Institute for Social Research
Institute for Social Research in Zagreb (ISRZ) RepositoryNot a member yet
1189 research outputs found
Sort by
Productivity, visibility, authorship, and collaboration in library and information science journals: Central and Eastern European authors
No full textIN ENGLISH: From the bibliometric point of view, little is known about the development and status of library and information science (LIS) in Central and Eastern European (CEE) countries. Since these countries represent a part of the European Research Area in which the LIS field plays an important role, we aim to investigate the paradigm of their scientific communication. The research sample consists of papers (n = 3301) from authors with addresses from at least one of the 15 CEE countries (11 EU: Bulgaria, Croatia, Czech Republic, Estonia, Hungary, Latvia, Lithuania, Poland, Romania, Slovakia and Slovenia, and 4 EU potential candidate countries: Bosnia and Herzegovina, Macedonia, Montenegro, and Serbia) published in 160 LIS journals indexed in Scopus in the period 1996–2017. Analyses of productivity, citations, trends in authorship over time, and collaboration were made for the LIS field full sample and five LIS subfields: communication, computer science, information science, library science, and scientometrics. Additionally, we aimed to investigate scientific communication pattern between domestic (CEE) journals, international (non-CEE) journals and the journal Scientometrics. Our results show interesting data spanning 21 years including the transition period of the CEE countries. --------------- IN CROATIAN: O razvoju i statusu informacijskih i komunikacijskih znanosti u europskim postsocijalističkim zemljama (CEE), objavljeno je vrlo malo radova. Budući da ove zemlje predstavljaju sastavni dio europskog istraživačkog prostora (ERA- European Research Area) u kojem informacijske komunikacijske znanosti imaju važnu ulogu, svrha ovog rada je istražiti paradigmu znanstvenog komuniciranja u ovom znanstvenom polju. Uzorak za istraživanje činili su radovi (n = 3.301) autora s adresama iz najmanje jedne od 15 CEE zemalja (11 EU: Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija, te 4 zemlje potencijalni kandidati za EU: BiH, Crna Gora, Makedonija i Srbija) objavljeni u 160 časopisa indeksiranih u Scopusu u razdoblju 1996-2017. Analize produktivnosti, citiranosti, trendovi u autorstvu te oblici suradnje rađeni su na ukupnom uzorku informacijskih i komunikacijskih znanosti kao i na pet podpolja: informacijske znanosti, komunikacijske znanosti, knjižnična znanost, računalne znanosti i scientometrija. Dodatna, rađene su komparativne analize specifičnosti znanstvene komunikacije radova objavljenih u domaćim (CEE), međunarodnim (non-CEE) časopisima te posebno časopisa Scientometrics. Rezultati dobiveni u razdoblju od 21 godine zanimljivi su naročito što uključuju i tranzicijski period CEE zemalja
Trendovi tržišta rada i javni sektor: ponuda i potražnja radne snage u desetljetnoj perspektivi
Get PDFIN CROATIAN: U posljednjih deset godina tržište rada u Hrvatskoj obilježeno je dugotrajnom krizom i sporim ekonomskim oporavkom te broj zaposlenih do 2019. godine još nije dosegao predkriznu razinu. S druge strane, projekcije za Hrvatsku pokazuju da će do 2030. godine ukupan broj zaposlenih potrebnih gospodarstvu ostati relativno sličan. Međutim, između 2018. i 2030. godine prema baznom scenariju Eurostata radni kontingent u RH smanjit će se za 12, 3 %, čak i uz projiciranu značajnu imigraciju. Demografska kretanja i intenziviranje starenja stanovništva te recentni trendovi iseljavanja pred Hrvatsku stavljaju ozbiljan izazov zadovoljavanja budućih potreba za radnom snagom. Da bi se do 2030. godine samo održao trenutan broj zaposlenih, bit će potrebno značajno povećanje stope aktivnosti stanovništva (20 – 64 godine) sa sadašnjih 65, 2 na 74, 4 %. Pri tome će posebno povećanje biti potrebno u starijem i mlađem radnom kontingentu, gdje je hrvatsko zaostajanje za EU-om najizraženije. Za ostvarenje takvog povećanja stope zaposlenosti