Institute for Social Research
Institute for Social Research in Zagreb (ISRZ) RepositoryNot a member yet
1189 research outputs found
Sort by
ISORECEA Conference Religion and patterns of social transformation: [handbook]
No full textThe handbook is the result of the ISORECEA conference that took place in Zagreb from 13th to 16th December 2001. The book consists of conference program, 45 abstracts, social program, list of supporters and mailing list. Abstracts cover different topics of the conference: Religion and patterns of social transformation ; Religious Change - European context ; Religious Change - Theoretical and methodological questions ; Religion, churches and national identities ; Religion, churches and civil society ; Religious diversity and pluralism ; Religion and social groups ; Religion, culture and value orientations and Religion, churches and democracy
Procesi racionalizacije i tehnološka modernizacija hrvatskih poduzeća
No full textSvoj prilog Procesi racionalizacije i tehnološka modernizacija hrvatskih poduzeća Drago Čengić počinje s obrazlaganjem širega hipotetičkog okvira istraživanja isprepletenosti i međuuvjetovanosti društvene, tehnološke i organizacijske modernizacije u društvenom kontekstu postsocijalističke Hrvatske. Naglašavajući potrebu društvenoznanstveničkog pogleda na društvene i organizacijske pretpostavke tehnološkog razvoja, autor iznosi tezu da u hrvatskim poduzećima prevladavaju procesi racionalizacije koji su daleko od modernoga organizacijskog razvoja i tehnološke modernizacije. Slijedeći ciljeve istraživanja, dobiveni nalazi su organizirani oko nekoliko ključnih problema. Prvo, modernizirajući elementi u socijalnom sastavu razvojnoistraživačkog menadžmenta ne daju odgovor o njegovoj djelatnoj modernosti, a organizacijska je infrastruktura većine anketiranih poduzeća nedostatna za bržu tehničku i tehnološku modernizaciju proizvodnih i organizacijskih struktura. Drugo, u poduzećima su izrazito naglašeni procesi racionalizacije poslovanja, dočim je rukovođenje kroz različite politike fleksibilnosti još u povojima, s izuzetkom manjine tržišno i tehnološki najuspješnijih. Ta tanka manjina, kad je riječ o tehnološkoj modernizaciji, inovira čak u obliku novih proizvoda, i to kroz suradnju domaćih i stranih stručnjaka. Međutim, poslovne orijentacije menadžerskog vrha anketiranih poduzeća pokazuju da oni ne računaju ozbiljnije na tehnološku modernizaciju, već će slijediti politiku racionalizacije poslovanja, uz značajnije napore usmjerene k modernizaciji upravljačkog i stručnog potencijala. Treće, poželjne osobine modernog menadžera konstituiraju tip menadžera-moćnika koji komunicira s utjecajnim ljudima oko poduzeća, te tip visokoobrazovanog inovatora. Kada je riječ o poželjnim obilježjima modernog rukovođenja, dobivena su četiri tipa: rukovođenje koje, uz profit, vodi računa o zaposlenima, vlasnicima i kupcima; rukovođenje s profitom kao jedinim ciljem; rukovođenje kao borba za jeftini kapital; rukovođenje kao kadrovska politika. Treba li i spominjati da su nosioci modernizacije naših poduzeća upravo one vrijednosti koje menadžera vide kao visokoobrazovanog inovatora, a poduzeće kao višeciljnu organizaciju
Potencijalni (profesionalni i vanjski) egzodus mladih znanstvenika
