University of Zadar Institutional Repository
Not a member yet
7478 research outputs found
Sort by
Persepolis and the Organization of the Achaemenid Empire
No full textRad govori o povijesti i organizaciji Ahemenidskog carstva, vladarima i njihovim važnim postignućima te o najznamenitijem arhitektonskom djelu kojeg je izgradio Darije I. Veliki, Perzepolisu. Grad je podignut na terasi sjeveroistočno od grada Širaza u današnjem Iranu, a gradnja je započela oko 518. godine prije Krista. O funkciji i razlozima osnivanja Perzepolisa se još uvijek raspravlja te su znanstvenici podijeljeni između mišljenja da se radi o ceremonijalnom gradu i mišljenja da se radi o administrativnom središtu. Na vrhu države nalazio se kralj, iza kojeg slijedi dvor, vojska i birokracija koja je bila ključna za vladanje tako velikim teritorijem.The paper is focused on history and organization of the Achaemenid Empire, the rulers and their important achievements and the most important architectural work built by Darius I the Great, Persepolis. The city was built on a terrace northeast of the city of Shiraz in present-day Iran, and its construction began around 518 BC. The function and reasons for the founding of Persepolis are still debated. The scholars are divided between the opinion that it was a ceremonial city and the opinion that it was an administrative center. At the top of the state was the king, followed by the court, the army and the bureaucracy that was essential for ruling such a large territory
Anti-mimesis in the expressionist dramas of Kalman Mesarić
No full textSredišnje je pitanje rada antimimetičnost kao idejno – poetska činjenica ekspresionističkih drama Kalmana Mesarića, autora kojeg su hrvatske povijesti književnosti često zaboravljale. Prvi dio rada smješta Mesarića u kontekst početka stvaranja hrvatske avangardne scene, nadalje se daje opis paradigme ekspresionizma – njeno trajanje, značajke i teorijske postavke. U drugom se dijelu rada raspravlja o estetici ekspresionizma. Donose se pregled te estetske i konceptualne zasade započev s antičkom kulturom u kojoj se ističu prije svega Platon i Aristotel kao temelj razvoja zapadne estetike uopće. Zatim se prikazuje estetika ekspresionizma i okret antimimezisu, prije svega radom Friedricha Nietzschea kao temeljne teorijske figure na koju se ugleda čitava ekspresionistička generacija. Treći i središnji dio rada predstavlja analizu dviju Mesarićevih ekspresionističkih drama: „Kozmički žongleri“ i „Čovjek ne će da umre!“. Tim se dramama pristupa sa stajališta zasada ekspresionističke poetike koja je u svojoj temeljnoj biti antimimetička. Mesarićeva gradba likova, vremena i prostora te njihova distorzija uvrštavaju njegove ekspresionističke drame u red drama koje nastaju otporom prema klasičnim mjerilima ljepote i skladaAs the central question of this thesis, anti-mimesis arises as an ideational and poetical fact which marks the expressionist dramas of Kalman Mesarić, who is frequently disregarded by Croatian literary histories. The first part of the thesis places Mesarić in the context of the early days of the Croatian avant-garde scene and further describes the paradigm of expressionism – its duration, characteristics, and theoretical assumptions. The second part of the thesis discusses the aesthetics of expressionism. An overview is provided of the development of asethetics, along with the the aesthetic and conceptual tenets, starting with ancient culture, in which Plato and Aristotle stand out as the foundation of the development of general Western aesthetics. Then follows the description of the aesthetics of expressionism and the turn to anti-mimesis, primarily through the work of Friedrich Nietzsche, a central theoretical figure to whom the entire expressionist generation looks up to. The third and central part of the thesis consists of the analysis of two of Mesarić's expressionist plays: „Kozmički žongleri“ and „Čovjek ne će da umre!“. These dramas are approached from the standpoint of expressionist poetics, which is essentially antimimetic. Mesarić's construction of characters, time, and space, as well as their distortion, help to include his expressionist dramas in a set of dramas created through a resistance to classical standards of beauty and harmony
Digital nomadism as a development opportunity for tourism in the Republic of Croatia
No full textDigitalno nomadstvo simbolizira putovanja i upoznavanja različitih svjetskih kultura uz istovremenu zaradu, dok je neizostavno samo posredovanje tehnologije i internetske veze. Poslovni put digitalnog nomada zahtijeva veliki trud, ulaganja, te volju i želju za radom i napretkom. Osim samog pojma putovanja koji simbolizira digitalno nomadstvo, simboliziraju ga i velika postignuća, to jest mogućnosti koje nudi. U digitalnom nomadstvu postoji čitav niz poslovnih karijera koje su moguće za izgradnju vlastitog uspjeha. Hrvatska kao poznata turistička zemlja je znatno uložila u svoj doprinos digitalnom nomadstvu. Razvojem destinacija za digitalne nomade, razvija se i broj digitalnih nomada u određenim destinacijama. Hrvatska je prepoznala trend digitalnog nomadstva, pa je uložila u sam razvoj destinacija, ali i u nomadske vize bez kojih ne bi bili