Institute for Social Research
Institute for Social Research in Zagreb (ISRZ) RepositoryNot a member yet
1189 research outputs found
Sort by
Fulfillment of the child’s participation rights in the family and the child's psychosocial adjustment: children’s and parents’ views
No full textEuropean families have been undergoing changes in power relations among the family members, including democratization of relations between parents and children. These processes were facilitated by the implementation of the UN Convention on the Rights of the Child (1989), ratified in Croatia in 1991. This study examines perceived fulfillment of the provision, protection and participation rights of the child within contemporary Croatian families. In addition, it explores the links between participation rights fulfillment and children’s perception of a democratic climate in their families, as well as some indicators of children’s psychosocial adjustment. In 2010, a representative sample of 1074 seventh grade students (thirteen-year-olds) and their parents (983 mothers and 845 fathers) provided the data on measures of the child’s rights fulfillment in the family, family governing style, self-esteem, self-control, problem behaviour and resistance efficacy. Participants predominantly report respect of all of the examined rights. However, the provision rights and the protection rights are generally realized more often than the participation rights. Approximately a half of the children reported full respect of their right to freely express their opinions and ideas, and the right to influence decision making that affects them. In 9-12% of families children never or rarely experience fulfillment of their participation rights. Assessments of the ‘governing style’ in their families reveal that over a quarter of children see their families as dictatorships, anarchies, or post-revolutionary states. Higher participation rights fulfillment was linked with perceiving own family as a democracy, the child’s report of higher self-esteem and fewer behavior problems, more frequently resisting peer pressure to use substances (cigarettes, alcohol), as well as with the parent’s report of greater child’s self-control. Parents, in comparison to their children, tend to overestimate the level of fulfillment of children’s rights to protection of physical integrity, dignity, participation in decision-making and to receiving loving care. (IN CROATIAN: Europske obitelji proživljavaju promjene u pogledu odnosa moći između članova obitelji, uključujući demokratizaciju odnosa između roditelja i djece. Te je procese olakšala primjena Konvencije o pravima djeteta UN-a (1989.) koju je Hrvatska ratificirala 1991. godine. Ova studija analizira percipiranu realizaciju prava djeteta na skrb, zaštitu i participaciju unutar modernih hrvatskih obitelji. Osim toga, istražuje veze između realizacije participatornih prava i dječje percepcije demokratske klime u njihovim obiteljima, kao i neke pokazatelje psihosocijalne prilagodbe djece. U 2010. godini na reprezentativnom uzorku od 1074 učenika sedmog razreda osnovne škole (trinaestogodišnjaka) i njihovih roditelja (983 majke i 845 očeva) dobiveni su podatci o mjerama realizaciji prava djece u obitelji, upravljačkom stilu u obitelji, samopoštovanju, samokontroli, problematičnom ponašanju i djelotvornosti otpora. Sudionici uglavnom izvješćuju o poštivanju svih analiziranih prava. Ipak, prava na skrb i zaštitu općenito se realiziraju češće od participatornih prava. Oko polovice djece izvješćuje o potpunom poštivanju njihovog prava da slobodno izraze svoja mišljenja i ideje, kao i pravo da utječu na donošenje odluka koje utječu na njih. U 9-12% obitelji djeca nikada ili rijetko doživljavaju ispunjenje svojih participatornih prava. Procjena ‘upravljačkog stila’ u njihovim obiteljima pokazuje da više od četvrtine djece doživljavaju svoje obitelji kao diktature, anarhije ili post-revolucionarne države.
Veća realizacija participatornih prava povezana je s doživljavanjem vlastite obitelji kao demokracije, višim samopoštovanjem djeteta i manje problematičnih ponašanja, češćem odupiranju vršnjačkom pritisku da konzumiraju supstance (cigarete, alkohol), kao i s roditeljskim opažanjem veće samokontrole djeteta, Roditelji, u usporedbi sa svojom djecom, pokazaju tendenciju precjenjivanja razine ispunjenja dječjih prava na zaštitu fizičkog integriteta, dostojanstva, sudjelovanja u odlučivanju i primanju brižne skrbi.
