Institute for Social Research
Institute for Social Research in Zagreb (ISRZ) RepositoryNot a member yet
1189 research outputs found
Sort by
Metakognitivni aspekti samoregulacije učenja
IN CROATIAN: Ovo je poglavlje posvećeno metakognitivnim aspektima samoregulacije učenja koji su zajednički različitim područjima učenja te se pobliže opisuje uloga koju metakognitivno znanje, metakognitivni doživljaj i metakognitivne vještine imaju u praćenju, kontroli i regulaciji učenja, kao i ostvarivanju boljih ishoda učenja. Ističe se važnost poticanja metakognicije u školskom okružju te su prikazane neke mogućnosti razvoja tog važnog elementa kompetencije učiti kako učiti tijekom nastavnog procesa. --------------- IN ENGLISH: This chapter is dedicated to metacognitive aspects in self-regulation of learning, which are common to various areas of learning. In addition, the role that metacognitive knowledge, metacognitive experience and metacognitive skills have in monitoring, control and regulation of learning, and in achieving better learning outcomes, is described in more detail. The importance of encouraging metacognition in school environment is pointed out, and some possibilities of development of this important element of the learning to learn competence during the teaching process are presented
Complementarity between the EJ movement and degrowth on the European semiperiphery: an empirical study
IN ENGLISH: Inspired by the thesis that an alliance between degrowth and environmental justice (EJ) movements is essential (Akbulut et al., this issue), this paper presents the findings of empirical research concerning the pitfalls and possibilities of such an alliance as understood by prominent Croatian EJ movement leaders. We outline the context of the Croatian EJ movement through two specifics – the country's semiperipheral position in the global world-system and the ecological distribution conflicts (EDCs) characteristic of the post-socialist societal metabolism in Europe. The research explores the theory-practice nexus, materialist vs. post-materialist value base, and the potential of ‘a politico-metabolic reconfiguration’ (ibid.) for the proposed alliance. Our findings indicate a hitherto limited, but positive potential for degrowth to provide a theoretical framework for the semiperipheral EJ movement. Both the EJ movement and degrowth demonstrably share a materialist motivation, but not for reasons of ‘under-development’ of semiperipheral societies. Our analysis concludes that semiperipheral EJ activists are open to a politico-metabolic reconfiguration proposal, though they are presently not aware that a viable reconfiguration strategy is proffered by the degrowth research community. On the European semiperiphery, an alliance between theory and movement would benefit from a clearer explication of such a strategy. --------------- IN CROATIAN: Inspirirano tezom da je povezivanje pokreta odrast i pokreta ekološke pravde (EJ) nužno (Akbulut i sur., ovaj broj), u članku su predstavljeni nalazi empirijskog istraživanja stavova ključnih aktera pokreta ekološke pravde u Hrvatskoj o zamkama i mogućnostima povezivanja tih dvaju pokreta. Ocrtavamo kontekst pokreta ekološke pravde u Hrvatskoj kroz dvije specifičnosti – poluperiferijski položaj zemlje u globalnom svjetskom sistemu te ekološku distribuciju konflikata (EDCs) karakterističnu za post-socijalistički socijetalni metabolizam u Europi. Istraživanjem se ispituje povezanost teorije i prakse, materijalistički nasuprot post-materijalističkom vrijednosnom okviru, te potencijal „političko-metaboličke rekonfiguracije“ (ibid.) za predloženo povezivanje. Naši nalazi upućuju na do sada ograničen, ali pozitivan potencijal odrasta za davanje teorijskog okvira pokretu ekološke pravde na poluperiferiji. I pokret odrast, i pokret ekološke pravde očigledno dijele materijalističke pobude, ali ne iz razloga „pod-razvijenosti“ društava poluperiferije. Naš je zaključak da su aktivisti pokreta ekološke pravde na poluperiferiji otvoreni za prijedlog političko-metaboličke rekonfiguracije, iako trenutno nisu svjesni da istraživači odrasta predlažu izvedivu strategiju rekonfiguracije. Na europskoj bi poluperiferiji jasnije objašnjenje te strategije bilo na korist povezivanju teorije i aktivističkog pokreta