gdje jesu. Svima poznata pandemija koronavirusa promijenila je mnogo dotadašnjih stvari u svijetu, ali je također pridonijela digitalnoj transformaciji i omogućila veću rasprostranjenost online načina rada. S obzirom na mnoge čimbenike Hrvatska je u kratkom periodu postala jedna od poželjnijih destinacija. Poveznica turizma i digitalnog nomadstva je upravo to da turističke zemlje nastoje osigurati optimalan turistički razvoj, te osigurati profitabilnost turizma na duže vrijeme. Upravo se iz tog razloga u Hrvatskoj vrlo brzo prihvatilo i uložilo u digitalno nomadstvo. Digitalno nomadstvo privlače razvijene destinacije koje im pružaju sve što njihov opis posla zahtijeva, a samim privlačenjem digitalnih nomada u određenu destinaciju razvija se i turizam, te ostvaruje veći profit. Hrvatski turizam za cilj ima privlačenje stranih investicija, te ulaganje u razvoj turizma dok ne postane jedna od poželjnijih europski destinacija digitalnih nomada.Digital nomadism symbolizes traveling and getting to know different world cultures while making money at the same time, while only the mediation of technology and internet connection is indispensable. The business path of a digital nomad requires great effort, investment, and the will and desire to work and progress. In addition to the very concept of travel that symbolizes digital nomadism, it is also symbolized by great achievements, that is, the opportunities it offers. In digital nomadism, there is a whole range of business careers that are possible to build your own success. Croatia, as a well-known tourist country, has invested significantly in its contribution to digital nomadism. With the development of destinations for digital nomads, the number of digital nomads in certain destinations also grows. Croatia has recognized the trend of digital nomadism, so it has invested in the development of destinations itself, but also in nomadic visas, without which they would not be where they are. The well-known coronavirus pandemic has changed many things in the world, but it has also contributed to the digital transformation and enabled a greater spread of the online way of working. Considering many factors, Croatia has become one of the most desirable destinations in a short period of time. The link between tourism and digital nomadism is precisely that tourist countries strive to ensure optimal tourism development and to ensure the profitability of tourism in the long term. It is precisely for this reason that digital nomadism was quickly accepted and invested in in Croatia. Digital nomads are attracted to developed destinations that provide them with everything their job description requires, and by attracting digital nomads to a certain destination, tourism also develops and generates greater profits. The aim of Croatian tourism is to attract foreign investments and invest in the development of tourism until it becomes one of the most desirable European destinations for digital nomads
Organisational conflicts and their managing in the modern workplace
No full textSukobi u organizaciji su neizbježna pojava u radnom okruženju. Bez obzira na to koliko dobro su organizacije usmjerene prema zajedničkim ciljevima, sukobi će se povremeno pojaviti zbog različitih stavova, ciljeva, vrijednosti i interesa među zaposlenicima, timovima, ili unutar same organizacije. Sukobi mogu biti izvor napetosti, stresa i smanjenja produktivnosti, ali također imaju potencijal za promicanje inovacije, kreativnosti i rasta. Ovaj tekst će istražiti različite aspekte sukoba u organizacijama, uključujući uzroke sukoba, vrste sukoba, posljedice sukoba te strategije i alate za njihovo rješavanje. Rješavanje sukoba igra ključnu ulogu u održavanju produktivnih i zdravih radnih okruženja. Kroz učinkovito rješavanje sukoba, organizacije mogu minimizirati negativne posljedice sukoba i stvoriti temelj za izgradnju pozitivnih odnosa među zaposlenicima. Istraživanja o rješavanju sukoba u organizacijama širom svijeta pružaju uvid u različite pristupe, prakse i dinamike konflikata u različitim kulturnim, zakonodavnim i organizacijskim okvirima. U ovom kontekstu, istraživanja o rješavanju sukoba u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Hong Kongu i Francuskoj imaju poseban značaj zbog razlika u kulturnim i pravnim kontekstima tih zemalja. Ova istraživanja omogućuju bolje razumijevanje pristupa, izazova i uspješnih strategija za upravljanje konfliktima u organizacijama unutar tih zemalja. U narednim sekcijama, istražit će se rezultati iz istraživanja, usmjeravajući se na ključne teme kao što su uzroci sukoba, pristupi njihovom rješavanju, uloga zakonodavstva i kulture, te kako organizacije u ovim zemljama promiču produktivno upravljanje konfliktima. Ova usporedba će pomoći razumjeti kako različite države i kulture oblikuju pristupe upravljanju konfliktima na radnom mjestu i kako se najbolje nositi s izazovima koji proizlaze iz razlika u tim pristupima.Conflicts in organizations are an inevitable occurrence in the work environment. Regardless of how well organizations are aligned with common goals, conflicts will occasionally arise due to differing perspectives, goals, values, and interests among employees, teams, or within