Institute for Social Research
Institute for Social Research in Zagreb (ISRZ) RepositoryNot a member yet
1189 research outputs found
Sort by
Social inequalities in access to higher education in Croatia: five decades of resilient findings
No full textIN ENGLISH: This article provides a panoramic view of research findings on social inequalities in access to higher education in Croatia since the 1960s, guided by the question of what has changed in the findings. Our review shows that there is stark continuity over the last five decades: students from better educated family backgrounds tend to be overrepresented in higher education ; students from better educated and white-collar family backgrounds are more likely to enrol in academic as opposed to professional study courses ; students at one Croatian university in particular stand out in terms of their more privileged social background ; and medicine seems to be the prime academic field for observing social reproduction. We note that these persistent findings run parallel to a dramatically changing political, economic and social context in Croatia, including transformations in the 1990s resulting from social ownership of the means of production to widespread private ownership, as well as transformations from a one-party political system to the establishment of a multi-party political system. The article maps possible theoretical explanations for the resilience of social inequalities in access to higher education in the context of dynamic times. It also questions the role of educational policies in this process. ---------- IN CROATIAN: U članku se daje pregled rezultata istraživanja društvenih nejednakosti u pristupu visokom obrazovanju u Hrvatskoj od 1960-tih do danas, vodeći se pitanjem o mogućim promjenama. Pokazuje se da postoji izraziti kontinuitet u rezultatima istraživanja u zadnjih pet desetljeća: studenti više obrazovanih roditelja u pravilu su nadzastupljeni u visokom obrazovanju; studenti više obrazovanih roditelja i roditelja službenika češće upisuju akademske nego stručne studijske programe; studenti jednog hrvatskog sveučilišta izdvajaju se u smislu njihovog privilegiranog socijalnog porijekla; medicina se pokazuje kao područje studija u kojem je društvena reprodukcija najzastupljenija. Ističe se postojanost ovih nalaza u okolnostima izrazitih političkih, ekonomskih i socijalnih promjena, uključujući tranzicijske procese iz 1990-tih. U članku se mapiraju moguća teorijska objašnjenja postojanosti društvenih nejednakosti u pristupu visokom obrazovanju u kontekstu društvenih promjena. Preispituje se i uloga obrazovnih politika u ovome procesu
How far for the money?: affluence and democratic degrowth potential in Europe
No full textIN ENGLISH: The dominant socio-economic model of developed countries which is based on the imperative of economic growth makes, in absence of as yet technically unattainable rapid decarbonisation and dematerialisation, present day European societies unsustainable. The democratically-based degrowth concept and connected life practices offer a strategic scenario to avoid societal collapse. This chapter explores the extent to which the environmentally-motivated degrowth potential is present among European populations. Our findings indicate the prevalence of common awareness of environmental limits to growth among all European national populations, but different potential to address them between ‘richer’ (core) and ‘poorer’ (semi-peripheral) states. ---------- IN CROATIAN: Dominantan socio-ekonomski model razvijenih zemalja, baziran na imperativu ekonomskog rasta čini, u odsustvu za sada tehnički nedostižne brze dekarbonizacije i dematerijalizacije, sadašnja europska društva neodrživima. Demokratski utemeljen koncept odrasta i povezane životne prakse nude strateški scenarij za izbjegavanje društvenog kolapsa. Ovo poglavlje istražuje stupanj do kojeg je ekološki motiviran potencijal za odrast prisutan unutar europskih populacija. Naši nalazi pokazuju da prevladava uobičajena svijest o ekološkim ograničenjima rasta među svim europskim nacionalnim populacijama, no različit je potencijal za njihovo rješavanje u „bogatijim“ (jezgra) i „siromašnijim“ (semiperiferija) državama
Poznavanje generacijskih problema i potreba kao temelj kvalitetne politike za mlade u Hrvatskoj
