Institute for Social Research
Institute for Social Research in Zagreb (ISRZ) RepositoryNot a member yet
1189 research outputs found
Sort by
Kulturna participacija stanovnika novih stambenih prostora u zagrebačkoj mreži naselja
No full textIN CROATIAN: Koristeći Bourdieuov teorijski okvir, rad nastoji istražiti strukturu kulturne participacije i njenu povezanost sa socijalnim obilježjima ispitanika koji stanuju u novim stambenim naseljima i lokacijama u Zagrebu i susjednim gradovima (Samoboru, Velikoj Gorici i Zaprešiću). Anketno istraživanje provedeno je 2014. godine na ciljanom
uzorku od 308 ispitanika. Faktorskom analizom identificirana su četiri obrasca kulturne participacije: „participacija u visokoj kulturi“, „čitanje i konzumacija kulturnih
programa“, „aktivno bavljenje umjetničkim i primijenjenim aktivnostima“ i obrazac „auditivna kultura“. Kako bi se ustanovio utjecaj odabranih sociodemografskih obilježja,
faktori su pretvoreni u aditivne skale, na kojima je provedena analiza varijance i t-test. Sa skalom „participacija u visokoj kulturi“ povezani su obrazovanje, radni status, zanimanje ispitanika te prosječni mjesečni prihod kućanstva. Sa skalom „čitanje i konzumacija kulturnih programa“ povezani su ženski spol, dob, obrazovanje i bračni
status, a sa skalom „aktivno bavljenje umjetničkim i primijenjenim aktivnostima“ povezan je od svih obilježja samo ženski spol. Skala „auditivna kultura“ nije povezana ni
s jednim sociodemografskim obilježjem. Ovo istraživanje potvrđuje važnost socioekonomskog statusa za potrošnju visoke kulture te važnost roda u objašnjenju pojedinih
oblika kulturne participacije. Razlika u kulturnoj participaciji stanovnika grada Zagreba i stanovnika susjednih gradova nije se utvrdila. --------------- IN ENGLISH: This paper, using Bourdieu’s theoretical framework, aims to research the cultural participation
structure and how it is related to the social characteristics of respondents living in new housing
estates in Zagreb and the neighbouring cities (Samobor, VelikaGorica and Zaprešić). The survey was conducted in 2014 on a target sample of 308 respondents. Factor analysis identified four dimensions of cultural participation: “participation in high culture”, “reading and
consumption of cultural programs”, “active participation in artistic and applied art activities” and “auditory culture”. In order to research the impact of selected sociodemographic characteristics on cultural participation, factors were transformed into additive scales and variance analysis and t-test were applied. Results show that the “participation in high culture” scale is correlated with education, work status, occupation of respondents and average monthly household income. The “reading and consumption of cultural programs” scale is connected with female gender, age, education and marital status, whereas the “active involvement in artistic and applied activities” scale is only connected with female gender. The scale of “auditory culture” is not related to any socio-demographic characteristics. This research confirms the importance of socioeconomic status in the consumption of high culture as well as the importance of gender in certain dimensions of cultural participation. Differences in cultural participation of Zagreb residents and residents of the neighboring cities have not been confirmed
Process of reconciliation in the Western Balkans and Turkey: a qualitative study
No full textIN ENGLISH: The book Process of Reconciliation in the Western Balkans and Turkey: A Qualitative Study contains results of the qualitative research that was conducted in Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Serbia, Kosovo, Macedonia, Albania and Turkey. Subject of the research involved attitudes and opinions of citizens, representatives of public, private and civil sector on peace building and the process of reconciliation as well as the role of civil sector in those processes in the mentioned countries. After the introductory part based on the synthesis of secondary data on the political and social context of each country, the findings of