No full textU svom radu Potencijalni (profesionalni i vanjski) egzodus mladih znanstvenika Branka Golub se bavi s dva izuzetno važna i akutna fenomena vezana sa znanstvenim kadrom, poglavito mlađim. Riječ je o odljevu znanstvenika iz znanosti i iz zemlje - tzv. brain waste i brain drain. Ukazujući na teorijsku i socijalnu ambivalentnost ovih dvaju pojmova i pojava, na bitne razlike u socijalnim posljedicama koje oni proizvode, posebice u Hrvatskoj s njezinim malim znanstvenim i visokostručnim potencijalom te s višestoljetnom tradicijom međunarodne cirkulacije pa i odljeva znanstvenika, autorica iznosi zanimljive i upozoravajuće nalaze. Jer takvima se jedino mogu nazvati podaci prema kojima dvije trećine znanstvenog podmlatka iskazuje sklonost k napuštanju znanosti, a tek nešto manje ih je spremno napustiti zemlju i otići u inozemstvo. Sklonost mladih prema profesionalnom i vanjskom egzodusu manje je objašnjiva njihovom sociodemografskom, profesionalnom ili obiteljsko-materijalnom diferencijacijom, a nešto više subjektivnim doživljajem vlastite životne i profesionalne situacije, preciznije rečeno, nezadovoljstvom istraživača s vlastitim profesionalnim i društvenim položajem. Hijerarhija motiva potencijalnog odljeva znanstvenog podmlatka iz zemlje pokazuje složen obrazac. On kombinira potisne motive, pri čemu su na vrhu oni ekonomski, s težnjom k boljim uvjetima znanstvenog rada i napredovanja, pokazujući time dvojnost: uklopljenost u opći motivacijski obrazac migracija, ali i specifičan znanstvenički motivacijski otklon. Neprecizan ali dragocjen, a ujedno i poražavajući pokazatelj odljeva mladih znanstvenika izvan granica naše zemlje, jest podatak po kojemu više od dvije trećine ispitanika zna za odlazak najmanje jednoga ili više kolega iz svoje studijske generacije. Pritom je izravno zapošljavanje diplomanata u inozemnim znanstvenim institucijama gotovo istog opsega kao i odljev mladih istraživača iz hrvatskih znanstvenih ustanova u znanstvenu djelatnost drugih zemalja. Naznačujući dugoročnu perspektivu prestanka prelijevanja znanstvenog kadra iz znanstvene i socijalne periferije u svjetska znanstvena središta, autorica ukazuje na štetnost znanstveničkog odljeva za hrvatsku znanstvenu i društvenu zajednicu i na nužnost promjene društvenog položaja znanosti i znanstvenika
U potrazi za akterima znanstvenog i tehnološkog razvoja: studije o istraživačima i menadžerima
No full textOva je knjiga završni istraživački izvještaj o rezultatima empirijskih ispitivanja iz 1998. godine. Tada su naime u okviru istraživačke teme, provedena istraživanja profesionalnog i društvenog položaja i profesionalne etike mladih znanstvenika te organizacijskih, poslovnih, tehnoloških i sociopsiholoških aspekata modernizacije uspješnih hrvatskih poduzeća. Potfinanciranost teme imala je, nažalost, znanstvene, posebice empirijsko-metodološke reperkusije, jer su se oba istraživanja morala ravnati načelima financijski dostupnih i metodološki prihvatljivih, a ne uvijek i metodološki optimalnih rješenja. Prvo je istraživanje provedeno na pedesetpostotnom uzorku populacije mladih znanstvenika od 840 ispitanika, a drugo na uzorku od 110 ili 20% uspješnih hrvatskih poduzeća. Ovdje se iznose prvi rezultati tih anketa. Istraživanja o kojima knjiga izvješćuje imala su, sukladno općim znanstvenim ciljevima istraživačkog projekta/teme, trovrsne znanstvene zadatke. Na konceptualnoj ravni valjalo je dalje razvijati i provjeravati složenije sociološke teorijsko-hipotetske pristupe, bilo da je riječ o znanstvenom ili o tehnološkom potencijalu. Postoji, dakako, i društveno-praktična ravan istraživanja, tj. društvena važnost teorijskih i empirijskih spoznaja o strateški ključnim socijalnim nositeljima i promotorima tehnoekonomskog i