the organization itself. Conflicts can be a source of tension, stress, and reduced productivity, but they also have the potential to foster innovation, creativity, and growth. This text will explore various aspects of conflicts in organizations, including the causes of conflicts, types of conflicts, consequences of conflicts, and strategies and tools for their resolution. Conflict resolution plays a pivotal role in maintaining productive and healthy work environments. Through effective conflict resolution, organizations can minimize the adverse effects of conflicts and establish a foundation for building positive relationships among employees. Research on conflict resolution in organizations worldwide provides insights into different approaches, practices, and dynamics of conflicts within various cultural, legal, and organizational contexts. In this context, research on conflict resolution in the United Kingdom, the United States, Hong Kong, and France is particularly significant due to the differences in the cultural and legal frameworks of these countries. Such research enables a better understanding of approaches, challenges, and successful conflict management strategies in organizations within these nations. In the following sections, we will explore the findings and insights from these research studies, focusing on key themes such as the causes of conflicts, approaches to their resolution, the role of legislation and culture, and how organizations in these countries promote productive conflict management. This comparison will help us understand how different states and cultures shape approaches to conflict management in the workplace and how best to address the challenges arising from these differences
The metaphor of pain and disease states in the novels of Slavenka Drakulić
No full textU središtu istraživanja ovoga rada je metaforika bolesti i bolesnih stanja u romanima Slavenke Drakulić. Kao glavni romani interpretacije ovoga rada, proizvoljno su uzeti romani Hologrami straha i Frida ili o boli. Kako bi se što jasnije istražili predmetni romani, na samome početku predstavljena je teorijska podloga Susan Sontag, Bolest kao metafora. Prvo poglavlje stoga donosi najvažnije odrednice teorije Susan Sontag, a kao nadopuna na ovo poglavlje, predstavljena je i teorija Elaine Scarry, The Body in Pain. Kroz drugo smo poglavlje, zatim krenuli na interpretaciju romana Hologrami straha, u kojemu se na samome početku objasnilo značenje metafore, koriteći se ponajviše Rječnikom stilskih figura, autora Krešimira Bagića te teorijom Metafore koje život znače autora Georgea Lakoffa i Marka Johnson. Ova teorija, ključna je za razumijevanje metafora kroz rad, a krenulo se od same metafore holograma, vidljive u naslovu romana Hologrami straha. Kroz poglavlja bavili smo se metaforom bolesnoga tijela, metaforom obilježenosti te drugim metaforama koje su pronađene u ovome, prvom romanu Slavenke Drakulić. Nadalje, u idućem središnjem dijelu rada, bavili smo se romanom Frida ili o boli. Kroz tu interpretaciju ukratko je objašnjen sam roman, kako bi recipijent lakše pratio interpretaciju. Kroz objašnjenje tko je bila Frida Kahlo, krenulo se u metaforičko gledište same bolesti u romanu. Kroz ne funkcionalno, bolesno tijelo, prikazale su se metafore bolesnoga tijela, obilježenosti, metafore tijela kao kaveze. Posljednje poglavlje posvećeno je orijentacijskoj metafori gore-dolje, koja je vidljiva u ovom romanu. Na samome kraju, predstavljen je zaključak, kojim smo usporedno prikazali odnos glavnih protagonistkinja prema bolesti.At the center of the research of this paper is the metaphor of illness and disease states in the novels of Slavenka Drakulić. As the main novels of the interpretation of this work, the novels Holograms of Fear and Frida or about pain were arbitrarily taken. In order to investigate the subject novels as clearly as possible, the theoretical background of Susan Sontag, Illness as Metaphor, is presented at the very beginning. The first chapter therefore brings the most important determinants of Susan Sontag's theory, and as a supplement to this chapter, Elaine Scarry's theory, The Body in Pain, is also presented. Through the second chapter, we then proceeded to the interpretation of the novel Holograms of Fear, in which the meaning of metaphor was explained at the very beginning, using mostly the Dictionary of Stylistic Figures by Krešimir Bagić and the theory of Metaphors that mean life by George Lakoff and Mark Johnson. This theory is key to understanding metaphors through the work, and it started from the hologram metaphor itself, visible in the title of the novel Holograms of Fear. Throughout the chapters, we dealt with the metaphor of the sick body, the metaphor of marking and other metaphors that were found in this, Slavenka Drakulić's first novel. Furthermore, in the next central part of the work, we dealt with the novel Frida or about pain. Through this interpretation, the novel itself is briefly explained, so that the recipient can follow the interpretation more easily. Through the explanation of who Frida Kahlo was, the novel began to take a metaphorical view of the disease itself. Metaphors of the sick body, markings, metaphors of the body as a cage were presented through the non-functional, sick body. The last chapter is dedicated to the up-down orientation metaphor, which is visible in this novel. At the very end, a conclusion was presented, with which we compared the attitude of the main protagonists towards the disease