empirical research are divided into five parts, following the questions asked to respondents in focus groups. It begins with the conceptualization of the notion of reconciliation, i.e. presentation of various perspectives and narratives of the participants. The analysis ends with recapitulation, extraction of the most interesting or most relevant findings, as well as specific recommendations for each country for the purpose of promoting the process of reconciliation. --------------- IN CROATIAN: Knjiga pod nazivom „Proces pomirenja na Zapadnom Balkanu i u Turskoj: kvalitativno istraživanje“ čiji su autori Mirjana Adamović, Anja Gvozdanović i Marko Kovačić sadrži rezultate kvalitativnog istraživanja provedenog u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Kosovu, Makedoniji, Albaniji i Turskoj. Istraživanje je provedeno kao dio IPA projekta „Podijeljena prošlost – zajednička budućnost“ čija je glavna svrha izgradnja infrastrukture za efektivan proces pomirenja na području Zapadnog Balkana i Turske. Studija sadrži analizu stavova i mišljenja građana i predstavnika javnog, privatnog i civilnog sektora o izgradnji mira i procesu pomirenja te ulozi civilnog sektora u ovim procesima u spomenutim državama. U završnom poglavlju dane su preporuke za daljnje promicanje procesa pomirenja za svaku od država
Balkan and European?: place identifications of young people in Croatia
No full textIN ENGLISH: The article analyses how young people in Croatia conceptualise their identities in terms of “place identifications”, a type of social identification that captures membership of a group of people who are defined by their location. It is based on focus group discussions conducted with 68 elementary and secondary school students aged between 11 and 17 in three urban localities in Croatia: Rijeka, Zagreb and Zadar. The concepts guiding the analysis included place identifications, the civic and cultural components of national identity and intersectionality. The study found that students displayed a strong identification with the region they are from through a discourse of stereotypes along the coastal–inland, rural–urban and north–south distinctions. National cultural identities and liminal European-Balkan identities were equally strong providing interesting examples of inclusion and othering. The young people showed a sense of aspiring to be European, of feeling almost European, of being not-quite-yet European, of being “Balkan”. There was a common sense of the Balkan-European divide being a line that stood very slightly to the north-west of wherever the students happened to be: there was Europe, generally beckoning – but they were on a threshold and still leaning towards the Balkan side, described as impolite, quarrelsome, underdeveloped and littered. The study suggests complex and kaleidoscopic identity constructions of young people in Croatia in which different and even opposed elements do not exclude each other but rather coexist in various ways. --------------- IN CROATIAN: U radu se ispituje kako mladi u Hrvatskoj konceptualiziraju svoje identitete u vidu »mjesnih identiteta« kao vrste društvene identifikacije koja obuhvaća pripadnost društvenoj skupini koja se definira njezinom lokacijom. Rad se temelji na podacima prikupljenima u okviru fokusnih grupa u kojima je sudjelovalo 68 učenika i učenica osnovnih i srednjih škola u dobi između 11 i 17 godina u trima gradovima u Hrvatskoj: Rijeci, Zagrebu i Zadru. Konceptualni okvir analize uključuje mjesne identitete, građansku i kulturnu komponentu nacionalnog identiteta i intersekcionalnost. Analiza pokazuje da učenici i učenice izražavaju snažan regionalni identitet u kojem značajno mjesto zauzimaju stereotipi koji se odnose na razlike između priobalja i unutrašnjosti, između ruralnih i urbanih područja te između sjevera i juga. Nacionalni kulturni identiteti i rubni europsko-balkanski identiteti podjednako su snažni te pružaju zanimljive primjere inkluzije i isključivanja »drugog i drukčijeg«. Mladi obuhvaćeni istraživanjem izražavaju istodobno težnju k europejstvu, osjećaj nepotpunog odnosno