Promjena politike osiguravanja kvalitete na javnim sveučilištima u Hrvatskoj u periodu od 2001. do 2013. godine
IN CROATIAN: Autor u radu iz teorijske perspektive historijskog institucionalizma i koncepta promjene politike detektira i analizira pokretače promjene te ključne uvjete koji su omogućili ili spriječili promjenu politike osiguravanja kvalitete na javnim sveučilištima u Hrvatskoj u periodu od 2001. do 2013. godine. Radom je obuhvaćeno sedam javnih sveučilišta – Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Rijeci, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Sveučilište u Zadru, Sveučilište u Dubrovniku, te Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. Koristeći se kvalitativnim metodama (usmjerena analiza sadržaja i polustrukturirani intervjui) kojima se prati proces promjene politike utvrđeno je da su glavni pokretači promjene izvanjski. Glavni zaključak je da institucionalna struktura može biti preduvjet koji omogućuje akterima provedbu promjene, ali da su pojedine karakteristike aktera, poput njihovih kapaciteta, nužne da bi se promjena i dogodila. --------------- IN ENGLISH: From the theoretical perspective of historical institutionalism and concept of policy change the author detects and analyzes the initiators of change and key conditions that enabled or prevented the change in quality assurance policy at public universities in Croatia from 2001 to 2013. The analysis includes seven public universities – the University of Zagreb, the University of Split, the University of Rijeka, the Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, the University of Zadar, the University of Dubrovnik and the Juraj Dobrila University of Pula. Using qualitative methods (directed content analysis and semi-structured interviews) to follow the process of policy change, it has been established that the main motors of change are external. The main conclusion is that the institutional structure can be a prerequisite that enables actors to implement change, but that certain features of actors, such as their capacities, are necessary for policy change
Better worlds and Mark Twain's submarines: utopian literature as a stimulus for social engagement
In ENGLISH: In this paper, I discuss features of literary utopias that make them socially engaging. Understanding social engagement as a form of transcending the existent and creating a better life, a better society and a better world, in the first part of the paper I argue that contemporary social rejection of utopias is not primarily a consequence of their naivety or inconclusiveness but their promise and incitement of social change. There are four attributes that, I believe, can explain engaging capacities of literary utopias – feasibility, criticality, democracy of authorship and seductiveness. In the second part, I will describe and contextualize each one of them. Seductiveness of literary utopias lies in their ability to immerse readers into their imaginary worlds, describing life as it could and should be. Utopian feasibility reminds utopian readers of their responsibility for creating a better (or worse) world and future. Utopian criticality represents an articulation of awareness and attitude towards the real world. Utopian democracy of authorship refers to the opening up a space for different voices, different experiences and different visions. I will conclude on the dangers of giving up utopia not just for the fate of utopian literature and utopian thinking in general but the fate of social change as well. --------------- IN CROATIAN: U ovom radu raspravljam o onim značajkama književnih utopija koje potiču društveni angažman. Razumijevajući društveni angažman kao oblik transcendencije postojećeg s intencijom stvaranja boljeg postojanja, u prvom dijelu rada suvremenu društvenu kritiku utopija određujem posljedicom ne njihove navodne naivnosti već njihova inherentnog kapaciteta za poticanjem društvenih promjena. Značajke književnih utopija o kojima je riječ su zavodljivost, ostvarivost, kritičnost i demokratičnost autorstva. U drugom dijelu rada opisujem i kontekstualiziram svaku od njih. Zavodljivost književnih utopija leži u njihovoj sposobnosti da urone čitatelje/ice u svoj imaginarni svijet, opisujući život onakvim kakav bi on mogao i trebao (ili ne bi trebao) biti. Utopijska ostvarivost predstavljajući čovjeka jedinim odgovornim za vlastitu sudbinu kreira djelatnu vezu između čitatelja/ice i imaginarnog svijeta. Utopijska kritičnost predstavlja artikulaciju svijesti i odnosa prema postojećem svijetu. Utopijska demokratičnost autorstva odnosi se na otvaranje prostora za različite glasove, različita iskustva i različite vizije kao značajne odrednice svakog društvenog angažmana
