University of Zadar Institutional Repository
Not a member yet
7478 research outputs found
Sort by
Air to Air Heat Pumps
No full textU ovom završnom radu obrađena je tematika dizalica topline zrak-zrak, koje predstavljaju sve značajniju alternativu konvencionalnim sustavima grijanja i hlađenja u kontekstu povećanja energetske učinkovitosti i smanjenja emisije stakleničkih plinova. U uvodnom dijelu rada istaknute su osnove termodinamike, osnovni zakoni te princip rada dizalica topline, s posebnim naglaskom na funkcionalnost sustava u različitim klimatskim uvjetima. Rad se nadalje fokusira na analizu učinkovitosti zrak-zrak dizalica topline, kao i na objašnjenje njihovih ključnih komponenti, uključujući kompresor, kondenzator, isparivač i ekspanzijski ventil. Objašnjen je i princip reverzibilnog rada dizalica topline, koji omogućuje da isti sustav, ovisno o potrebi, funkcionira i kao uređaj za grijanje i kao klimatizacijski uređaj za hlađenje, čime se dodatno povećava njegova iskoristivost i praktična vrijednost u svakodnevnoj uporabi. Posebna pažnja posvećena je praktičnoj primjeni split i multi split sustava, koji se sve češće koriste u modernim stambenim i poslovnim objektima zbog svoje modularnosti, tihog rada i mogućnosti neovisne regulacije temperature po zonama. Usporedno su analizirane izvedbe zrak-zrak i zrak-voda dizalica topline, uz prikaz njihovih prednosti i nedostataka. Dok zrak-zrak sustavi prednjače u jednostavnosti instalacije i nižim troškovima, zrak-voda izvedbe omogućuju širu primjenu, ali zahtijevaju složeniju instalaciju i veću početnu investiciju. Dodatno, razrađena je primjena sustava s pojačanim grijanjem, koji omogućuju učinkovito grijanje i pri vrlo niskim vanjskim temperaturama, kao i primjena naprednih VRF sustava sposobnih za istovremeno grijanje i hlađenje različitih zona. Spomenuto je i korištenje ekološki prihvatljivije radne tvari R-32, koja doprinosi smanjenju negativnog utjecaja na okoliš. Zrak-zrak dizalice topline u radu su prepoznate kao pametan, dugoročno održiv i okolišno prihvatljiv sustav, posebno prikladan za klimatske uvjete kakvi dominiraju na većem dijelu teritorija Republike Hrvatske.This final thesis explores the topic of air-to-air heat pumps, which are becoming an increasingly important alternative to conventional heating and cooling systems in the context of improving energy efficiency and reducing greenhouse gas emissions. The introductory part of the paper presents the basics of thermodynamics, fundamental laws, and the operating principle of heat pumps, with special emphasis on the system’s functionality in different climatic conditions. The paper further focuses on analyzing the efficiency of air-to-air heat pumps, as well as explaining their key components, including the compressor, condenser, evaporator, and expansion valve. The principle of reversible operation of heat pumps is also explained, enabling the same system to function, as needed, both as a heating device and as an air conditioning unit, thereby increasing its utilization and practical value in everyday use. Special attention is given to the practical application of split and multi-split systems, which are increasingly used in modern residential and commercial buildings due to their modularity, quiet operation, and the ability to regulate the temperature independently by zones. A comparative analysis of air-to-air and air-to-water heat pump systems is provided, outlining their advantages and disadvantages. While air-to-air systems stand out for their simple installation and lower costs, air-to-water systems offer broader application possibilities but require more complex installation and a higher initial investment. Additionally, the thesis elaborates on the use of enhanced heating systems, which enable effective heating even at very low outdoor temperatures, as well as advanced VRF systems capable of simultaneous heating and cooling of different zones. The use of the more environmentally friendly refrigerant R-32 has also been mentioned, which helps reduce the negative impact on the environment. Air-to-air heat pumps in operation are recognized as a smart, long-term sustainable, and environmentally friendly system, particularly well suited to the climatic conditions prevailing across much of the territory of the Republic of Croatia
Application of the inclusive concept in the context of contemporary curriculum planning and programming – opinion and attitudes of educators
No full textOvim radom istražuje se primjena inkluzivnog koncepta u kontekstu suvremenoga kurikulumskog planiranja i programiranja, s posebnim naglaskom na mišljenja i stavove odgojitelja. Inkluzija potiče i podrazumijeva suradnju svih čimbenika unutar dječjeg vrtića. Kvalitetno planiranje prostorno-materijalnih uvjeta, raspodjela uloga i odgovornosti među odgojiteljima, međusobno uvažavanje i podrška, sigurni i osnaženi odgojitelji preduvjet su za provođenje inkluzije. Istraživanje je uključivalo 20 odgojitelja Dječjeg vrtića Cvit Mediterana iz Splita koji su nakon ispunjavanja upitnika samoprocjene odgovarali na pitanja u polustrukturiranom intervju. Radom se nastojalo dobiti uvid u mišljenja i stavove odgojitelja o djeci koja imaju razvojne teškoće, a upisana su u jaslice i vrtiće, te o uvjetima koje prema shvaćanju odgojitelja djeca trebaju ispunjavati da bi bila spremna pohađati redovite programe. Nadalje, odgojitelji su ispitani o provedbi procesa inkluzije u svojoj ustanovi, o potrebnim znanjima, vještinama i kompetencijama te o pronalasku načina za dobivanje stručne podrške i osnaživanje. Dobiveni su vrijedni podaci i smjernice za unaprjeđivanje inkluzivne prakse u jaslicama i vrtićima koji se prije svega odnose na definiranje uloge trećeg odgojitelja u skupini i podrške u vidu boravka stručnog suradnika u neposrednom radu s odgojiteljem. Stručni suradnici su ovim istraživanjem došli do važnih smjernica koje ih upućuju na to da promišljaju o načinima stvaranja grupa podrške za odgojitelje u vidu zajedničkih razgovora i suradnji pri provedbi IOOP-a te da planiraju stručna usavršavanja u svojoj ustanovi i u drugim ustanovama na način koji su sami odgojitelji okvalificirali kao najkorisniji.This final paper investigates the application of the concept of inclusion in the context of contemporary curriculum planning and programming, with special emphasis on the opinions and attitudes of preschool teachers. Inclusion encourages and implies the cooperation of all factors within