Gotika u dječjoj književnosti
No full textThe main goal of this paper was to prove that Gothic literary movement made its imprint on children’s literature as well as literature written for adults. Three contemporary and popular children’s books were used as examples to prove this thesis, Coraline by Neil Gaiman, Harry Potter and the Chamber of Secrets by J.K. Rowling, and The Bad Beginning by Lemony Snicket. The books were thoroughly analysed by using criteria and elements of Gothic novels, as well as through two psychoanalytical theories, the theory of the uncanny by Sigmund Freud and the theory of the double by Otto Rank. The analysis managed to give examples from the book that fit every usual criterion for what a typical Gothic novel should have, as well as discuss the elements that were added in order for these books to fit to the ages they were written for. The analysis through two psychoanalytical theses that were mentioned proved that the books were written with the aim to discuss and ease some of the common children anxieties linked with growing up, such as the fear of abandonment, separation from their parents and creating their own identities. The paper reached a conclusion that Gothicism has indeed had a great impact on children’s literature, producing many works containing dark castles and abandoned places, unsettling atmosphere, the supernatural and the uncanny, but also that the purpose of these books is not to simply frighten the children and provide a rush of adrenaline, but to also discuss some darker themes that children may have to deal with throughout the childhoodGlavni cilj ovog rada bio je dokazati da gotička književnost nije imala značajan utjecaj isključivo na literaturu napisanu za odrasle, već i na literaturu za djecu i mlade. Kako bi se dokazala ova teza, koristile su se tri knjige iz suvremene popularne dječje književnosti; Coraline od pisca Neil Gaimana, Harry Potter and the Chamber of Secrets autorice J.K. Rowling i The Bad Beginning od autora Lemony Snicketa. Ove tri knjige analizirale su se na osnovi kriterija koji čine gotički roman, kao i na osnovi dvije psihoanalitičke teorije; teorije jezivog psihoanalitičara Sigmunda Freuda i teorije dvojnosti psihoanalitičara Otta Ranka. Tijekom analize ovih djela, pružili su se primjeri iz samih knjiga i povezali s elementima tipičnim za gotički roman te objasnili i oni elementi koji su dodani kako bi se ove knjige prilagodile ciljanoj publici. Analiza kroz gore navedene psihoanalitičke teorije dokazala je da su ove knjige pisane s ciljem da se pozabavi temama dječjih strahova i nesigurnostima vezanim za proces odrastanja, kao što su strah od napuštanja, strah od odvajanja od roditelja i proces stvaranja vlastite ličnosti. Ovim radom došlo se do zaključka da je gotička književnost imala značajan utjecaj na knjiženost za djecu i mlade te proizvela brojna djela koja sadrže mračne dvorce, napuštena mjesta, jezivu i uznemirujuću atmosferu i natprirodne pojave. Neovisno o ovome, gotička književnost za djecu ne postoji samo da bi zastrašila ili pružila nalet adrenalina, već i da bi istražila i bavila se težim temama i situacijama s kojima se djeca mogu susresti tijekom odrastanja
Error analysis in the written production in schools with Italian as teaching language in Croatia
No full textLa presente tesi prende in esame i testi scritti in classe durante le ore di italiano dagli alunni delle scuole elementari e medie superiori con lingua d’insegnamento italiana dell’area istro-quarnerina oggi appartenente alla Croazia. Si tratta di un territorio variegato e complesso perché vi convivono da secoli popoli, etnie, lingue e culture diverse. Nelle scuole considerate, tutto il processo didattico viene svolto in italiano che, quindi, rappresenta la lingua di scolarizzazione in un ambiente la cui realtà extrascolastica è caratterizzata dalla prevalenza del croato. La didattica in atto in queste scuole deve, pertanto, adattarsi a una situazione del tutto anomala rispetto a quella teorizzata nei corsi di studio e di formazione generale. Gli alunni che le frequentano vi entrano con presaperi linguistici molto diversificati, possiedono differenti repertori linguistici e non hanno tutti le stesse opportunità di uso attivo o passivo dell’italiano al di fuori del contesto scolastico. Gli insegnanti sono chiamati, pertanto, a ripensare continuamente la propria tecnica di insegnamento, a mettere in atto metodi, approcci e strategie particolari per far fronte alle situazioni sempre diverse in cui vengono a trovarsi a insegnare. Il compito più arduo che devono affrontare riguarda lo sviluppo delle competenze linguistiche di italiano dei loro alunni. Questi provengono da situazioni a volte profondamente diverse, le loro competenze in italiano, quando entrano a scuola, si possono posizionare su una scala che va da un massimo di padronanza linguistica (degli alunni la cui lingua materna