Ličnost i učenje
IN CROATIAN: Poglavlje započinje pregledom dosadašnjih empirijskih spoznaja o ulozi ličnosti u obrazovanju, pri čemu se kao teorijski okvir koristi petfaktorski model ličnosti. Poglavlje daje pregled veza svake od predloženih pet dimenzija ličnosti – neuroticizma, ekstraverzije, otvorenosti iskustvu, ugodnosti i savjesnosti – s pojedinim elementima vezanim uz učenje i akademski uspjeh u međunarodnim okvirima i u hrvatskom obrazovnom kontekstu. U drugom dijelu poglavlja opisano je istraživanje povezanosti pet dimenzija ličnosti i strategija učenja na uzorku učenika osmih razreda u nas. ------------- IN ENGLISH: The chapter begins with an overview of existing empirical findings on the role of personality in education, where the five-factor model of personality is employed as a theoretical framework. The chapter brings an overview of relations of each of the proposed personality dimensions – neuroticism, extraversion, openness to experience, agreeableness and conscientiousness – with particular elements related to learning and to academic success in the international and Croatian educational context. In the second part of the chapter, the research on the relations between five personality dimensions and learning strategies, conducted on a sample of eighth grade pupils in Croatia, is described
Sociologija roda
IN CROATIAN: Poglavlje se bavi temeljima i razvojem sociološke poddiscipline - sociologije roda. Kako je glavni poticaj za nastanak discipline nastao u srazu sociološke i feminističke teorije, tako se povijesno i razvojno nastoje opisati osnovni pojmovi i problematika te najnovije (empirijske i
teorijske) tendencije u razvoju te poddiscipline. Sociologija roda bavi se i pitanjima odnosa roda i rada te globalnim, strukturalnim odnosima. U poglavlju se stoga, nadalje, razmatra rod u kontekstu odabira zanimanja, radnih odnosa te mnogobrojnih promjena u obiteljskim i partnerskim odnosima. --------------- IN ENGLISH: The chapter deals with the foundations and development of the sociological subdiscipline - sociology of gender. Since the main incentive for the establishment of the discipline originated from the intersection of sociological and feminist theory, the basic concepts and problems are described both historically and developmentally, and so are the latest (empirical and theoretical) tendencies in the development of this subdiscipline. Sociology of gender also deals with relations between gender and work, as well as global, structural relations. The chapter, therefore, discuss gender in the context of occupational choice, labour relations and the many changes in family and intimate relationships
Education policy in Croatia
IN ENGLISH: The chapter describes the changes in educational policy in Croatia from 1990 to 2015 with a brief overview of the previous period and an analysis of policy instruments used in the last decade. In the analysed period, Croatian educational policy has undergone important changes although it was not a priority of key political actors. The analysis is focused on instruments used to achieve the educational policy goals. The goals are defined based on national public political documents, which have determined educational priorities in the analysed period and they are analysed within the context of all changes in national policies, changes in politics and the Europeanization of public policies. The chapter begins with the thesis that selecting instruments depends highly on ideas and interests of key actors. --------------- IN CROATIAN: Poglavlje opisuje promjene u obrazovnoj politici u Hrvatskoj u razdoblju od 1990. do 2015. godine. Pri tome se daje pregled