znanstvenog razvoja. Na empirijsko-istraživačkoj ravni željelo se osigurati kontinuitet podataka i njihovu međusobnu usporedivost u vremenu. Bitne značajke nosilaca znanstvenog i tehnološkog razvoja mogu se u Hrvatskoj pratiti za razdoblje od dvadesetak godina do četvrt stoljeća unatrag, i pritom uspoređivati u dvama različitim društvenim, ekonomskim i političkim sustavima. Prvi dio knjige donosi dva rada posvećena rezultatima istraživanja znanstvenog podmlatka, a drugi sadrži analize rezultata istraživanja manadžera uspješnih poduzeća. Ono što, osim tematsko-problemske povezanosti i teorijskog utemeljenja sociološke empirije, povezuje sve priloge u knjizi je i eksplicitno ukazivanje na nužnost promjena društvenih odnosa. U sadašnjem društvenom kontekstu mladi znanstvenici i menadžeri su, kako pokazuju rezultati obaju istraživanja, više potencijalni nego zbiljski pro/nositelji modernizacije hrvatskog socioekonomskog i sociokulturnog sustava. Tek u izmijenjenim globalnim društvenim okolnostima, u kolopletu i sinergijskom djelovanju zahvata u društveno, privredno i političko ustrojstvo, mogu ove socioprofesionalne grupe postati ključnim akterima znanstvenog i tehnološkog razvoja zemlje
“Slika” žene u udžbenicima književnosti
Full text linkU knjizi "Slika" žene u udžbenicima književnosti prikazani su rezultati analize prezentacije žena u osnovnoškolskim (od 1. do 8 razreda) i gimnazijskim (od 1. do 4. razreda) udžbenicima književnosti u Republici Hrvatskoj, koji su bili u upotrebi u drugoj polovici 90-tih godina. Istraživanje je provedeno tokom 1999. Knjiga se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu knjige izložen je konceptualni okvir, ciljevi, uzorak i metoda istraživanja. Analiza je prvenstveno sociološka i zasniva se na socio-konstruktivističkom pristupu prema kojem "slika" žene u udžbenicima predstavlja kulturni, odnosno društveni konstrukt. U prvom dijelu knjige također su prikazane i osnovne karakteristike društvenog konteksta i društvenog položaja žena u socijalističkom i post-socijalističkom razdoblju u Hrvatskoj, kao i društvenog i kulturnog konteksta kreiranja "slike" žene u školskom diskursu. U drugom dijelu knjige predočeni su rezultati istraživanja. Oni ukazuju da su žene u odnosu na muškarce ne samo podzastupljene u udžbenicima (kao autori tekstova, metodičkih priloga, tema o kojoj se u udžbenicima govori, i sl.), nego i da su stereotipno "oslikane", naročito kada je riječ o zanimanjima i obiteljskim ulogama. Mada je patrijarhalni obrazac viđenja žene "nagrizen" (u dijelu tekstova ženama i muškarcima se pripisuju iste osobime, ustanovljene su i sličnosti u njihovim vrijednosnim strukturama i sl.) podaci ipak upozoravaju da udžbenici mladima prenose patrijarhalno obojenu "sliku" žene. Ona je u udžbenicima više prisutna kao majka, odgajateljica i starateljica, nego kao osoba koja ima svoje specifične interese te jednaku poziciju i ulogu u obitelji i društvu kao i muškarci
Profesionalni i društveni položaj mladih istraživača