the kindergarten. High-quality planning of spatial and material conditions, distribution of roles and responsibilities among teachers, mutual respect and support, safe and empowered teachers are preconditions for implementing the inclusion. The research involved 20 teachers of the Cvit Mediterana Kindergarten from Split who, after completing a self-assessment questionnaire, answered questions in a semi-structured interview. The aim of the work was to gain insight into the opinions and attitudes of teachers regarding the enrollment of children with developmental difficulties in nurseries and kindergartens, into creating conditions and the implementation of the inclusion process itself, the necessary level of teachers’ competencies and finding ways to provide the support and empowering them. Valuable data and guidelines for the improvement of inclusive practice in nurseries and kindergartens were obtained, which primarily relate to defining the role of the third teacher in the children’s group and support in the form of an associate education specialist’s presence with the teacher in direct work with children. Through this research, the associate education specialists came to important guidelines that instruct them to think about the ways of creating support groups for teachers in the form of joint discussions and cooperation in the implementation of an Individual educational plan, as well as to plan their own professional development in their institution and other institutions, in ways that teachers declared would benefit them the most
Ekolingvističke i sociolingvističke perspektive fijumanskog dijalekta
No full textL’obiettivo della ricerca è stato uno studio esaustivo e approfondito delle prospettive ecolinguistiche e sociolinguistiche del dialetto fiumano sul territorio della città di Fiume come fenomeno derivante dai contatti interpersonali all’interno della CNI, al fine di descrivere il comportamento linguistico e comunicativo di diverse generazioni della popolazione fiumana nei confronti dei parlanti, delle lingue dell'ambiente sociale e nei confronti del pluringuismo e della sua fenomenologia. Le questioni chiave della ricerca sono il fiumano come lingua minoritaria, la sua posizione e il suo status all’interno della comunità linguistica croata quale maggioranza, gli atteggiamenti che prevalgono nei confronti della lingua e della pratica linguistica applicati dai membri della comunità minoritaria, le conseguenze dei contatti secolari tra comunità linguistica croata e fiumana, i principi e i meccanismi usati dai membri della comunità (giovani – anziani, donne – uomini) quando usano il loro repertorio linguistico per analizzare le diverse identità e il ruolo della lingua minoritaria nella creazione della loro identità (di minoranza). In questo lavoro di ricerca, che si presenta come uno studio approfondito dell’idioma italiano di Fiume, è stata analizzata una forma dell’aspetto della lingua italiana, cioè le prospettive ecolinguistiche e sociolinguistiche del dialetto fiumano. Va ribadito che il dialetto fiumano è sopravvissuto fino ad oggi sotto forma di codice comunicativo tra i parlanti fiumani che si identificano come italiani. L’ecologia della diversità linguistica di Fiume prende in considerazione le persone, le lingue e la società. Per le necessità e situazioni sociali i fiumani fanno uso quotidiano di diverse lingue. La ricerca ha voluto spiegare il funzionamento della quotidianità linguistica a Fiume sia in ambito minoritario che in quello della maggioranza. Se si pensa all’ambiente sociolinguistico in cui il dialetto fiumano viene acquisito, la ricerca ha messo in luce il fatto che il dialetto fiumano non è soltanto l’idioma che si acquisisce in famiglia durante la socializzazione primaria ma anche la questione che questo viene appreso da amici e da colleghi di lavoro. Sebbene questa percentuale sia molto bassa, bisogna tuttavia rilevarla forse non come segno di vitalità ma almeno come segno di un suo possibile valore sociale e sociolinguistico. In ambito familiare il dialetto fiumano è veicolato in una situazione di continuità sociolinguistica quando ha come fonti di acquisizione entrambi i genitori o entrambi i genitori e i nonni oppure è veicolato in una situazione di discontinuità sociolinguistica quando ha come fonti di acquisizione un solo genitore e i nonni oppure i nonni o solo il nonno o solo la nonna. Anche per quanto riguarda le sue fonti sociolinguistiche il dialetto fiumano si conferma come parte di un ambiente ecolinguistico plurilingue nella socializzazione primaria. I risultati della ricerca illustrano il valore della lingua per ciascun individuo, il suo rapporto con la lingua, il senso di identità e appartenenza come pure i rapporti interpersonali immersi in un’ecologia del linguaggio concreta.The objective of the research was an exhaustive and in-depth study of the ecolinguistic and sociolinguistic perspectives of fiuman dialect on the territory of the city of Rijeka as a phenomenon deriving from interpersonal contacts within the Italian national community, in order to describe the linguistic and communicative behavior of different generations of fiuman population towards the speakers, the languages of the social environment and towards multilingualism and its phenomenology. The key research questions are fiuman dialect as a minority language, its position and status within the croatian linguistic community as a majority, the prevailing attitudes towards the language and linguistic practice applied by members of the minority community, the consequences of the centuries-old contacts between the croatian and fiuman linguistic communities, the principles and mechanisms used by the members of the community (young – elderly, women – men) when they use their linguistic repertoire to analyze different identities and the role of the minority language in the creation of their identity (minority). In this research work, which aims to be a contribution to the protection of the italian language of Rijeka, one form of the aspect of the italian language was analysed, i.e. the ecolinguistic and sociolinguistic perspectives of the fiuman dialect. It should be reiterated that the fiuman dialect has survived to this day in the form of a communication code among fiuman speakers who identify as italian. The ecology of Rijeka's linguistic diversity takes into account people, languages and society. For social needs and situations, fiumans use different