Get PDFAutori u poglavlju analiziraju nužnost procjene potreba i problema kao temelj za kvalitetnu analizu politika za mlade. analiza se sastoji od tri dijela. U prvom dijelu teksta problemi i potrebe mladih smješteni su u kontekst suvremenoga hrvatskog društva i javnih politika. Drugi dio sadrži nalaze empirijskog istraživanja o problemima društva i samih mladih, akterima rješavanja tih problema te potrebama mladih u lokalnim zajednicama. U trećem dijelu, empirijska analiza povezuje se s društveno-političkim kontekstom te se ujedno predlažu potencijalna rješenja za ustanovljene probleme i potrebe mladih ljudi u Hrvatskoj
Content and distribution of cultural knowledge about leisure time, social participation and material goods: significance for holistic anthropological research of psychosocial stress in Croatian youth
No full textIN ENGLISH: This study is motivated by recent breakthroughs in bio-cultural research indicating a direct link between individual health outcomes and adherence to cultural models. The construct of good life is explored among Croatian upper secondary school seniors by applying the analysis of cultural consensus model in two sub-domains: leisure time & social participation and material goods. The cultural consensus model analysis discloses non-consistent beliefs about leisure time & social participation and high level of cultural knowledge sharing in the material goods sub-domain. Multiple themes in the investigated sub-domains and plural voices among Croatian students point to heterogeneity of perceived needs in what is imagined as good life. --------------- IN CROATIAN: Ovaj je rad potaknut nedavnim otkrićima u području bio-kulturnih istraživanja koja upućuju na izravnu povezanost zdravlja i priklanjanja kulturnim modelima. Istraživan je konstrukt dobroga života među hrvatskim učenicima završnih razreda srednjih škola, i to analizom kulturnog konsenzusa u dvije pod-domene: slobodno vrijeme i društvena participacija te materijalna dobra. Analiza kulturnog konsenzusa otkriva nedosljedna uvjerenja o slobodnom vremenu i društvenoj participaciji te visoku razinu dijeljenja kulturnog znanja o pod-domeni materijalna dobra. Višestruke teme u istraživanim pod-domenama i pluralnost mišljenja hrvatskih učenika upućuju na heterogenost percipiranih potreba vezanih uz ostvarenje dobrog života
Mladi i obrazovanje pred izazovima globalne konkurentnosti
Get PDFDanas je osposobljavanje mladih za život, znatno više nego ranije, neraskidivo povezano s njihovom pripremom za tržište rada kojega određuju globalni tokovi i visokokonkurentni ljudski kapital za razvoj kojega je ključno obrazovanje. Na tom smo tragu u ovom istraživanju nastojali provjeriti posjeduje li hrvatska mladež neke bazične ili transverzalne vještine koje su pretpostavka za cjeloživotno učenje i stjecanje globalno konkurentnih profesionalnih znanja i vještina te koje stavove ima o obrazovanju kao središnjem instrumentu učenja tih znanja i vještina. U ispitivanju kompetitivnosti fokus je stavljen na poznavanje stranih jezika i informatičku pismenost jer se informacije potrebne u različitim područjima života i rada danas šire digitalnim kanalima na nekom od svjetskih jezika, ponajprije engleskome. U ispitivanju stavova o obrazovanju pozornost je usmjerena na percepciju koristi koje pojedinac ima od te djelatnosti i na društvene potrebe, interese i/ili ciljeve koje se obrazovanjem najprije trebaju ispuniti. Na temelju samoprocjena mladih o stupnju poznavanja stranih jezika, proizlazi da ih devet od deset može donekle ili u potpunosti komunicirati na engleskome jeziku, njemački u tom rasponu poznaje trećina, talijanski petina, španjolski manje od desetine, a francuski i ruski i manje od toga. Tijekom jednog desetljeća broj mladih koji se aktivno služe engleskim jezikom se udvostručio, dok se u ostalim promatranim jezicima povećao tri do četiri puta. Oko 3% mladih ne poznaje niti jedan strani jezik, skoro polovica je donekle ili u potpunosti ovladala samo jednim, oko trećine ih poznaje dva, otprilike svaki deseti tri, a oko 2% ih navodi između četiri i šest. Ti su nalazi usporedivi s podacima o poznavanju stranih jezika u zemljama članicama EU iz 2011. godine. Ukupno gledano, jezična kompetentnost hrvatske mladeži ne zaostaje za europskim prosjekom, a isto važi i za prosječan broj stranih jezika koji se uče u hrvatskim školama. Iako ti podaci ohrabruju, treba reći da su hrvatski učenici izjednačeni s europskim vršnjacima u komponentama čitanja i slušanja engleskoga kao prvog stranog jezika koji se uči u školi, no podbacili su u komponenti pisanja. Pokazalo se također da su oni ispod europskog prosjeka u sve tri komponente poznavanja drugoga stranog jezika koji uče u školi. Da je škola, izravno i neizravno, važan faktor višejezične kompetentnosti