Institute for Social Research
Institute for Social Research in Zagreb (ISRZ) RepositoryNot a member yet
1189 research outputs found
Sort by
Vidimo li klimatske promjene u Hrvatskoj?: istraživanje stavova o nekim od aspekata klimatskih promjena u hrvatskom društvu
No full textIN CROATIAN: U radu se iznose opravdanja za društveno-humanistička istraživanja klimatskih promjena u Hrvatskoj te pregledavaju dosadašnje spoznaje i izlaže analiza recentno dostupnih podataka. Ovime autori nastoje ne samo otvoriti dijalog na temu klimatskih promjena među prirodnim i društvenim znanostima u Hrvatskoj, nego takav dijalog zagovarati i pregledom međunarodne literature i primjerom analize podataka prikupljenih u Hrvatskoj. Nakon pregleda koncepta antropocena i njegove povezanosti s globalnim klimatskim promjenama, opravdava se važnost istraživanja stavova građana vezanih za opasnost od klimatskih promjena i relevantnih društvenih strategija. Zatim se sumiraju nalazi najznačajnijih prethodnih istra-živanja stavova građana u Hrvatskoj i Europskoj uniji. Rezultati istraživanja posebno predstavljenog u ovom radu na tragu su odgovora vide li, i u kojoj mjeri hrvatski građani percipiraju klimatske promjene. Kroz kvantitativni metodološki pristup analizira se kako građani ocjenjuju ozbiljnost klimatskog problema, njegovu opasnost po stabilnost okoliša, natjecanje s gospodarskim razvojem te učinkovitost politike Europske unije i Hrvatske u borbi protiv klimatskih promjena. Zatim se ispituje koji su socio-kulturni faktori povezani sa spremnošću građana na materijalno odricanje i usvajanje pro-okolišnih obrazaca ponašanja. U konačnici se izvode preporuke za daljnja istraživanja, interdisciplinarno razumijevanje kompleksne problematike i javno-obrazovnu ulogu znanstvene zajednice. Zbog uočene važnosti utjecaja ekonomske nesigurnosti na spremnost za demokratsko djelovanje u borbi protiv klimatskih promjena, interdisciplinarno razumijevanje klimatske problematike dobiva još više na važnosti. --------------- IN ENGLISH: The paper presents the justification for social science and humanities research concerning climate change in Croatia, as well as a review of previous findings and analysis of recently collected data. Through this paper the authors seek not only to open a dialogue on the topic of climate change between the natural and social sciences in Croatia, but to justify the urgency of such a dialogues based on the review of international literature and analysis of survey data collected in Croatia. After reviewing the concept of the Anthropocene and its connection with global climate change, further justification is given of the importance of research into attitudes of citizens concerning climate change and mitigating social strategies. An overview of the most relevant findings of previous research into these attitudes of citizens in Croatia and the European Union is then presented. The latest findings analyses in this paper focus on whether and to what extent Croatian citizens perceive (‘see’) climate change as a phenomenon with important social implications. Through quantitative methodological approach, the authors analyse the extent to which Croatian citizens assess the seriousness of the climate problem, its threat to the stability of the natural environment, its antagonism with economic development and the effectiveness of EU and Croatian policies in combating climate change. Further on, we explore what socio-cultural factors are connected with the willingness of citizens for material sacrifice and adoption of pro-environmental behaviour patterns. Finally recommendations are made for further research, interdisciplinary understanding of complex issues and the educational role of the scientific community. Due to significance of impact of economic insecurity on the potential for democratic support for climate change mitigation recorded in this analysis, interdisciplinary understanding of climate issues is even more important
Religija i zdravlje: vjerska zajednica kao socijalni resurs
No full textIN CROATIAN: U posljednjih 40-50 godina sve su intenzivnija istraživanja koja se bave odnosom religije i zdravlja, pri čemu se kao znanstvena tema pojavljuje u različitim znanstvenim disciplinama kao što su antropologija, sociologija, psihologija, medicina (psihijatrija, gerontologija, socijalna epidemiologija), itd. S obzirom na multidimenzionalnost predmeta istraživanja, različite znanosti nastoje sustavno istražiti religioznost (religijsku uključenost/angažman) i zdravlje (fizičko i mentalno). U tom smislu je to i u ovom radu osnovni istraživački cilj, pri čemu se specifičnije nastoji istražiti u kojoj mjeri i kako se taj odnos posreduje kroz pripadnost i angažman u određenim vjerskim zajednicama. U tu svrhu provelo se istraživanje u šest kršćanskih