Digitalni arhiv Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Not a member yet
8046 research outputs found
Sort by
Usporedba antičkih razmišljanja o jeziku i de Saussureova strukturalizma
No full textProučavanje jezika, dakle, počelo je razmišljanjima o jeziku kao nezaobilaznoj pojavnosti u ljudskome društvu. Jezik kao sredstvo međuljudske komunikacije postoji od najranijih dana čovjekova društva. Težnja za prenošenjem iskustva postoji kod čovjeka još iz vremena najranijeg čovjekova udruživanja kao efikasnijeg načina opstanka ljudske vrste. Najboljim sredstvom prenošenja iskustva za čovjeka pokazao se upravo ljudski jezik, kao sustav simbola za prenošenje njima odgovarajućih ideja. Temeljeći se na dvije amorfne mase, misli i zvuku, jezik ima sposobnost oblikovanja, izražavanja i prenošenja iskustva, a to iskustvo onda postaje znanje, koje se onda može prenositi i pohranjivati. Čovjekova sposobnost da usvoji neki jezik je odlika vrste i naziva se jezičnom kompetencijom. Vidjeli smo da se od najranijih vremena čovjek njome služio. Isprva su to bila razmišljanja i pokušaji pronalaženja prvoga jezika (Psametihov pokus), zatim veze između imena i stvari, koja je isprva bila objašnjavana pomoću mitologije i bogova pomoću kojih se objašnjavalo sve što se tiče čovjekova života i djelovanja. Kasnije su uslijedili pristupi „prema prirodi“ i „prema konvenciji“ koji su kroz djela istaknutih filozofa bili različito tumačeni. Sve što su oni imali za reći o jeziku je proučavao i Ferdinand de Saussure, koji je na temelju njihovih razmišljanja sačinio i vlastitu teoriju jezika kasnije nazvanu - strukturalizam, i njegove ideje i misli o jeziku kao uređenom sustavu simbola koji služi međuljudskom sporazumijevanju predstavljaju prekretnicu cjelokupne suvremene lingvističke misli. Možemo reći da je on svoju teoriju razvijao koristeći se razmišljanjima mudraca iz daleke prošlosti i tako kroz njegovo djelo (i djela znanstvenika nakon njega) ta razmišljanja traju sve do danas
Nasilje u intimnim vezama mladih: definiranje, percepcija i razumijevanje nasilja u intimnim vezama
No full textNasilje u intimnim vezama jedan je od značajnih društvenih i javnih problema koji obuhvaća svaku razinu sustava: od pojedinca do zajednice i društva. Nasilje u intimnim vezama mladih specifično je po tome što je u većoj mjeri obostrano od nasilja u intimnim vezama odraslih, te nije za sve oblike nasilja rodno uvjetovano. S ciljem da nadopunimo statističke podatke ranije provedenih istraživanja odlučili smo ovu temu istražiti kvalitativnim istraživanjem temeljem kojeg nastojimo doći do dubljeg individualnog i kolektivnog razumijevanja nasilja u intimnim vezama kroz intervjue i grupnu diskusiju, odnosno fokus grupe. Putem razgovora s mladima i temeljem analize ranijih istraživanja izloženih u ovom radu zaključili smo da mladi ne prepoznaju sve oblike nasilja u intimnim vezama, osobito kada se radi o ekonomskom nasilju i emocionalnom/psihičkom nasilju, koje mladi uglavnom navode kao oblik nasilja koji su doživjeli i/ili počinili. Nadalje, utvrdili smo da opravdavanje i neprepoznavanje pojedinih oblika nasilja među mladima ovisi o usvojenim tradicionalnim rodnim ulogama , rodnim stereotipima i mitovima o nasilju. Također, sklonost traženju pomoći ukoliko bi se mladi sami našli u nasilnoj situaciji i intervenciji u nasilne situacije njima bliskih osoba uvelike je uvjetovano definicijom, percepcijom i razumijevanjem nasilja, pri čemu su mladi skloniji intervenirati i tražiti pomoć ako se radi o fizičkom ili seksualnom nasilju. Međutim, nalazi istraživanja pokazuju veliko nepovjerenje mladih spram institucija i policije, te percipiranje nasilja kao osobnog a ne društvenog problema, zbog čega su mladi skloniji tražiti pomoć od prijatelja ili obitelji.Violence in intimate relationships seems to be one of the most problematic fields of social functioning, and it also includes individual and collective level of society. Specificity of violence in intimate relationships is its tendency to be more mutual in youth relationships and it is not gender based in all forms of violence. In this qualitative research, which complements earlier scientific work on the subject, our goal is to achieve deeper individual and collective understanding of violence in intimate relationships. After interviewing our respondents and consulting earlier analysis on the matter, we have come to a conclusion that the youth does not recognize all forms of relationship violence, especially economic and emotional/psychological