Croatia: Atheist Bus Campaign in Croatia; one day stand
No full textIN ENGLISH: The Atheist Bus Campaign in Croatia was initiated by Ms. Bojana Genov, the coordinator of the Women’s Network in Croatia. The ad “No God, no master” was put on street car No. 14 in Zagreb, the capitol of Croatia, on March 5, 2009. After only one day the ad was removed, but the social response to this quite short campaign lasted for several months. The authors describe the historical, political and social context important for understanding and situating the campaign in Croatia. They analyse the legal and social responses to the campaign and in conclusion they summarize the effects of the campaign in Croatia. --------------- IN CROATIAN: Ateističku autobusnu kampanju u Hrvatskoj inicirala je gđa. Bojana Genov, koordinatorica Ženske mreže u Hrvatskoj. Oglas „Bez Boga, bez gospodara“ bio je stavljen na tramvaj br. 14 u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, 5. ožujka 2009. godine. Nakon samo jednog dana oglas je bio uklonjen, ali društvena reakcija na ovu prilično kratku kampanju trajala je nekoliko mjeseci. Autorice opisuju povijesni, politički i društveni kontekst važan za razumijevanje i kontekstualiziranje kampanje u Hrvatskoj te analiziraju zakonske i društvene odgovore na kampanju. U zaključku sumiraju odjeke kampanje u Hrvatskoj
Problemi i izazovi seksualnih manjina u Hrvatskoj: 24. Ljetna psihologijska škola studenata i nastavnika Odsjeka za psihologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Komiža, otok Vis, 2014.
No full textIN CROATIAN: Knjiga se bavi rezultatima provjere modela manjinskog stresa homoseksualnih i biseksualnih osoba u Hrvatskoj. U uvodnom dijelu je opisan model manjinskog stresa LGB osoba i procesi povezani s prilagodbom osoba manjinske seksualne orijentacije na društvo u kojem žive i posljedicama koje zbog toga osjećaju. Detaljno je opisana metodologija istraživanja, te su prikazani rezultati usporedbe izraženosti simptoma manjinskog stresa kod osoba homoseksualne (lezbijki i gejeva) i biseksualne orijentacije, te rezultati empirijske provjere predikcijske snage različitih rizičnih i zaštitnih faktora mentalnog zdravlja LG osoba predviđenih modelom manjinskog stresa
Filozofija i stvaralaštvo: teorijski portreti hrvatskih filozofa
No full textOsnovna je intencija autora dati problematski prikaz pojma stvaralaštva, kako se promišlja u novijoj hrvatskoj filozofiji. Pritom je riječ o pokušaju kritičke interpretacije i su-mišljenja s nekim od najznačajnijih mislilaca koji su djelovali u krugu hrvatske filozofske kulture i dali joj osebujni pečat i ostavili značajan trag (Marijan Tkalčić, Danko Grlić, Ivan Focht, Gajo Petrović, Vanja Sutlić, Nikola Skledar, Esad Ćimić). Njegov rad je inovativan i relevantan: temelji se kako na izvornim idejama u izgradnji filozofije stvaralaštva i analizi filozofskog pojma stvaralaštva tako i na istraživanju relevantnih hrvatskih filozofa
Neki od uzroka slabe zastupljenosti hrvatskih sveučilišta na svjetskim rang ljestvicama sveučilišta
No full textRangiranja sveučilišta, iako na razini pojedinih zemalja postoje već od prve polovice 20. stoljeća, svoju popularnost na međunarodnoj razini doživljavaju pojavom tzv. «šangajskog rangiranja», odnosno The Academic Ranking of World Universities (ARWU), od 2003. godine. Od početka 21. stoljeća sveučilišta, istraživački centri te različite organizacije diljem svijeta provode međunarodna rangiranja najboljih sveučilišta koristeći različite metodološke pristupe: Ranking Web of Universities- Webometrics, QS (Quacquarelli Symonds) World University Ranking, THE (Times Higher Education) World University Rankings, SCImago Institutions Rankings (SIR), CWTS Leiden Ranking i U-Multirank. U ovome smo radu željeli istražiti razloge postojeće zastupljenosti hrvatskih sveučilišta na najpoznatijim svjetskim rang-ljestvicama sveučilišta. Preduvjet za razumijevanje stanja upoznavanje je s kriterijima