još nedostignutoga europejstva, kao i osjećaj pripadnosti balkanskome kulturnom krugu. Analiza je pokazala i zajedničko razumijevanje podjele između Europe i Balkana shvaćene kao razdjelnice koja se nalazi uvijek sjeverozapadno u odnosu prema lokalitetu učenika: iako po pravilu teže Europi, učenici još nisu prešli europski »prag« te su još uvijek »nagnuti« prema Balkanu, koji se prikazuje kao nepristojan, svadljiv, nerazvijen i neuredan. Na tom tragu, autori upućuju na složene i kaleidoskopske identitetske konstrukcije mladih u Hrvatskoj, u kojima se različiti i suprotstavljeni elementi međusobno ne isključuju, nego koegzistiraju na različite načine
Mladi u Hrvatskoj: sudjelovanje na tržištu rada i prostorna mobilnost
Get PDFBaza Eurostata omogućuje uvid u dramatično visoke stope nezaposlenosti mladih u našoj zemlji, uz mnoge druge indikatore koji Hrvatsku smještaju na poziciju treće najsiromašnije bivše socijalističke zemlje koja je ispunila uvjete za članstvo u Europskoj uniji. To predstavlja degradaciju s mjesta druge najuspješnije socijalističke zemlje, a urušavanje položaja Hrvatske preslikava se i u otežani položaj njenog stanovništva. Za mlade to znači mnoge prepreke i izazove u svakodnevnom životu, posebice poteškoće u prijelazu prema samostalnom životu. Nemogućnost zapošljavanja gorući je problem mladih u Hrvatskoj, posebice onih s kvalifikacijama za radnička zanimanja. Ima li se na umu da nezaposlenost postaje razmjerno trajno obilježje hrvatskog društva, mladi bi uskoro, umjesto potencijalnog društvenog resursa, mogli postati stvarni društveni problem s dugoročnim posljedicama za razvoj i stabilnost hrvatskoga društva. Tri četvrtine zaposlenih mladih radi u privatnom sektoru, manje od polovice ih je zaposleno u struci za koju su se školovali, a polovica nema siguran i trajan posao. Štoviše, prosječno tjedno rade 3 sata dulje od zakonom propisane norme, za što u prosjeku dobivaju plaću koja je za 20% niža od prosječne plaće u Hrvatskoj. Takvi uvjeti nepovoljno utječu na njihovo socioekonomsko osamostaljivanje, sklapanje braka i planiranje potomstva, a s obzirom na to da će se trend širenja prekarnog rada u današnjoj i budućim generacijama mladih vjerojatno nastaviti, očekuje se kako će, ako se uskoro ne donesu učinkovite mjere za poboljšanje položaja mladih, ti njihovi planovi ozbiljno dovesti u pitanje. Slično je i s mladim individualnim poljoprivrednicima koji, zbog malih površina kojima raspolažu i, općenito, nepovoljnih uvjeta u kojima rade (niske prodajne cijene njihovih proizvoda, visoke cijene repromaterijala, niski državni poticaji i zasićenost tržišta stranim poljoprivrednim proizvodima), naprosto nisu konkurentni, pa ne čudi da bi ih se polovica htjela baviti nečim drugim. Postignuto visoko obrazovanje jedino je socijalno obilježje koje mladima donekle osigurava zapošljavanje u svojoj struci. Međutim, to ovisi i o sektoru u kojemu rade. Vezano za to je, kao i u pogledu duljine radnog tjedna, najpovoljniji javni sektor, posebice u usporedbi s većim ili manjim privatnim firmama. Uz to, među prekarnim radnicima prevladavaju mlađi ispitanici i žene, koje pak rade manje sati tjedno od muškaraca. Generalno gledano, u odnosu svih mladih prema zapošljavanju najviše se uočava utjecaj njihova socioprofesionalnog statusa, obrazovanja i dobi, a potom regionalne pripadnosti, mjesta stanovanja, obrazovanja roditelja i spola. Učenici, najmlađi ispitanici, kao i mladi s osnovnom školom su, primjerice, znatno skloniji pridati veću važnost dobrom općem obrazovanju i poznavanju stranih jezika kao preduvjetima za nalaženje dobrog posla od zaposlenih i studenata, starijih ispitanika i onih koji su visokoobrazovani. Drugačiji odnosi ustanovljeni su u pogledu važnosti stručnih kvalifikacija jer njih više naglašavaju visokoobrazovani u usporedbi s mladima koji su završili srednju školu, studenti za razliku od učenika te stariji ispitanici. Poželjnost određenog sektora zapošljavanja pak snažno dijeli mlade s obzirom na sva socijalna obilježja, a osobito kada je riječ o spolu, obrazovnom i socioprofesionalnom statusu, obrazovanju