mladih empirijski je višekratno potvrđeno. I ovo je istraživanje još jednom pokazalo da je poznavanje engleskoga, francuskoga i njemačkog jezika povezano s duljinom školovanja ispitanika i njihovih roditelja, a poznavanje talijanskoga i španjolskoga jezika sa stupnjem obrazovanja samih ispitanika. Važan faktor poznavanja njemačkoga i talijanskoga jezika je i regionalna pripadnost, a španjolskoga spol, no što se utjecaja regionalne pripadnosti tiče, zanimljivo je kako je poznavanje njemačkoga natprosječno prisutno među mladima u Sjevernoj Hrvatskoj, ali ne i u Dalmaciji, usprkos tome što ona značajan dio svojih prihoda ostvaruje upravo od turista s njemačkoga govornog područja. Najmanje poznavatelja engleskoga i njemačkog jezika nalazi se među mladima koji pripadaju najosjetljivijoj podskupini – onima koji pohađaju trogodišnje srednje strukovne škole i nezaposlenima, a među onima koji ne govore engleski još su i oni koji imaju nezaposlene roditelje. Nepoznavanje stranih jezika, makar i na osnovnoj razini, danas znači biti lišen važne transverzalno-razvojne alatke koja u kontekstu cjeloživotnog učenja ima snažan kompenzacijski potencijal za nedostatno prethodno obrazovanje ili pak za prethodnim obrazovanjem stečene vještine koje na tržištu rada nisu konkurentne. Prvenstveno se to odnosi na korištenje novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija, osobito interneta, za učenje i stjecanja novih znanja i vještina, što je postalo nezamislivo bez višejezične kompetencije. U prilog tome govore i rezultati našeg istraživanja o načinima korištenja računala. Mladi u Hrvatskoj, kao i drugdje u svijetu, koriste računalo za zadovoljavanje različitih potreba, interesa i/ili ciljeva. Oko 90% ih preko računala pretražuje internetske stranice, sluša glazbu i komunicira s drugima, bilo da je riječ o dopisivanju ili priključivanju društvenim mrežama, više od tri petine ih na taj način uči i vježba, više od polovice čita stručne članke i knjige, dok ih oko četvrtine na računalu crta, izrađuje grafike i programira. U usporedbi s ranijim domaćim istraživanjima, pokazalo se da je u razdoblju od deset i više godina udio mladih koji redovito pretražuju internet utrostručen, a udio onih koji računalo koriste za učenje i vježbanje gotovo udvostručen. Istodobno je učestalost crtanja i programiranja blago opala u odnosu na 2004. godinu kao što je u istom razdoblju među mladima opala i učestalost igranja računalnih igrica za 10%. Čini se da je smanjenje udjela mladih koji igraju igrice posljedica povećanja broja onih koji računalo koriste za učenje i vježbanje. Naime, faktorskom je analizom načina korištenja računala ustanovljeno da se mladi u vezi s tim dijele u tri relativno neovisne podskupine. Jedna objedinjuje aktivnosti komunikacije i recepcije kulturnih sadržaja, kao što su slušanje glazbe i komunikacija emailom, Skypeom i korištenjem društvenih mreža, gledanje filmova te pretraživanje i ‘skidanje’ internetskih sadržaja, za drugu su karakteristične stvaralačke aktivnosti, poput programiranja, crtanja i izrade grafika te pisanja blogova, dok se treća prepoznaje po korištenju računala za potrebe edukacije, što uključuje čitanje stručnih članaka i knjiga te učenje i vježbanje. Stupanj obrazovanja ispitanika i njihovih roditelja je, uz bračni status, najrelevantniji za objašnjenje učestalog korištenja računala u svrhu komunikacije i recepcije kulturnih sadržaja, dok se za edukaciju, osim studentskog statusa i stupnja obrazovanja, važnim pokazala i regionalna pripadnost. U pogledu korištenja računala za edukativne potrebe, postoji jasna razdjelnica između mladih s višim i visokim obrazovanjem i mladih s trogodišnjom strukovnom školom. S druge strane, mladi sa završenom osnovnom i trogodišnjim strukovnom školom dominiraju među relativno malim brojem onih koji koriste računalo stvaralački – za crtanje i programiranje. I dok se stvaralačko korištenje računala pokazalo kao izrazito „muško“, a korištenje računala za učenje i vježbanje kao izrazito „žensko“, komunikacijsko-receptivnim aktivnostima podjednako su skloni i mladići i djevojke. Igranje računalnih igrica dodatno pojašnjava razlike između mladih u načinu korištenja računala. Ta je aktivnost prisutna u sve tri podskupine, no njoj su osobito skloni oni koji putem računala prvenstveno komuniciraju i pasivno konzumiraju kulturne sadržaje, zbog čega je opravdano računalne aktivnosti te podskupine mladih označiti kao dokoličarenje. S druge strane, funkcija igranja igrica među onima koji računalo primarno koriste za kreiranje novih sadržaja