vjerskih zajednica (Savez baptističkih vjerskih zajednica, Evanđeosko pentekostna crkva, Crkva cjelovitog evanđelja, Savez crkava „Riječ života“, Crkva Isusa Krista Svetaca posljednjih dana (mormoni) i Kršćanska adventistička crkva) te jednoj ne-kršćanskoj zajednici (Hinduistička vjerska zajednica). Kako bi se vidjelo postoji li razlika u osobnom zdravlju (zdravstvenom ponašanju i zdravstvenom stanju) kod pripadnika vjerskih zajednica u usporedbi s općom populacijom koristili su se podaci iz međunarodnog istraživačkog projekta International Social Survey Programme modula „Zdravlje“. Utvrđeno je da pripadnici vjerskih zajednica određene dimenzije svojeg zdravlja procjenjuju boljim te da su vjerske zajednice zdravstveno relevantne socijalne sredine u kojima se odnos religije i zdravlje posreduje i to prvenstveno kroz mehanizme stvaranja socijalne podrške i socijalnog kapitala. --------------- IN ENGLISH: In the last 40-50 years there is a significant increase in the research that addresses the relationship between religion and health (Weaver, Pargament, Flannelly, & Oppenheimer, 2006). Variety of research topics in this field emerge within disciplines such as sociology , psychology, medicine (gerontology, social epidemiology), psychiatry, anthropology, etc. Given the multi-dimensionality of the object of research, sciences dealing with health, social sciences and behavioral sciences are trying to, especially in recent years, systematically explore religiosity (religious involvement/engagement ) and health (physical and mental). In that context this is the main research objective in this paper, but with a specific aim to explore to what extent and how this relationship is mediated through affiliation and involvement in certain religious communities. Given that the research on relationship between religion and health varies with different conceptual approaches, which largely depend on the various scientific areas engaged, one can say that the main character of this research is sociological exploration of the relationship in a particular socio-religious context (Croatian society). Therefore a survey was conducted in six Christian religious communities (Baptist Union of Religious Communities, Evangelical Pentecostal Church, Full Gospel Church, Word of Life Church, The Church of Jesus Christ of Latter-day Saints (Mormons) and Seventh-day Adventist Church) and one non-Christian community (Hindu religious organization). In order to see whether there is a difference in personal health (health behavior and health status) among members of religious communities data from the international research project International Social Survey Programme module "Health" was used. Since there are rare studies on smaller religious communities in Croatia, the ISSP module "Religion" was used in order to reveal the extent to which participants in religious communities differ in their religiosity than the general population. The analysis showed that the subjects in religious communities have an active and consistent religiosity and that although there are certain differences between the communities, which are mostly caused by a variety of religious traditions, it seems that highly prevalent religiosity in communities creates a social platform which is characterized by homogeneity and firm integration of its own members. When data on religious involvement in a religious communities was wieved it showed that frequent participation in activities in a religious community, whether the activities were of religious or non-religious character, lead to increased social support, increased trust, increased general networking, increased sense of integration in the community, or in other words in increased general social support and social capital
Religion and non-religion in contemporary societies: theoretical, empirical and methodological challenges for research in Central and Eastern Europe and beyond: programme and abstracts, University of Zadar, Croatia 21-24 April 2016
No full textSocijalna i politička participacija maturanata
Get PDFRezultati analize socijalne i političke participacije maturanata na tragu su dosadašnjih istraživačkih nalaza o mladima i njihovoj participaciji. Pokazalo se da ispitani maturanti odrastaju u obiteljima čiji članovi u većoj mjeri inkliniraju političkom nego civilom aktivizmu. Podaci sugeriraju kako dio učenika prolazi neki oblik političke socijalizacije u obiteljskom okruženju iz kojeg crpe i određene informacije o društvenim zbivanjima. Maturanti su općenito znatno više orijentirani na nepouzdane izvore informiranja – kao što su društvene mreže i vršnjaci – nego na tradicionalne masovne medije. Stoga ne iznenađuje što se njihovo znanje o elementarnim činjenicama hrvatskog političkog sustava i života pokazalo deficitarnim. Većina