roditelja i regionalnoj pripadnosti. Primjerice, zapošljavanju u javnoj službi izrazito su sklone žene, visokoobrazovani mladi, ispitanici čiji roditelji imaju niži obrazovni status, studenti i nezaposleni, žitelji Sjeverne i Središnje Hrvatske te stanovnici regionalnih centara. Rad u velikim privatnim firmama natprosječno priželjkuju visokoobrazovani i studenti te stanovnici Istre i Primorja i Zagreba. Studente, mlade sa završenom četverogodišnjom srednjom školom te stanovnike Sjeverne Hrvatske i Zagreba privlači i rad u malim firmama. Za razliku od njih, muškarci, niže obrazovani i zaposleni ispitanici, učenici, Zagrepčani te stanovnici Središnje i Istočne Hrvatske i Dalmacije radije bi pokrenuli nešto 'svoje', bilo da je riječ o poljoprivrednoj proizvodnji, obrtu, trgovini ili kafiću. S obzirom na to da uspjeh u hrvatskom društvu mladi i danas više povezuju s 'dobrim vezama' i snalažljivošću nego sa sposobnošću pojedinca, iznenađuje da najvažnijim kvalitetama za nalaženje dobrog posla smatraju komunikacijske vještine, stručne kvalifikacije, poznavanje stranih jezika i dobro opće obrazovanje. Ovaj se raskorak dijelom može objasniti time da mladi veze i poznanstva smatraju važnima za ukupni društveni uspjeh, a kada je riječ o dobrom poslu, očito su svjesni kako moraju imati odgovarajuće kvalitete da bi se na tom poslu i zadržali. Drugim riječima, mladi su, bez obzira na njihovu demotivirajuću percepciju hrvatskog društva, ipak svjesni važnosti funkcionalnih kriterija u zapošljavanju, u sklopu kojih su, primjerice, dobar izgled, kao i poznavanje poslovnog svijeta, samo 'dodana vrijednost' njihovim profesionalnim znanjima i kompetencijama. Kada razmišljaju o tome što im je važno u sadašnjem ili budućem poslu, gotovo se svi opredjeljuju za sigurnost radnog mjesta, što je u skladu sa situacijom u kojoj se nalaze kao i s globalnim i lokalnim promjenama usmjerenim na fleksibilizaciju rada i radničkih prava. Većina ih prednost daje i visokoj plaći, mogućnosti utjecaja na donošenje odluka koje se odnose na njihov posao i slobodnom vremenu koje im stoji na raspolaganju, ali još više prijateljskoj i opuštenoj radnoj atmosferi. Ti su zahtjevi razumljivi kad se zna da mladi u prosjeku rade dulje od norme za što dobivaju manju plaću od prosječne, a pri tome još ni ne sudjeluju u odlučivanju o poslovnim stvarima koje ih se tiču. S obzirom na to da sigurnost posla mladi stavljaju na prvo mjesto i da se ta sigurnost kod nas tradicionalno povezuje s poslovima u javnom sektoru, iznenađuje podatak da se manje od trećine mladih želi zaposliti u tom sektoru. Umjesto toga, oni se okreću privatnom poduzetništvu, bilo da priželjkuju otvaranje svoje firme, trgovine ili kafića, bilo zapošljavanje u drugim privatnim poduzećima. Podaci koji se tiču podskupine nezaposlenih mladih potvrđuju da nemogućnost dolaska do posla utječe na njihovu spremnost za profesionalnu i teritorijalnu mobilnost. Na jednoj je strani izrazito mali broj nezaposlenih koji ne bi prihvatili posao izvan svoje struke ili mjesta stanovanja ni pod kojim uvjetima, a na drugoj je nezanemariv broj onih koji u traženju posla više ne postavljaju nikakve uvjete. Između njih je većina koja bi prihvatila drugi posao ili se preselila u drugo mjesto, no prvenstveno ako je taj posao dobro plaćen, iako je taj zahtjev posljednjih godina u opadanju. Spremnost na prostornu mobilnost varira ovisno o regionalnoj pripadnosti i mjestu stanovanja, dok je spremnost na profesionalnu mobilnost povezana s obrazovnim statusom nezaposlenih. Logično, stanovnici većih urbanih centara, sela, ali i Dalmacije, u većem broju traže posao u mjestu stanovanja ili bližoj okolici, za razliku od mladih iz Istočne i Središnje Hrvatske koji bi za poslom išli bilo kamo. Slično tome, mladi s nižim obrazovnim statusom spremniji su prihvatiti posao u bilo kojoj struci, za razliku od visokoobrazovanih ispitanika koji su se u najvećem broju prijavljivali na poslove na kojima su se tražile njihove kvalifikacije. Članstvom Hrvatske u EU, mladima se otvaraju mogućnosti zapošljavanja i u nekim od zemalja s najnižom stopom nezaposlenosti. Usprkos