prethodnog ciklusa i analiza policy instrumenata koji su korišteni. U tom periodu, hrvatska obrazovna politika je prošla kroz niz važnih promjena unatoč tome što nije bila prioritet glavnih političkih aktera. Analiza je usmjerena na korištene instumente kojima su se ostvarivali ciljevi obrazovne politike. Ciljevi su definirani na temelji nacionalnih dokumenata, a kojima su određeni obrazovni prioriteti. Analiza uzima u obzir kontekst policy promjena na nacionalnoj razini, političke promjene i europeizaciju javnih politika. Polazna pretpostavka poglavlja je da odabir policy instrumenata snažno ovisi o idejama i interesima glavnih aktera
Lokacijska perspektiva – želje, planovi i stavovi učenika završnih razreda srednjih škola o prijelazu iz srednjeg u visoko obrazovanje
U ovome su poglavlju prikazane aspiracije i planovi učenika koji srednju školu završavaju na različitim
mjestima u Republici Hrvatskoj. Specifičnosti ekonomskog i društvenog razvoja te socijalne strukture
stanovništva u pojedinim područjima, kao i položaj u odnosu na glavne centre visokog obrazovanja mogu
oblikovati želje i očekivanja mladih ljudi koji u tim područjima žive te djelovati na njihove procjene osobnih
perspektiva i obrazovnih i poslovnih mogućnosti. Moguće je očekivati da je pohađanje srednjoškolskog
obrazovanja u većim gradovima, naročito onima koji su i sveučilišni centri, povezano s aspiracijama,
planovima i stavovima učenika prema visokom obrazovanju. Učenici iz mjesta i regija u kojima postoji
razgranata mreža visokoškolskih ustanova i studijskih programa učinkovitije može odgovoriti različitim
aspiracijama učenika te pozitivno djelovati na njih. Prijelaz iz srednjeg u visoko obrazovanje u slučaju
da su lokacija srednje škole i visokoškolske ustanove isti iziskuje izrazaito niže financijske izdatke što se
također pozitivno može odraziti na aspiracije, planove i stavove učenika. Stoga su u ovome poglavlju,
osim učeničkih aspiracija prema visokom obrazovanju i planova nakon srednje škole, prikazane i razlike
u njihovim procjenama uvjerenosti u uspješnost postizanja određenih pozitivnih ishoda u budućnosti. Uz
to, predstavljene su i lokacijske razlike u procjenama važnosti različitih čimbenika pri odabiru studijskih
programa. Dio je poglavlja posvećen prikazu lokacijskih razlika u percepciji obrazovnog konteksta
Republike Hrvatske te u informiranosti i znanju maturanata o prijelazu iz srednjeg u visoko obrazovanje,
koje mogu proizlaziti iz specifčnosti školskih okružja u pojedinim mjestima
Postoji li medijatizacija znanosti u Hrvatskoj?
IN CROATIAN: Napretkom globalizacije i jačanjem važnosti suvremenih medija medijatizacija postaje sve značajniji fenomen koji zahvaća različite segmente društva. U ovom radu bavimo se medijatizacijom znanosti koju Weingart (1997) definira kao neke od (medijskih) posljedica promjena u odnosu znanosti i društva (komercijalizacija, isprepletanje znanstvenih i gospodarskih ciljeva, isticanje društvene korisnosti i odgovornosti znanosti, javno legitimiranje znanosti itd.). No dosadašnja razmatranja procesa medijatizacije znanosti u osnovi su vrlo nesistematična. Studije (Rödder, 2009) razlikuju dvije međusobno povezane dimenzije: 1) povećanu medijsku pozornost za znanstvene teme koja se manifestira (većom) medijskom prisutnošću znanosti te 2) povećanu orijentaciju znanosti prema medijima koja sugerira moguće strukturalne promjene u sustavu znanosti i prilagođavanje medijskim kriterijima. Kako bismo istražili postoji li medijatizacija znanosti u Hrvatskoj, kao teorijsko-hipotetskim polazištem koristimo se dimenzijama i indikatorima medijatizacije znanosti koje navode Rödder i Schäffer (2009). Metodologija istraživanja temelji se na analizi sadržaja kojom su obuhvaćene najčitanije dnevne novine u Hrvatskoj u kasnosocijalističkom razdoblju 1986. – 1988. te u demokratskom razdoblju 2006. – 2008. Uzorkovanje je napravljeno metodom konstruiranog tjedna i ključnih riječi. Ukupno je analizirano 885 članaka, tj. 378 novinskih izdanja.Ukupno gledajući, rezultati ove studije opovrgavaju tezu o medijatizaciji znanosti u Hrvatskoj iako postoje neke naznake medijatizacije u parcijalnim empirijskim pokazateljima. --------------- IN ENGLISH: With the advent of