bit će nužna snažna potpora javnih politika. Primjerice, za povećanje stope zaposlenosti starijih bit će neminovne intervencije koje će doprinijeti da stariji radnici (i njihovi poslodavci) žele, mogu i vide isplativim zadržavanje u svijetu rada sve do 65. godine, a što sigurno uključuje i investicije u cjeloživotno obrazovanje i uvjete rada te implementaciju antidiskriminacijskih politika.Projekcije pokazuju da će se i sektorska struktura radne snage nastaviti mijenjati. Trend pada broja zaposlenih u poljoprivredi i industriji će se nastaviti, doći će do određenoga smanjivanja uloge ugostiteljstva i turizma, dok će se rast zaposlenosti u zdravstvu i obrazovanju ubrzati, a značajniji porast se očekuje i u stručnim i znanstvenim uslugama te zelenim poslovima. Nažalost, obrazovni sustav ne prati navedene trendove te buduće potrebe ne odgovaraju trenutnoj strukturi kvalifikacija s obzirom na područje visokoga obrazovanja. Izraziti problemi mogu se javiti u zadovoljavanju potreba u području obrazovanja, a u slučaju izraženih migracija i zdravstva. S druge strane, studiji poslovanja i administracije koje pohađa najveći broj studenata te, u nešto manjoj mjeri, studiji iz tehničkoga područja vezani su uz zanimanja u kojima se predviđa smanjivanje broja radnih mjesta u Hrvatskoj. --------------- IN ENGLISH: In the last ten years, the labor market in Croatia has been marked by a long-lasting crisis and a slow economic recovery, as the number of employees by 2019 has not yet reached pre-crisis levels. CEDEFOP projections for Croatia show that by 2030, the total number of employees needed by the economy will remain relatively similar. However, between 2018 and 2030, according to the Eurostat baseline scenario, the working age population in the Republic of Croatia will decrease by 12.3%, even with projected significant immigration. Demographic trends and the intensification of the population aging, as well as recent trends in emigration, pose a serious challenge to Croatia in meeting future labor needs. In order to maintain the current number of employees by 2030, it will be necessary to significantly increase the activity rate of the population (20-64 years) from the current 65.2 to 74.4%. Increase ought to be strongest among the older and younger cohorts, where Croatia's lag behind the EU is most pronounced. Strong public policy support will be required to achieve such an increase in the employment rate. For example, in order to increase the employment rate of older people, older workers (and their employers) must have preferences, abilities and financial incentives to remain in the world of work until the age of 65. This certainly includes investments in lifelong learning and working conditions, as well as the implementation of anti-discrimination policies. The CEDEFOP projections show that the sectoral structure of the workforce in Croatia will continue to change. The downward trend in the number of employees in agriculture and industry will continue, there will be a certain reduction in the role of hospitality and tourism, while employment growth in health and education will accelerate, and a significant increase is expected in professional and scientific services and green jobs. Unfortunately, the education system does not follow these trends and future needs do not correspond to the current structure of qualifications with regard to the field of higher education. Significant problems can arise in meeting the workforce needs in the education sector, and in case of sustained emigration severe labor shortages can emerge in health sector as well. On the other hand, the studies of business and administration attended by the largest number of students and, to a lesser extent, studies in the technical field are related to occupations in which the number of jobs in Croatia is expected to decrease
Refugee education in Croatia from relevant stakeholders’ and asylees’ perspectives