è l’italiano o un suo dialetto) a un minimo di conoscenza (degli alunni che appena iniziano a studiare l’italiano in maniera intensiva). Può essere di grande aiuto per gli insegnanti capire, quindi, quali settori della lingua e della grammatica in particolare potrebbero rappresentare maggiori difficoltà per i discenti. La presente ricerca ha voluto indagare proprio questo fatto: analizzando gli errori rilevati nella produzione scritta degli alunni, si è voluto descrivere le problematiche principali e proporre riflessioni su possibili direzioni di intervento mirato e costante, avente come scopo il miglioramento della competenza linguistica, scritta in questo caso, dei ragazzi. I dati osservati mostrano che l’area che necessita di maggiori considerazioni e riflessioni e, di conseguenza, di un approccio più duraturo, graduale ma costante, che preveda esercitazioni di letto-scrittura continuative, è quella che riguarda la testualità, l’organizzazione e la strutturazione del discorso, la disposizione delle informazioni in un insieme coeso e coerente. La scrittura dei ragazzi risente, infatti, dell’oralità e non si sviluppa in maniera progressiva. I testi sembrano una trascrizione del pensiero. Pure molta parte degli errori ortografici e morfosintattici è legata, in ultima analisi, all’organizzazione del testo e dei concetti che intende comunicare. Questa generale mancanza, riscontrata pure nei ragazzi in Italia, e forse dovuta al diverso modo in cui la scrittura viene percepita nel mondo contemporaneo, potrebbe essere migliorata con lo svolgimento di attività di riflessione sulla lingua e di consapevolizzazione dei diversi meccanismi di produzione dei testi, delle diverse modalità di funzionamento della lingua scritta e di quella orale, dei collegamenti e delle interdipendenze tra forma e significato.This thesis examines the texts written in class during the Italian lessons by students of elementary and high schools with Italian as the language of instruction in the Istria-Kvarner region now part of Croatia. It is a varied and complex territory as different people, ethnic groups, languages, and cultures cohabit there for centuries. In the schools considered, the whole teaching process is conducted in Italian, which is thus the language of instruction in an environment whose extracurricular reality is characterized by the predominance of Croatian. Therefore, the teaching in these schools has to adapt to a completely different situation than the one theorized in the study programs and training courses. The students who attend these schools have very diversified linguistic abilities, have different linguistic repertoires, and do not all have the same opportunities to use Italian actively or passively outside the school context. Teachers must, therefore, constantly rethink their teaching techniques and adopt particular methods, approaches and strategies to cope with the ever-changing situations in which they teach. The most difficult task they have to face concerns the development of their students’ language skills in Italian. These come from sometimes very different backgrounds, and their knowledge of Italian, when they enter school, can be positioned on a scale ranging from maximum linguistic proficiency (of students whose mother tongue is Italian or one of its dialects) to minimum proficiency (of students who are just starting to learn Italian intensively). It can therefore be very helpful for teachers to understand, therefore, which areas of the language, and grammar in particular, could pose major difficulties for learners. The present research aimed to investigate precisely this fact: by analysing the errors detected in the students’ written production, we wanted to describe the main problems and propose reflections for possible directions of targeted and constant didactic interventions, with the aim of improving students’ linguistic competence, in this case written. The observed data show that the area that requires more considerations and reflections and, consequently, a more lasting, gradual but constant approach, that includes continuous reading-writing exercises, is the area that concerns textuality, organization and the structuring of discourse, the arrangement of information in a cohesive and coherent whole. In fact, students’ writing is affected by orality and does not develop progressively. The texts seem like a transcription of their thoughts. Furthermore, much of the spelling and morphosyntactic errors is ultimately linked to the organization of the text and the concepts it intends to communicate. Activities aimed at reflection on language and awareness of the different mechanisms of text production, of the different ways in which the written and oral language function, of the connections and interdependencies between form and meaning, could help to improve this general deficiency, also observed among the students in Italy, that is perhaps due to the different way in which writing is perceived in the contemporary world.U ovoj su doktorskoj disertaciji analizirani tekstovi koje su na satu talijanskoga jezika, u obliku zadaćnica, napisali učenici osnovnih i srednjih škola s talijanskim nastavnim jezikom koje djeluju u