sumornim nalazima najmanji broj mladih izražava želju za odlaskom iz Hrvatske zauvijek, „bez obzira na sve“, a udio tih ispitanika u ukupnoj populaciji mladih je u 14 promatranih godina tek skromno porastao. Blage oscilacije zbile su se u kategoriji mladih koji bi „otišli zauvijek kada bi im se pružila prilika“, koju je 2013. činila sedmina ispitanika. Najveći dio mladih (oko dvije petine ispitanika), čiji je broj relativno stabilan kroz promatrano razdoblje, izražava aspiraciju za odlaskom u inozemstvo „na dulje vrijeme, ali ne zauvijek“. Profil onih sklonijih odlasku u inozemstvo uključuje nižu dob, niži stupanj obrazovanja te nevezanost brakom. Samoaktualizacija mladih u Hrvatskoj u posljednja skoro tri desetljeća, osim uključivanja u željene vršnjačke grupe, stjecanja preferiranog obrazovanja i uspješnog zaposlenja, sve češće uključuje i odlazak u inozemstvo. Uspjeh suočavanja s ovim izazovima ovisi o njihovim osobinama ličnosti, statusu i potpori obitelji te šire zajednice, a slijedom rezultata našeg istraživanja možemo reći kako za mlade u Hrvatskoj mnoga obilježja društva i države umjesto motivirajućih predstavljaju inhibirajuće čimbenike koji ih ograničavaju na putu do realizacije obiteljskih i profesionalnih aspiracija. Osnovni elementi samoaktualizacije u okruženju koje je obilježeno socijalnom reprodukcijom i rastućom stratifikacijom, snižavanjem životnog standarda sve većeg dijela stanovništva te neučinkovitom zakonodavnom, izvršnom i sudskom vlasti, uz periodične političke nestabilnosti, predstavljaju izazove s kojima se mladi suočavaju na svakodnevnoj razini. Posljedično, odlazak u inozemstvo postaje sve privlačnija opcija ne samo na individualnoj razini, nego i iz rakursa razvoja društva. Stjecanje znanja i vještina te eventualno financijske dobiti u inozemstvu moglo bi pomoći ne samo vlastitom situiranju mladih, nego i prosperitetu hrvatskog društva i gospodarstva. Pred mladima se nalazi težak izbor: ostati u okolini koja znatnim dijelom na podržava ili ne pruža dovoljno povoljnih uvjeta za njihov osobni rast ili razvoj, ili 'dati put pod noge'. Stoga za naredno istraživanje ostaje vidjeti hoće li današnja mlada generacija u Hrvatskoj prepoznati potencijale koje bi mogla donijeti promjena perspektive i selidba u inozemstvo, ili će ostati plivati 'protiv struje'
Obiteljske okolnosti mladih
Get PDFObitelj je, uz školu, vršnjačke skupine i masovne medije, mjesto najsnažnije izloženosti socijalizacijskim utjecajima i prijenosa vrijednosti, stavova, znanja i vještina. Socioekonomski status obitelji i resursi s kojima obitelj raspolaže, kao i društvene grupe i mreže u koje su članovi obitelji uključeni, uvelike određuju ishode psihofizičkog, obrazovnog i karijernog razvoja pojedinaca. U istraživanju statusa obitelji mladih u Hrvatskoj polazišna točka je teza kako je obitelj kao žarišna točka oblikovanja mlade osobe također podložna utjecajima društvenih, ekonomskih i političkih transformacija kroz koje određena zemlja prolazi, što neumitno utječe i na promjenu strukture obitelji. Navedene interakcije određuju u kakvoj će zajednici mlada osoba odrasti, kakvu će zajednicu sama odabrati te kakav će biti socijalni i ekonomski status koji će zauzimati. U istraživanju ovih interakcija fokusirali smo se na dvije komponente sadašnjeg i budućeg socijalnog statusa mladih u Hrvatskoj: 1) opću socijalnu sliku mladih: stupanj obrazovanja mladih i njihovih roditelja, bračni status mladih i njihovih roditelja, broj članova obitelji mladih i broj vlastite djece i 2) ekonomsku podlogu socijalnog statusa mladih: prosječan prihod po kućanstvu i članu obitelji, stambeni status mladih te radni status roditelja. Od odabranih četrnaest nezavisnih varijabli deset se pokazalo visoko značajnijima u diskriminiranju mladih: regionalna i rezidencijalna pripadnost, stupanj obrazovanja ispitanika i njihovih majki i očeva, socioprofesionalni status ispitanika, radni status majke i oca te prosječan prihod po kućanstvu i članu kućanstva. Kada je o oblicima zajednice u kojima žive roditelji današnje generacije mladih i samih mladih riječ, prevladava