violence. Furthermore, we've concluded that justifying and not recognizing violence in intimate relationships is based on adopted gender roles, gender stereotypes and myths about violence. Also, the tendency to seeking help after immediate or indirect violent situation and tendency to intervening in violent situations by family and friends is greatly based on defining, perceiving and understanding violence. As a matter of fact, young people are more likely to intervene and seek help after physical and/or sexual violence were involved. However, our findings show that the youth has very little trust in institutions and executive authority. Also, their perception of violence in intimate relationships as personal instead of social matter is the reason why they are more prone to seek help from their families and friends
Integrirani informacijski sustav medijskog arhiva
No full textFokus diplomskog rada usmjeren je na izučavanje uloge integriranih informacijskih sustava (IIS) u domeni medijskih djelatnosti, točnije medijskog arhiva. U uvodnom dijelu je
opisan predmet i cilj rada, hipoteza, izvori i metode prikupljanja podataka te struktura. Naredna poglavlja opisuju pojmove: informacija, informacijski sustav, cilj informacijskog sustava, temeljna načela informacijske integracije, prednosti i mane IIS. U središnjem dijelu rada kroz ekrane, prikazana su četiri informacijska sustava medijskog arhiva Hrvatske radiotelevizije (AV, TV, Foto, Novine) koji su sagledani s aspekta integracije. Završni dio rada prikazuje tablicu upoređenih podataka na osnovu kojih se preražuje u sva četiri sustava. Na taj način se
pruža mogućnost primjene integracije i dostupnosti informacija u gore spomenutim sustavima što nadalje omogućava bržu i lakšu pretraživost arhivskih zapisa. Dobiveni rezultati će biti primijenjeni na srodne arhivske djelatnosti te će se na taj način utvrditi stupanj integracije informacijskih sustava i njegove učinkovitosti upravljanja arhivskim djelatnostima i upravljvanja medijskim arhivskim gradivom.The focus of the master thesis is directed on studying the role of integrated information systems (IIS) in the field of media activities, more accurately media archives. Subject and purpose of the work, structure, hypothesis, sources and methods of data gathering are described in introductory part, while the next chapters describe the following concepts: information, information system, information system objective, fundamental principles of information
integration, advantages and disadvantages of IIS. In the cantral part, through applications’ screen shots, four information systems of Croatian Radiotelevision media archives (AV, Phono, Photo, Newspapers) are presented, which are observed from the aspect of integration. In te final
part a table of compared data on the basis of which all four systems can be searched is given. Thus, it is possible to apply the integration and achieve better level of availability of information in the aforementioned systems, which further enables faster and easier search of archival
records. The obtained results will be applied to related archival activities and determine a degree of integration of information systems and its effectiveness in managing archival activities and managing archival media materials
Barriers to establishing partnerships between preschool teachers and parents in kindergarten
No full textSuradnja između obitelji i ustanove je recipročan dinamički sustav koji se javlja između roditelja i pojedinaca unutar odgojno-obrazovnog sustava koji zajednički donose odluke vezane uz dobrobit djeteta (Cowan i sur., 2004; prema Maleš, 2015.) U suvremenoj pedagoškoj literaturi sve se češće umjesto pojma suradnje koristi pojam partnerstvo čime se ističe važnost ravnopravne komunikacije, dogovaranja i međusobnog poštivanja roditelja i profesionalaca u procesu odgajanja (Babić Pezo, 2004). Prema Ljubetić (2014) i Maleš (2015) partnerstvo je najviša razina suradničkih odnosa pojedinaca iz obiteljske zajednice (najčešće roditelji ili staratelji) i vrtića (odgojitelji ili stručni suradnici) usmjerenih na postizanje zajedničkog cilja (dobrobit djeteta). Barijere u pedagoškom radu predstavljaju poteškoće u uspostavljanju partnerskih odnosa i ravnoteže između obitelji, odgojno-obrazovne sredine i zajednice, a njih uzrokuju razni stereotipi, strahovi, nedostatak vremena, manjak samopouzdanja i kompetencija, ranije loša iskustva, jezične poteškoće, psihološki problemi u obitelji itd. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove odgojitelja o glavnim zaprekama uspostavljanju partnerskih odnosa između roditelja i odgojitelja, a u istraživanju je sudjelovalo 56 odgojitelja. Dobiveni rezultati upućuju na činjenicu da su nekvalitetno i nedovoljno osposobljavanje tijekom inicijalnog i cjeloživotnog obrazovanja odgojitelja uzrok nastanka barijera tijekom uspostavljanja partnerskih odnosa. Nadalje, prema rezultatima ovog istraživanja odgojitelji smatraju da roditelji ne surađuju dovoljno s njima te je nefleksibilno radno vrijeme roditelja jedan od uzroka stvaranja barijera, također rezultati ukazuju na to da su majke u mnogo većoj mjeri nego očevi uključene u suradnju s odgojiteljima. Iako se skoro svi odgojitelji slažu da im je roditeljska suradnja u odgoju djeteta iznimno važna, nisu zadovoljni trenutnim odnosima između njih i roditelja, te smatraju da bi odnosi trebali biti bolji. Naposljetku, istraživanje je potvrdilo pretpostavku da zadovoljstvo poslom utječe na otvorenost za suradnju i smanjuje barijere s roditeljima.Collaboration between the family and the institution is a reciprocal dynamic system that occurs between parents and individuals within the educational system that jointly make decisions regarding the welfare of the child (Cowan et al., 2004; as cited in Maleš, 2015). In contemporary pedagogical literature, the concept of partnership is often used instead of the concept of cooperation, emphasizing the importance of equal communication, negotiation and mutual respect between parents and professionals in the process of education (Babić Pezo, 2004). According to Ljubetić (2014) and Maleš (2015), partnership is the highest level of collaborative relationships between family members (mostly parents or guardians) and kindergartens (educators or professional associates) aimed at achieving a common goal (child welfare). Barriers in pedagogical work pose difficulties in establishing partnerships and balance between the family, the educational environment and the community, and they are caused by various stereotypes, fears, lack of time, lack of confidence and competence, earlier bad experiences, language difficulties, psychological problems in the family etc. The aim of this study was to examine attitudes of preschool teachers about the main barriers to establishing partnerships between parents and preschool teachers, and 56 preschool teachers were involved in the research. The obtained results point to the fact that insufficient and inadequate training in initial and lifelong education of the educators is the cause of the barrier arising during the establishment of partnerships. Furthermore, according to the results of this study, preschool teachers believe that parents do not work with them sufficiently and that the inflexible working time of parents is one of the causes of creating a barrier, and the results also indicate that mothers are much more involved than fathers in cooperation with them. Although almost all preschool teachers agree that parental collaboration in child rearing is extremely important, they are not satisfied with the current relationship between them and parents, and they think that the partnerships between them should be better. Finally, the study confirmed the premise that job satisfaction affects openness to cooperation and reduces barriers to parents
Mikenske kočije
No full textBrza kočija s konjskim dvopregom prvo je zabilježena tijekom druge polovice
16. st. pr. Kr. na umjetničkim predmetimagrobova u obliku okna u Mikeni. Zbog mnogih sličnosti
između ranih ilustracija grčkih kočija te kočija prikazanih na sirijskim pečatima iz
18.−17. st. pr. Kr. može se pretpostaviti da grčke kočije potječu s Levanta. Utjecaji s
istoka nisu imali veliku ulogu u razvoju konstrukcije jer se zadržao kotač sa četiri kraka,
osovina pred kraj podnice te su se razvili karakteristični elementi poput krilatih
ekstenzija na “dvojnim” kočijama, L-profil i horizontalni potporanj rude. Karakter
kočije usko je povezan s izgledom grčkog terena čija je topografija onemogućila
korištenje kočija kao mobilne platforme za ratovanje poput onih s istoka. Naprotiv,
grčka kočija iskorištena je kao vojno prijevozno sredstvo koje je služilo za transport
vojnika naoružanih i spremnih za borbu prsa o prsa na tlu. U tu svrhu razvijen je metalni
oklop koji je koristila elitna klasa vojnika i čime je dodatno istaknuta važnost kočije kao
prijevoznog sredstva. Prijevoz takvim vozilima zahtijevao je izgradnju mreže cestovnog
prometa koji je omogućavao brz vojni transport te u ostalim prilikama civilnu upotrebu.