No full textU prilogu Profesionalni i društveni položaj mladih istraživača, propituje se teorijska i društvena relevantnost tog problemsko-tematskog sklopa, osporava se utemeljenost zanemarivanja funkcionalno nevažnih aspekata života i rada istraživača, gradi složeniji konceptualni okvir i analiziraju se dobiveni rezultati istraživanja. S aspekta kadrovskog obnavljanja znanstvenoistraživačke djelatnosti, rezultati ukazuju na jačanje odranije prisutnih nepoželjnih trendova: smanjivanje udjela znanstvenog podmlatka, njegovu prekomjernu feminizaciju i elitnost socijalnog porijekla. Ti su procesi posebno zabrinjavajući u uvjetima drastičnog socijalnog raslojavanja u zemlji. S razvojnog aspekta, prevlast akademskog kadra i marginalizacija istraživačko-razvojnog sektora i eksperimentalnog razvoja, anakrona je i neprimjerena izazovima modernizacije hrvatskog društvenog i privrednog života. Znanstvene performanse istraživačkog podmlatka zamjetno su poboljšane unatoč pogoršanju materijalnih uvjeta rada, što budi nadu da se može očekivati brže usvajanje svjetskih standarda znanstvenog rada i produktivnosti kod mlade znanstvene populacije. Položaj mladih u podjeli rada i utjecaja u znanstvenim organizacijama i zajednicama i dalje proizvodi njihovu marginalniju profesionalnu ulogu, ali ne i izrazito nezadovoljstvo. Materijalne i stambene prilike znanstvenog podmlatka zamjetno su pogoršane. Ishod svih tih kretanja je nezadovoljstvo većine mladih istraživača s društvenim tretmanom znanosti i znanstvenika, s vladajućim modelom društvenih odnosa, pa i sa znanstvenim sustavom. Glavna teorijsko-hipotetska implikacija istraživačkih rezultata jest adekvatnost složenijeg pristupa koji zahvaća najvažnije, uključujući i one zanemarene, značajke ne samo profesionalnog nego i društvenog položaja mladih znanstvenika, kao i subjektivni doživljaj vlastite životne i radne situacije. Temeljna društveno-praktična implikacija rada sugerira da pomlađivanja znanstvenog kadra, korekcije njegovog sociodemografskog i socioprofesionalnog sastava, promjene institucionalne strukture znanosti, poboljšanje socioekonomskog i profesionalnog položaja svih, a osobito mladih, istraživača zahtijeva korjenite promjene društvenog tretmana znanosti, što znači i globalne društvene mijene
Menadžeri i uspješnost poslovanja poduzeća
No full textBranku Krištofiću u radu Menadžeri i uspješnost poslovanja poduzeća cilj je da na empirijskom materijalu analizira razlike između menadžera uspješnih i neuspješnih poduzeća. Kod toga autor polazi od Županovljevog analitičkog modela tranzicije kao transformacije političkog u poduzetnički kapitalizam. Dosadašnja istraživanja svjedoče o toj transformaciji kroz promjene socijalnog i vrijednosnog profila privredničke elite. Kako je bitna oznaka poduzetničkoga naspram političkom kapitalizmu način ostvarivanja dobiti, to primjena spomenutog modela pretpostavlja da se analiza ne/uspješnosti poduzeća i značajki njihovih upravljača temelji upravo na kriteriju dobiti. Empirijska slika anketiranih poduzeća pokazuje da, s obzirom na broj zaposlenih, prevladavaju srednja i velika poduzeća. Prema vlasništvu gledano, polovicu poduzeća čine ona posve privatizirana ili privatna, trećina poduzeća su djelomično privatizirana, a ostala još nisu ušla u proces privatizacije. Manje od trećine poduzeća ostvaruje značajn(ij)u dobit, a ostali posluju bez dobiti ili je posve mala. Socijalni profil anketiranih menadžera pokazuje da je upravljačka elita mlada i obrazovana. Veći udjel žena nego u ostalim studijama, također ukazuje na modernizacijske trendove. Istodobno, karijerna obilježja menadžera, tj. njihova vezanost za poduzeće, podupire tezu da se u nas još nije razvilo tržište menadžera. Prema kriteriju dobiti najuspješnija su mala, privatna ili privatizirana poduzeća. Snažan utjecaj netržišnih činilaca razabire se iz podataka po kojima izvoz, istraživanje tržišta i ulaganja u eksperimentalni razvoj ne doprinose uspješnosti poslovanja. Premda su razlike u socijalnoj profiliranosti