brak, odnosno većina mladih odrasta ili je odrasla u cjelovitim obiteljima, a sami mladi u 8, 5% slučajeva žive u braku i manje od 5% u partnerskoj zajednici, dok ih 85% još nisu u (izvan)bračnoj zajednici. Ovakvi obrasci sugeriraju bliskost tradicionalnom modelu, jer na razini EU veći broj mladih u braku nego u partnerskoj zajednici, osim u Hrvatskoj, nalazimo još samo u Poljskoj, Luksemburgu, Rumunjskoj, Litvi i Malti. Navedeno ne iznenađuje jer iako su hrvatske obitelji tijekom proteklih nekoliko desetljeća prošle kroz značajne transformacije, još uvijek nije došlo do napuštanja tradicionalnog modela bračne zajednice, što je posljedica relativno visoke tradicionalnosti u stavovima i djelovanju, povlačenja žena iz svijeta rada nakon što zasnuju obitelj te nefleksibilnih oblika zapošljavanja koji vrlo rijetko dopuštaju zapošljavanje u nepunom radnom vremenu. U skupini mladih koji su već stupili u bračnu zajednicu i imaju djecu najveći je broj onih koji su vjerojatno završili svoje formalno obrazovanje, tj. onih s trogodišnjom strukovnom školom, što implicira sinhronizirani obrazac odrastanja u kojem mladi ulaze u novu životnu fazu tek po zatvaranju prethodne, u ovom slučaju obrazovanja. Među značajnijim prediktorima bračnog i roditeljskog statusa ispitanika nalazi se i stupanj obrazovanja roditelja, koji je obrnuto proporcionalan pojavnosti braka i djece u populaciji mladih. Značajan je i radni status roditelja jer više mladih u braku i s vlastitom djecom nalazimo u slučaju umirovljeničkog statusa majke i oca, što tumačimo ne samo prosječno višom dobi tih ispitanika, nego i raspoloživim slobodnim vremenom koje potencijalne bake i djedovi mogu uložiti u pomaganje svojoj djeci i unucima. U domeni resursa razmatrali smo stupanj obrazovanja mladih i njihovih roditelja te radni status roditelja, a zaključci idu u prilog već potvrđenom trendu niske socijalne prohodnosti, odnosno visoke socijalne reprodukcije zahvaljujući kojoj u Hrvatskoj mladi visokoobrazovanih roditelja i sami imaju visoke šanse steći isti stupanj obrazovanja. Nalazi ovoga istraživanja su posebno zabrinjavajući kada je riječ o mladima starijima od 19 godina, čiji roditelji imaju niže obrazovanje, a koji ni sami nisu uspjeli završiti srednju školu - riječ je o trećini mladih starijih od 19 godina koji imaju niže obrazovane majke i desetini onih čiji očevi imaju niže obrazovanje. Pritom je među niže obrazovanim mladima njih oko 5% u braku, a 9% ima i vlastitu djecu. Takvi su podaci u skladu s analizom Eurostata (2014) po kojoj čak 91% Hrvata koji su odrasli u teškom socioekonomskom položaju i u odrasloj dobi zadržavaju isti status. Osim visoke stope socijalne reprodukcije, u Hrvatskoj perzistira i prostorna podjela s obzirom na postignuti obrazovni status, jer najveći udio visokoobrazovanih mladih nalazimo u Istri i Primorju, te Gradu Zagrebu, dok Istočna Hrvatska ima čak triput manje registriranih visokoobrazovanih od Istre i Primorja i čak dvostruko veći udio niže obrazovanih mladih od Grada Zagreba. Stupanj obrazovanja roditelja statistički je značajno vezan i uz njihov radni status i obiteljske prihode. Tako u profil obitelji visokog socioekonomskog statusa ulaze visokoobrazovani zaposleni roditelji, s visokoobrazovanom zaposlenom djecom ili djecom studentima. Njihovi mjesečni prihodi prelaze 10.000 HRK, a po članu obitelji imaju na raspolaganju više od 3.000 HRK. Njima nasuprot nalaze se nezaposleni roditelji nižeg stupnja obrazovanja ili završene srednje strukovne škole, čija djeca u prosjeku najčešće imaju završenu srednju strukovnu školu i također su nezaposlena, a mjesečno na raspolaganju imaju između 3.000 i 5.000 HRK, odnosno oko 1.000 HRK po članu obitelji. Druga dava obilježja koja značajno determiniraju socioekonomski status obitelji – regionalna i rezidencijalna pripadnost - čine to na način da obitelji najvišeg statusa natprosječno nalazimo u Zagrebu te Istri i Primorju, dok su s druge strane obitelji iz Istočne Slavonije, i to mahom iz ruralnih područja. Ekonomska kriza, koja je u zadnjih osam godina dodatno osiromašila hrvatske građane - koji ionako