languages on a daily basis. The research tried to explain the functioning of linguistic daily life in Rijeka both in the minority and in the majority context. If we think about the sociolinguistic environment in which the fiuman dialect is acquired, the research has highlighted the fact that the fiuman dialect is not only the language acquired in the family during primary socialization but also the question of whether this is learned from friends and work colleagues. Although this percentage is very low, it must nevertheless be noted perhaps not as a sign of vitality but at least as a sign of its possible social and sociolinguistic value. In the family context, fiuman dialect is conveyed in a situation of sociolinguistic continuity when it has both parents or both parents and grandparents as sources of acquisition or it is conveyed in a situation of sociolinguistic discontinuity when it has only one parent and grandparents as sources of acquisition or the grandparents or just the grandfather or just the grandmother. Also regarding its sociolinguistic sources, fiuman dialect is confirmed as part of a plurilingual ecolinguistic environment in primary socialization. The research results illustrate the value of language for each individual, their relationship with language, their sense of identity and belonging as well as interpersonal relationships immersed in a concrete language ecology.Fijumanski dijalekt primjer je manjinskog autohtonog urbanog dijalekta kojemu zbog progresivnog smanjivanja zajednice koja ga govori i odlika složene višejezičnosti u koju je uronjen prijeti opasnost od izumiranja. Iako je fijumanski dijalekt jezik identiteta Talijana u Rijeci, on predstavlja tek jedan od jezika repertoara. Fijumanski dijalekt dijeli svoj sociolingvistički prostor s hrvatskim, koji je službeni jezik, dok je talijanski službeni jezik talijanske manjine. Provedeno istraživanje prikazuje trenutno sociolingvističko stanje fijumanskog dijalekta i stvarne ekolingvističke perspektive. Radna pretpostavka je bila da je dijalekt ograničen na obiteljsku komunikaciju. Korišteni podaci pokazuju da nije u uporabi samo unutar obitelji nego i izvan nje, tj. u doticaju s prijateljima i u susjedstvu. Fijumanski nije samo jezik koji se usvaja kao prvi jezik u obitelji već je i jezik koji se uči. Za neke pojedince nije jezik ranog djetinjstva nego se usvaja i kasnije u mladosti. Provedeno empirijsko istraživanje je deskriptivnog karaktera. Ono je izvršeno u cilju dubljeg upoznavanja i boljeg razumjevanija sociolingvističkih odlika i ekolingvističkih odnosa koji definiraju i odlikuju odnos ispitanika prema fijumanskom dijalektu ali i prema drugim jezicima i dijalektima bez obzira je li riječ o jezicima i/ili dijalektima iz repertoara govornika ili iz jezičnog ekosistema u kojemu se fijumanski dijalekt nalazi. Naime, jezični repertoar pojedinog govornika ne mora se podudarati s jezičnim ekosistemom u kojem govornik komunikacijski sudjeluje. Istraživanje su odredila dva važna čimbenika. Prvi je čimbenik sama priroda fijumanskog dijalekta, a drugi je čimbenik metodološki pristup u prikupljanju informacija o odnosu govornika prema fijumanskom dijalektu i mjesta koje fijumanski zauzima u jezičnom ekosistemu u svijesti njegovih govornika. Budući da je fijumanski zapravo urbani dijalekt dijela stanovništva grada Rijeke i njegove okolice sama teritorijalna raspodjela govornika koncentrirana je na području samog grada Rijeke (uz mali broj govornika iz dijaspore koji su se predano uključili u istraživanje) što je umnogome uticalo i na specifičan uzorak istraživanja. S druge strane i sam upitnik čine pitanja koja su postavljena u formi nominalnih mjernih skala, što se odrazilo na dalju obradu podataka. Zato, osim prikaza empirijskih frekvencija i na osnovu njih izračunatih postotaka, rezultati su prikazivani i tabelama kros tabulacije (križanja) pomoću kojih su također dobivena značajna objašnjenja odnosa varijabli sa pojedinim pitanjima iz upitnika. Kao nezavisne varijable koriste se sociodemografske osobine ispitanika upotrijebljene u upitniku (kao što su mjesto prebivališta i mjesto rođenja, spol, dob, stupanj obrazovanja), ali i druge informacije o ispitanicima koje su mogle utjecati na specifičnu raspodjelu njihovih odgovora. Ove su varijable križane sa ostalim pitanjima iz upitnika i time se došlo do značajnih saznanja o proučavanoj temi. U pozadini ovih križanja stoji hi kvadrat test nezavisnosti koji govori o tome da li su dvije križane varijable u zavisnom odnosu ili su ta obilježja nezavisna. Vrijednost hi kvadrata nije prikazivana jer nisu zadovoljene sve pretpostavke za primjenu ove metode, kao što je minimalnih 5 frekvencija u svakoj ćeliji tabele. Stoga je analiza zasnovana na obradi tabela u kojima se moglo razabrati, pokazati ali i bliže objasniti kakav je položaj fijumanskog dijalekta u jezičnom ekosistemu; gdje se on najčešće govori, kako se prenosi među generacijama govornika, ali i na mnoga druga zanimljiva pitanja. Analizi statističkih podataka dobivenih odgovorima na upitnik prethodi pogled na podatke iz Popisa stanovništva iz 2021. godine. Osim objavljenih rezultata Popisa iz 2021. predstavljeni su i podaci izrađenih od strane Državnog zavoda za statistiku (DZS). Analiza istraživanja provedenog upitnikom donesena je usporednom analizom odabranih rezultata iz posljednjeg popisa stanovništva i to isključivo zbog složenosti odnosa dobivenih rezultata i podataka iz popisa stanovništva. Kasnije se prešlo na samo opisivanje ispitanog uzorka kako bi se predstavili i sami rezultati koji su dobiveni kvantitativnim istraživanjem. Na kraju, podaci iz nekoliko posljednjih popisa stanovništva predstavljeni su odvojeno i nakon analize istraživanjem dobivenih rezultata, a u namjeri da se istaknu neka značajna demografska obilježja populacije koja su predmet izučavanja. Kvantitativno istraživanje obradom upitnika dopunjeno je kvalitativnim istraživanjem. Istraživanje je provedeno na uzorku od ukupno 247 ispitanika. Od demografskih podataka izabrani su spol, dob mjesto rođenja i mjesto prebivališta. Broj nedostajućih odgovora u demografskim karakteristikama ispitanika je veoma mali. Kod spola ispitanika on iznosi samo 3 odgovora, kod odgovora za starost 3, za mjesto prebivališta 3, a kod mjesta rođenja samo 2 ispitanika nije dalo odgovor. Mali broj nedostajućih odgovara ukazuje na činjenicu da su ispitanici bili veoma zainteresirani za istraživanje i da su razumjeli značaj istraživanja