Kraj brončanog doba u Grčkoj obilježen je ozbiljnom depopulacijom,
degradacijom materijalnog bogatstva te prekidom komunikacija unutar zahvaćenog
41
područja. Kočije su preživjele “mračno doba Grčke” te je u novom razdoblju povijesti
potvrđeno njihovo korištenje u dokumentima iz 8. st. pr. Kr. Razvojem novog oblika
ratovanja i masovnog pješaštva (hoplitska falanga) kočija je izgubila vojnu ulogu u
ratovanju te je u željeznom dobu Grčke ostala rezervirana za posebne prilike poput religijskih procesija i utrka
Gender differences in music performance anxiety and its correlates
No full textCilj istraživanja je ispitati razlike izmeĎu žena i muškaraca u tremi prilikom javnog glazbenog nastupanja, perfekcionizmu i glazbenoj samoefikasnosti, te ispitati povezanosti izmeĎu ta tri konstrukta. Podaci su prikupljeni na uzorku 153 studenta Muzičke akademije u Zagrebu koji su ispunjavali sljedeću bateriju upitnika: Revidirana ljestvica anksioznosti prilikom javnog glazbenog nastupanja (K-MPAI-R), Revidirana ljestvica težnje perfekcionizmu (R-APS) i Ljestvica glazbene samoefikasnosti (MPSES). UtvrĎeno je postojanje značajne rodne razlike u doživljaju treme prilikom javnog glazbenog nastupanja, na tri faktora: tjelesna anksioznost i briga o nastupu (t(148)=2.29; p=.02), negativne kognicije (t(148)=3.26; p<.001) i psihološka ranjivost (t(148)=2.31; p=.02), te razlike u adaptivnom perfekcionizmu (t(148)=2.24; p=.03). Sve razlike su u smjeru veće izraženosti kod žena. Uz to, uzvrĎeno je postojanje pozitivne povezanosti treme prilikom javnog glazbenog nastupanja s neadaptivnim perfekcionizmom (r(150)=.65; p<.001), i negativne povezanosti s glazbenom samoefikasnošću (r(148)=-.50; p<.001). TakoĎer, dobivena je značajna negativna povezanost glazbene samoefikasnosti s neadaptivnim perfekcionizmom (r(148)=-.36; p<.001), te pozitivna povezanost s adaptivnim perfekcionizmom (r(148)=.21; p=.01).The aim of this study was to examine gender differences in musical performance anxiety (MPA), perfectionism and music performance self-efficacy, as well as to examine relationships between those three constructs. The data were collected on a sample of 153 college students at Music academy in Zagreb, who responded to three different questionnaires: Kenny Music Performance Anxiety Inventory-Revised (K-MPAI-R), Almost Perfect Scale-Revised (R-APS) and Music Performance Self-Efficacy Scale (MPSES). The results show a significant gender difference in MPA, with women experiencing higher levels of MPA on three factors: proximal somatic anxiety and worry about performance (t(148)=2.29; p=.02), negative cognitions (t(148)=3.26; p<.001) and psychological vulnerability (t(148)=2.31; p=.02), and also in adaptive perfectionism (t(148)=2.24; p=.03). Additionally, the following correlations were significant: MPA and maladaptive perfectionism correlated positively (r(150)=.65; p<.001) and MPA and music performance self-efficacy negatively (r(148)=-.50; p<.001). Furthermore, music performance self efficacy correlated negatively with maladaptive perfectionism (r(148)=-.36; p<.001), and positively with adaptive perfectionism (r(148)=.21; p=.01)
Percepcija različitih psihičkih bolesti kod oboljelih i članova njihovih obitelji
No full textNajpoznatija teorija koja nastoji objasniti bolesnikov doživljaj bolesti je Leventhalov
model samoregulacije, vodeći se tom teorijskom podlogom, ovo istraživanje nastoji ispitati
kako određene psihičke bolesti percipiraju sami oboljeli i članovi njihovih obitelji te u kojoj
mjeri je ta njihova percepcija povezana s prilagodbom određenoj bolesti.
U ispitivanju je sudjelovalo ukupno 160 sudionika oboljelih od depresije, shizofrenije i
PTSP-a te 80 članova njihovih obitelji. Primjenom Upitnika doživljaja bolesti (IPQ-R) ispitala
se kvantitativna procjena doživljaja bolesti uzimajući u obzir komponente Leventhalovog
modela samoregulacije. Kako bi se dobio detaljniji uvid u doživljaj bolesti oboljelih, provedene
su po dvije fokusne grupe s oboljelima od depresije, shizofrenije i PTSP-a.