menadžera uspješnih i neuspješnih poduzeća u pravilu neznačajne, uočeno je da su znanstvenokvalificirani menadžeri najuspješniji, zatim da su muškarci uspješniji od žena, da su menadžeri-dioničari uspješniji od onih koji nemaju udjela u vlasništvu, pa nisu stekli institucionalnu sigurnost nužnu za upravljanje poduzećem. Čini se da prijelaz iz političkoga u poduzetnički kapitalizam uključuje dva procesa: socijalnu preobrazbu direktora u menadžere, te nastanak nove upravljačke elite. Prava diferencijacija uspješnih nastupa s razvojem tržišta, pa onda i tržišta menadžera
Profesionalna etika znanstvenika
No full textSociološki koncept profesionalne etike koja predstavlja jedno od konstitutivnih obilježja profesije bio je ishodištem empirijskog istraživanja profesionalne etike znanstvenika. U ovoj se studiji znanstvenička profesionalna etika određuje i istražuje dvojako: na ravni etičkog kodeksa, dakle kao skup profesionalnih vrijednosti i normi, i na ravni profesionalne prakse ili sukladnosti profesionalnog ponašanja znanstvenika njihovom etičkom kodu, uključujući i etički upitna ponašanja i istraživačke prakse. Pritom se polazilo od teze da profesionalnu etiku čine spoznajne vrijednosti, norme i njima odgovarajuće istraživačke prakse, te poželjna, propisana i stvarna ponašanja znanstvenika u socijalnim odnosima povezanim s njegovom profesijom. Podaci su prikupljeni primjenom poštanske ankete provedene 1995. godine na uzorku od 320 istaknutih hrvatskih znanstvenika. Rezultati pružaju uvid u profesionalne vrijednosti i norme istaknutih znanstvenika, zatim uvid u njihove percepcije profesionalne prakse u znanosti i napokon uvid u ispitaničke percepcije etički problematičnih ponašanja u njihovim znanstvenim institucijama. Istaknuti hrvatski znanstvenici pripisali su, na skalama od četiri stupnja, ispitivanim profesionalnim, kognitivnim i socijalnim vrijednostima i normama iznatprosječnu važnost. Jezgru profesionalnog etičkog kodeksa znanstvenika tvore profesionalne vrijednosti i norme koje su ispitanici označili najvažnijima (M > 3.5). To su: konceptualna preciznost, beskompromisna odanost znanstvenika traženju istine, odgovornost za učinke vlastitih istraživačkih rezultata, znanstvena strogost primijenjenih i razvojnih istraživanja, izbjegavanje brzih uopćavanja, podržavanje kvalitete znanstvene institucije, te poticanje i uvođenje darovitih studenata u znanstveni rad. Najmanje važni, mada još uvijek iznad prosjeka skale, su zahtjevi koji se odnose na prava ispitanika i pacijenata (zaštita njihovog psihofizičkog integriteta, anonimnost i dobrovoljnost učešća u istraživanjima), zatim javnost znanstvenog rada i podataka te etička neutralnost. Strukturu etičkog kodeksa znanstveničke profesije tvori pet vrijednosno-normativnih sklopova ili faktora: kolegijalnost i nastavnička odgovornost, orijentacija na zaštitu prava ispitanika ili pacijenata, šira društvena i profesionalna odgovornost, znanstvena preciznost i originalnost te znanstvena objektivnost. Dobivena faktorska struktura potvrđuje polaznu postavku o socijalnim i spoznajnim elementima profesionalne etike znanstvenika izvedenu iz šireg sociološkog koncepta profesionalne etike kao skupa stručnih i socijalnih deziderata i pravila.. Znanstvena područja su važni okviri profesionalnih vrijednosti i normi znanstvenika. Diskriminantnom analizom u kojoj su profesionalne vrijednosti i norme tretirane kao skup diskriminirajućih varijabli dobivene su dvije funkcije ili vrijednosno-normativne dimenzije