University of Zadar Institutional Repository
Not a member yet
7478 research outputs found
Sort by
Urban Picture of Trogir in the Time of Cholera during the mid19th Century
No full textKolera je zarazna bolest koja se 1830-ih godina iz Azije proširila po Europi, a u Dalmaciji je izbila 1836. godine. Epidemija kolere je u Trogiru izbila sredinom sedmog mjeseca, a trajala je do početka devetog mjeseca 1836. U tom razdoblju od kolere je preminulo 199 od otprilike 3000 stanovnika Trogira. Ta statistika svjedoči o tome da je Trogir među dalmatinskim gradovima bio najteže pogođen epidemijom kolere. Zabilježeno je da je Trogir kroz prošlost bio suočen sa različitim epidemijama, ali grad je sredinom 19. stoljeća bio u izrazito lošem gospodarskom stanju, a prolazio je kroz političke, društvene i urbane promijene. Iako su se u gradu od početka 19. stoljeća počeli saditi parkovi te rušiti gradske zidine čime se urbani prostor počeo modernizirati, Trogir je bio u lošem komunalnom i higijenskom stanju. Osim toga, visokoj smrtnosti od kolere pridonijeli su i gustoća naseljenosti, neadekvatan pristup pitkoj vodi te močvarno područje koje se nalazilo sjeverno od gradske jezgre. Većinu stanovništva su činili niži socio-ekonomski slojevi odnosno poljoprivrednici i obrtnici, a Crkva i staro plemstvo kao nositelji društvenog života grada polagano gube svoj utjecaj u prvoj polovini 19. stoljeća. Trogir je u tom razdoblju bio prostorno podijeljen na tri glavna dijela, stari grad ili Città, predgrađe u Pašikama ili Città Nova te varoš na Čiovu ili Borgo dell Isola Bua. Epidemija kolere 1836. zahvatila je sva tri glavna dijela Trogira, a o epidemiji i njenim učincima svjedoče trogirske matične knjige iz tog perioda. Matična knjiga umrlih bilježi sve preminule od kolere te pruža informacije o njihovom socio-ekonomskom stanju i druge osobne podatke. Uz pomoć matične knjige umrlih i Stanja duša iz 1824. u kojem su popisane trogirske obitelji, moguće je prikazati prostorno kretanje epidemije kolere u Trogiru.Cholera is an infectious disease that spread across Europe from Asia in the 1830s, and broke out in Dalmatia in 1836. A cholera epidemic broke out in Trogir in the middle of the seventh month, and lasted until the beginning of the ninth month in 1836. During that period, 199 of Trogir's approximately 3000 inhabitants died of cholera. These statistics testify to the fact that Trogir was the hardest hit by the cholera epidemic among the Dalmatian cities. It has been recorded that Trogir was faced with various epidemics in the past, but in the middle of the 19th century the city was in an extremely bad economic condition, and it was going through political, social and urban changes. Although from the beginning of the 19th century parks were planted in the city and the city walls were demolished, which started to modernize the urban space, Trogir was in a bad communal and hygienic condition. In addition, population density, inadequate access to drinking water, and the swampy area north of the city center also contributed to the high death rate from cholera. The majority of the population consisted of lower socio-economic strata, that is, farmers and craftsmen, and the Church and the old nobility, as the bearers of the social life of the city, slowly lost their influence in the first half of the 19th centur.y In that period, Trogir was spatially divided into three main parts, the old town or Città, the suburb in Pašike or Città Nova and the village in Čiovo or Borgo dell Isola Bua. The cholera epidemic of 1836 affected all three main parts of Trogir, and the Trogir registry books from that period bear witness to the epidemic and its effects. The register of deaths records all cholera deaths and provides information on their socio-economic status and other personal data. With the help of the death register and the State of Souls from 1824. in which Trogir families were listed, it is possible to show the spatial movement of the cholera epidemic in Trogir
Folk dances and traditional games in preschool institutions in Slavonia