komparativno stoje lošije od većine drugih građana EU - umanjila je šanse mladih za stambeno osamostaljivanje. U Hrvatskoj, zemlji u kojoj mladi tradicionalno prolongiraju odlazak iz roditeljskog doma što je dulje moguće, po čemu drže prvo mjesto među svojim europskim vršnjacima, trenutno tri četvrtine mladih živi s roditeljima, po desetina je smještena u prostoru koji je njihovo ili partnerovo vlasništvo ili su podstanari, a broj mladih koji žive u učeničkom ili studentskom domu izrazito je nizak. Pritom su razlike između mladih očekivane: najmlađi ispitanici najčešće žive s roditeljima, među podstanarima je najviše studenata, a vlastiti prostor u najvećem broju posjeduju zaposleni ispitanici visokog obrazovanja. U zaključku ove analize bitno je istaknuti nekoliko elemenata obiteljskih okolnosti, odnosno oblika zajednice u kojima žive mladi i njihovi roditelji te njihova socijalnog i ekonomskog položaja. Riječ je o elementima koji predstavljaju opće mjesto u sociološkim analizama, no to ne umanjuje njihovu važnost. Prvenstveno se radi o nalazu po kojem je brak još uvijek prevladavajući model života u Hrvatskoj, s prosječnim brojem djece koji ne omogućuje toliko željeni demografski rast. Sljedeći zaključak vezan je uz jednu od često analiziranih tema u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina – izrazitu socijalnu stratifikaciju, koja dio mladih ostavlja sa sniženim šansama za postizanje višeg socioekonomskog položaja od onog njihovih roditelja, a time i sniženom kvalitetom života. U tom je smislu u Hrvatskoj na djelu oštra podjela između mladih čiji su roditelji u prosjeku visokoobrazovani i zaposleni te žive u urbanim centrima Istre i Primorja ili Zagreba, i mladih čiji roditelji najčešće imaju strukovno ili niže obrazovanje, nezaposleni su i žive u ruralnim naseljima Istočne Slavonije. Osim ta dva jasno suprotstavljena socijalna profila u deprivilegirane mlade ulaze i oni s čitavim varijetetom osobina, ovisno o konstelaciji osobina obitelji porijekla te osobnog stupnja obrazovanja i socioprofesionalnog statusa. Generalno gledano, a u skladu s nalazima prethodno referiranih istraživanja, niti ovdje analizirani rezultati ne pružaju temelje za zaključak kako će se ukupan status obitelji u kojima žive mladi u Hrvatskoj u dogledno vrijeme poboljšati. Navedeno implicira nepovoljne utjecaje relativno lošeg statusa mladih po šire društvo, i to u smislu perzistirajuće niske stope fertiliteta, prolongiranja ulaska u brak i zakašnjelog stambenog osamostaljivanja mladih. Takvi trendovi idu u prilog zaključku kako se sadašnja generacija mladih u Hrvatskoj može opisati pojmom koji se već dulje vrijeme koristi u sociološkoj teoriji – „bumerang generacijom“. Jer, i nadalje ćemo imati značajan udio mladih koji se bilo zbog obeshrabrenosti poteškoćama samostalnog života, bilo zbog nemogućnosti pronalaska ili zbog gubitka posla, nakon ionako kasnog osamostaljivanja od roditeljskog doma, vraćaju u taj isti dom i postaju dijelom višegeneracijskih obitelji, često opterećenih lošim socioekonomskim perspektivama. Stoga u nedostatku adekvatne institucionalne potpore, a o čemu govori A. Akarp (2011), i nadalje možemo očekivati perpetuiranje sadašnjih obrazaca i nezadovoljavajuće kvalitete obiteljskog života u Hrvatskoj
The Promethean role of Europe: changing narratives of the political and scholarly left
No full textIN ENGLISH: The gradual abandoning of the ‘socialism in one country’ doctrine during the post-war period and the intensive transformation of European social democracy in the 1990s pushed social democratic politicians and intellectuals into the front line of advocates of a unified and powerful Europe. They contributed to the inclusion of social democratic and environmentalist values in the EU’s official narrative. The success of European integration and George W. Bush’s presidency created the narrative of the Promethean role of Europe. Scholars with a social democratic or environmentalist background created this narrative and it was also shaped by authors’ national contexts. ---------- IN CROATIAN: Postupno napuštanje doktrine "socijalizma