Get PDFThe aim of the presentation is to share the insights of the recent study exploring the needs and challenges related to the integration of the asylees in 30 local communities in Croatia. We focus here on the adjustments and challenges of Croatian educational system that were put forward in the interviews and focus groups with: i) relevant educational stakeholders (school staff, representatives of local authorities and organisations responsible for refugee education provision) and ii) asylees themselves. The results reveal the lack of experience in refugee education in most of the selected local communities. Language acquisition, which was recognized as crucial for the successful integration by the stakeholders and by asylees, was often reported to run with obstacles. Several topics emerged as stumbling blocks of school enrolment: lack of (educated) school staff, uncertainty of the procedures and jurisdictions, financial and administrative issues, lack of targeted professional development programmes for school staff and lack of motivation of asylees due to perceiving Croatia as a temporary station on the predetermined path. At the same time, majority of the asylees expressed satisfaction with their or their children’s experiences related to education
Odnos ličnosti i predrasuda: teorijska osnova i pregled empirijskih nalaza
Get PDFIN CROATIAN: U posljednjih dvadesetak godina, uslijed teorijskoga i analitičkog napretka, obnovljen je interes za dispozicijska objašnjenja sklonosti predrasudama. Istraživačke su se tradicije ranoga dispozicijskoga i socijalnog pristupa kroz povijest istraživanja predrasuda izmjenjivale u popularnosti i suočavale s oštrom debatom o ulozi osobe nasuprot ulozi situacije u razvoju i održavanju predrasuda. Suvremena istraživačka praksa, međutim, inklinira k integraciji tih pristupa, a empirijski su utvrđene i određene komplementarnosti dispozicijskih i socijalnih perspektiva. Cilj je ovoga rada kontekstualizirati dispozicijski pristup istraživanju predrasuda, prikazati osnovne koncepte, teorijsko polazište i empirijske podatke o vezi ličnosti i predrasuda te skrenuti pažnju na otvorena pitanja i moguće pravce budućih istraživanja. Fokus je rada na vezi ličnosti i predrasuda prema različitim društvenim grupama koje se nerijetko prikazuju pod okriljem konstrukta generaliziranih predrasuda. Budući da je taj konstrukt od središnje važnosti za razumijevanje dispozicijskih doprinosa objašnjenju predrasuda, on se u radu pobliže predstavlja. Središnji dio rada sadrži prikaz Duckittove dvoprocesne kognitivno-motivacijske teorije ideologije i predrasuda koja je u podlozi odnosa ličnosti i predrasuda, pri čemu se poseban naglasak stavlja na pojašnjenje uloge ideoloških varijabli desne autoritarnosti i orijentacije na socijalnu dominaciju koje posreduju u tome odnosu. Slijedi prikaz empirijskih nalaza o povezanosti predrasuda i ličnosti prema petofaktorskoj konceptualizaciji te HEXACO konceptualizaciji. Kao ključni antecedenti predrasuda izdvajaju se otvorenost prema iskustvu, ugodnost i poštenje – poniznost. U završnome se dijelu rada problematiziraju aktualni prijepori u području istraživanja povezanosti ličnosti i predrasuda: status ugodnosti kao prediktora predrasuda te konzistentnost dispozicijskih korelata generaliziranih predrasuda. --------------- IN ENGLISH: In the last twenty years, there has been a renewed interest in dispositional explanations of prejudice. The research traditions of early dispositional and social approaches have faced fierce debate on the role of person vs. situation in developing prejudice throughout the history of prejudice research. Contemporary research practice, however, inclines toward the integration of these approaches. Moreover, there have been empirically established complementarities of the two perspectives. This paper aims to contextualize the dispositional approach to prejudice, to present the basic concepts, theoretical basis and empirical data on the relationship between personality and prejudice, and to shed light onto open questions and future directions. It focuses on the association between personality and prejudice toward various social groups, often appearing