No full textCilj ovoga istraživanja bio je procijeniti predznanja odgojitelja o tradicijskim i folklornim aktivnostima, ispitati njihove stavove o važnosti provedbe istih u radu sa djecom rane i predškolske dobi, te istražiti učestalost provedbe tradicijskih i folklornih aktivnosti u predškolskim ustanovama na području Slavonije. Kako je tradicija bogatstvo naroda i potrebno ju je prenositi na djecu kako bi se sačuvala, važno je na poticajne i zabavne načine i kroz igru kod djece razvijati svijest o tradiciji i njezinoj važnosti. Na taj se način omogućuje djeci da se cjelokupno razvijaju, da razvijaju nova prijateljstva, ljubav prema domovini i zavičaju i još mnogo toga pozitivnoga. Rezultati istraživanja pokazali su kako su odgojitelji zaista svjesni važnosti tradicije i provođenja tradicijskih aktivnosti u dječjem vrtiću, kao i sudjelovanja na manifestacijama, ali da nažalost ne provode takve aktivnosti niti sudjeluju na manifestacijama toliko učestalo koliko bi bilo poželjno i potrebno, odnosno kako bi se uskladio stav odgojitelja sa njihovom praksom u dječjem vrtiću.The goal of this research was to assess the pre-school teachers' prior knowledge of traditional and folklore activities, to examine their views on the importance of implementing them in working with children of early and preschool age, and to investigate the frequency of implementation of traditional and folklore activities in preschool institutions in the area of Slavonia. As tradition is the wealth of the nation and it is necessary to pass it on to children in order to preserve it, it is important to develop awareness of tradition and its importance in children in stimulating and entertaining ways and through play. In this way, it is possible for children to develop as a whole, to develop new friendships, love for their homeland and homeland and many other positive things. The results of the research showed that educators are really aware of the importance of tradition and the implementation of traditional activities in kindergarten, as well as participation in events, but unfortunately they do not implement such activities or participate in events as often as would be desirable and necessary, that is, in order to harmonize attitude of educators with their practice in kindergarten
Subverzija patrijarhata i oblikovanje ženske seksualnosti u dijelima Jeanette Winterson i Emme Donoughe
No full textThis diploma paper sets out to analyze how patriarchy and patriarchal norms influence and shape female sexuality in the following novels: Jeanette Winterson's Oranges Are Not the Only Fruit and Written on the Body, Emma Donoghue's Stir-Fry and Hood. The emphasis is placed on how patriarchal structures and religious institutions in Ireland and Great Britain influenced the social setting in the late 20th century which shaped the sexual identities of queer protagonists. This paper compares how Winterson and Donoghue approach and subvert traditional norms and views affecting female sexuality and gender identity. The paper explores how the selected authors undermine traditional structures and how they shed light on issues faced by the queer community.Tema ovog diplomskog rada je analiza utjecaja patrijarhata i patrijarhalnih normi na žensku seksualnost u romanima Oranges Are Not the Only Fruit i Written on the Body autorice Jeanette Winterson, kao i u romanima Hood i Stir-Fry autorice Emme Donoghue. Fokus će biti stavljen na patrijarhalne strukture i vjerske institucije u Irskoj i Velikoj Britaniji i način na koji su oblikovale društveni kontekst krajem 20. stoljeća, a koji je utjecao na seksualne identitete queer likova. U radu će se usporediti pristupi koje koriste Winterson i Donoghue u subverziji tradicionalnih normi i pogleda koji se tiču ženske seksualnosti i rodnog identiteta. Također će se analizirati strategije koje obje autorice koriste za dekonstrukciju tradicionalnih struktura i raspraviti o problemima s kojima se suočava queer zajednica
Bakar in antiquity