za zajednicu govornika. Da su ozbiljno pristupili ispunjavanju upitnika pokazuju i odgovori na ostala pitanja. U istraživanju dominira žensko stanovništvo i to sa udjelom od 67,6%, u odnosu na muško stanovništvo koje je zastupljeno sa 31,2%. Prema podacima Popisa stanovništva iz 2021. godine udio ženskog stanovništva u Primorsko-goranskoj županiji je 52,7 %, a muškog 47,3%. Kada je riječ o stanovništvu talijanske narodnosti, u PGŽ je udio ženskog stanovništva 55, 4%, a muškog 44,6%. Spol je odabran ne bi li bila utvrđena njegova uloga u stvaranju sociolingvističkog okvira uporabe i očuvanja fijumanskog dijalekta kao i uloga koju ima u održavanju mjesta i statusa fijumanskog dijalekta u ekolingvističkom sustavu u kojemu je fijumanski dijalekt tek jedan od idioma koji dijele eklolingvistički komunikacijski i lingvistički prostor. Osim toga, budući da je fijumanski dijalekt dio složenog ekolingvističkog i sociolingvističkog sustava koji pretpostavlja dvo ili višejezičnost, želja je bila utvrditi ulogu žena i muškaraca unutar obitelji i općenito u primarnim grupama (obitelj, prijatelji i kolege s posla) po pitanju održavanja i očuvanja fijumanskog dijalekta. U nastojanju da se otkrije slika sociolingvističkog i ekolingvističkog statusa fijumanskog dijalekta kao i u eventualnom promišljanju jezično-političkog djelovanja u zaštiti i očuvanju fijumanskog dijalekta od velike je važnosti utvrditi ulogu, predispoziciju i djelovanje ispitanika prema spolu. Starost/dob je odabrana jer je riječ o generacijama govornika koje su rođene i koje su odrasle i živjele u komunikacijski različitim ne samo državama i uređenjima već i u različitim jezičnopolitičkim okolnostima. Ispitanici su prema tome podijeljeni na one koji su rođeni, odnosno koji su odrastali u vrijeme kada je Rijeka bila dijelom Italije (ispitanici rođeni do 1946. godine), dijelom Jugoslavije (ispitanici rođeni između 1947. godine i 1983. godine) i dijelom Hrvatske (od 1984. godine). Točnije, izabrana je 1947. godina jer je to generacija koja je u školu krenula 1954. godine, kada se u Rijeci kao i u Istri počinje strože i sustavnije primjenjivati naputak Peruško iz 1952. godine prema kojemu se obvezuju škole premještati djecu iz talijanskih škola u hrvatske na temelju etničkog/nacionalnog kriterija. Generacija rođena 1984. godine krenula je u prvi osnovne 1991. godine kada je Hrvatska stekla samostalnost i kada su se upisi u talijanske škole mogli osloboditi nacionalnog/etničkog kriterija. U istraživanju, kao ni u analizi dobivenih podataka, nisu izdvojeni ispitanici rođeni u vrijeme Austro-ugarske, odnosno svi oni rođeni do 1917. godine. Razlog tome je što je broj tih ispitanika kako prema Popisu iz 2001. tako i prema Popisu iz 2021. godine iznimno mali. Prema podacima iz Popisa stanovništva 2011. godine među Talijanima i onima koji su izjavili da im je talijanski materinski jezik u gradu Rijeci i u Primorsko-goranskoj županiji, a da su stariji od tada 94 godine bilo je ukupno tek 20 od kojih 14 žena i 6 muškaraca. Preciznije, Popis donosi podatke o 19 95 godišnjaka i starijih i tek o jednoj stogodišnjakinji. 2021. godine ti bi žitelji Rijeke i Primorskogoranske županije imali najmanje 104 godine. Podaci dobiveni usporedbom odgovora na pitanje o dobi (prema jezično-političkim razdobljima) i izboru jezika obrazovanja, u prvom redu potvrđuju primjenu i realizaciju etničkog principa koji je bio nametnut prilikom izbora jezika školovanja i pokazuju ne samo kvantitativni učinak njegove primjene. Istovremeno, podaci ukazuju na nedemokratičnost etničkog principa: naime čim su se stvorili uvjeti koji su omogućili slobodan izbor jezika školovanja, broj onih koji su izabrali talijanski kao jezik školovanja porastao je približivši se udjelu koji je imao u vrijeme Italije kada je riječ o osnovnoj školi, a nadišavši ga kada je riječ o srednjoj školi. Postotak ispitanika koji su završili osnovnu školu na talijanskom jeziku u vrijeme Italije iznosi 97,2%. Postotak onih koji su se školovali na talijanskom jeziku u vrijem Jugoslavije pada na 69,7% i na kraju opet raste na 87,5%. Kada je riječ o srednjoj školi, najvažniji podatak je da je postotak ispitanih koji su izabrali talijanski kao jezik srednjoškolskog obrazovanja dosegao 89,3%. Podaci dobiveni istraživanjem u ovom slučaju ukazuju na opravdanost inzistiranja Talijanske nacionalne zajednice na nedemokratičnost i neprimjenjivost etničkog principa prilikom upisa djece u osnovne i srednje škole u razdoblju kada je i Hrvatska željela nametnuti u Jugoslaviji već postojeći etnički princip. Mjesto prebivališta je odabrano u svrhu zapažanja razlike između ispitanika govornika koji žive u Rijeci i onih koji ne žive obzirom da je riječ o urbanom dijalektu koji je lokaliziran na području Rijeke. No, zbog činjenice da su fijumanskom dijalektu obitelj i primarne grupe općenito zapravo najvažnija mjesta uporabe, informacije o tome govori li se fijumanski i izvan grada Rijeke i okolice, su značajne. Najviše je onih koji žive na području Rijeke i njene neposredne okoline (78,4%), zatim dolaze ispitanici koji kao mjesto prebivališta navode neku od zemalja Europe (19,2%), pa oni koji žive izvan europskog kontinenta (1,6%) i najmanje ispitanika je iz ostalih djelova Istre (samo 0,8%). Osim demografskih podataka upitnikom su prikupljeni podaci koji rasvjetljavaju odnos ispitanika prema fijumanskom dijalektu ali i prema drugim jezicima iz repertoara. Upitnikom je predviđena dubinska analiza ukupno pet razina odnosa prema fijumanskom. Prvu razinu čine podaci o odnosu govornika prema fijumanskom kao jeziku primarne socijalizacije. Pitanja koja su omogućila te podatke o toj razini odnosa su: 1. i 2. pitanje: Koji je vaš materinski jezik? i Tko vas je naučio govoriti?. Drugu razinu čine podaci o odnosu govornika prema fijumanskom kao jeziku iz repertoara pojedinca. Pitanja za tu razinu su 3., 4. i 5.: Govorite li, razumijete li, pišete li fijumanski?. Treća razina odnosa prema fijumanskom kao jeziku svakodnevne uporabe iščitava se iz odgovora na 8. i 11. pitanje: U vašoj kući se govori? i Kada govorite fijumanski? Četvrtu razinu čine podaci o odnosu govornika prema fijumanskom kao mjestu uspostave temeljna jezične kulture na kojima počiva briga za jezik kao sredstva generacijskih kontakata kojima se prošlost i sadašnjost prepliću u brizi za njegovu budućnost. Pitanja koja su posvećenja toj razini su 9., 10. i 15. pitanje: Ako imate djecu učite li ih fijumanskom dijalektu?, Hoćete li učiti svoju