i metodologijom koje koriste pojedine ljestvice za rangiranje te realnih mogućnosti hrvatskih sveučilišta u zadovoljavanju tih kriterija. Od osam hrvatskih sveučilišta, samo je Sveučilište u Zagrebu vidljivo na najčešće korištenim rang-ljestvicama svjetskih sveučilišta i to na njih četiri od šest analiziranih rang-ljestvica. Obrazloženje za status zagrebačkog sveučilišta i izostanak ostalih šest hrvatskih sveučilišta pokušali smo pronaći u (ne)mogućnostima zadovoljavanja metodoloških kriterija pojedinih sustava za rangiranje. Za usporedbu s hrvatskim sveučilištima, napravljena je analiza zastupljenosti sveučilišta i 10 postsocijalističkih europskih zemalja (Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Rumunjska i Bugarska) te četiri zemlje bivše Jugoslavije (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija i Srbija). Zaključno, ova skupina zemalja na svih šest rang-ljestvica zastupljena je sa svojim sveučilištima u rasponu od 7 do 37, od ukupno 294 sveučilišta. Ovisno o broju sveučilišta koje rangiraju pojedine ljestvice, udio tih sveučilišta na rang-ljestvicama je od 2,4% na ARWU ljestvici, 3,1% na SIR, 5,1% na Webometrics, 6,8% na CWTS Leiden Ranking, 7,5% na QS, do 11,9% na THE ljestvici.
Osim zahtjevnosti metodoloških uvjeta pojedinih rang ljestvica sveučilišta, razlozi navedenom statusu hrvatskih sveučilišta nalaze se i u postojećoj znanstvenoj politici, s naglaskom na kriterije za znanstvena napredovanja i politike poticanja kvalitete sveučilišta. (IN ENGLISH: Although the university rankings have existed since the fi rst half of the 20th century in several countries, they have gained their international popularity after the emergence of the Academic Ranking of World Universities (ARWU), also known as the Shanghai Ranking, in 2003. Since the beginning of the 21st century, universities, research centres and for/nonprofi t organizations throughout the world have established international rankings of the best universities applying different methodological approaches: Ranking Web of Universities - Webometrivs, QS (Quacquarelli Symonds) World University Ranking, THE (Times Higher Education) World University Rankings, SCImago Institutions Rankings (SIR), CWTS Leiden Ranking and U-Multirank. In this paper we would like to explore the reasons for the current representation of Croatian universities in the world’s most prestigious university rankings. The basic precondition for understanding the situation is to familiarize oneself with the criteria and methodology used in the rankings and the capabilities of Croatian universities to comply with those criteria. Among seven Croatian universities, only the University of Zagreb is represented in four out of the six world ranking systems. Our assumption was that the reason for the status of the University of Zagreb and for the absence of the other six Croatian universities lies in their (in) ability to meet the methodological criteria of respective ranking systems. For comparison purposes, we have made an analysis of the representation of universities in 10 post-socialist EU countries (Estonia, Latvia, Lithuania, Poland, Czech Republic, Slovakia, Hungary, Slovenia, Romania and Bulgaria) as well as four former Yugoslav countries (Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Macedonia and Serbia). In summary, these countries are represented by 7–37 out of 294 universities in all six world ranking systems. Depending on the number of universities in each ranking system, the share of these universities ranges from 2.4% at ARWU, 3.1% at SIR, 5.1% at Webometrics, 6.8 at CWTS Leiden Ranking, 7.5% at QS, to 11.9 at THE rankings. In addition to the above methodological requirements of each global ranking system, the fundamental reason for the status of Croatian universities may be found in the existing science policy, with emphasis on the criteria for academic promotion and promotion of the quality of universities.