u jednoj zemlji" nakon Drugog svjetskog rata i intenzivna transformacija europske socijaldemokracije u 1990-ima gurnula je socijaldemokratske političare i intelektualce na prvu liniju zagovornika ujedinjene i moćne Europe. Oni su doprinijeli uključenju socijaldemokratskih i environmentalističkih vrijednosti u službeni narativ EU-a. Uspjeh europske integracije i predsjednikovanje Georgea W. Busha stvorili su narativ prometejske uloge Europe. Znanstvenici socijaldemokratskog i environmentalističkog usmjerenja kreirali su taj narativ, a on je također bio oblikovan i nacionalnim kontekstima u kojima su ti autori djelovali
Prvih petsto godina: otisci protestantizma u hrvatskom društvu
No full textIN CROATIAN: U članku se raspravljaju neki aspekti protestantizma u Hrvatskoj. U uvodu se govori o sličnim sociokulturnim, političkim i religijskim karakteristikama država (Jugo)istočne i Srednje Europe, koje su utjecale na položaj manjinskih religija, pa tako i protestantizma. Sljedeća dva poglavlja govore o aktualnoj religijskoj situaciji u Hrvatskoj te o specifičnim okolnostima pojave, razvoja i stanja protestantizma na području bivše Jugoslavije od početaka do devedesetih godina 20. stoljeća. U idućem poglavlju govori se o pravnom položaju vjerskih zajednica u Hrvatskoj i specifičnostima koje se odnose na protestante. Sljedeća dva poglavlja bave se sudskim slučajem tri protestantske zajednice koje su tužile državu zbog diskriminacije, te potencijalom toga slučaja za budući razvoj odnosa države i vjerskih zajednica, u skladu s ustavnim odrednicama. Zadnje poglavlje navodi primjer jednog netipičnog predsjedničkog mandata koji će među sljedbenicima manjinskih (i protestantskih) religija biti zapamćen kao pozitivan iskorak. --------------- IN ENGLISH: In this article some aspects of the Protestantism in Croatia have been discussed. Introduction shows some similar socio-cultural, political and religious features of the (Southern) Eastern and Central European countries, affecting position of minority religions, including the Protestant ones as well. Next two parts consider current religious situation in Croatia and specific circumstances of appearance, development and state of the Protestantism in the area of the former Yugoslavia, from beginnings to the 1990s. Next part discusses legal position of religious communities in Croatia and particularities concerning the Protestants. Next two parts deal with the lawsuit of the three Protestant communities suing the state for discrimination, as well with potential of that case for future development of relationship between the state and religious communities, in accordance with the constitutional definitions. The last part discusses an example of non-typical presidential mandate, which minority religious communities will remember as a positive lunge
Neke dimenzije slobodnog vremena mladih
Get PDFSlobodno vrijeme je jedan od onih društvenih fenomena koji je osobito važan upravo u relaciji spram mladih, a što proizlazi i iz značajki slobodnoga vremena i iz značajki mladih. Pritom je i mladima i slobodnom vremenu zajednička izrazita dinamika što ponajprije uključuje znatnu podložnost različitim utjecajima koji dolaze iz društvene okoline. u ovom smo se istraživanju koncentrirali na ispitivanje nekoliko dimenzija slobodnoga vremena mladih: dnevno raspoloživo slobodno vrijeme, aktivnosti u slobodnom vremenu, odlazak na godišnji odmor te razlozi putovanja u zemlji i inozemstvu. Cilj istraživanja je ustanoviti distribuciju, hijerarhiju i strukturiranost promatranih fenomena te promjene koje su u tom pogledu nastale u populaciji mladih unazad 10 do 15 godina. U tu se svrhu kompariraju odgovarajući nalazi iz istraživanja mladih provedenih 1999. i 2004. godine. Unutar uzorka mladih iz 2013. godine za utvrđivanje i analizu eventualnih razlika koristi se devet odabranih sociodemografskih, sociostrukturnih i sociokulturnih obilježja: dob, spol, socioprofesionalni status, stupanj obrazovanja ispitanika i njihovih očeva, rezidencijalni status, regionalna pripadnost, religijska samoidentifikacija i bračni status