under the 'generalized prejudice' construct. This construct is of vital importance for understanding the contributions of dispositional approach to prejudice. The central part of the paper contains the review of Duckitt's dual-process cognitive-motivational theory of ideology and prejudice that is at the base of personality-prejudice relation, with a special emphasis dedicated to the role of right-wing authoritarianism and social dominance orientation, ideological variables which mediate the personality-prejudice relationship. Further on, empirical findings on the association between prejudice and Big Five and HEXACO personality are presented. Openness to experience, agreeableness and honesty-humility stand out as key antecedents of prejudice. The concluding part discusses current disputes in the research on personality-prejudice relation: the status of agreeableness as a predictor of prejudice and the consistency of dispositional correlates of (generalized) prejudice
Aktivistički plakati „Obnovimo Zagreb nakon potresa“ radovi studenata i studentica TVZ-a
Get PDFIN CROATIAN: U ovom radu su prikazani studentski plakati na temu „Obnovimo Zagreb“ nastali nakon potresa u sklopu kolegija „Praktikum iz dizajna“ na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu. Radove su dizajnirali studentice i studenti tijekom nastave na daljinu pod mentorstvom prof.dr.sc. Jane Žiljak Gršić i Ulle Leiner Maksan, mag. des. u periodu vlastitog suočavanja s posljedicama razornog potresa, uništenih domova i prisilnog preseljenja. Također, u to vrijeme na snazi su bile mjere suzbijanja pandemije virusa Covid-19. Studenti i studentice su u plakatima u skladu sa smjernicama dizajna aktivističkog plakata prikazali svoje ideje i osobne doživljaje razrušenog grada. Rezultati ukazuju na tri osnovna fenomena u radovima: a) ljubav prema gradu, b) kritičnost prema reakcijama nadležnih institucija, c) nužnost brze obnove grada. U prikazanim i izloženim plakatima studentica i studenata druge godine Informatičkog dizajna prisutan je aktivistički i kritički stav prema iskazanom nemaru i sporoj obnovi glavnog grada Republike Hrvatske nakon potresa. Kao i cijela studenska populacija, tako i autori ovih plakata sami su ugrožena populacijska grupa u ovoj situaciji jer su se suočili s napuštanjem studentskih domova. Studenti su kroz aktivistički plakat iskazali svoj stav i želju za učinkovitijim djelovanjem gradskih institucija i institucija državne vlasti. Plakati su nastali njihovom željom za bržom obnovom, a ne direktnom komercijalnom narudžbom. --------------- IN ENGLISH: This paper presents student posters on the topic
"Let's rebuild Zagreb" created after the earthquake
as part of the course "Practicum in Design" at
the Technical Polytechnic in Zagreb. The works
were designed by students during distance
learning under the mentorship of prof.dr.sc.
Jane Žiljak Gršić and Ulla Leiner Maksan, mag.
des. in a period of its own confrontation with
the consequences of a devastating earthquake,
destroyed homes and forced relocation. Also,
measures to combat the Covid-19 virus pandemic
were in place at the time. The students presented
their ideas and personal experiences of the
destroyed city in posters in accordance with the
design guidelines of the activist poster. The results
indicate three basic phenomena in the works:
a) love for the city, b) criticism of the reactions
of the competent institutions, c) the need for
rapid reconstruction of the city. In the displayed
and exhibited posters of second-year students
of Information Design, there is an activist and
critical attitude towards the expressed negligence
and slow reconstruction of the capital of the
Republic of Croatia after the earthquake. Like
the entire student population, the authors of these
posters themselves are a vulnerable population
group in this situation as they are faced with
leaving student dormitories. Through an activist
poster, the students expressed their attitude
and desire for more efficient operation of city
institutions and state government institutions.