Namjera studiranja učenika različitog rezidencijalnog podrijetla – kapitali i simbolička vrijednost obitelji i zajednica odrastanja
No full textZa učenike iz ruralnih sredina obrazovanje je jedan od glavnih mehanizama
uzlazne društvene i geografske mobilnosti. Istraživanja u zemljama s velikim ruralnim
područjima, uz demografske i ekonomske, bilježe i dinamične obrazovne trendove.
Usporedbe učenika iz ruralnih i urbanih područja prema različitim obrazovnim ishodima
ukazuju na to da učenici iz ruralnih sredina imaju niže aspiracije i rezultate na testovima,
te u manjem broju upisuju četverogodišnje studije i diplomiraju. Ipak, pitanje
doprinosi li ruralnost i kako nejednakim obrazovnim mogućnostima ostaje otvoreno.
Osnovni je cilj rada u hrvatskom kontekstu ispitati razlike u obrazovnim namjerama
i orijentacijama učenika različitog rezidencijalnog podrijetla. Nadalje, problematizira
se uloga ruralnosti u potrazi za mogućim objašnjenjima pronađenih razlika. Okvir
Bourdieuove teorije prakse, koji čine koncepti kulturnog, socijalnog, ekonomskog kapitala
te habitusa i polja, proširen je interesom za prostorne nejednakosti obrazovnih
mogućnosti s obzirom na rezidencijalno podrijetlo učenika. Poseban naglasak stavlja
se na ispitivanje simboličke vrijednosti koju za učenike ima, uz obiteljski i školski kontekst,
kontekst zajednice odrastanja. Rad obuhvaća deskriptivnu i usporednu analizu
(hi-kvadrat, t-test) podataka sakupljenih u proljeće 2014. godine na reprezentativnom
uzorku maturanata trogodišnjih i četverogodišnjih srednjih škola regije Slavonije (N =
439). Analize su potvrdile pretpostavljene urbano-ruralne razlike u namjeri studiranja
i obrazovnim orijentacijama, razinama dostupnog kulturnog i ekonomskog kapitala,
a potvrdio se i različit značaj konteksta odrastanja i školovanja za učenike različitog
rezidencijalnog podrijetla. (IN ENGLISH: Education is one of the main mechanisms for upward social and geographical mobility for
students from rural areas. Studies in the countries with great rural areas recorded dynamic
educational trends along with the demographic and economic ones. The comparison of students
from rural/urban areas on different educational outcomes indicate that students from
rural areas have lower aspirations and test scores, and in smaller numbers start the four-year
study and graduate. However, the question of whether and how rurality contributes to unequal
educational opportunities remains open. The main objective of the paper is to examine
the differences in educational outcomes and orientation for students of different residential
origin in the Croatian context. Furthermore, the role of rurality is discussed in search of
possible explanations for found differences. The frame of Bourdieu’s theory of practice,
consisting of concepts of cultural, social, economic capital, habitus and field, is expanded by
the interest in spatial inequalities of educational opportunities with respect to the students’
residential origin. The particular emphasis is placed on examining the symbolic value that
the family, school and the growing up community contexts have for students. The work includes
a descriptive and comparative analysis (chi-square, t-test) of the survey data collected
in the spring of 2014 on a representative sample of the graduates of three- and four-year high
schools in the region of Slavonia (N=439). The analysis confirms the assumed urban-rural
differences in the students’ intention to study, their educational orientation as well as various
levels of available cultural and economic capital. It also confirms the importance of the growing
up and schooling context for students of different residential origin.