maturanata preferira neformalne oblike participacije, kao što su sudjelovanje u humanitarnim akcijama, volontiranje i potpisivanje peticija. Vrlo malo ih sudjeluje u raznim prosvjedima i bojkotima određenih proizvoda. Formalni angažman je slabije izražen: tri petine ih je izašlo na izbore, a trećina ih ima iskustvo djelovanja u vijeću učenika ili nekom drugom tijelu za djecu i mlade. Razine socijalne i političke participacije su očekivane: najviše maturanata, otprilike svaki treći, član je nekog sportskog kluba, a trostruko rjeđe udruge mladih, kulturno-umjetničkog društva i DVD-a. Svaki dvadeseti je član političke organizacije, a izrazito rijetko su članovi ekoloških udruga i organizacija za ljudska prava. Na vrhu ljestvice motiva onih koji su članovi jedne i/ili više promatranih organizacija jest potreba maturanata da rade nešto korisno te želja za druženjem i upoznavanjem novih ljudi, stjecanje novih znanja i vještina kao i osjećaj da u suradnji s drugima mogu stvari mijenjati na bolje. Upola rjeđe, tj. manjina maturanata tvrdi da ih motivira višak slobodnog vremena i nagovor bliskih osoba. Ispitani maturanti nisu homogeni u pogledu analiziranih pokazatelja socijalne i političke participacije. Najveće i sustavno diferenciranje zasniva se na različitim tipovima obrazovnog programa, a potom postignutom školskom uspjehu. Ta obilježja učenike završnih razreda srednjih škola dijele na one koji pohađaju gimnazije i imaju najviše prosječne ocjene kao obrazovno kompetentniju skupinu i one koji se školuju u trogodišnjim strukovnim programima i postižu (naj)slabiji školski uspjeh kao obrazovno manje kompetentnu skupinu. Ustanovljeno je kako su obrazovno kompetentniji maturanti općenito više zainteresirani za društvena i politička zbivanja što je vidljivo iz njihova većeg korištenja gotovo svih izvora informiranja i boljeg poznavanja građanskog i političkog angažmana članova obitelji u kojima žive te većeg aktivizma i formalne participacije u organizacijama usmjerenim na ostvarivanje širih društvenih ciljeva. Istodobno, skupina obrazovno manje kompetentnih maturanata ostavlja dojam prilične nezainteresiranosti i distanciranosti od društvenog angažmana. Maturante donekle diferenciraju i regionalne i rodne razlike no one nisu sustavnoga karaktera i ponajprije ukazuju na razlike u procesu socijalizacije koje proizlaze iz specifičnosti spolne pripadnosti i sredine u kojoj učenici odrastaju. Vrlo je važno saznanje da stupanj obrazovanja oca gotovo uopće ne utječe na ispitivane indikatore socijalne i političke participacije maturanata. Na osnovi toga se može zaključiti kako socijalno porijeklo dominantno utječe na mlade u razdoblju prije upisa u srednju školu, a nakon toga tek neizravno i sa smanjenim opsegom. Ukoliko je takva pretpostavke točna, uloga obrazovnih programa u političkoj socijalizaciji mladih postaje još važnija
Razlike u samopoimanju i korištenju strategija učenja među učenicima različitog školskog uspjeha
No full textCilj istraživanja bio je provjeriti razlike u aspektima školskog samopoimanja (Marsh, 1990.) te korištenju kognitivnih i motivacijskih strategija učenja (Lončarić, 2014.a) kod učenika različitog školskog uspjeha. U istraživanju su sudjelovali učenici3 osmog razreda osnovnih škola u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji (N = 589). Rezultati pokazuju da, u usporedbi s učenicima lošijeg uspjeha, učenici boljeg uspjeha imaju bolju sliku o sebi, rjeđe pribjegavaju defanzivnim strategijama učenja, a češće koriste metakognitivne vještine. Nisu nađene razlike u sklonosti dubinskom procesiranju i strategijama poticanja učenja među učenicima odličnog i vrlo dobrog uspjeha. Nalazi se razmatraju u kontekstu potrebe da se učenicima lošijeg uspjeha pruži kvalitetnija podrška kako bi razvili pozitivnija očekivanja vezana uz vlastito učenje i ovladali proaktivnim strategijama učenja. (IN ENGLISH: The purpose of the study was to analyse the differences in the aspects of academic self-concept (Marsh, 1990) and the use of cognitive and motivational learning strategies (Lončarić, 2014a) among students of different school achievement. The research sample included the eighth form primary school pupils from Zagreb and Zagreb county (N = 589). The findings suggest that students with higher achievement, compared to the students with the lower one, have better image of themselves, less frequently use defensive learning strategies and more often use metacognitive skills. The differences among students with excellent and very good achievement in tendencies towards deep processing and self-encouragement for learning were not found. The findings indicate the need to provide low-achievers with better support aimed at developing more positive expectations about their own learning and mastering proactive learning strategies.