No full textGrad Bakar nalazi se na sjeverozapadnom dijelu Bakarskog zaljeva, odnosno Bakarske vale. Naseljavanje ovoga prostora započinje u brončanom dobu, a intenzivira se u antičkom periodu. Povijesni izvori ukazuju na postojanje antičkog naselja pod imenom Volcera, moguće današnji Bakar, iako za sada nisu pronađeni pisani tragovi koji bi potvrdili ovu tezu. Oskudna arheološka istraživanja u Bakru potvrdila su postojanje antičke nekropole i rimskodobne ceste. Takvi nalazi nedvojbeno upućuju na antičko naselje na položaju današnjeg grada Bakra, iako su točna pozicija i gabariti toga naselja i dalje nepoznanica. Pronađeni pokretni arheološki materijal može se datirati između 1. i 3. st., što uključuje novac, staklene tanjure, posude, boce i balzamarije, keramičke posude i tanjure, amfore, kamene, brončane i bakrene predmete itd. Okolne gradine, koje se uzdižu iznad Bakra, također imaju tragove života kako u prapovijesnom tako i u antičkom periodu.The town of Bakar is located in the southeastern part of the Bakar Bay. Settlement of this area began in the Bronze Age, and intensified during antiquity. Historical sources indicate the existence of an ancient settlement under the name "Volcera", possibly present-day Bakar, although so far, no written traces have been found that would confirm this thesis. Scarce archaeological research in Bakar has confirmed the existence of an ancient necropolis and a Roman-era road. Such finds undoubtedly point to an ancient settlement at the location of today's town of Bakra, although the exact position and dimensions of that settlement are still unknown. The found archaeological material can be dated between the 1st and 3rd centuries, which includes money, glass plates, vessels, bottles and embalmers, ceramic vessels and plates, amphorae, stone, bronze and copper objects, etc. The surrounding hillforts, which can be located above Bakar, also have traces of life both in the prehistoric and in the antique period
Imotski in the nineteenth – century odeporic writings
No full textIn questa tesi di laurea, l'obiettivo è stato quello di offrire un'immagine unica della città di Imoschi unendo le diverse visioni di vari autori, a partire da Francesco Cusani, Giuseppe Modrich, Charles Yyriarte, Marco de Casotti e Bartolomeo Biasoletti. Il lavoro inizia con una breve discussione sul racconto di viaggio e il suo sviluppo nel corso della storia, per poi proseguire con una panoramica sulla storia della città di Imoschi, dalle sue origini, attraverso le guerre, il carattere e le abitudini della gente che vi abita. Attraverso la musica, la danza, il cibo, le costruzioni e l'industria si possono vedere gli influssi del passato e del presente. Il coraggio e l'ospitalità si distinguono come loro virtù, mentre la diffidenza e la testardaggine emergono come difetti. L'inesploratezza e la particolarità di questo luogo nascondono vari segreti e misteri, così che la scoperta della ballata di Asanaginica solleva varie domande, ancora oggi attuali, senza una risposta concreta.U ovom diplomskom radu cilj je bio stvoriti jedinstvenu sliku grada Imotskog spajajući različita viđenja različitih autora, počevši od Francesca Cusania, Giuseppea Modricha, Charlesa Yyriartea, Marca de Casottija i Bartolomea Biasolettija. Rad započinje kratkom raspravom o putopisu i njegovom razvoju kroz povijest, a zatim se nastavlja pregledom povijesti grada Imotskog od njegovih početaka, preko ratova, karaktera i običaja ljudi koji tamo žive. Kroz glazbu, ples, hranu, građevine i industriju mogu se vidjeti utjecaji prošlosti i sadašnjosti. Hrabrost i gostoljubivost ističu se kao njihove vrline, dok se sumnjičavost i tvrdoglavost ističu kao mane. Neistraženost i posebnost ovog mjesta skrivaju razne tajne i misterije, pa otkriće balade Asanaginica postavlja različita pitanja, koja su i danas aktualna, bez konkretnih odgovora.In this thesis, the goal was to create a unique image of the city of Imotski by combining the different perspectives of various authors, starting with Francesco Cusani, Giuseppe Modrich, Charles Yyriarte, Marco de Casotti, and Bartolomeo Biasoletti. The work begins with a brief discussion on the travel narrative and its development throughout history, and then continues with an overview of the history of Imotski, from its origins, through wars, the character, and customs of its inhabitants. Through music, dance, food, buildings, and industry, one can see the influences of both the past and the present. Courage and hospitality stand out as their virtues, while suspicion and stubbornness emerge as their flaws. The unexplored and unique nature of this place hides various secrets and mysteries, so the discovery of the Asanaginica ballad raises various questions, still relevant today, without concrete answers