Obrada rezultata ukazala je kako sve tri skupine oboljelih od psihičkih bolesti opisuju
bolest kao kroničnu s naglaskom na farmakoterapiju. Izraženija depresivna slika pokazala se
vezana za percepciju manjeg broja simptoma, slabije mogućnosti kontrole putem tretmana te
percepcije bolesti kao dugotrajnije. Oboljeli od depresije percipiraju mogućnost osobne
kontrole i kontrole putem tretmana u manjoj mjeri nego oboljeli od shizofrenije, no u nešto
većoj mjeri nego oboljeli od PTSP-a. Dobiveno ukazuje da oboljeli od shizofrenije naglašavaju
značajno veći broj simptoma, te percipiraju u značajnoj mjeri mogućnost kontrole putem
tretmana i mogućnost osobne kontrole nad bolesti. Oboljeli od PTSP-a u odnosu na druge
oboljele, u značajnoj mjeri percipiraju posljedice bolesti te pokazuju značajno niži rezultat kada
je u pitanju mogućnost kontrole bolesti (i tretmanom i osobno). Općenito se kod oboljelih
pokazalo da, što je veća percepcija kontrole putem tretmana, to je i bolje razumijevanje bolesti
te bolja emocionalna prilagođenost bolesti, dok, što je veća percepcija posljedica, to je lošija
emocionalna prilagođenost. Članovi obitelji percipiraju značajno veći broj posljedica u odnosu
na oboljele te su se pokazali u manjoj mjeri emocionalno pogođeni bolešću. Kao prediktor
emocionalne prilagođenosti kod članova obitelji, značajnim se pokazalo trajanje bolesti
(percepcija bolesti kao kronične rezultira lošijom emocionalnom prilagodbom). Uz to se
pokazalo da članovi obitelji oboljelih od PTSP-a imaju veću percepciju osobne kontrole i
kontrole putem tretmana te slabije razumijevanje bolesti, a članovi obitelji oboljelih od
shizofrenije puno bolje razumijevanje bolesti.
Rezultati ovog istraživanja ukazuju na različitost percepcije bolesti među oboljelima, ali
i članovima njihovih obitelji. Navedene razlike mogu u značajnoj mjeri pomoći pri planiranju
budućih psihoedukacija te grupa podrške i za oboljele i za članove njihovih obitelji.The most famous theory which explains the patient's illness is Leventhal's model of
self-regulation. Using this model, aim of this study is to examine how certain mental illnesses
are perceived by the patients and members of their families and to what extent their perception
is related to adaptation to a particular disease.
A total of 160 patients with a diagnosis of depression, schizophrenia and PTSD and
80 members of their families participated in this study. Using the Illness Perception
Questionnaire-Revised (IPQ-R) a quantitative assessment of the disease experience was
considered; taking into account the Leventhal model of self-regulation. In order to obtain a
more detailed insight into the illness experience, two focus groups with each group of patients
(depresion, schizophrenia, PTSP) were included.
The results indicated that all three groups of patients described their disease as chronic
with an emphasis on pharmacotherapy. A larger number of depressive symptoms was
associated with perception of smaller number of symptoms, less controllability by treatment
and chronic timeline of depression. Patients with depression perceived depression as more
controllable by treatment and in person then patients with PTSD, but less then patients with
schizophrenia. In this study, sch patients emphasize significantly more symptoms and perceive
higher possibility of control through treatment and the possibility of personal control of the
disease. Patients with PTSD compared to other two groups are prone to perceive significantly
more consequences of the disease and show the lowest outcome when it comes to the possibility
of controlling the disease (both in treatment and in person). Our study has shown, in case of
patients, that greater perception of treatment control leads to better understanding of the disease
and better emotional adaptation to the disease. Also, greater perception of consequences leads
to poor emotional adaptation. Family members recognized significantly more consequences of
the disease in relation to the patients and were less emotionally affected by the disease. In family
members as a predictor of a emotional adaptation to the disease significant factor was duration
of the disease (poorer emotional adaptation is associated with perception of the disease as
chronic). Also, higher perception of personal and treatment control was detected in family
members of PTSD patients, while family members of sch patients had shown better
understanding of the disease.