nije sasvim jasna. U toj podskupini prevladavaju mladi sa svjedodžbom osnovne i trogodišnje srednje strukovne škole koji bi igricama mogli pribjegavati kako bi predahnuli od stvaralačkih aktivnosti, ali i kako bi „potrošili“ višak svog slobodnog vremena. Da igrice ipak treba prvenstveno promatrati kao sastavni dio dokoličarskog korištenja računala, potvrđuje podatak da su njima izrazito neskloni mladi koji za računalom provedu najviše vremena radi učenja i vježbanja. Informatička pismenost hrvatske mladeži na razini je EU prosjeka, no Hrvatska zaostaje za europskim zemljama po uvođenju informatičkog obrazovanja u škole i po digitalizaciji nastave, što je osobito izraženo u srednjim strukovnim školama. Drugim riječima, mladi koji najranije napuštaju sustav odgoja i obrazovanja radi zapošljavanja na sve zahtjevnijem tržištu rada, predstavljaju i najveće gubitnike digitalnog doba. Usprkos opće dostupnosti novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija, zbog nepoznavanja jezika komunikacije u digitalnom svijetu, oni objektivno ne mogu koristiti računalo za učenje konkurentnih znanja i vještine, a zbog istog razloga im je ograničena dostupnost tržišta rada čak i onda kad su razvili konkurentne vještine dizajniranja i programiranja na računalu. Ako odgojno-obrazovni sustav koji se uređuje po načelu općosti i jednakosti pristupa i procesa, ostavlja nezanemariv dio populacije mladih bez znanja i vještina koje su u današnje vrijeme pretpostavka zapošljivosti i ekonomske samostalnosti, nužno se postavlja pitanje tko u Hrvatskoj ima korist od obrazovanja i kome ono služi. Na tom tragu razmišljanja mladima su postavljena dva pitanja, od kojih se jedno odnosilo na koristi koju obrazovanje donosi pojedincu, a drugo na društvene interese, potrebe i/ili ciljeve koji bi se obrazovanjem trebali prvenstveno ostvariti. Rezultati potvrđuju da je za mlade obrazovanje važna alatka razvoja pojedinca, pri čemu ih gotovo tri četvrtine drži da ono olakšava komunikaciju sa svijetom te osigurava brže napredovanje na radnom mjestu i bolje plaćen posao. Nešto više od polovice obrazovanje povezuje s povećanjem životnog standarda i društvenog ugleda, nešto manje od polovice sa sigurnim radnim mjestom i društvenom moći, uspješ- nijim rješavanjem svakodnevnih životnih problema, osiguranjem bolje zdravstvene zaštite i uspostavljanjem boljih odnosa s drugima, dok ih nešto više od trećine vidi obrazovanje i kao ključ za političku promociju. Kad se dio tih podataka usporedi s podacima iz ranijih istraživanja, proizlazi da je u petnaestak godina došlo do zamjetnog smanjenja udjela mladih koji obrazovanje povezuju s poboljšanjem životnog standarda, povećanjem društvenog ugleda i uspješnijim rješavanjem svakodnevnih problema. Je li to znak da su u današnjoj generaciji mladih vjera u moć obrazovanja i obrazovni optimizam oslabili? Kad bi to bilo točno, hrvatska bi mladež bila oštro suprotstavljena svojim vršnjacima iz drugih europskih država koji danas upravo od obrazovanja imaju najveća očekivanja. Iako je moguće da dio mladih u Hrvatskoj, osobito oni koji pripadaju najosjetljivijim podskupinama, za sebe ne vidi korist od obrazovanja, zbog čega su i odustali od daljnjeg školovanja, bilo bi pogrešno zaključiti da je smanjeni optimizam većine odraz razočaranja u obrazovanje. Kod mladih je vrlo vjerojatno više riječ o oprezu u procjenjivanju važnosti koje obrazovanje ima za pojedinca kao posljedice dugogodišnje deprecijacije obrazovanja u hrvatskom društvu. Tomu su osobito pridonijele političke, akademske i druge elite koje kroz brojne afere u ovom području hrvatskim građanima šalju poruku da je obrazovanje na cijeni, no ne zato što se tako uče visokokonkurentna znanja i vještine, nego zato što se tako dolazi do vlasništva nad raznim svjedodžbama i diplomama koje su postale sine qua non sveprisutnog klijentelističkog kadroviranja. Da u tome dio mladih ne vidi ništa sporno, potvrđuju rezultati faktorske analize. „Umjereno optimistična“ većina, naime, ne pripisuje obrazovanju istu ulogu u osiguranju individualne dobrobiti. Dvije latentne faktorske dimenzije otkrivaju da se mladi koji korist od obrazovanja vide u boljoj zaradi i sigurnom poslu razlikuju od onih koji obrazovanje povezuju s dobrim životom u zajednici. Prvu skupinu određuje stabilan individualističko-materijalistički pogled na obrazovanje, koji je moguće označiti i kao „dobro poslovno uhljebljenje“ s obzirom na to da se u njemu obrazovanje povezuje sa sigurnim i dobro plaćenim poslom, koji omogućuje visok životni standard, no ne nužno i s