djecu fijumanskom dijalektu? i Smatrate li da je bitno prenositi fijumanski dijalekt s generacije na generaciju? Petu razinu čine podaci o odnosu govornika prema fijumanskom kao mjestu promišljanja trenutnog statusa jezika zajednice i osmišljavanja i osiguranja njegovog budućeg statusa. Pitanja koja se tiču spontanog jezično-političkog djelovanja su 16. i 17.: Smatrate li da fijumanski izumire na ovom prostoru? i Što bi po vama trebalo učiniti za očuvanje fijumanskog dijalekta u Rijeci? Prvo pitanje na koje je dan odgovor je tko su zapravo govornici fijumanskog dijalekta, je li moguće utvrditi njihov broj i koje mjesto zauzima fijumanski dijalekt u repertoaru njegovih govornika. Nužno je bilo analizirati podatke dobivene Popisom stanovništva iz 2021. godine. Popis i popisom dobiveni podaci služili su kao izvor podataka o mogućim govornicima fijumanskog dijalekta i kao mjesto usporedbe popisom prikupljenih podataka s podacima dobivenima provedenim istraživanjem. Popisivanje stanovništva u Hrvatskoj ima iz perspektive sociolingvističkog pogleda na odnos društva, zajednice i govornika prema jeziku odnosno jezicima, nekoliko temeljnih i nepopravljivih nedostataka. Popis naime ne predviđa niti donosi podatke o dvojezičnosti ili višejezičnosti popisanih. Prema popisu, u Hrvatskoj postoje isključivo jednojezični i jednonacionalni pojedinci. Također, popis ne predviđa niti donosi podatke o odnosu jezika i dijalekta kod popisanih. Popisom je dakle predviđeno samo i isključivo jednojezično izjašnjavanje. Tako, prema Popisu u Hrvatskoj nitko nema više od jednog materinskog jezika odnosno nitko nema više od jednog jezika prve socijalizacije i baš svaki popisani stanovnik Hrvatske ima za materinski jezik isključivo samo jedan (najčešće nacionalni) jezik. Takav pristup popisivanju stvara ne male poteškoće. Primjerice, kada je riječ o podacima iz popisa stanovništva koji se tiču materinskog jezika i nacionalnosti, iz popisa je vidljivo da u Primorskogoranskoj županiji živi 2.368 Talijana i 2.077 žitelja kojima je talijanski materinski jezik, da u gradu Rijeci živi 1.569 Talijana i 1.341 žitelj kojemu je talijanski materinski jezik. Iz podataka koje donosi popis konstatirano je da ima više pojedinaca koji se izjašnjavaju kao Talijani nego pojedinaca kojima je materinski jezik talijanski. Ali ne zna se koliko zapravo ima osoba koje su se izjasnile ili kao Talijani ili kojima je talijanski materinski jezik. Prema Popisu stanovništva fijumanski dijalekt ne postoji, a dvojezičnost i višejezičnost koja bi mogla opredmetiti odnos govornika fijumanskog dijalekta i narodnosti odnosno nacionalne pripadnosti nije uopće kontemplirana. Ako se koriste spomenuti podaci iz popisa, pretpostavlja se da se govornici fijumanskog dijalekta nalaze među Talijanima iz popisa i/ili među onima koji su naveli talijanski kao materinski jezik. No, ta je pretpostavka zasnovana na dijasistemskoj prirodi talijanskog jezika, a ne na konkretnim i pozitivnim podaticma. Popis donosi i kategoriju regionalne pripadnosti bez specifikacije. No, ni u tom slučaju Popis nije od pomoći. Naime, izjašnjavanje kao Fijuman(ka)/Fiuman(a) je više lokalno nego regionalno, a regionalno može biti i mnogo što drugo. Među brojnim narodnostima u kategoriji “ostali” naziv Fijuman se uopće ne pojavljuje. Isto vrijedi i za fijumanski koji ne figurira u kategoriji “ostali jezici”. Kod osmišljavanja istraživanja ta činjenica je bila otegotna. Prilikom utvrđivanja broja ispitanika odlučeno je prema već spomenutoj i u bibliografiji potvrđenoj dijasistemskoj prirodi talijanskog jezika da se potencijalni govornici fijumanskog dijalekta nalaze među Talijanima Primorskogoranske županije. Tako, utvrđeno je da broj ispitanika bude prilično velik. 247 što je 10,5 % popisanih Talijana u Primorsko-goranskoj županiji i 15, 6
Adaptacija romana Persuasion Jane Austen za suvremenu publiku
No full textThe main focus of this final paper is Jane Austen’s novel Persuasion and its 2022 film adaptation by Carrie Cracknell. One could say that this adaptation caused all kinds of reactions from viewers as well as critics and was therefore an interesting piece of art for analysis and writing. Some of the most significant period dramas of the twenty-first century are mentioned at the start of this paper. Secondly, the love and praise Austen’s works acclaim in the world of literature are elaborated and so is the interest that the movie industry shows towards her works. The novel is presented briefly to give the key points that the adaptation should have adhered to. Afterwards, several previous screen adaptations are mentioned which is shortly after followed by a detailed film analysis of the adaptation from 2022. The paper examines whether the modernization of classical works in film adaptations is more of a negative phenomenon than a positive one. The paper concludes that Cracknell's adaptation is incredibly modern and that the opinions of the contemporary audience are divided. Majority of the audience thinks that the adaptation is a miss because the level of the novel’s modernization is almost absurd. On the other hand, some viewers claim that this experimental take on a classical piece is intriguing.Glavni fokus ovog završnog rada je roman Persuasion od Jane Austen i njegova filmska adaptacija iz 2022. od Carrie Cracknell. Može se reći da je ova adaptacija izazvala svakakve reakcije gledatelja i kritičara te je samim time bila zanimljiv komad umijetnosti za analizu i pisanje. Uvodno se spominju neke od najznačajnijih povijesnih drama dvadeset i prvog stoljeća. Zatim se obrazlažu ljubav i pohvale u svijetu literature prema Austeninim djelima kao i zaintrigiranost filmske industrije s njenim djelima. Potom je roman predstavljen ukratko kako bi se predstavile ključne točke kojih se adaptacija trebala pridržavati. Sljedeće je navođenje nekoliko dosadašnjih adaptacija na ekranu nakon čega slijedi detaljna filmska analiza adaptacije iz 2022. Cilj ovog rada je potaknuti pitanje da li je modernizacija klasičnih djela u filmskim adaptacijama više negativna pojava nego što je pozitivna. Može se zaključiti da je Cracknellina adaptacija izuzetno moderna te da su mišljenja moderne publike podvojena. Većina publike je mišljenja da je adaptacija promašaj jer je nivo modernizacije romana skoro pa apsurdan. S druge strane neki gledatelji tvrde da je ovaj eksperimentalni pristup klasičnom djelu intrigantan
Analysis of maritime resource management in Zadar County