profesionalne etike. Prva je spoznajne naravi - preciznost mjerenja. Ona najmoćnije razlikuje znanstvene kontekste, prije svega društveno-humanističko područje u kojem je taj zahtjev najmanje važan, pa je njegova udaljenost od ostalih (posebice prirodoznanstvenog) velika. Druga je diskriminativna dimenzija socijalne naravi - zaštita prava ispitanika i/ili pacijenata - a diferencira bio-znanstveno područje kao ono u kojemu je, za razliku od ostalih konteksta, to važan element znanstvenog rada i socijalnih odnosa. Znanstvenička profesionalna etika na bihevioralnoj je ravni istraživana na temelju percepcija ispitanika o općem poštovanju (istog skupa) profesionalnih vrijednosti i normi u njihovom znanstvenom području. Prema ocjenama istaknutih znanstvenika, velika se većina spoznajnih i socijalnih zahtjeva u njihovim znanstvenim zajednicama iznatprosječno poštuje (M > 3). To se zapravo odnosi na sve profesionalne vrijednosti i norme, osim triju što uređuju kompleks zaštite ispitanika i/ili pacijenata. Budući da prosječni rezultati nisu izrazito visoki na skalama od pet stupnjeva, zaključujemo da ispitanici nisu idealizirali ponašanje svojih kolega, niti su mu pripisali izrazito visoku usklađenost s etičkim kodeksom. Po ocjenama ispitanika (M > 3.5) u profesionalnoj se svakodnevnici najviše poštuju zahtjevi za strogim znanstvenim standardima aplikativno-razvojnih istraživanja, za podržavanjem vrsnosti znanstvene institucije, za konceptualnom preciznošću, za duštvenom odgovornošću znanstvenika, za poticanjem darovitih studenata, za kolegijalnom pomoći i podrškom te za razvojem i korištenjem znanja na dobrobit čovjeka i društva. Ova jezgra profesionalnih ponašanja znanstvenika najusklađenijih etičkom kodu umnogome odgovara upravo najvažnijim profesionalnim vrijednostima i normama. Dakle, ključni se profesionalni standardi najviše i poštuju. Znanstveni konteksti su značajni socio-kognitivni okviri ne samo profesionalnih vrijednosti i normi nego i etičke prakse. Velika većina profesionalnih vrijednosti i normi se u (statistički) značajno različitoj mjeri pretače u profesionalnu praksu znanstvenih područja. Znanstvena je praksa, dakle, kontekstualno još različitija no što su to etički standardi. Diskriminantnom analizom su dobivene dvije bihevioralne dimenzije profesionalne etike koje odgovaraju njezinim vrijednosno-normativnim dimenzijama, ali još snažnije odvajaju znanstvena područja. Prva dimenzija je označena kao prakticiranje preciznosti u mjerenju i matematičke preciznosti. Prirodoslovno-matematičke i društveno-humanističke znanosti smještene su na suprotnim njezinim polovima. Druga dimenzija predstavlja prakticiranje zaštite ispitanika i/ili pacijenata, a izdvaja bio-znanosti kao onaj znanstveni kontekst u kojem je to distinktivno obilježje kognitivnog i socijalnog ustrojstva. Riječju, profesionalna praksa još jače od profesionalnih vrijednosti i normi diferencira znanstvena područja kao osebujne socio-kognitivne kontekste. Etički upitna ponašanja u hrvatskim znanstvenim institucijama ispitanici su, na skalama od četiri stupnja) ocijenili ispotprosječno učestalima (M 2) su prilagođavanje interpretacije rezultata dominantnoj teorijskoj školi u području, zatim tajnovitost, teorijska rigidnost, "lukavo" rezoniranje, nekritično korištenje tuđih nalaza i empirizam. U toj skupini su i dva tipa socijalno upitnih ponašanja znanstvenika - etička neutralnost i neadekvatno pripisivanje autorstva. Najrjeđa profesionalno neprihvatljiva ponašanja su ona što ugrožavaju