profesionalnim usavršavanjem. Drugu skupinu označava gotovo jednako stabilan interakcionističko- komunitarni pogled prema kojemu se pojedinac obrazovanjem osposobljava za uspostavljanje kvalitetnijih odnosa s drugima, uspješnije rješavanje svakodnevnih problema i lakšu komunikaciju sa svijetom. Shvaćanje kako obrazovanje doprinosi društvenoj moći i ugledu, kao i politič- kom uspjehu, određuje obje navedene orijentacije, no s različitim značenjem. Sadržaj faktora sugerira da su u prvoj latentnoj dimenziji društvena moć i ugled nadgradnja prestižnog radnog mjesta i materijalnog blagostanja, dok je u drugoj to rezultat društvene i građanske kompetentnosti. Za mlade koji pripadaju prvoj podskupini obrazovanje je sredstvo za ostvarenje boljeg života pojedinca kao privatne osobe, dok je za one u drugoj skupini ono sredstvo za ostvarenje boljeg života pojedinca kao društvenog bića. Razlika je prisutna i u povezivanju obrazovanja s političkom promocijom, što također nalazimo u obje podskupine. Naime, dok je u prvoj obrazovanje prvenstveno shvaćeno kao alatka političkog karijerizma, u drugoj je ono pretpostavka za odgovornije bavljenje javnim poslovima. U skladu s tim je moguće zaključiti da prvi faktor opisuje introvertni i ekskluzivni pogled na obrazovanje za kojega je karakteristično povezivanje obrazovanja s materijalnom moći preko dobro plaćenog i stabilnog posla, čime pojedinac sebi osigurava i društvenu moć i ugled, no to ga istovremeno čini nezainteresiranim i neosjetljivim za druge i zajednicu. Drugi faktor pak opisuje ekstrovertan i inkluzivan pogled na obrazovanje u sklopu kojega se fokus stavlja na kvalitetu međuljudskih odnosa, pri čemu društvena moć i ugled nisu shvaćeni kao nešto što proizlazi iz akumulacije materijalnih dobara, nego iz sposobnosti uspostavljanja kvalitetnih međuljudskih odnosa, zbog čega se ni veza obrazovanja i političkog napredovanja ovdje ne bi trebala shvaćati u značenju političkog karijerizma, nego kao izraz građanske odgovornosti pojedinca za dobrobit zajednice. Ključni elementi koji stoje u temeljima navedenih razlika između mladih čine obrazovanje i ekonomska stabilnost. Naime, mladi čija je percepcija individualne koristi od obrazovanja povezana s uspješnijom društvenom interakcijom i komunikacijom, pripadaju podskupini koja ima viši stupanj obrazovanja i koja je materijalno situiranija. Suprotno njima, mladi s nezavršenom ili završenom osnovnom školom skloniji su mišljenju da je obrazovanje put do sigurnog posla i materijalnog blagostanja. Stavovi mladih o individualnoj koristi od obrazovanja usporedivi su s njihovom percepcijom društvenih potreba, interesa i/ili ciljeva koji se obrazovanjem trebaju prvenstveno ostvarivati. Za njih je obrazovanje javna usluga kojoj je primarna zadaća unaprjeđenje i stabilnost. Konkretnije, značajna većina mladih drži da obrazovanje treba biti u službi razvoja slobodnoga i neovisnog pojedinca, očuvanja stabilne i zdrave obitelji te zadovoljavanja interesa društva u cjelini, uključujući održivi razvoj i razvoj ljudskih resursa lokalne zajednice. Oko polovice ih na prvo mjesto stavlja interese tržišta rada i države, kao i emancipaciju društveno marginaliziranih pojedinaca i skupina, dok ih oko dvije petine drži da obrazovanje treba prvenstveno podrediti interesima integrirane Europe i rastu kapitala. Potonji podatak o dvije petine mladih koji su skloni djelatnost od općeg društvenog interesa staviti u službu kapitala, zabrinjava, jer sugerira da je svijest o obrazovanju kao neotuđivom pravu pojedinca i općem dobru u Hrvatskoj još nedovoljno razvijena, što osnažuje poziciju pojedinih interesnih skupina koje kritiziraju domaće javno školstvo nudeći kao alternativu privatizaciju, a time i marketizaciju sektora obrazovanja u cjelini. Da dio mladih ne razumije društvenu važnost obrazovanja, potvrđuju i rezultati faktorske analize. Dvije stabilne faktorske dimenzije sugeriraju podjelu među mladima u dvije podskupine. Jedna društvenu funkciju obrazovanja prije svega vidi u služenju interesima kapitala s kojima su, što je zabrinjavajuće, tijesno povezani i interesi države, integrirane Europe i, nešto slabije, tržišta rada. Druga je podskupina okrenuta privatnoj i društvenoj sferi pa društvenu funkciju obrazovanja prvenstveno povezuje s interesima pojedinca, obitelji, lokalne zajednice i društva u cjelini. Zadaće obrazovanja vezane za emancipaciju društveno diskriminiranih skupina i održiv razvoj uključene su u oba faktora, iako većinski pripadaju drugome. To znači da dio mladih stavlja obrazovanje u službu emancipacije