In the name of the father: a discussion on (new) fatherhood, its assumptions and obstacles
No full textDeliberation on the concepts of father and fatherhood and their literal and symbolic meanings makes the starting point of this paper. Furthermore, a short historical overview is combined with selected theories of fatherhood, which serve as a framework for placing the issues regarding modern fatherhood in the appropriate context. That context, it is concluded, rests on the historical interdependence of fatherhood, masculine identity and political power where traditional determinants of masculinity, such as aggressiveness and emotional detachment, represent a major obstacle to the fulfilling and positive father-child relationship. That relationship is partially discussed in relation to the concept of equal parental partnership, implying not only the new forms of fatherhood but the new forms of masculine identity as well. Unfortunately, there are still many obstacles to modern fatherhood, the most important one being gender inequality manifested through traditional male bread-winner and female child-rearer models. Subsequently data is provided on values and practices of Croatian men and women regarding childcare, that were collected and analysed in 2013 as part of the International Social Survey Programme (ISSP) and its survey on family and changing gender roles. The arising conclusion is that although many positive changes have been made the Croatian society has got a long way to go to both equal parenting and gender equality. Also, it is important to note that as a subject of political and legal controversy fatherhood cannot and must not be considered independently of the wider gender issues regarding motherhood, social status of men and women, as well as socio-economic assumptions of both fatherhood and motherhood. (IN CROATIAN: Razmatranje o pojmovima otac i očinstvo i njihovim doslovnim i simboličnim značenjima ishodište je ovoga rada. Nadalje, kratki povijesni pregled kombiniran je s odabranim teorijama očinstva koje služe kao okvir za smještanje pitanja povezanih s modernim očinstvom u prikladni kontekst. Zaključuje se da taj kontekst počiva na povijesnoj povezanosti između očinstva, muškog identiteta i političke moći gdje tradicionalne odrednice muškosti, kao što su agresivnost i emocionalna otuđenost predstavljaju glavne prepreke ispunjavajućem i pozitivnom odnosu otac-dijete. O tom se odnosu djelomično raspravlja u odnosu na koncept jednako roditeljsko partnerstvo, što ne ukazuje samo na nove oblike očinstva, nego isto tako i na nove oblike muškog identiteta. Nažalost, još uvijek postoje brojne prepreke modernom očinstvu, najvažnija od kojih je rodna nejednakost koja se manifestira putem modela tradicionalnog muškarca hranitelja obitelji i žene odgojiteljice djece. U nastavku se prikazuju podatci o vrijednostima i praksama hrvatskih muškaraca i žena u pogledu skrbi za djecu koji su prikupljeni i analizirani 2013. godine kao dio međunarodnog programa socijalnog istraživanja (International Social Survey Programme – ISSP) i istraživanja u sklopu istog o obitelji i rodnim ulogama koje se mijenjaju. Zaključak koji se nameće je da,
usprkos tome što je došlo do brojnih promjena, pred hrvatskim društvom je još dugačak put do ravnopravnog roditeljstva i rodne jednakosti. Isto tako, važno je uočiti da se očinstvo, kao predmet političke i pravne kontroverzije, ne može i ne smije razmatrati neovisno od širih rodnih pitanja povezanih s majčinstvom, socijalnim položajem muškaraca i žena, kao i socio-ekonomskim pretpostavkama očinstva i majčinstva.