Reaching out from a small scientific community: the social influence models of collaboration across national and disciplinary boundaries for scientists in three fields of social sciences
No full textIN ENGLISH: Collaboration among scientists from different fields or countries is important for scientific progress in general, particularly for scientists working in small peripheral scientific communities. The aim of this study was to investigate the network effects in three disciplinary scientific communities in social sciences in Croatia on the probability of scientists to establish co- authorship/collaboration outside the community. Co-authorship data from publications indexed in two international databases (Web of Science and Scopus) and one national database (National and University Library) were used to define the networks. Autologistic actor attribute models enabled the testing of three network effects (Activity, Contagion and Popularity /Ego-2Star/) while controlling for six actor attributes. The results confirmed the hypotheses about positive Contagion (the probability of establishing outside collaborations is higher if immediate network partners have also been collaborating outside the field) and negative Activity (scientists collaborating with one or more scientists outside the national and disciplinary community are less active in that network) for educational sciences, provided mixed support in the case of sociology (only negative Activity was confirmed), while the field of psychology showed no network effects. A significant effect was observed for the number of co-authored papers whereas the scientist’s age and number of single-authored papers were not significant in any of the three disciplines, Gender, location and maximum strength of a tie proved to be of different importance for different fields. Methodological issues in co- authorship network analysis are discussed and directions for future research are proposed. ---------- IN CROATIAN: Suradnja sa znanstvenicima iz drugih područja znanosti ili drugih zemalja važna je općenito za napredak znanosti, osobito za znanstvenike koji djeluju u malim i perifernim znanstvenim zajednicama. Cilj je ovog istraživanja bio ispitati postoje li mrežni (strukturni) efekti na vjerojatnost da će pojedini znanstvenik ostvariti koautorstvo/suradnju izvan svoje nacionalne i disciplinarne zajednice. Na temelju podataka o koautorstvu na publikacijama indeksiranim u dvjema međunarodnim bazama (Web of Science i Scopus) i jednoj nacionalnoj bazi (Nacionalna i sveučilišna knjižnica) konstruirana je mreža koautorstva za tri područja društvenih znanosti u Hrvatskoj. Testirana su tri strukturna prediktora (aktivnost, zaraza i popularnost /Ego-2Star/), a korištenje autologističkih modela atributa aktera omogućilo je istovremeno kontroliranje šest atributa aktera. Rezultati su potvrdili hipotezu o postojanju pozitivnog učinka zaraze (vjerojatnost suradnje sa znanstvenicima izvan nacionalne i disciplinarne mreže veća je ako neposredni alter u mreži također ima vanjske suradnje) i negativnog učinka aktivnosti (oni koji surađuju s jednim ili više znanstvenika izvan svoje mreže, manje surađuju unutar svoje mreže) u mreži obrazovnih znanosti. Međutim, u mreži sociologa utvrđen je samo efekt negativne aktivnosti, dok u mreži psihologa nijedan strukturni efekt nije bio značajan prediktor suradnje izvan uže zajednice. Pronađen je značajan efekt broja radova napisanih u koautorstvu, ali ne i broja jednoautorskih radova, te dobi u svim trima poljima. Spol, lokacija i maksimalna snaga veze imali su različitu ulogu u trima istraživanim poljima. U radu su naglašeni metodološki aspekti analize mreža koautorstva i predlažu smjernice za buduća istraživanja
Od podanika do građana: razvoj građanske kompetencije mladih
No full textIntencija zbornika "Od podanika do građana: razvoj građanske kompetencije mladih" je analizirati stanje građanske kompetencije mladih te potaknuti raspravu o najprimjerenijem modelu obrazovanja mladih u području demokracije i ljudskih prava. 10 priloga autora iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i Bosne i Hercegovine ima za cilj ukazati na važnost sadržaja obrazovanja za demokraciju i ljudska prava u formalnom obrazovnom sustavu te potaknuti raspravu o nužnosti kvalitetnog uvođenja istoga. U prvom dijelu zbornika, bazirajući se na empirijskom istraživanju političke pismenosti maturanata u Hrvatskoj, autori ocrtavaju stanje njihove građanske kompetencije te predlažu modele razvijanja iste. Drugi dio zbornika donosi pregled situacije vezane za građanski odgoj i obrazovanje u Sloveniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini s ciljem kontekstualizacije fenomena u regiji
Understanding the country’s underachievement in international assessment: differential item and bundle functioning approach
No full textIn educational context, Differential Item Functioning (Dif) and Differential Bundle Functioning (Dbf) are usually used in assessing item bias. In present study, it is demonstrated how results of Dif and Dbf analyses can help in better understanding the reasons behind one country’s underachievement in international assessments. In Timss 2011 mathematics assessment, Croatian fourth graders achieved a mean result that was below the international average, while Slovenian and Serbian students achieved mean results that were above the international average. The results of Dif and Dbf analyses indicate that large portion of items exhibiting differences in favour of Slovenian and Serbian students are related to topics that are not taught in Croatian schools during first four grades. The described methodology can be used in investigating other countries’ (under)achievement in international assessments
Tranzicijska preobrazba glavnih gradova, Zagreba i Podgorice, kao sustava naselja: bilateralni projekt između Hrvatske i Crne Gore (2015.-2016.)