hrvatskome dijelu Istre i na Kvarneru. Radi se o kompleksnome geopolitičkom prostoru koji stoljećima nastanjuju i u kojemu se isprepliću različiti narodi, jezici i kulture. U njemu i danas živi i aktivna je u očuvanju svojih tradicija i vrijednosti autohtona talijanska nacionalna zajednica. Svoje pravo na obrazovanje na jeziku i pismu manjine, zajamčeno zakonima Republike Hrvatske, ostvaruje kroz škole od kojih su neke uključene u ovo istraživanje. U njima se cijeli nastavni proces odvija na talijanskome jeziku, koji stoga predstavlja nastavni jezik i jezik komunikacije u svim školskim aktivnostima. Ipak, u većemu dijelu izvannastavne stvarnosti prevladava hrvatski jezik. Didaktika se u ovim školama mora, dakle, prilagođavati situacijama potpuno različitima od onih teoretiziranih na većini studija, tečajeva za usavršavanje i u priručnicima. Nadalje, učenici koji ih pohađaju imaju vrlo različita jezična predznanja, različite jezične repertoare i nemaju svi iste mogućnosti aktivnoga ili pasivnoga služenja talijanskim jezikom izvan konteksta škole. Nastavnici, stoga, moraju neprestano preispitivati vlastite tehnike podučavanja, razvijati i kombinirati posebne metode, pristupe i strategije kako bi se prilagodili uvijek različitim situacijama u kojima podučavaju. Najzahtjevniji zadatak u tome procesu odnosi se na razvoj učeničkih jezičnih kompetencija na talijanskome jeziku. Učenici potječu iz ponekad vrlo različitih sredina, njihovo se vladanje talijanskim može prikazati na ljestvici koja se kreće od najviše razine poznavanja jezika (učenika kojima je talijanski ili neki njegov dijalekt materinski jezik) do najniže razine ovladanosti njime (učenika koji ga tek počinju intenzivno usvajati/učiti). Iz toga razloga, nastavnicima može biti korisna informacija o područjima jezika općenito i gramatike posebno koja učenicima mogu predstavljati najviše poteškoća. Ovo je istraživanje nastojalo proučiti upravo te aspekte: kroz analizu pogrešaka utvrđenih u pisanim tekstovima, opisani su najčešći problemi i iznesena promišljanja o mogućim didaktičkim smjernicama čija bi ciljana i kontinuirana provedba mogla voditi k poboljšanju jezične kompetencije učenika, posebice njihovoga pisanog izričaja. Istraživanjem su obuhvaćene četiri osnovne i dvije srednje škole s talijanskim nastavnim jezikom koje djeluje na području Istre i Kvarnera, odnosno ukupno 199 učeničkih tekstova na kojima je provedena analiza pogrešaka. Pogreške, u ovome kontekstu, nisu korištene kao instrument vrednovanja usvojenosti gradiva, već kao početna točka u shvaćanju jezičnih područja koja učenicima predstavljaju najviše poteškoća te za prijedlog smjernica usmjerenih potencijalnome poboljšanju učeničkih jezičnih kompetencija. Pogreške su podijeljene u četiri osnovne skupine, na temelju odstupanja od pravopisnih, morfosintaktičkih, leksičkih i semantičkih normi i jezičnih običaja tipičnih za talijanski. Nadalje, nastavnici koji su pristali sudjelovati u istraživanju pozvani su ispuniti upitnik (u digitalnome obliku) kojim se željelo upoznati njihovo mišljenje o nastavnome kontekstu u kojemu predaju, odnosno njihove metode i tehnike podučavanja, strategije i alate kojima se služe u svakodnevnome nastavnom procesu. Podaci dobiveni istraživanjem ukazuju na to da je područje tekstualnosti, organizacije i strukturiranosti teksta, rasporeda informacija u kohezivni i koherentni skup (u kojemu su podaci, pojmovi, elementi povezani pravilnim jezičnim te logičko-semantičkim vezama) dio nastave jezika koji je potrebno sagledati s posebnom pozornošću te u kojemu je potreban dugotrajniji, postepeni, ali stalni metodološki pristup, u vidu kontinuiranih vježbi čitanja i pisanja. Pisani izričaj, ne valja zaboraviti, ne predstavlja urođeno obilježje ljudi, već se on uči i uvježbava cijeloga života, a temelji za mogućnost kvalitetnih pisanih ostvaraja izgrađuju se u školi. Učeničko je pisanje pod utjecajem govornoga stila i ne razvija se na progresivan način. Tekstovi djeluju kao da su neposredno preneseni iz učenikovih misaonih prostora, a i veliki dio pravopisnih te morfosintaktičkih pogrešaka povezan je ustvari s organizacijom teksta i pojmova koji se žele prenijeti. Aktivnosti koje uključuju promišljanje o jeziku i osvještavanje različitih mehanizama stvaranja teksta, različitosti između pisanoga i govornoga jezika, načina na koji su oblik i značenje jezičnih struktura povezani i međuovisni mogle bi pospješiti razvoj ove općenito slabe točke učenika, koja je zapažena i opisana i u talijanskome kontekstu, a moguće je da proizlazi iz različitoga poimanja pisanoga izričaja u suvremenome svijetu. Naime, u današnjemu globalnom kontekstu, u kojemu su ljudi sve više povezani digitalnom tehnologijom te koriste pisane oblike komunikacije (SMS poruke, chat, komentari na društvenim mrežama...) više nego ikada prije u povijesti, kao da se postepeno gubi granica između pisanoga i usmenoga jezika. Na školi je da upozna učenike s različitostima istih te različitim načinima oblikovanja teksta kako bi svoju jezičnu produkciju znali prilagoditi određenoj situaciji i primatelju. U tome kontekstu, potrebno je osigurati uvjete i mogućnosti za vježbanje kako govornoga tako i pisanoga izričaja, na način prilagođen godinama