The Presence of Activities for Developing Pre-Mathematical Skills in Early Childhood Education Institutions
No full textDanašnja djeca velik dio vremena provode u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te nerijetko s odgojiteljima borave više vremena tijekom dana nego s roditeljima. Navedeno pred odgojitelje stavlja veliku odgovornost i zadaću da svojim radom i primjerom omoguće djetetu ostvarenje njegova potencijala. Poticanje razvoja predmatematičkih vještina od najranije dobi od izuzetnog je značaja. Navedene su vještine povezane s kasnijim postignućima u području matematike, ali i s razvojem jezika i pismenosti. Za potrebe ovog diplomskog rada provedeno je istraživanje kojim se nastojao dobiti uvid u načine provođenja matematičkih aktivnosti, njihovu učestalost te trajanje. Istraživanje je provedeno na uzorku od 176 odgojitelja. Istim se utvrdilo da najveći broj odgojitelja matematičke aktivnosti provodi svakodnevno u prosječnom trajanju od 10 do 20 minuta. Kao najmanje zastupljene navode se aktivnosti vezane uz prostorne aktivnosti te slijeđenje uputa od više koraka za koju su se, u velikom broju, izjasnili da djeci stvara najviše poteškoća. Može se zaključiti da su predmatematičke aktivnosti prisutne u radu odgojitelja, ali nisu jednako zastupljene. Prijeko je potrebno da odgojno-obrazovne skupine imaju poticajno matematičko okružje što, između ostalog, podrazumijeva postojanje matematičkog centra, a otprilike polovica odgojitelja izjasnila se kako isti nemaju. Većina odgojitelja smatra da su im potrebne dodatne edukacije i stručna usavršavanja, a to je svakako pravi put za stjecanje kompetencije za što kvalitetniju provedbu matematičkih aktivnosti.Today's children spend a significant amount of time in early childhood education and care institutions, often spending more time with educators during the day than with their parents. This places a great responsibility on educators to, through their own work and exemplary behaviour, enable children to reach their potential. Encouraging the development of premathematical skills from an early age is of exceptional importance. These skills are linked to later achievements in mathematics, as well as to the development of language and literacy. For the purposes of this thesis, a study was conducted to gain insight into the methods of implementing mathematical activities, their frequency, and duration. The research was conducted with a sample of 176 educators. It was found that the majority of educators carry out mathematical activities daily, with an average duration of 10 to 20 minutes. The least represented activities are those related to spatial skills and following multi-step instructions, which many educators indicated create the most difficulties for children. It can be concluded that pre-mathematical activities are present in educators' work, but not all to the same extent. It is crucial for educational groups to have a stimulating mathematical environment, which includes the existence of a math center; however, approximately half of the educators reported not having one. Most educators believe they need additional training and professional development, which is certainly the right path to gaining the competencies necessary for the effective implementation of mathematical activities
Literary parks as a potential for the development of literary tourism on the island of Brač
