotrebi engleskog jezika u Bruxellesu i uvjerenja da proglašenje engleskog službenim jezikom ne bi ugrozilo lokalne jezike. Oni koji često koriste engleski jezik izrazili su veću podršku za njegovu proširenu ulogu u Bruxellesu, smatrajući ga vrijednim sredstvom komunikacije i integracije. Sudionici koji češće koriste engleski jezik bili su skloniji podržati njegovu povećanu uporabu i službeno priznavanje, što upućuje na pragmatičnu prirodu jezičnih stavova u višejezičnom gradu poput Bruxellesa
Prostor u horor franšizi "Noć Živih Mrtvaca"
No full textIn the master's thesis named „Space in the Horror Franchise Night of the Living Dead,” space in George A. Romero's seminal horror franchise Night of the Living Dead is viewed through spatial theories of philosophers and literary critics Mikhail Bakhtin and Gaston Bachelard. The meaning of Bakhtin's chronotope of the road as a dynamic place where different people meet and the chronotope of the threshold that presents a transition between two places of different values can be noticed in the franchise. Bachelard's notions of the shelter provided by the house and a room, refuge offered by a corner, boundaries drawn by doors and windows, the rationality of the attic, and the irrationality of the cellar can also be identified. With the knowledge of Bachelard's view on space, other spaces can be described: an island as either a haven or an entrapment, and communal places and cities as resources of supplies or foci of the disease. Bakhtin and Bachelard's space theory can help us understand how directors use space in their films and what they can represent.Diplomski rad “Prostor u horor franšizi Noć Živih Mrtvaca” predstavlja prostor u značajnoj horor franšizi Georgea A. Romera Noć Živih Mrtvaca koji se sagledava kroz prostorne teorije filozofa i književnih kritičara Mihaila Bahtina i Gastona Bachelarda. U franšizi se može uočiti značenje Bahtinova kronotopa ceste kao dinamičnog mjesta susreta različitih ljudi te kronotopa praga koji predstavlja prijelaz između dva mjesta različite vrijednosti. Mogu se identificirati i Bachelardova značenja prostora; zaklon koji pružaju kuća i soba, utočište koje nudi kut, granice povučene vratima i prozorima, racionalnost tavana i iracionalnost podruma. Pomoću Bachelardova viđenja prostora, mogu se opisati i drugi prostori: otok kao utočište ili zamka, a društvena mjesta i gradovi kao izvori potrepština ili žarišta bolesti. Bahtinova i Bachelardova teorija prostora može nam pomoći razumjeti kako redatelji koriste prostor u svojim filmovima i što oni mogu predstavljati
Android mobile application for live traffic updates
No full textOvaj završni rad obuhvaća razvoj android aplikacije za praćenje stanja u prometu u stvarnom vremenu s fokusom na korištenje modernih tehnologija poput Firebase-ovog alata za rad s NoSQL udaljenom bazom podataka Cloud Firestore, Room lokalne baze podataka i Google Maps API-ja. Aplikacija omogućuje korisnicima pregled trenutnog stanja na cestama kao što su kolone auta na cestama, radarske kamere, prometne nesreće i policijske kontrole. Rad je podijeljen na nekoliko ključnih cjelina. Unutar prvog dijela rada su odrađene osnovne arhitektonske smjernice koje su korištene unutar aplikacije s naglaskom na Clean arhitekturu i MVVM obrazac što omogućuje jasnu raspodjelu odgovornosti između slojeva aplikacije. Također se unutar rada spominje Hilt kao korišteni alat za primjenu dependency injection-a. Drugi dio rada detaljno opisuje odabir udaljenog servera gdje je izabran Firebase-ov alat Cloud Firestore radi svojih prednosti u praćenju podataka unutar stvarnog vremena i svoje jednostavnosti upravljanja istim. Također je razjašnjena upotreba Room baze podataka kao rješenje za lokalnu pohranu podataka kako bi se omogućila sinkronizacija s podatcima dohvaćenim na udaljenom serveru. U završnom dijelu rada je pojašnjena integracija Google Maps API-ja gdje su opisane funkcionalnosti poput dodavanja markera na kartu. Dodatno je objašnjeno korištenje fragmentacije i navigacije unutar aplikacije korištenjem Android Navigation Component-a. Konačno, rad obrađuje i korištenje Kotlin coroutine-a za upravljanje nitima, s naglaskom na optimizaciju aplikacije prilikom rada s bazom podataka i mrežnim pozivima. Čitatelj može pratiti razvojni proces i tehničke detalje aplikacije putem GitHub repozitorija na sljedećoj poveznici: https://github.com/mbuc1c/Radarisha.This final thesis covers the development of an Android application for real-time traffic monitoring, focusing on the use of modern technologies such as Firebase's Cloud Firestore, a NoSQL remote database solution, the Room local database, and Google Maps API. The application allows users to view current road conditions, including traffic jams, speed cameras, traffic accidents, and police patrols. The thesis is divided into several key sections. The first part of the thesis addresses the basic architectural guidelines used within the application, with an emphasis on Clean Architecture and the MVVM pattern, which facilitates a clear separation of responsibilities between different application layers. The thesis also discusses the use of Hilt as the chosen tool for implementing dependency injection. The second part of the thesis provides a detailed explanation of the selection of the remote server, where Firebase's Cloud Firestore was chosen due to its advantages in real-time data tracking and ease of management. Additionally, the use of the Room database as a solution for local data storage is clarified, highlighting its role in synchronizing data retrieved from the remote server. The final part of the thesis explains the integration of Google Maps API, outlining features such as adding markers to the map. Moreover, the thesis explains the use of fragmentation and navigation within the application, leveraging the Android Navigation Component. Lastly, it covers the use of Kotlin coroutines for thread management, focusing on optimizing the application when working with databases and network calls. Readers can follow the development process and technical details of the application via the GitHub repository at the following link: https://github.com/mbuc1c/Radarisha