diskriminiranih skupina i osiguranja održivog razvoja u sprezi sa zadovoljavanjem interesa kapitala, države i Europe, dok ih dio te dvije zadaće povezuje s drugim zadaćama obrazovanja kojima se osigurava dobrobit pojedinca, obitelji i društvene zajednice i u cjelini i u pojedinim njezinim segmentima. Mladi koji pripadaju prvoj orijentaciji ne samo da gube iz vida važnost očuvanja humanističke svrhe obrazovanja i autonomije odgojnoobrazovnih ustanova, nego su skloni olakom prebacivanju interesa države s dobrobiti pojedinca i društva na dobrobit gospodarskih interesnih skupina povezanih s državom. S druge strane, ni mladima koji su skloniji drugoj orijentaciji veza između obrazovanja i državnih interesa nije sasvim jasna, pa ne treba čuditi da, slobodni od nadzora javnosti zbog njezine nedovoljne osviještenosti, i nositelji obrazovne politike olako zaborave koje i čije interese hrvatski odgojno-obrazovni sustav treba prvenstveno zadovoljiti. Ta je opaska opravdana u svjetlu podataka o mladima koji prekidaju školovanje prije stjecanja bazičnih vještina bez kojih su tržišno „neupotrebljivi“ i bez kojih im je otežano naknadno stjecanje tržišno relevantnih kvalifikacija. Većina njih kao razlog napuštanja škole navodi siromaštvo svojih obitelji, a tek svaki pedeseti naglasak stavlja na nemogućnost dobivanja kredita ili nekog drugog oblika potpore za nastavak školovanja. Potonje je sistemski propust i on je u suprotnosti s obvezom demokratske vlasti da osigura pravo na obrazovanje svim mladima pod jednakim uvjetima i prema njihovim sposobnostima, ali je u skladu s ustavnim odredbama o obrazovanju koje obveznost u tom području reduciraju na završetak osnovne škole. Ako im to nije poznato, mladi koji dolaze iz siromašnih obitelji ne traže da vlast i javne institucije uspostave učinkovite mjere potpore kojima bi kompenzirali svoje poteškoće, nego prekid školovanja objašnjavaju ili nedostacima svoje obitelji, poput siromaštva, ili svojim osobnim nedostacima, poput nerazvijene navike učenja i demotiviranosti za školu. Na taj način oni aktivno pridonose svom samoispunjavajućem proročanstvu, ali i legitimiraju nedemokratski stil upravljanja obrazovanjem, što neminovno vodi institucionaliziranoj strategiji okrivljavanja žrtve, iako je ovdje riječ o strukturnom nasilju, a ne o individualnom nedostatku. Mladi koji prekidaju školovanje bez visokokonkurentnih znanja i vještina zbog financijskih poteškoća predstavljaju posebno ranjivu podskupinu kojoj je potrebna učinkovita društvena potpora kako bi izišla iz začaranog kruga siromaštva i socioekonomske ovisnosti. Podaci iz našeg istraživanja govore da nju čine najstarija dobna kohorta, nezaposleni, mladi čije majke imaju strukovno, a očevi osnovnoškolsko obrazovanje pri čemu su još i nezaposleni te čija domaćinstva mjesečno preživljavaju s manje od 3.000 HRK. S obzirom na to da je mladih koji dolaze iz ekonomski situiranih obitelji višestruko manje u kategoriji preranog napuštanja škole, opravdano je zaključiti da škola i u demokratskoj Hrvatskoj ostaje značajan čimbenik reprodukcije i učvršćivanja druš- tvene nejednakosti, zbog čega je prijeko potrebno kritički preispitati provedbu prava na obrazovanje u kontekstu društvene potrebe za mladima koji su pripremljeni za visokokonkurentno globalno tržište rada. Školu kao faktor reprodukcije potkrepljuju i dodatni podaci o podskupini učenika iz ovoga, kao i iz ranijih istraživanja. Mladi čiji roditelji imaju viši stupanj obrazovanja u pravilu završavaju u gimnaziji, a oni čiji roditelji imaju nezavršenu ili završenu osnovnu školu većinom upisuju trogodišnju ili četverogodišnju srednju strukovnu školu, najčešće bez mogućnosti daljnjeg obrazovanja. Štoviše, mnogi od njih do škola još i putuju jer se, za razliku od gimnazija, nalaze izvan mjesta stanovanja. Materijalna oskudica ne zaustavlja samo mlade na nižim razinama obrazovanja, nego sprječava i one koji imaju studentski status da iskoriste mogućnosti studiranja na stranim sveučilištima u sklopu europskih programa studentske razmjene. Rezultati istraživanja podskupine studenata potvrđuju da je više od polovice njih inozemno iskustvo steklo zahvaljujući potpori roditelja, a samo četvrtina uz pomoć europskih fondova. Stoga je razumljivo da studenti koji dio studija žele provesti izvan Hrvatske, a ne mogu, kao najveći razlog navode nedostatne financijske mogućnosti svojih obitelji, čime se pridružuju mladima koji su prekinuli školovanje u legitimiranju neprihvatljivih europskih i domaćih obrazovnih politika. Uspostavljanjem sustava adekvatne potpore učenicima i studentima, zajedno s podizanjem kvalitete obrazovanja na svim razinama, ne potiče se samo mlade da ostanu u sustavu odgoja i obrazovanja do stjecanja kvalifikacija koje im osiguravaju zapošljavanje i osamostaljenje, nego se smanjuju i regionalne razlike u udjelu visokoobrazovanih te tako podiže obrazovna struktura stanovništva i zapošljivost mladih općenito. Uzete zajedno, te tri komponente predstavljaju ozbiljan izazove s kojima se Hrvatska susreće u europskom i globalnom kontekstu u eri visokokonkurentnog tržišta rada