The posters were created by their desire for faster
renewal, not by direct commercial order
Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: obrazovanje i zapošljavanje
Get PDFPoglavlje o obrazovanju daje detaljan pregled obrazovnog statusa Roma u odnosu na predškolsko, osnovnoškolsko, srednjoškolsko te visoko obrazovanje i obrazovanje odraslih. Kroz navedeni pregled analizirano je i sudjelovanje pripadnika RNM-a u pojedinim stupnjevima i oblicima obrazovanja u Hrvatskoj, kao i ostvarenost uvjeta za ravnopravno sudjelovanje Roma u obrazovnom sustavu. Posebna je pažnja posvećena analizama iz područja obrazovanja najranjivijih skupina Roma – djece predškolske i osnovnoškolske dobi, kao i neke prakse koje možemo ocijeniti kao većinom nepovoljne za stjecanje obrazovanja pripadnika RNM-a (poput utjecaja prostorne segregacije, smještanja u etnički segregirane razrede, diskriminatornoga ponašanja te školovanja po posebnim programima), kao i one koji facilitiraju razvoj i obrazovanje djece i mladih (uključujući individualizirane programe, rad s romskim pomagačima i uključivanje u produženi boravak i izvannastavne aktivnosti). U posljednjoj cjelini poglavlja o obrazovanju analizirani su stavovi, norme i vrijednosti romske populacije u odnosu na obrazovanje kako bi se stekao uvid u faktore koji djeluju otežavajuće na uključivanje pripadnika RNM-a u obrazovanje, kao i faktore koji bi mogli ukazati na promjenu trendova kada je riječ o odnosu Roma prema obrazovanju. U poglavlju Zapošljavanje bavimo se odrednicama radnog statusa pripadnika romske nacionalne manjine, obilježjima njihova radnog iskustva, zastupljenošću Roma u pojedinim segmentima tržišta rada, aktivnostima traženja posla te posebno iskustvima diskriminacije na tržištu rada. U središtu interesa nije samo radni status osoba romske nacionalnosti, već i kvaliteta radnog života te povezanost radnog statusa s psihosocijalnom dobrobiti. Posebna pažnja posvećena je dvjema demografskim skupinama – ženama i mladima te fenomenu dugotrajne nezaposlenosti
Reformacije i revolucije
No full textIN CROATIAN: Godine 2017. Hrvatsko filozofsko društvo obilježilo je dvije obljetnice: 500. obljetnicu protestantske reformacije i 100. obljetnicu Oktobarske revolucije. Početkom protestantske reformacije simbolično se određuje 31. listopada 1517. godine kada je Martin Luther na vrata crkve u Wittenbergu objesio svojih 95 teza o oprostima grijeha. Događaji koji su uslijedili, predvođeni pozivom više društvenih i vjerskih pokreta na crkvenu reformu, doveli su do raskola Zapadne crkve, nastanka protestantizma te brojnih drugih političkih, ekonomskih i društvenih promjena. Oktobarska revolucija 1917. godine predstavlja drugu i posljednju fazu Ruske revolucije kao odgovora carskom politikom nezadovoljnih seljaka, radnika i vojnika. Njezine su neposredne posljedice bile ukidanje apsolutističke monarhije na čelu s carem Nikolom II., a posredne inauguracija sovjetskog režima i nastanak Sovjetskog Saveza kao vodeće svjetske sile. Premda navedena povijesna zbivanja ne dijele ni mjesto ni trenutak, zajednička osobina protestantske reformacije i Oktobarske revolucije odnosi se na njihov neizmjeran politički, kulturni, ekonomski i intelektualni utjecaj na suvremenu sliku svijeta. Također, njihova je zajednička ontološka pretpostavka sadržana u društvenom momentumu, čiji su pokretači nezadovoljstvo i kritika postojećih okolnosti te nada (naivna ili učena) u mogućnost njihove promjene. Drugim riječima rečeno, u prirodi je reformacija i revolucija transgresija (za)danoga, pri čemu se reformacijske promjene najčešće određuju kao usmjerene k popravljanju, a revolucijske k rušenju postojećih društvenih struktura.Ova je distinkcija ujedno opterećena brojnim normativnim određenjima. S jedne strane, npr. Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Karl Marx, Hannah Arendt, Rosa Luxemburg i Gajo Petrović – premda, dakako, iz bitno različitih teorijskih ishodišta – promoviraju vrijednost revolucija i njihovu neumitnost za ostvarenje boljeg društva i svijeta. S druge strane, teoretičari poput Edmunda Burkea, Karla Poppera i Francisa Fukuyame revolucijama odriču trajnu i pozitivnu ulogu u promjeni postojećega jer one, u svojim krajnjim konsekvencama, parafraziramo li čuvenu Büchnerovu rečenicu, poput Saturna, jedu svoju djecu. Pritom oni revolucijama najčešće suprotstavljaju reformacije kao mirne i postupne mijene (obnove, poboljšanja ili usavršavanja), koje ne riskiraju pad u bezvlađe i kaos. Unatoč ovakvim analitičkim distinkcijama, granice između revolucija i reformacija propusne su, o čemu najbolje svjedoči upravo protestantska reformacija, a nerijetko su spoznatljive tek post festum.