No full textU ovom diplomskom radu predstavljena je književna baština Brača kao atrakcijska osnovu za unaprjeđenje kulturnog turizma. Predstavljen je turizam na otoku s posebnim naglaskom na kulturni turizam i održivost. U radu se detaljno analizira književni turizam te su predstavljene kulturne manifestacije koje se provode na otoku, a inspirirane su književnom baštinom. U okviru istraživanja analiziran je koncept književnih parkova u Italiji, s posebnim naglaskom na primjere dobre prakse koji bi mogli poslužiti kao uzor za osnivanje sličnog projekta na Braču. Predstavljeni su rezultati istraživanja koja su realizirana u intervjuima s turističkim djelatnicima i načelnikom općine. Kreativni doprinos rada novi je kulturno-turistički proizvod inspiriran Nazorovom baštinom, a to je Književni park Vladimira Nazora u mjestu Bobovišća na moru. Ovaj park mogao bi postati važna turistička atrakcija koja nudi razne edukativne i kulturne sadržaje, čime bi se dodatno istaknula književna baština i vrijednosti otoka. Rad naglašava značaj usklađivanja prirodne i kulturne baštine s turističkom ponudom, ističući potencijal književnog turizma kao alata za očuvanje identiteta otoka i potporu održivom razvojuThis thesis presents the literary heritage of the island of Brač as an attraction basis for cultural tourism development. It provides a brief overview of tourism on the island, with a special focus on cultural tourism and sustainability. The paper offers a detailed analysis of literary tourism and presents events inspired by the island’s literary heritage. As part of the research, the concept of literary parks in Italy is examined, highlighting examples of best practices that could serve as a model for establishing a similar project on Brač. The findings, gathered from interviews conducted with tourism professionals and the mayor of the municipality, are also presented. A key creative contribution of this thesis is the proposal for a new cultural and tourism product inspired by Nazor's legacy: the Vladimir Nazor Literary Park in the village of Bobovišća. This park has the potential to become an important tourist destination offering various educational and cultural experiences, thereby further highlighting the literary heritage and values of Brač. The thesis emphasizes the importance of integrating natural and cultural heritage with tourism offerings, highlighting the potential of literary tourism as a tool for preserving the island's identity and supporting sustainable development
Maritime industry of the Kingdom of Dalmatia 1815 -1918
No full textOd antike, prostor koji poznajemo pod imenom Dalmacija, bio je naseljen narodima koji su živjeli s morem i od njega; bavili se razvijenom brodogradnjom, ribarstvom i pomorskom trgovinom, ali i bili vični pomorskom ratovanju a ponekad i gusarenju. Dalmatinski pomorac kao sinonim vrsnog pomorca i osobe koja je na ti s morem, medijem koji je zbog svojih nepredvidivih prirodnih uvjeta i mistike oduvijek percipiran kao opasan i stran, rezultat je duge tradicije proizašle od antičkih pomorskih znanja nastalih ispreplitanjem pomorskih kultura Liburna, Ilira, Grka, Rimljana, Slavena, Mlečana, pa čak i Normana i Turaka, koji su svi u većoj ili manjoj mjeri ostavili svoj utisak na razvoj pomorske kulture ovog područja. Pomorstvo Kraljevine Dalmacije 19. stoljeća, stoljeća industrijske revolucije, kulminacija je i zenit klasičnih pomorskih znanja jedrenjaštva i postupna prilagodba na moderne tehnologije propulzije, ali i organizacije brodarskog sektora. Koristeći novostečeni bazen vrsnih pomoraca, Dalmacije, Istre i Veneta, Austrijsko Carstvo obogaćuje svoj pomorski trgovački sustav i do sredine stoljeća postaje vodeća trgovačka sila Mediterana. Dalmatinski pomorci služe kao kapetani, osnivaju vlastite brodarske kompanije i školuju se u vlastitim pomorskim školama. Stara pomorska središta se moderniziraju, a carstvo ulaže u njihovu infrastrukturu, a zakoni koji se uvode čine pomorsku trgovinu Jadranom uređenom, što daje dodatnu sigurnost i povećava isplativost same trgovine morem. U radu se obrađuje povijesni okvir ovog vremena, glavna središta i ključni čimbenici razvoja pomorstva i privrede Dalmacije u 19. stoljeću.Since antiquity, the area now known as Dalmatia has been inhabited by seafaring peoples who not only lived by the sea but also made their living of it; engaging in advanced shipbuilding, fishing, and maritime trade. These people were also renowned for their skill in naval warfare