No full textRad pruža pregled zakonske regulative koju Hrvatska koristi u praksi za upravljanje i održavanje pomorskog dobra putem državnih, županijskih, općinskih ili gradskih vlasti. Obrađuju se zakonska rješenja prema novom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama te se opisuju modeli upravljanja pomorskim dobrom i načini njegovog korištenja. Analizira se gospodarsko korištenje pomorskog dobra, uključujući koncesije i koncesijska odobrenja, s ciljem isticanja važnosti pomorskog dobra u razvojnim i gospodarskim aspektima. Svrha rada je analizirati pomorsko dobro u kontekstu zakonskih odredbi i oblika korištenja, dok je cilj ukazati na važnost primjene integralnog upravljanja i sustava vrednovanja pomorskog dobra, sve u funkciji gospodarskog razvoja Hrvatske kao pomorske zemlje.The paper provides an overview of the legal framework that Croatia uses in practice for the management and maintenance of maritime domain through state, county, municipal, or city authorities. It addresses the legal provisions according to the new Maritime Domain and Seaports Act and describes models of maritime domain management and methods of use. The economic use of the maritime domain, including concessions and concession approvals, is analyzed to highlight the importance of the maritime domain in developmental and economic terms. The purpose of the paper is to analyze the maritime domain in the context of legal provisions and forms of use, while the aim is to emphasize the importance of implementing integrated management and evaluation systems for the maritime domain, all in the function of the economic development of Croatia as a maritime country
Academic Motivation of Students
No full textOvaj diplomski rad bavi se analizom učeničke motivacije u osnovnim i srednjim školama. Važnost problematiziranja učeničke motivacije ogleda se u činjenici da je upravo motivacija jedan od ključnih prediktora u ostvarivanju školskog uspjeha i stjecanju navika učenja kod učenika. Oslanjajući se na teorijske postavke i rezultate dosadašnjih provedenih istraživanja u ovom radu analizirat će se učenička motivacija unutar odgojnoobrazovnog konteksta (ili kroz pedagošku teoriju i praksu). Primjenom metode sustavnog pregleda literature, u ovom radu će se interpretirati, analizirati i komparirati rezultati devet provedenih istraživanja koji se bave tematikom motivacije kod učenika u kontekstu definiranja motivacije, primjene metodološkog pristupa i samih dobivenih rezultata istraživanja. Analiza rezultata omogućit će stjecanje dubljeg i cjelovitijeg uvida u istraživanu temu kako bi se naposljetku mogle iznijeti preporuke za buduća istraživanja u okviru motivacije kod učenika.This thesis deals with the analysis of student motivation in primary and secondary schools. The importance of problematizing student motivation is reflected in the fact that motivation is one of the key predictors in achieving school success and acquiring learning habits among students. Relying on the theoretical assumptions and the results of research carried out so far, this paper will analyze student motivation within the educational context (or through pedagogical theory and practice). Applying the method of systematic literature review, this paper will interpret, analyze and compare the results of nine researches that deal with the topic of student motivation in the context of defining motivation, applying the methodological approach and the research results themselves. The analysis of the results will enable the acquisition of a deeper and more complete insight into the researched topic, so that ultimately recommendations for future research in the context of student motivation can be made
The role and importance of the Crimean peninsula in contemporary geopolitical relations
No full textPoluotok Krim smješten je na krajnjem jugu Ukrajine, nalazi se između Crnog i Azovskog mora. Kroz povijest poluotok su naseljavali različiti narodi te je bio središte brojnih ratova i sukoba. Masovni Euromajdanski prosvjed diljem Ukrajine, otvorio je put ruskoj intervenciji čime je Ukrajina izgubila poluotok Krim. Ruska aneksija Krima 2014. godine šokirala je cijelu međunarodnu javnost i povećala napetosti u regiji što je nepovratno promijenio odnos između Ruske Federacije i Zapada. Temeljna saznanja o geopolitičkoj ulozi i značaju poluotoka Krima proizlaze iz nekoliko knjiga, znanstvenih članaka i službenih publikacija koje se pobliže bave ovom problematikom. Ovaj diplomski rad podijeljen je na nekoliko cjelina te se nastoji dati odgovor na postavljena istraživačka pitanja u kontekstu promatranja historijsko-geografskih, prirodno-geografskih i društveno-geografskih obilježja poluotoka Krima te njegovog geopolitičkog položaja. U radu su analizirani događaji koji su prethodili aneksiji poluotoka Krima od strane Ruske Federacije 2014. godine, kao i posljedice koje su nastale nakon toga. Također, rad pokušava utvrditi aktualnu ulogu i značaj poluotoka Krima nakon provođenja ruske vojne operacije u Ukrajini koja je započela 2022. godine, što temu istraživanja ovog diplomskog rada čini vrlo bitnom.The Crimean peninsula is located in the southernmost part of Ukraine, situated between the Black Sea and the Sea of Azov. Throughout history, various peoples have settled on the peninsula and it has been the center of numerous wars and conflicts. The Euromaidan protests across Ukraine paved the way for Russian intervention, leading to Ukraine losing the Crimean peninsula. Russia's annexation of Crimea in 2014 shocked the international community and increased tensions in the region, irreversibly changing the relationship between the Russian Federation and the West. The fundamental insights into the geopolitical role and significance of the Crimean peninsula are derived from several books, scientific articles and official publications that closely adsress this issue. This thesis is divided into several sections, aiming to answer the previously posed research questions in the context of examining the historical, geographical and social features of the Crimean peninsula, as well as its geopolitical position. The thesis also analyzes the events that preceded the annexation of the Crimean peninsula by the Russian Federation in 2014, as well as the consequences that followed. Additionally, the thesis attempts to determine the current role and significance of the Crimean peninsula following the Russian military operation in Ukraine that began in 2022, which makes the research topic of this thesis highly relevant