prava ne-znanstvenika koji sudjeluju u znanstvenom i nastavnom procesu - prije svega prava ispitanika i/ili pacijenata, a također i studenata. Znanstveni prijestupi što najviše zaokupljaju pažnju znanstvenih zajednica i javnosti, po zapažanjima naših ispitanika nisu učestali oblici etički neprihvatljivih ponašanja znanstvenika. Tako 15.7% respondenata iznosi da je plagiranje (vrlo) često, 8.4% ih isto tvrdi za falsificiranje ili dotjeravanje podataka, a 5.0% ispitanika izvještava da je fabriciranje (vrlo) učestalo u njihovim znanstvenim institucijama. Struktura etički upitnih ponašanja znanstvenika pokazuje pet njihovih općih tipova (faktora): kognitivni parikularizam, ne-kognitivni (socijalni) partikularizam, ugrožavanje (prava) ispitanika i/ili pacijenata, iskorištavanje suradnika i etička neutralnost. Ova struktura u osnovi odgovara vrijednosno-normativnoj strukturi profesionalne etike jer zahvaća odstupanja od njezinih kognitivnih i socijalnih komponenti. K tomu, ona empirijski potkrepljuje teorijsku distinkciju između kognitivnog i nekognitivnog partikularima, ali i pokazuje da socijalni utjecaji na znanstveni rad nisu zanemarivi, kao što to nisu ni odnosi moći unutar znanosti. Znanstveni konteksti se potvrđuju kao važni socio-kognitivni okviri i za etički upitnu profesionalnu praksu znanstvenika. Jednosmjerne analize varijance su pokazale da postoje statistički značajne razlike između znanstvenih područja kod nekih tipova ili faktora etički upitne profesionalne prakse. Kognitivni partikularizam i etička neutralnost znanstvenika neznačajno variraju u profesionalnoj praksi znanstvenih područja. Iskorištavanje je suradnika najizraženije u bio-znanstvenom i tehničkom području a najmanje u društvenim i humanističkim znanostima. Potonje se područje izdvaja po izraženosti ne-kognitivnog partikularizma naspram bio-znanosti gdje je on najslabiji, i gdje je ugrožavanje prava ispitanika i/ili pacijenata (mada minimalnih razmjera) izraženije no u ostalim kontekstima
Znanstvene i privredne elite
No full textS obzirom na dramatičnost sociološke slike hrvatskog postsocijalističkog društva što izbija iz socioloških analiza i, nažalost, malobrojnih empirijskih istraživanja, široj se znanstvenoj javnosti može učiniti kako je bavljenje socijalnim akterima znanstvenog i tehnološkog razvoja - znanstvenim i privrednim elitama - udaljeno od procesa i pojava što potresaju našu društvenu svakodnevicu. Istraživački problemi kojima se ovi radovi bave imaju, dakako, sponu s relevantnim temama u znanstvenom području, ali i kopču s hrvatskom društvenom stvarnošću i s onim što se, konceptualno nejasno, nazivlje modernizacijom postsocijalističkih društava. Taj skup višedimenziomalnih, kompleksnih društvenih promjena, promjena koje će s nejednakim intenzitetom, širinom i dubinom zahvaćati sve društvene sfere, neće biti moguće razumjeti bez poznavanja uloge znanstvenih i privrednih (menadžerskih i tehnoloških) elita. Znanstvene i privredne elite donose tri priloga povezana dvama tematsko-problemskim krugovima što se međusobno ne poklapaju nego sijeku, jer se prva dva rada bave elitama (znanstveničkom i menadžerskom), a drugi i treći povezuje tema modernizacije tehnoekonomske sfere. Prilozi su ujedno produkti različitih faza istraživanja. Prvi je završni istraživački izvještaj u okviru istraživačke podteme posvećene znanstvenom potencijalu, a druga dva rada su u funkciji pripreme planiranog empirijskog istraživanja tehnoloških inovacija i modernizacije hrvatskih poduzeća