and at times - piracy. The Dalmatian sailor, long synonymous with excellence and confidence at sea – a realm often regarded as perilous and foreign due to its unpredictable nature and mystique – embodies a legacy rooted in ancient maritime know-how. This tradition evolved from a fusion of the maritime cultures of the Liburnians, Illyrians, Greeks, Romans, Slavs, Venetians and even Normans and Turks, all of whom, to varying extents, left their mark on the development of seafaring culture in the region. In the 19th century – the age of the industrial revolution – the shipping industry in the Kingdom of Dalmatia reached its peak, representing the zenith of classical sailing expertise alongside a gradual adaptation to modern propulsion technologies and the organisational demands of an evolving shipping sector. Drawing of the highly skilled seafarers of Dalmatia, Istria, and the Veneto, the Austrian Empire bolstered its maritime trade network, becoming the Mediterranean's leading trading power by the mid-century. Dalmatian sailors served as captains, established shipping companies and attended their own nautical schools. During that period, traditional maritime centres were modernised, with the Empire investing in infrastructure and enacting regulations to make Adriatic trade more secure and profitable. This paper will explore the historical context of this period, the principal maritime centres, and the key drivers of Dalmatia’s maritime and economic development in the 19th century
Characteristics of same-sex and male-female friendships of young men and women in the rural area of Tisno
No full textU radu će se objasniti temeljni pojmovi vezano za prijateljske odnose te će se prikazati prethodna istraživanja slične tematike. Rad se sastoji i od istraživačkog dijela u kojemu će se predstaviti rezultati provedenoga istraživanja vezano za prijateljstvo među mlađim stanovnicima mjesta Tisno. Proučavat će se prijateljski odnosi mladih u mjestu Tisno, koje je manje priobalno mjestu i kao takvo ima specifične karakteristike. Nastoji se saznati kako su pojedinci prelazili iz poznanstva u prijateljstvo, te koji su načini održavanja prijateljskih odnosa. Cilj je odgovoriti i koje pozitivne i negativne emocije bude prijateljstva mladih u Tisnome. Nadalje, doznat će se kakav je utjecaj društvenih promjena poput promjene materijalnog statusa, promjene političkih stavova te kulturnih obrazaca na prijateljske odnose mladih stanovnika mjesta Tisno. Cilj je vidjeti postoje li razlike između muških i ženskih prijateljstava i koje su to razlikeThe paper will explain the fundamental concepts related to friendships and present previous research on similar topics. It also includes a research section in which the results of a study on friendships among residents of Tisno are presented. The study will focus on the friendships of young people in Tisno, a small coastal town with specific characteristics. It aims to discover how individuals transitioned from acquaintanceship to friendship and the ways of maintaining friendships. The goal is to address the positive and negative emotions that friendships evoke among the youth in Tisno. Furthermore, the paper will examine the impact of social changes, such as changes in material status, political views, and cultural patterns, on the friendships of young residents in Tisno. It also aims to identify whether there are differences between male and female friendships and what these differences ar
The Relationship Between Modern Music Genres and Alternative Spiritualities