Comparative analysis of the pedagogical concepts of Friedrich Fröbel and Maria Montessori
No full textU radu je prikazan obuhvatan teorijski pregled pedagoških koncepcija Friedricha Fröbela i Marije Montessori, pri čemu se naglasak stavlja na Fröbelove darove i Montessori pribor. Iako se ta dva koncepta razlikuju po svojim metodama i načelima, što se može pripisati različitom vremenu i okruženju u kojemu su nastali, njihove koncepcije odlikuje zajednička poveznica. Fröbel i Montessori imaju jedinstven stav, a to je ljubav i poštovanje prema djetetu kao duhovnom biću. Fröbel je vjerovao u važnost igre i korištenje posebnih didaktičkih materijala koje naziva darovima, dok se Montessori pribori oslanjaju na precizno određene principe. Rad je imao za cilj prikazati temeljne odrednice i principe rada dviju pedagoških koncepcija, osobito kroz dimenziju razvoja dječje igre i učenja u ranom djetinjstvu. U radu su prikazani i praktični primjeri dječje igre s Fröbelovim i Montessori didaktičkim materijalima, čime se ilustrira njihov doprinos razvoju i učenju djece. Zbog opsega rada odabrani su treći i četvrti Fröbelov dar te Montessori binomska i trinomska kocka. Metodološki okvir istraživanja temelji se na kvalitativnoj, deskriptivnoj analizi, uz primjenu polustrukturiranog intervjua s pedagoginjom i stručnom savjetnicom za Fröbelovu pedagogiju Heinrike SchauweckerZimmer, koja je i inicijatorica otvaranja Fröbelovog dječjeg vrtića u Hechendorfu u Njemačkoj, koji je također opisan u radu. Rezultati ukazuju na specifičnosti koje Fröbelovi darovi i Montessori pribori unose u dječju igru, posebice kroz poticanje razvoja fine motorike, kreativnosti i samostalnosti. Kroz usporednu analizu života i pedagoškog djelovanja Friedricha Fröbela i Marije Montessori može se zaključiti da oboje, kao istaknuti pedagozi svoga vremena, ostavljaju snažan trag i postavljaju temelje suvremenoga predškolskog odgoja i obrazovanja.Comparative analysis of the pedagogical conception of Friedrich Fröbel and Maria Montessori The paper provides a comprehensive theoretical overview of the pedagogical concepts of Friedrich Fröbel and Maria Montessori, with a special emphasis on Fröbel's gifts and Montessori accessories. Although these two conceptions differ, which we can attribute to the origin of the methods in different times, different environments, principles and principles, their methods are characterized by a common link. Namely, Fröbel and Montessori have a unique attitude, which is love and respect for the child as a spiritual being. Through a comparative analysis of the life and pedagogical activities of Friedrich Fröbel and Maria Montessori, it can be clearly concluded that both of them, as prominent pedagogues of their time, left a strong mark and laid the foundations of modern preschool education. Fröbel believed in the importance of play and the use of special didactic materials "Gifts", while Montessori tools rely on precisely defined principles. The aim of the work was to show the fundamental determinants and principles of the pedagogical concepts of Friedrich Fröbel and Maria Montessori, especially through the dimension of the development of children's play and learning in early childhood. The methodological framework of the research is based on a qualitative, descriptive analysis, with the use of a semi-structured interview with Mrs. Heinrike Schauwecker-Zimmer, pedagogue and expert advisor of Fröbel pedagogy and the initiator of the opening of Fröbel Kindergarten Heckendorf in Germany. The paper describes Fröbel's kindergarten in Heckendorf. The results indicate the specifics that Froebel's gifts and Montessori materials bring to children's play, especially through encouraging the development of fine motor skills, creativity and independence. Also, the work shows a practical example of a children's game with these pedagogical accessories, which illustrates their contribution to the development and learning of children. Due to the scope of the work itself, two Fröbel gifts were selected and the fourth gift, as well as Montessori binoma and the tranquity
Health Care for Patients with Addiction Disorders
No full textBolesti ovisnosti predstavljaju jedan od najvećih javnozdravstvenih problema suvremenog društva, obuhvaćajući različite oblike ovisničkog ponašanja, uključujući ovisnost o alkoholu, drogama, kockanju, internetu i drugim aktivnostima ili supstancama. Ovisnost ne utječe samo na pojedinca, već ima dalekosežne posljedice na obitelj, zajednicu i zdravstveni sustav. Zdravstvena njega bolesnika s bolestima ovisnosti zahtijeva cjelovit i multidisciplinarni pristup, koji obuhvaća sve faze oporavka: od dijagnoze, liječenja i rehabilitacije do resocijalizacije bolesnika. Medicinske sestre imaju važnu ulogu u ovome procesu, sudjelujući u prevenciji, edukaciji, savjetovanju te pružanju emocionalne podrške bolesnicima i njihovim obiteljima. Medicinske sestre prepoznaju rizične skupine, provode mjere primarne i sekundarne prevencije te osiguravaju neposrednu njegu bolesnika u različitim fazama bolesti. Posebno su važne u edukaciji o štetnim učincima ovisnosti i poticanju promjene ponašanja te promicanju zdravih životnih navika. S obzirom na to da je liječenje često složeno i dugotrajno, nužan je individualizirani pristup koji uzima u obzir fiziološke, psihološke i socijalne aspekte bolesti. Medicinske sestre surađuju s liječnicima, psiholozima, socijalnim radnicima i drugim stručnjacima kako bi osigurale sveobuhvatnu skrb. Uloga medicinskih sestara uključuje provođenje ordinirane terapije, praćenje fizičkog i psihičkog stanja bolesnika te pružanje kontinuirane psihosocijalne podrške, koja je važna za postizanje i održavanje apstinencije. Najčešći izazovi u radu s bolesnicima uključuju njihovu nevoljkost za započinjanje i održavanje liječenja te mogućnost recidiva, stoga je ključno uspostaviti povjerenje i motivirati bolesnike za trajnu promjenu. Stručnošću, empatijom i profesionalnim pristupom, medicinske sestre značajno doprinose uspješnom oporavku i reintegraciji bolesnika u društvo, pružajući medicinsku i psihološku podršku.Addiction diseases represent one of the major public health issues in contemporary society, encompassing various forms of addictive behaviors, including addiction to alcohol, drugs, gambling, the internet, and other activities or substances. Addiction affects not only the individual but also has far-reaching