Imajući u vidu navedeno, interdisciplinarni simpozij s međunarodnim sudjelovanjem "Reformacije i revolucije. Povodom 500. obljetnice protestantske reformacije i 100. obljetnice Oktobarske revolucije", održan u Zagrebu 14.–16. prosinca 2017. godine, nije samo predstavio izlaganja u kojima se promišljalo filozofsko, geopolitičko, kulturno i ekonomsko nasljeđe protestantske reformacije i Oktobarske revolucije nego i izlaganja u kojima su se razmatrali pojmovi reformacije i revolucije kao takvi, njihovo značenje, položaj danas te njihove perspektive u budućnosti.
Izbor radova koji su nastali na osnovi izlaganja sa spomenutog simpozija donosimo u ovoj knjizi. --------------- IN ENGLISH: In 2017, the Croatian Philosophical Society marked two anniversaries: the 500th anniversary of the Protestant Reformation and the 100th anniversary of the October Revolution. The beginning of the Protestant Reformation is symbolically set on October 31, 1517, when Martin Luther nailed his 95 theses on indulgences on the door of a church in Wittenberg. The events that followed, driven by the call of several social and religious movements for church reform, led to the schism of the Western Church, the emergence of Protestantism and many other political, economic and social changes. The October Revolution of 1917 represents the second and last phase of the Russian Revolution policy as a response of peasants, workers and soldiers dissatisfied by the tsarist policy. Its immediate consequences were the abolition of the absolutist monarchy led by Tsar Nicholas II, and indirect the inauguration of the Soviet regime and the emergence of the Soviet Union as the world's leading power.
Although these historical events do not share a place or a moment, the common feature of the Protestant Reformation and the October Revolution relates to their immeasurable political, cultural, economic and intellectual impact on the contemporary image of the world. Also, their common ontological assumption is contained in the social momentum, whose drivers are dissatisfaction and criticism of existing circumstances, and hope (naïve or educated) in the possibility of their change. In other words, in the nature of the reformations and the revolutions is a transgression of the given, where the reformation changes are most often defined as aimed at repairing, and the revolutionary changes at the destruction of existing social structures.
The latter distinction is burdened by numerous normative denotations. On the one hand, for example, Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Karl Marx, Hannah Arendt, Rosa Luxemburg and Gajo Petrović – although, of course, from fundamentally different theoretical starting positions – promote the value of revolutions and their inevitability in the creation of a better society and world. On the other hand, theorists like Edmund Burke, Karl Popper, and Francis Fukuyama deny revolutions a lasting and positive role in changing the existing because they, in their ultimate consequences, to paraphrase Büchner’s famous sentence, like Saturn, devour their own children. At the same time, they usually position revolutions in contrast to reformations, peaceful and gradual changes (renewals, improvements or refinements), which do not risk falling into anarchy and chaos. Despite such analytical distinctions, the boundaries between revolutions and reformations are blurred, as best demonstrated by the Protestant Reformation, and are often recognizable only post festum. With this in mind, an interdisciplinary symposium with international participation "Reformations and Revolutions. On the occasion of the 500th anniversary of the Protestant Reformation and the 100th anniversary of the October Revolution", held in Zagreb on 14-16 December 2017, not only presented talks reflecting on the philosophical, geopolitical, cultural and economic heritage of the Protestant Reformation and the October Revolution, but also those discussing the concepts of reformation and of revolution as such, their meaning, contemporary position and their future perspectives. The selection of papers from the mentioned symposium is presented in this book
Developing the social, emotional and intercultural learning programme for students