Generacija osujećenih: mladi u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća
Get PDFIN CROATIAN: Monografija je nastala na temelju empirijskog istraživanja "Potrebe, problemi i potencijali mladih u Hrvatskoj", a svrha je bila dobivanje znanstvene podloge za izradu Nacionalnog programa za mlade u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2017. godine. Opći cilj istraživanja bio je detektirati i analizirati potrebe, probleme i potencijale suvremene generacije mladih u Hrvatskoj. Sukladno općem cilju istraživanja i njegovoj operacionalizaciji, postavljeni su sljedeći posebni istraživački ciljevi: 1. ustanoviti, opisati i analizirati društveni položaj, obrasce ponašanja, vrijednosti i stavove suvremene generacije mladih kao pokazatelja njihovih potreba, problema i potencijala; 2. usporediti recentne s ranijim istraživačkim podacima o mladima kako bi se detektirao i analizirao opseg i smjer eventualnih promjena nastalih u suvremenoj generaciji mladih; 3. ustanoviti, opisati i analizirati povezanost relevantnih socijalnih obilježja mladih s istraživanim fenomenima. --------------- IN ENGLISH: The monograph was created on the basis of an empirical research "Needs, Problems and Potentials of Youth in Croatia", with the aim of obtaining a scientific basis for the preparation of the National Youth Program in the Republic of Croatia for the period 2014-2017. The general aim of the research was to detect and analyze the needs, problems and potentials of contemporary generation of young people in Croatia. In accordance with the general aim of the research and its operationalization, the following specific research objectives were set: 1. to detect, describe and analyze the social position, patterns of behavior, values and attitudes of the contemporary generation of youth as indicators of their needs, problems and potentials; 2. to compare the recent findings with previous research data on young people in order to detect and analyze the extent and trend of possible changes in the contemporary generation of young people; 3. to identify, describe and analyze the correlation of relevant social characteristics of young people with the studied phenomena
Rezultati anketnoga istraživanja učenika i nastavnika
Get PDFIN CROATIAN: U poglavlju su prikazani rezultati anketnoga istraživanja učenika i nastavnika koje je provedeno u okviru vanjskoga vrednovanja eksperimentalne provedbe 24 nova strukovna kurikuluma u školskoj godini 2013. / 2014. Rezultati su raspravljeni s obzirom na sljedeće teme: 1. upoznatost nastavnika s novim strukovnim kurikulumima i različitim aspektima njihove provedbe, 2. stručna usavršavanja nastavnika i potpora sustava provedbi novih strukovnih kurikuluma, 3. zadovoljstvo nastavnika i učenika novim strukovnim kurikulumima, 4. usporedba novih strukovnih kurikuluma s programima koji su im prethodili, 5. stavovi nastavnika o uvođenju i provedbi novih strukovnih kurikuluma te 6. obilježja nastave prema novim strukovnim kurikulumima. Poglavlje završava zaključcima i preporukama za obrazovnu politiku. --------------- IN ENGLISH: In this chapter, the results of students’ and teachers’ survey that was conducted as a part of the external evaluation of experimental implementation of 24 new vocational curricula in school year 2013-2014 are presented. The following topics were addressed: 1. teachers’ familiarity with the new vocational curricula and different aspects of their implementation, 2. teachers’ professional development trainings and system’s support in implementation of the new vocational curricula, 3. teachers’ and students’ satisfaction with the new vocational curricula, 4. comparison of the new vocational curricula and previous vocational programs, 5. teachers’ attitudes regarding implementation and administration of the new vocational curricula and 6. characteristics of teaching according the new vocational curricula. The chapter ends with conclusions and recommendations for educational policy
Is an anti-cult movement emerging in Croatia?