Postsocijalistička transformacija Zagreba i Podgorice kao glavnih gradova
Get PDFU ovom se poglavlju bilateralni projekt pod nazivom Tranzicijska preobrazba glavnih gradova, Zagreba i Podgorice, kao sustava naselja nastavlja detaljnije baviti osnovnim predmetom istraživanja, prvenstveno društvenim i urbanizacijskim promjenama u glavnim gradovima Zagrebu i Podgorici tijekom zadnjih dvaju desetljeća. Analiziraju se kako tranzicijski period i njegov kontekst tako i kontekst ranijeg, socijalističkog perioda, bez uvida u koji nije ni moguće objasniti današnje stanje i način života u tim gradovima. Globalizacijski kontekst razvoja prostora sa svojim stalnim dihotomijama također utječe na, ali i potvrđuje periferni status tih zemalja u europskom i svjetskom kontekstu. Stoga se uz analizu provedenog istraživanja nastoje istaknuti konkretne specifičnosti, ali i nedostaci socioprostornih transformacija tih društava. Zanimljivo je da su istraživani gradovi pokazali dosta sličnosti u procesu preobrazbe, kako u ekonomskom i urbanističkom tako i demografskom pogledu. Obje su zemlje komparabilne i prema svojim negativnim demografskim trendovima s jedne strane, ali i izraženoj centralizaciji i hijerarhizaciji glavnih gradova s druge. Takva kretanja ne idu u prilog ravnomjernijem razvo¬ju sustava naselja, pa tako ni ovdje istraživanih. Rezultati istraživanja dobiveni su analizom fokus-grupa sa stručnjacima provedenih tijekom 2015. godine u obama istraživanim gradovima i donose se u nastavku rada. (IN ENGLISH: This chapter on the bilateral project Transformation of urban and rural systems in Zagreb and Podgorica during the transition period brings more details about the main research topic - social and urban changes in the two capitals over the last two decades. Transition and the former socialist period are both analysed be-cause they give us insight into the contemporary way of life in Zagreb and Pod-gorica. Globalization processes concerning the development of space and their constant dichotomies have influence on and confirm the peripheral status of these countries in Europe and in the world. So, besides the analysis of research results, we wish to emphasize the specific characteristics and drawbacks of socio-spatial transformations in Croatia and Montenegro. The interesting thing is that both towns have shown economic, urban and demographic similarities in the transition process. Negative demographic trends are present in both countries as well as the visible centralization of power in their capital cities. Such tendencies do not stimulate a well-balanced development of settlement networks, which is evident from our research carried out in 2015 in Zagreb and Podgorica and based on the analysis of results obtained from expert focus groups.
Aspekti specifičnih oblika urbane obnove i revitalizacije u Zagrebu i Podgorici
Get PDFRad analizira nove urbane strukture nastale nakon 1990., tj. 2000. godine u glavnim gradovima Hrvatske i Crne Gore – Zagrebu i Podgorici, pri čemu se pokušalo pojasniti njihove uzroke i posljedice na različitim primjerima u središtu grada i šire. Globalizacijski procesi i porast urbanizacije u posttranzicijskom razdoblju postsocijalističkih gradova rezultirali su različitim novim urbanim formama, koje su nastale kao posljedica urbane obnove i revitalizacije. Javljaju se specifični oblici tih procesa, kao i novi tipovi urbanih aktera koji provode urbane transformacije. Cilj rada bio je sumirati i definirati ključne problemske aspekte u navedenim gradovima putem stručne perspektive kroz dubinske polustrukturirane intervjue i fokus-grupe s različitim stručnjacima za prostor. Osim (pretežno negativnih) novonastalih aspekata urbane obnove, analizirani su i novi akteri koji se pojavljuju na sceni te količina moći kojom raspolažu stručni akteri, a zatim i njihova uloga i načini na koje promišljaju dosadašnji razvoj Zagreba i Podgorice. Komparirani su i ključni aspekti specifičnih oblika urbane obnove i revitalizacije u Zagrebu i Podgorici te se ponudilo promišljanje stručnjaka o budućnosti urbanizma u tim dvama gradovima kroz određene smjernice koje je potrebno slijediti u planiranju posttranzicijskih gradova. (IN ENGLISH: The paper examines some examples of new urban structures in Zagreb and Pod-gorica, Croatian and Montenegrin capitals, built since 1990 and 2000, as well as their causes and consequences. Globalization and urbanization processes in the post-socialist cities have generated various new urban forms, created by ur-ban renewal and revitalization. New types of urban actors have appeared and brought about specific urban transformations. The paper aims to identify the key problems in Zagreb and Podgorica by getting in-depth information from semi-structured interviews and focus group experts on space. Besides the analysis of (mostly negative) aspects of urban renewal and new actors who have appeared on the scene, we also consider the power and role of professional actors, along with their views on recent urban development of Zagreb and Podgorica. Key aspects of specific forms of urban development and revitalization are compared in the two towns. Opinions and guidelines are offered by experts concerning the future of urban planning in these two and other post-transition cities as well.