Get PDFIN ENGLISH: The chapter aims to describe the development of a new school-based intervention programme for social, emotional and intercultural (SEI) learning for elementary school students. The programme was developed as part of the HAND in HAND project, which integrates two complementary approaches: one for social and emotional learning, and the other for intercultural learning. Following the recommendations of Brackett, Elbertson and Rivers (2015), the programme design is informed by a comprehensive theoretical background. The development of social and emotional competencies is founded on the CASEL model (2003), Schachter and Singer’s theory of emotion (1962), normative models of decision theory (Reyna & Farley, 2006) as well as the concepts of I-messages (Gordon, 2003), empathy (Eisenberg, Eggum, & Di Giunta, 2010), mindfulness (Kabat-Zinn, 2003) and awareness (Perls, Hefferline, & Goodman, 1958). Activities to boost intercultural learning are rooted in a critically reflexive approach to intercultural competence and understanding (Auernheimer, 2013 ; Gorski, 2008 ; Leiprecht, 2001 ; Walton, Priest and Paradies, 2013). Programme implementation is founded on respect for students’ boundaries and autonomy, while encouraging students to reflect, further supporting their SEI competencies. Providing students with SEI learning fosters their well-being as well as the respectful interpersonal and intergroup communication necessary for building an inclusive society. --------------- IN CROATIAN: U ovom poglavlju opisan je razvoj novog intervencijskog programa za socijalno, emocionalno i interkulturno učenje (SEI) za učenike osnovnih škola. Program je razvijen u sklopu projekta HAND in HAND, koji objedinjuje dva komplementarna pristupa: jedan za socio-emocionalno učenje, a drugi za interkulturno učenje. Sukladno preporukama Bracketta, Elbertson i Rivers (2015), dizajn programa temeljen je na sveobuhvatnom teorijskom okviru. Razvoj socio-emocionalnih kompetencija temeljen je na CASEL-ovom modelu (2003), Schachterovoj i Singerovoj teoriji emocija (1962), normativnim modelima teorije odlučivanja (Reyna i Farley, 2006), kao i na konceptima JA-poruka (Gordon , 2003), empatije (Eisenberg, Eggum i Di Giunta, 2010), mindfulness-a (Kabat-Zinn, 2003) i svjesnosti (Perls, Hefferline i Goodman, 1958). Aktivnosti za jačanje interkulturnog učenja ukorijenjene su u kritički refleksivnom pristupu interkulturnoj kompetenciji i razumijevanju (Auernheimer, 2013; Gorski, 2008; Leiprecht, 2001; Walton, Priest i Paradies, 2013). Provedba programa temelji se na poštivanju granica i autonomije učenika, istovremeno potičući učenike na promišljanje o vlastitom iskustvu, što dodatno podržava njihove socio-emocionalne i interkulturne kompetencije. Osiguravanje socio-emocionalnog i interkulturnog učenja kod učenika osnažuje njihovu dobrobit, kao i interpersonalnu i međugrupnu komunikaciju obilježenu poštovanjem, potrebnu za izgradnju uključivog društva
Devedesete s odgođenim djelovanjem: jačanje tradicionalističkih vrijednosti među mladima u Hrvatskoj
Get PDFIN CROATIAN: Antimodernistički procesi, u koje spada i retradicionalizacija, rezultirali su učvršćivanjem tradicionalističke orijentacije kod dijela mladih ljudi te polarizacijom između tradicionalistički i modernistički usmjerene hrvatske mladeži (Ilišin 2008: 225). S tim u vezi, ova analiza ima za cilj odgovoriti na pitanje: je li retradicionalizacija vidljiva u vrijednostima mladih? Kakva je dinamika elemenata tradicionalističkog obrasca (nacionalne isključivosti i religioznosti) kod mladih socijaliziranih tijekom tranzicijskog razdoblja? Analiza se sastoji od dvaju osnovnih dijelova: prvi se odnosi na iznošenje teorijskog okvira i društveno-političke kontekstualizacije Hrvatske devedesetih, koja služi kao podloga za drugi, empirijski dio rada. U potonjem se analiziraju i uspoređuju rezultati istraživanja vrijednosti mladih 1986., 1999., 2004., 2010., 2012. i 2013. godine te se ispituje dinamika religijske samoidentifikacije, konfesionalne pripadnosti, etnocentrizma i nacionalnog ekskluzivizma kao indikatora retradicionalizacijskog procesa. --------------- IN ENGLISH: The antimodernist processes, including retraditionalization, resulted in the strengthening of the traditional orientation among some young people and the polarization between the traditional and modernist oriented Croatian youth (Ilisin 2008: 225). In this regard, this text aims to answer the question: is retraditionalization visible in the values of young people? Also, the text seeks to provide the answer on what is the dynamics of elements of the traditional pattern (national exclusivity and religiosity) in young people who were socialized during the transition period?