i interesima samih učenika, s ciljem ojačavanja njihove opće komunikacijske i jezične kompetencije, a posredno i apstraktnoga i kritičkoga mišljenja čijem razvoju uvelike pridonose promišljanja o jeziku, o sličnostima i razlikama među oblicima i značenjima, aktivnosti klasificiranja, grupiranja, uspoređivanja jezičnih konstrukcija i načina uporabe i sl. Nadalje, razvijanjem svijesti o praktičnoj vrijednosti jezika te ulozi koju bolja ili lošija ovladanost njima može imati u poslovnome svijetu, kao i o važnosti te potrebi njegove pravilne uporabe, može se očekivati i veća motivacija samih učenika za razvijanjem svojih kompetencija na tom polju. Time oni postaju aktivni i svjesni građani, sposobni pročitati, protumačiti, čitati između redaka te sastaviti i usmeno ili pismeno prenijeti svoje ideje i mišljenja, rezultate svojega rada, kroz tekstove strukturirane i oblikovane na primjeren i jasan način. Sljedeći korak, koji će uslijediti nakon ovoga istraživanja, predstavljat će formiranje korpusa od prikupljenih učeničkih radova. Isti će moći poslužiti nastavnicima i znanstvenicima u njihovim istraživanjima pisanoga izričaja na talijanskome jeziku učenika istarskoga i kvarnerskoga prostora. Naime, jezik (u njegovome najširem značenju) škola talijanske nacionalne manjine još je uvijek premalo istražen, posebice u aktualnome kontekstu, suštinski izmijenjenome na društvenom, gospodarskom, etničkom, jezičnom i kulturnom planu u odnosu na prošla desetljeća. Potrebna su, stoga, detaljnija istraživanja o jakim i slabim točkama didaktičkih modela koji se trenutačno primjenjuju, općim kompetencijama učenika i nastavnika, aktivnostima koje bi bilo potrebno provesti ili izmijeniti kako bi se stvorili optimalni preduvjeti za što spontaniji razvoj jezičnoga izričaja svih uključenih aktera
Homelessness as an ugly adventure: narrative of a former homeless person
No full textU Hrvatskoj se problem beskućništva zakonski počeo shvaćati ozbiljno tek prije 10-ak godina, no unatoč zakonima čija je namjera poboljšati skrb o beskućnicima/ama, u praksi stvari mnogo sporije napreduju. Da bismo uopće znali otkuda krenuti kada su u pitanju prevencija beskućništva i skrb o osobama koje su beskućnici/e, potrebno je razgovarati s osobama koje su (bile) beskućnici/e, stoga sam za potrebe ovog diplomskog rada provela šest intervjua u sklopu narativnog istraživanja s jednom osobom koja je 3,5 godine bila u beskućništvu, s ciljem razumijevanja njegove priče i značenja koje joj daje, kao i uvida u element „društvenog“ u njegovoj priči. Tri istraživačka fokusa usmjeravala su razgovore: put u beskućništvo, iskustvo beskućništva te izlazak iz beskućništva. Amalgam strukturalnih, individualnih i relacijskih čimbenika su sugovornika odveli u beskućništvo. Njegovu svakodnevicu tijekom beskućništva analizirala sam kroz pet tema: smještaj, prehranu, izvor zarade, interakcije s ljudima i osjećaje. Njegova osobna „formula“ za izlazak iz beskućništva bio je spoj državne intervencije, slučajnog društvenog kapitala i njegove osobine borbenosti. Cilj ovog rada je iznijeti sugovornikovo iskustvo beskućništva i značenje koje mu daje, dok je svrha dobiti uvid u kompleksnost procesa ulaska i izlaska iz beskućništva, kao i ukazati na potrebu za sustavnijom podrškom osobama pri izlasku iz beskućništva.In Croatia, the problem of homelessness began to be legally taken seriously only around ten years ago, but despite laws aimed at improving care for the homeless, things progress much more slowly in practice. In order to even know where to start when it comes to preventing homelessness and caring for people who are homeless, it is necessary to talk to (former) homeless people, therefore, for the purpose of this paper, I conducted six interviews as part of a narrative research approach with one person who was homeless for 3,5 years, with the aim of understanding his story and the meaning he gives it, as well as with the aim of insight into the element of „social“ in his story. There were three research focuses: path to homelessness, experience of homelessness, and exiting from homelessness. An amalgam of structural and individual factors, as well as relational factors led my interlocutor to homelessness. I analyzed his everyday life during homelessness through five themes: accommodation, nutrition, source of income, interactions with people, and feelings. His personal „formula“ for exiting homelessness was a combination of state intervention, serendipitous social capital, and his fighting spirit. The aim of this paper is to present the interlocutor's experience of homelessness and the meaning he gives to it, while the purpose is to gain insight into the complexity of the process of entering and exiting homelessness, as well as to point out the need for more systematic support for people exiting homelessness
Autor – tekst – (autor – tekst – prevoditelj) – čitatelj (Intertekstualnost i pitanje autorstva u prevođenju)