No full textNa Zapadu je, počevši od prošlog stoljeća, a posebice od 1950-ih godina primjetan uspon alternativnih oblika duhovnosti, u kojima je sam pojedinac jedini autoritet na svom duhovnom putu i koji često uključuju eklektičan spektar ideja, vjerovanja i praksi. Pojedini teorijski okviri za raspravu o alternativnim oblicima duhovnosti uključuju njihovo razmatranje u kontekstu medija i popularne kulture, a među njima se ističu teorija kultnog miljea Colina Campbella (1972) i teorija okulture Christophera Partridgea (2004). Jednu od glavnih postavki unutar tih teorija čini ideja da mediji i popularna kultura ne samo što uvelike utječu na daljnje širenje ideja, vjerovanja i praksi iz tog miljea, koji uključuje i alternativne oblike duhovnosti, već ga ujedno i „održavaju“ te potencijalno utječu i na daljni razvoj tih ideja, vjerovanja i praksi i samog kultnog/okulturnog miljea. Glazba je jedan od aspekata popularne kulture koji od šezdesetih godina prošlog stoljeća pomnije prati i reflektira okulturna strujanja na Zapadu, za koja i potiče interes uporabom duhovnih, okultnih i mističnih motiva bilo u tekstovima pjesama ili u slopu vizualnih imidža glazbenika. Kao dio popularne kulture glazba može utjecati na načine na koje pojedinci shvaćaju svijet, na njihovo ponašanje i vjerovanja, pa tako i na percepciju o vlastitom identitetu. To ju čini jednim od čimbenika koji mogu imati ulogu u procesu konstrukcije identiteta i sustava značenja kod pojedinaca koji se identificiraju s alternativnim vrstama duhovnosti. Međutim, konkretni načini na koje glazba u tom kontekstu djeluje slabije su istraženi. Jedan od istraživačih smjerova uključuje proučavanje uloge koju glazba ima u svakodnevnom životu pojedinaca koji prakticiraju alternativne oblike duhovnosti, a s time i u njihovim duhovnim praksama. U ovom radu iznosi se relevantna teorija vezana uz ovu temu, a potom i rezultati terenskog istraživanja provedenog putem intervjua s pojedincima koji prakticiraju neke od alternativnih oblika duhovnosti. U razgovorima sa sedmero kazivača sa splitskog područja raspravljalo se o načinima na koje koriste glazbu u svakodnevnom životu i u sklopu svoje duhovne prakse, kako bi se dobio uvid u načine na koje glazba može imati ulogu u oblikovanju duhovnih iskustava i osjećaja identiteta.Since the 20th century, and especially since the 1950s, there has been a noticeable rise of alternative forms of spirituality in the West, in which the individual himself is the only authority on his spiritual path and which often include an eclectic spectrum of ideas, beliefs and practices. Certain theoretical frameworks for the discussion of alternative forms of spirituality include their consideration in the context of media and popular culture, which include Colin Campbell's theory of the cultic milieu and Christopher Partridge's theory of occulture. One of the main postulates of these theories is the idea that media and popular culture not only support the dissemination of ideas, beliefs and practices from said milieu, which also includes alternative forms of spirituality, but also maintain it and potentially influence the further development of those same ideas, beliefs and practices, and with them the cultic/occultural milieu itself. Since the 1960s, one aspect of popular culture that has been following and reflecting the occult currents in the West has been music, which has also been stimulating the public interest in such topics by the use of spiritual, occult and mystical motifs either in song lyrics or as a part of musicians' visual image. Being a part of popular culture, music influences the ways in which individuals perceive the world, as well as their behavior and beliefs, and thus their perception of their own identity. This makes it one of the factors that are thought to play a role in the process of constructing alternative spiritual identities and systems of meaning. However, the actual ways in which music can have a role in said process are less researched. One of the research directions of interest in that regard includes the study of roles that music plays in people's daily lives, and thus in spiritual lives of individuals who practice alternative forms of spirituality. In this paper, the relevant theory related to this topic is presented, which is followed by the results of field research conducted through interviews with individuals who practice some of the alternative forms of spirituality. In conversations with seven individuals from the Split area, the ways in which they use music in their daily lives and as part of their spiritual practice were discussed, in order to gain insight into the ways in which music can play a role in shaping spiritual experiences and sense of identity