The analysis consists of two pillars: the first one refers to the presentation of the theoretical framework and the socio-political context of Croatia in the 1990s, which serves as the basis for the second pillar - the empirical part of the paper. In the empirical part, the paper analyzes and compares the results of research of the values of young people in 1986, 1999, 2004, 2010, 2012 and 2013, and examines the dynamics of religious self-identification, confessional affiliation, ethnocentricity and national exclusionism that pose as indicators of retraditionalization process
Plaće u javnom i privatnom sektoru u Hrvatskoj: srednjoročne promjene (2003. - 2017.)
Get PDFIN CROATIAN: Dr. sc. Teo Matković na temelju analize dugogodišnje serije mikropodataka Državnog zavoda za statistiku, koji do sada nisu bili korišteni, daje detaljni prikaz kretanja u plaćama u javnom i privatnom sektoru tijekom petnaest godina. Pritom uzima u obzir tri važna elementa: režim plaća u javnom sektoru, strukturu zaposlenih u javnom sektoru i kretanja plaća u privatnom sektoru. Poglavlje započinje pregledom do sada publiciranih studija vezanih uz kretanje plaća u javnom sektoru u Hrvatskoj, a nastavlja isticanjem manjkavosti uobičajeno korištenih izvora i pokazatelja u javnoj raspravi o plaćama u javnom i privatnom sektoru. Uzimajući u obzir dosege i ograničenja dosadašnjih istraživanja ovog područja identificira realno kretanje plaća i satnica u javnom i privatnom sektoru za pojedine razine obrazovanja i područja kolektivnoga pregovaranja te ih uspoređuje s kretanjem plaća u privatnom sektoru za pojedine razine obrazovanja. Za tu svrhu koristi posebno pripremljene mikropodatke derivirane iz redovnoga statističkog istraživanja Državnoga zavoda za statistiku „Godišnje istraživanje o zaposlenima i isplaćenoj plaći“ od serija prikupljenih počevši od 2004. godine pa sve do 2017. godine. Uz detaljan pregled kretanja prosječnih bruto plaća vrijednost ovog poglavlja je u tome što utvrđuje jaz u plaćama s obzirom na razinu obrazovanja i različite djelatnosti javnog sektora, što dodatnim analizama utvrđuje neravnoteže unutar pojedinih djelatnosti, ali i daje detaljan pregled strukture zaposlenih, radnog vremena kao i broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru. --------------- IN ENGLISH: Based on the first-ever analysis of a long-standing series of microdata from the Central Bureau of Statistics, Teo Matković gives a detailed overview of wage developments in the public and private sectors in Croatia over fifteen year period. In doing so, he takes into account three important elements: the wage regime in the public sector, the structure of employees in the public sector and wage developments in the private sector. The chapter begins with an overview of previously published studies related to public sector wage developments in Croatia, and continues by highlighting the shortcomings of commonly used sources and indicators in the public debate on public and private sector wages. Taking into account the achievements and limitations of previous research in this area, this identifies the real movement of wages and hours in the public and private sector for any given level of education and collective bargaining sector, while comparing them with the movement of wages in the private sector for comparable levels of education. For this purpose, the research uses specially prepared microdata derived from the regular statistical survey of the Central Bureau of Statistics "Annual Survey on Employees and Salary" from series collected between 2004 and 2017. In addition to a detailed overview of average gross wages, the contribution of this chapter is that it identifies the wage gap with regard to the level of education and various segments of the public sector, which points at imbalances within individual sectors while providing a detailed overview of employee structure, working hours and number of employees