No full textThe translation of the short story “Madame Bovary’s Greyhound” from the story collection Orange World and Other Stories served as introduction of the author Karen Russell to the Croatian literary scene, and also as a starting point for presenting the phenomenon of citationality from the perspective of Dubravka Oraić Tolić. Moreover, the paper provides an overview of intertextuality throughout history, deals with citations on the examples of a selected short story, and ultimately brings intertextuality into connection with translation and authorship based on the works of Lawrence Venuti. Some of the questions that arise accordingly are: should translators cite foreign intertexts from existing translations of subtexts and does this strengthen the idea of the translator as an author?Prijevod kratke priče “Hrtica gospođe Bovary“ („Madame Bovary’s Greyhound“) iz zbirke priča Orange World and Other Stories poslužio je kao uvođenje Karen Russell na hrvatsku književnu scenu, a isto tako kao polazište za predstavljanje fenomena citatnosti iz perspektive autorice Dubravke Oraić Tolić. Uz to, rad donosi pregled intertekstualnosti kroz povijest, bavi se citatnošću na primjerima odabrane kratke priče, te u konačnici dovodi intertekstualnost u vezu s prevođenjem i autorstvom na temelju djela Lawrenca Venutija. Neka od pitanja koja se shodno tome javljaju jesu: trebaju li prevoditelji citirati intertekstove iz već postojećih prijevod podtekstova te osnažuje li to ideju prevoditelja kao autora
Subtitling and translation analysis of the movie Dioses y perros
No full textSubtitulación y análisis traductológico de la película Dioses y perros Este trabajo fin de máster tiene como objetivo presentar la subtitulación de la película española “Dioses y perros” y el analizar las decisiones tomadas por parte de la traductora. La parte teórica comienza con una breve reseña histórica del desarrollo de la traducción audiovisual (TAV) y nos introduce en la división de sus modalidades y sus principales características. Por demás, la parte teórica explica los aspectos técnicos y lingüísticos de la subtitulación, que hemos apoyado con ejemplos propios de la película. El análisis lingüístico de la traducción de la película se considera el foco principal de este trabajo y nos presenta los métodos y las técnicas de traducción que han resultado ser las más frecuentes durante el proceso de traducción. Las técnicas de reducción (reducción, omisión y compresión) destacaron como técnicas dominantes y resultó necesario recurrir a ellas precisamente por la limitación espacial de los subtítulos, que se impone como uno de los principales rasgos de la TAV. Finalmente, se analizaron otros desafíos con los que se enfrentó la traductora durante la traducción, como lenguaje soez, humor y juegos de palabras. En el apéndice del trabajo se ofrece la transcripción original de la película junto con la traducción.Cilj ovog diplomskog rada je predstaviti podslovljavanje filma Dioses y perros i analizu prevoditeljskih odluka. Teorijski dio započinje kratkim povijesnim pregledom razvoja audiovizualnog prevođenja (AVP) i uvidom u njegove glavne modalitete i osobine. Osim toga, u teorijskom dijelu tumače se tehnički i lingvistički aspekti podslovljavanja koje smo potkrijepili vlastitim primjerima iz filma. Lingvistička analiza prijevoda španjolskog filma smatra se glavnim fokusom ovoga rada i predstavlja nam metode, odnosno, tehnike prevođenja koje su se pokazale najučestalijima tijekom procesa prevođenja. Kao dominantne tehnike istaknule su se tehnike redukcije (redukcija, izostavljanje i kompresija) i pokazalo se nužnim pribjeći im upravo zbog prostornog ograničenja titlova koje se nameće kao jedna od glavnih obilježja u AVP-u. Naposljetku, analizirali su se i ostali izazovi s kojima se prevoditeljica susrela tijekom prevođenja, poput neprimjerenog jezika, humora i igara riječi. Na kraju rada dolazi dodatak u obliku transkripcije i prijevoda filma.This master's thesis aims to present the subtitling of the film Gods and Dogs and analyze the decisions made by the translator. The theoretical part begins with a brief historical review of the development of audiovisual translation (AVT) and introduces us to the division of its modalities and its main characteristics. This master's thesis aims to present the subtitling of the film Dioses y perros and analyze the decisions made by the translator. The theoretical part begins with a brief historical review of the development of audiovisual translation (AVT) and introduces us to the division of its modalities and its main characteristics. Furthermore, the theoretical part explains the technical and linguistic aspects of subtitling, which we have supported with examples from the film. The linguistic analysis of the translation of the Spanish film is considered the main focus of this work and presents us with the methods, that is, the translation techniques that have turned out to be the most frequent during the translation process. Reduction techniques (reduction, omission and compression) stood out as dominant techniques, and it was necessary to resort to them precisely because of the spatial limitation of the subtitles, which is imposed as one of the main features of AVT. Finally, other challenges that the translator encountered during the translation were analyzed, such as foul language, humor, and wordplay. The original transcription of the film along with the translation is offered in the appendix of the work