No full textIN ENGLISH: Authors in this article question whether anti-cult movement is emerging in Croatia based on an analysis of some anti-cult activities. They point to the fact that "cult wars" are decisively shaped by social context, even though they are not isolated from broader developments elsewhere. --------------- IN CROATIAN: Autorice u ovom članku propituju mogućnost pojave anti-kult pokreta u Hrvatskoj temeljem analize nekih anti-kult aktivnosti. Naglašavaju da su „ratovi oko kultova“ oblikovani društvenim kontekstom, iako nisu izolirani od širih razvojnih procesa
Approaches to learning of first-year and fifth-year student teachers: are there any differences?
No full textThe motivation, skills and professional identity of future teachers develop during their initial teacher education. The aim of this research is to assess the differences between first-year and fifth-year student teachers on a number of personality and motivational variables that are indicative of their approaches to learning, using a cross-sectional design. The participants were 217 first-year and 109 fifth-year student teachers from three Croatian universities. The questionnaire measured personality dispositions, self-descriptions, achievement goals, motivation, learning strategies and perceived autonomy support in learning. The results showed that final-year student teachers displayed more conscientiousness and self-efficacy, and less avoidant goal orientations, extrinsic motivation and surface learning compared to first-year student teachers, indicating final-year students’ more adaptive and proactive approach to learning. The observed differences could be a result of maturation processes and/or the effects of teacher studies that support the development of more adaptive patterns of learning and self-beliefs. (IN CROATIAN: Motivacija, vještine i profesionalni identitet budućih učitelja razvijaju se tijekom njihovog inicijalnog obrazovanja. Svrha je ovog istraživanja ispitati razlike između studenata prve i pete godine učiteljskih studija na varijablama ličnosti i motivacije koje upućuju na njihove pristupe učenju. Sudionici su 217 studenata prve i 109 studenata pete godine s tri hrvatska sveučilišta. Upitnički su ispitivane dispozicije ličnosti, samopoimanje, ciljne orijentacije, motivacija, strategije učenja i percipirana podrška autonomiji u učenju. Rezultati su pokazali da su učenici završne godine učiteljskih studija iskazali veću savjesnost i samoefikasnost, a manje izbjegavajućih ciljnih orijentacija, ekstrinzične motivacije te površinskih pristupa učenju u usporedbi sa studentima prve godine, što upućuje na njihov adaptivniji i proaktivniji pristup učenju. Moguće je da su dobivene razlike rezultat maturacijskih procesa i /ili utjecaja učiteljskih studija koji podržavaju razvoj adaptivnijih obrazaca učenja i samopoimanja.
Sužene mogućnosti mladih u Hrvatskoj: perspektiva (samo)ograničavanja
Get PDFIN CROATIAN: Članak analizira determinante suženih mogućnosti za socijalnu mobilnost i ostvarenje profesionalnih aspiracija mladih u Hrvatskoj. U prvom će redu temeljem komparacije podataka na nacionalno reprezentativnim podacima istraživanja provedenih od Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (2004. i 2010.), te nacionalno reprezentativnim podacima na studentima (2010.) i mladima (2013.) biti analizirana socijalna mobilnost u Hrvatskoj. U ovoj će analizi, uz standardne sociodemografske varijable, poput spola, dobi i rezidencijalnog statusa, biti korišteni i obrazovni stupanj i zanimanje ispitanika te majke i oca. Navedeni će indikatori ukazati na relativno nizak stupanj socijalne mobilnosti u Hrvatskoj, te indicirati kako se očekuje perpetuiranje navedenog trenda zbog izrazito visoke posredovanosti upisa na studij sociodemografskim porijeklom studenata. Sljedeća će razina pokazati na koji način određeni vrijednosni obrasci i socioekonomska situacija obilježena ekonomskom stagnacijom i visokom nezaposlenošću predstavljaju elemente (samo)ograničavajuće perspektive za ostvarenje profesionalnih aspiracija mladih. --------------- IN ENGLISH: The chapter analyses determinants of the narrow opportunities for social mobility and accomplishment of the professional aspirations of Croatian youth. The first basis for a discussion on social stratification lies on the nationally representative data from the surveys conducted at the Institute for Social Researcher in Zagreb (in 2004 and 2010) and on the nationally representative data from the surveys conducted on the students (in 2010) and on the young population (in 2013). This analysis employed standard socio-demographic variables, such as gender, age and residential status, alongside with educational status and occupation of both parents. The results on listed variables indicate a relatively low level of social mobility in Croatia, with expected perpetuation of this trend due to exceptionally high correlation between social status and enrolment at the university studies. The second basis for discussion reveals the channels through which value patterns and socio-economic situation in the country, marked by economic stagnation and high unemployment, present the elements of (self)limiting perspective for realisation of youth professional aspirations