globalization and with an increasing importance of contemporary media mediatization is becoming a wider and more significant phenomenon that affects various aspects of society. In this article the author deals with the mediatization of science, as Weingart (1997) named some of the (media) results of the previously described process of profound changes in the relationship of science and society (transdisciplinary processes, commercialization, interweaving of scientific and economic goals, public and scientific spheres, emphasize on the social utility and responsibilities of science, public legitimation of science, etc.). But the past reviews of the process of science mediatization are basically very unsystematic. Studies (rodder, 2009) distinguish betwe-en two interrelated dimensions of the mediatization of science: 1) the increased media attention to scientific topics that manifests itself through (more) media coverage of science and 2) increased orientation of science to the media that is visible as increased media orientation of scientists, and suggests possible structural changes in the very system of science and its adjustment to the media criteria. In order to examine whether there is a mediatization of science in Croatia as a theore-tical and hypothetical starting point in this work the author uses rodder and Schaffer’s (2009) dimensions and indicators of the science mediatization. research methodology will be based on the analysis of the content which are covered by the most read daily newspaper in Croatia in the period of late socialism (1986-1988), and in the democratic period (2006-2008). The sampling was done by the methods of constructed week and keywords. a total of 885 articles, i.e. 378 editions of newspapers, were analyzed. Summary results refute the thesis of science mediatization in Croatia, although there are some signs of the mediatization visible in partial empirical indicators
The development of political science in Central and Eastern Europe: bibliometric perspective, 1996-2013
IN ENGLISH: This research is aimed at getting a deeper insight into the development of political science from the bibliometric perspective by analysing peer-reviewed journal articles (n=1, 117) indexed in Scopus database and published by authors from fifteen Central and Eastern European (CEE) countries in the 1996-2013 period. Results indicate that the majority of articles (84 per cent) by CEE authors have been published in international journals and in the English language. The visibility of these articles in international journals measured by the mean number of citations is 5.2 per paper, while the same indicator for CEE journal articles amounts to 0.2. Authorship analysis indicates a gradual but continuous increase in co-authorships. Additionally, there are significant differences in citations between single-authored and co-authored articles, both in international and CEE journals. Co-authorship among CEE authors is present in only 1 per cent of the analysed articles confirming weak collaboration between political scientists in CEE countries. --------------- IN CROATIAN: Svrha ovog istraživanja je dobivanje uvida u razvoj političkih znanosti u zemljama srednje i istočne Europe (CEE) korištenjem bibliometrijske analize znanstvenih radova (n=1.117) autora iz 15 europskih post-socijalističkih zemalja objavljenih u politološkim časopisima indeksiranim u bazi Scopus u razdoblju 1996-2013. Rezultati pokazuju da je većina članaka (84%) autora iz CEE zemalja objavljena u međunarodnim časopisima i na engleskom jeziku. Vidljivost radova objavljenih u međunarodnim časopisima, mjerena prosječnim brojem dobivenih citata bila je 5,2 citata po rada, dok je isti indikator za radove objavljene u časopisima koji izlaze u CEE zemljama bio 0,2. Analiza autorstva pokazuje postupan i kontinuirani porast koautorskih radova. Dodatno, utvrđena je značajna razliku u citiranosti između jednoautorskih i višeautorskih radova, kako u međunarodnim tako i u domaćim CEE časopisima. Koautorstvo na radovima među autorima iz CEE zemalja izraženo je samo u 1% članaka, čime se potvrđuje slaba suradnja među znanstvenicima iz 15 europskih post-socijalističkih zemalja u polju političkih znanosti