The results of this study point to the difference in perception of illness among the
patients and their family members. These differences can significantly contribute to further
planning of psychoeducation, support groups for patients and their family members
Kunićeva Himna Cereri
No full textHimna Demetri govori o otmici Perzefone i osnivanju eleuzinskih misterija. Jezik i stil su tipični za ranu grčku epiku. Isusovac Rajmund Kunić (1719-1794) prevodi je na latinski jezik. U predgovoru svog glasovitog prijevoda Ilijade iznosi svoja prevoditeljska načela u eseju pod nazivom Operis ratio. Ondje kaže da postoje dvije škole prevođenja. Pripadnici prve škole prevode ropski i ne usuđuju se mijenjati ni mjesto riječi u rečenici pod izlikom da su vjerni prevodioci. Kad se primijeni takva praksa u prevođenju govornika i pjesnika, dolazi do toga da ritmične rečenice gube ritam u prijevodu. Skladne i jasne rečenice postaju neskladne i nejasne. Kunić se odlučuje za drugu školu koju naziva genus priscum ili genus Tullianum. Nalazi uzore u piscima zlatnog doba rimske književnosti, a posebno u Ciceronu koji ukratko opisuje svoj način prevođenja u djelu De optimo genere oratorum. Ciceron pristupa prijevodu govornika kao govornik. Služi se jezikom kao jezikoslovac, ali s duhom govornika. Ne mari za skraćivanje ni za produljivanje izvornika. Kunić u tim riječima vidi formulu za prevođenje. Sve je dopušteno ako je umjereno i prikladno načinu genus Tullianum. Vrline pjesnika i govornika se trebaju očitovati i u prijevodu. Cilj ovog rada je utvrditi koliko se Kunić drži svojih prevoditeljskih načela pri prevođenju Himne Demetri
Stvarnost i fikcija u prozi Zorana Ferića
No full textKao autor kratkih priča i romana, Zoran Ferić je svojom u bahtinovskome smislu shvaćenom karnevalesknom poetikom, poetikom apsurda, groteskom i crnim humorom zauzeo istaknuto mjesto u hrvatskoj književnosti. „Nečitak rukopis“, kako je Ferić sam prozvao svoje pisanje, sastoji se, prema njemu, od brojnih slojeva, koji čine njegovu jedinstvenu poetiku. Drugu fazu koju bi mogli nazvati fazom „Čitkoga rukopisa“, ili „zrelijeg Ferića“, kako ga naziva književna kritika, u kojoj autor manje koristi bizarne motive (ali ih ne izbacuje u potpunosti), a koju bi mogli uvrstiti romane Djeca Patrasa, Kalendar Maja i Na osami blizu mora. Pripovjedači tih djela okreću se kontemplaciji i promišljanju o životu, vremenu i ljubavi zbog čega je Ferić proglašen „zrelijim“ (Pogačnik 2011). Kroz obje se faze Ferićeve poetike provlače neki stalni motivi i likovi koji obitavaju na stalnim mjestima Ferićevih djela – na otoku Rabu i u gradu Zagrebu, koji su i stalna mjesta njegove „vlastite povijesti“ (v. intervju).
Čitajući svjetsku i hrvatsku književnost, nastojala sam slijediti signale distance između autora i pripovjedača i(li) lik(ov)a u djelu, tretirati književno djelo kao fiktivno, uz pretpostavku da je uvijek nešto od stvarnosti ipak uvedeno u fabulu ili lik, što mi je za potrebe ovoga rada i sam autor potvrdio u intervjuu. Ferić je i sam, kako u spomenutom autopoetičkom tekstu, tako i u intervjuu naveo na koji način stvarnost ulazi u njegovu fikciju, kako stvarnost može poslužiti kao inspiracija za fikciju te kako može imati „terapijsko djelovanje“.
Ovaj je rad zamišljen ne kao rješenje koje će tu mrežu raspetljati (jer, pretpostavlja se da se čitatelj ne želi iz nje isplesti), već kao mapa koja njene niti čini vidljivijima
'Queer' fenomenološki pristup 'drag' praksi Victorije Sin
No full textU radu se kroz prizmu queer studija, studija izvedbe i teorije vizualnih umjetnosti tumači stvaralaštvo drag umjetn⁞ice Victorije Sin. Prvo se se kroz koncepcije ljepljivih objekata Sare Ahmed (2004) i dezidentifikacije Joséa Estebana Muñoza (1999) promišlja formacija drag persone Victorije Sin, a zatim se analiziraju dva izvedbena primjera. Na primjeru komične izvedbe Sendvič pokazuje se na koji se način Sin koristi humorom, dok se na primjeru izvedbe Nebo kao slika. Slika kao mreža. analiziraju različite vrste materije i objekata koje rabi. Cilj rada ponuditi je prilog proučavanju forme draga kao umjetničke prakse, a pritom kroz susret s konkretnom izvoĎačkom praksom dotaknut