No full textBilateralni projekt proveden između dviju zemalja, Hrvatske i Crne Gore, pod nazivom Tranzicijska preobrazba glavnih gradova, Zagreba i Podgorice, kao sustava naselja u trajanju od 2015. do 2016. godine rezultirao je istraživanjem postsocijalističke i tranzicijske transformacije tih društava, vidljivih ponajviše u glavnim gradovima, Zagrebu i Podgorici. Ti gradovi imaju i najveći utjecaj na ukupni prostor svojih zemalja, ali također i na svoj okolni (suburbani i ruralni) prostor, kojem gravitira velik broj stanovnika većinom zbog radne, ali i ostalih urbanih funkcija. U tranzicijskom periodu u obama se gradovima mogu pratiti slične promjene i procesi prvenstveno uzrokovani promjenom političkog i eko¬nomskog sustava, koji se očituju kroz svakodnevni život stanovnika i njihovu tzv. upotrebu prostora (od jedinice susjedstva do grada u cjelini). Socioprostorni kontekst postsocijalističkih gradova pokazuje da su određeni urbanizacijski trendovi tipični za socijalistički period napušteni, ali isto tako neki su i nastavljeni te vrlo malo transformirani. Prvenstveno se to odnosi na procese suburbanizacije i širenja urbanog načina života u okolni prostor gradova u tzv. urbane sustave ili mreže naselja. Stoga je i osnovni cilj istraživanja provedenog tijekom 2015. godine u obama glavnim gradovima istaknuti i analizirati najvažnije promjene i procese kako u urbanim tako i prigradskim ili okolnim dijelovima tih sustava. (IN ENGLISH: In the 2015-2016 bilateral research project Transformation of urban and rural systems in Zagreb and Podgorica during the transition period, social changes are studied in the post-socialist period of the two countries, mostly visible in their two capital cities. Not only do these cities and their transformations have a great influence on the total territory of Croatia and Montenegro, but they also strongly affect their own suburban and rural space into which a large number of inhabitants is drawn because of work opportunities and other urban functions. Similar processes and developments, primarily caused by the new political and economic systems, can be observed in both capital cities during the post-socialist transition. The changes are obvious in people’s everyday life and their use of space (from the neighbourhood unit to the whole city). The socio-spatial context of post-socialist cities shows that while some urbanization trends typical of socialism have been abandoned, some have continued with very few modifications, such as suburbanization, the expansion of suburban neighbourhoods around major cities. The main aim of the research carried out in 2015 in Zagreb and Podgorica was to study and analyse the most relevant changes and developments in their urban, suburban and rural systems.
Tranzicijska preobrazba stanovanja na superperiferiji Evrope: razmatranje teme na primjeru Zagreba (Hrvatska) i Podgorice (Crna Gora)
Get PDFU ovom se poglavlju problemi stanovanja u Zagrebu i Podgorici, odnosno Hrvatskoj i Crnoj Gori nastoje razmatrati u tranzicijskom i evropskom kontekstu. Pokazano je da je tranzicijska preobrazba stanovanja višedimenzionalan proces koji se odvija na liniji prelaska socijalizma u kapitalizam, transformaciji modernih u postmoderne gradove i odnosa centra i periferije Evrope. Pokazano je da postsocijalističke zemlje pripadaju tzv. rudimentarno liberalnom tipu države blagostanja, koji odlikuje visok udio stanara kao privatnih vlasnika i nizak udio institucionalne brige o stanarima. Prema udjelu stanara vlasnika postsocijalističke zemlje daleko premašuju zagovornike neoliberalnog modela tržišta, kao što je, primjerice, Ujedinjeno Kraljevstvo. Ukazano je na potrebu razmatranja alternativnih oblika stambene politike. (IN ENGLISH: This chapter deals with housing problems in Zagreb and Podgorica in the tran-sitional and European context. It has been established that the housing trans-formation process happening in the transition period from socialism to capital-ism is a complex and multidimensional one, encompassing the transformation of modern cities to post-modern cities and the centre/periphery relations in Europe. It has also been shown that post-socialist countries belong to the ru-dimentary liberal welfare state type, which is characterized by very high home ownership rates and very little institutional care about the tenants. Homeown-ership rates in the post-socialist countries far exceed the numbers of advocates of the neoliberal market model, present, for example, in the United Kingdom. Alternative housing policies should be attempted.