consequences for the family, community, and healthcare system. The healthcare of patients with addiction diseases requires a comprehensive and multidisciplinary approach, covering all stages of recovery: from diagnosis, treatment, and rehabilitation to the resocialization of patients. Nurses play a crucial role in this process, participating in prevention, education, counseling, and providing emotional support to patients and their families. Nurses identify at-risk groups, implement primary and secondary prevention measures, and provide immediate care for patients at various stages of the disease. They are particularly important in educating about the harmful effects of addiction, encouraging behavioral changes, and promoting healthy lifestyle habits. Given that treatment is often complex and prolonged, an individualized approach is necessary, taking into account the physiological, psychological, and social aspects of the disease. Nurses collaborate with doctors, psychologists, social workers, and other professionals to ensure comprehensive care. The role of nurses includes administering prescribed therapy, monitoring patients' physical and mental conditions, and providing continuous psychosocial support, which is essential for achieving and maintaining abstinence. The most common challenges in working with patients include their reluctance to start and maintain treatment, as well as the possibility of relapse, making it crucial to establish trust and motivate patients for lasting change. Through expertise, empathy, and a professional approach, nurses significantly contribute to the successful recovery and reintegration of patients into society, providing both medical and psychological support
The social dimension of small-scale fisheries and policy changes to fisheries management
No full textTema ovog doktorskog rada je mali ribolov za osobne potrebe u hrvatskom kontekstu. Bavljenje ribolovom kao dodatnom, a ne samo osnovnom aktivnošu, široko je rasprostranjen na in života u brojnim obalnim i oto nim zajednicama u Hrvatskoj. Mješovite egzistencijalne strategije tradicionalno su sredstvo poveanja otpornosti na prirodne šokove i razli ite društvene izazove u priobalnim i oto nim ruralnim sredinama. Kao takva, uloga malog ribolova za osobne potrebe bila je prepoznata u hrvatskom zakonodavstvu koje ga je razlikovalo od drugih ribolovnih kategorija. Meutim, kategorija malog ribolova za osobne potrebe pokazala se problemati nom u procesu pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji pa je rješenje pronaeno u zna ajnom reduciranju i postepenom ukidanju ove ribolovne kategorije. Temeljni zadatak istraživanja provedenog u svrhu izrade ovog rada odnosio se na razumijevanje društvenih zna enja malog ribolova za osobne potrebe i tuma enje posljedica zakonskih promjena na individualnu i kolektivnu dobrobit. Polazei od koncepta održivog razvoja, posebno njegove društvene dimenzije, i pojma društvene dobrobiti, provedena je kvalitativna analiza službenih dokumenata kojom su mapirane odrednice održivog razvoja ribarstva, posebice zna enja društvene dimenzije održivog ribarstva, u nacionalnom i nadnacionalnom politi kom okviru. Analizom je utvrena marginalizacija društvene dimenzije. Društvena zna enja malog ribolova za osobne potrebe prikupljena su etnografskom studijom slu aja otoka Iža, metodama intervjua i promatranja. Zahvaljujui boravku na terenu bilo je mogue izravno promatrati i interpretirati zna enja koja mali ribolov za osobne potrebe ima za ribare, ribarske obitelji i širu zajednicu. Istraživanje je pokazalo kako ova vrsta ribolova doprinosi društvenoj dobrobiti generirajui materijalne, subjektivne i relacijske vrijednosti. Ove vrijednosti meusobno su isprepletene i povezane sa širim društveno-gospodarskim i politi kim promjenama. Rad predstavlja doprinos znanstvenoj literaturi o društvenoj dobrobiti, s fokusom na zna enja malog ribolova za osobne potrebe, i policy literaturi u kontekstu održivog razvoja. Sugerira se da je društvene ciljeve održivog ribarstva potrebno mnogo šire definirati ukoliko se javnim politikama želi pridonositi integriranom razvoju ribarstva i lokalnih zajednica.The topic of this doctoral thesis is subsistence fishing in Croatian context. Fishing as a supplementary rather than main activity is a well established way of life in numerous coastal and island communities in Croatia. Mixed livelihood strategies are a traditional means of increasing resilience to natural shocks and various social challenges in coastal and island rural environments. As such, the role of subsistence fishing had been recognized in Croatian legislation where it was distinguished from other fishing categories. However, subsistence fishing proved to be problematic in the process of Croatia’s accession to the European Union. A solution was found in the significant reduction and gradual abolition of this fishing category. The main aim of the research carried out for the purpose of this dissertation was to understand the social meanings of subsistence fishing and to interpret the consequences of legislative changes on individual and collective wellbeing. Starting from the concept of sustainable development, especially its social dimension, and the concept of well-being a qualitative content analysis of official documents was carried out, which mapped characteristics of the sustainable development of fisheries, and especially its social meanings, in the national and supranational political framework. The marginalization of the social dimension was identified. The social meanings of subsistence fishing were collected through an ethnographic case study of the island of Iž, using interviews and participant observation. The fieldwork enabled direct observations and interpretations of the meanings that subsistence fishing has for fishermen, fishing families and local community. Research findings show that this type of fishing contributes to social well-being, generating material, subjective and relational value. These values are inter-related and shaped by broader social, economic and political dynamics. The thesis is a contribution to literature on social well-being, with a focus on the meanings of subsistence fishing, as well as policy literature on sustainable development. It is suggested that the meaning of the social aims of sustainable fisheries needs to be broadened if policies wish to contribute to a more integrated development of fisheries and local communities