Institute for Social Research
Institute for Social Research in Zagreb (ISRZ) RepositoryNot a member yet
1189 research outputs found
Sort by
Horizontalne razlike u visokom obrazovanju u Hrvatskoj: učinci različitih oblika kapitala na odabir fakulteta različitog društvenog statusa
Get PDFIN CROATIAN: Cilj rada je ispitati horizontalne nejednakosti u visokom obrazovanju u hrvatskom kontekstu. Polazeći od teorije kulturne i socijalne reprodukcije (Bourdieu, 2011.) postavlja se hipoteza da su, nezavisno od uspjeha u srednjoj školi, razlike u vjerojatnosti odabira fakulteta različitog društvenog statusa u određenim područjima studija povezane s kulturnim i ekonomskim kapitalom studenata. Provedene analize temelje se na podacima prikupljenim tijekom akademske godine 2016./17. na uzorku od 1 533 studenta druge i treće godine na 13 fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kako bi se provjerila polazna hipoteza, u prvom je koraku utvrđena hijerarhija fakulteta okupljenih u područja studija prema stupnju obrazovanja roditelja studenata. Primjenom multinomijalne logističke regresijske analize ispitani su učinci kulturnog i ekonomskog kapitala studenata na vjerojatnost odabira fakulteta različitog društvenog statusa. Dobiveni rezultati pokazuju da je vjerojatnost odabira analiziranih skupina fakulteta povezana s ekonomskim i različitim oblicima kulturnog kapitala studenata i to nezavisno od uspjeha u srednjoj školi. Izuzetak čine dva fakulteta STEM područja čiji odabir nije povezan ni s ekonomskim ni s kulturnim kapitalom studenata, već prvenstveno ovisi o srednjoškolskom uspjehu. Iako je učinak pojedinih oblika ekonomskog i kulturnog kapitala dijelom parcijalan i nekonzistentan te se ne može poopćiti za sve ispitivane skupine fakulteta, dobiveni nalazi upućuju da se odabiri u visokom obrazovanju ne mogu odvojiti od socioekonomskog i sociokulturnog okruženja studenata. --------------- IN ENGLISH: The aim of the paper is to examine horizontal inequalities in higher education in the Croatian context. Starting from the theory of cultural and social reproduction (Bourdieu, 2011), it is hypothesized that, regardless of students’ high school achievement, differences in the likelihood of choosing faculties of different social status in certain fields of study are related to students' cultural and economic capital. The analyses are based on data collected during the academic year 2016/17 on a sample of 1,533 second and third-year students at 13 faculties of the University of Zagreb. In order to test the starting hypothesis, the first step was to establish a hierarchy of faculties sorted by the fields of study, according to the level of education of the students' parents. Using multinomial logistic regression analysis, the effects of the students' cultural and economic capital on the likelihood of choosing faculties of different social status were examined. The results show that the probability of choosing the analysed groups of faculties is related to economic capital and various forms of cultural capital of students, regardless of their high school achievement. The exception are two STEM faculties, whose choice is neither related to students’ economic, nor cultural capital, but primarily dependent on high school achievement. Although the effect of particular forms of economic and cultural capital is to certain extent partial and inconsistent and cannot be generalised for all the examined groups of faculties, the findings indicate that choices in higher education cannot be separated from the socioeconomic and sociocultural surroundings of students
Unboxing the vague notion of policy goals: comparison of Croatian public policies
Get PDFIN ENGLISH: This study aims at empirically improving public policy theory by unfolding the concept of policy goals and contributing to their classifications. The research focuses on the thematic dimension of policy goals and investigates 11 Croatian governmental strategies using qualitative content analysis. The research identifies original policy goal types and classifies them into sector‐, process‐, evaluation‐, instrument‐, and value‐oriented goals. Article concludes with a more comprehensive definition of policy goals, as governmental statements about desired futures in relation to specific sectoral purposes, values, and principles in democratic political systems, policymaking process improvements, necessary instrumental innovations, and evaluation standards that should be fulfilled. The application of this definition and developed goals’ classification reveals that elements of policy‐process theories, evaluation research, policy design theory and instrument analysis, democracy theory, and sector‐specific research need to be synthesized to better understand the concept of policy goals and to advance their research. --------------- IN CROATIAN: Cilj ovog članka je empirijski poboljšati teoriju javnih politika razvijanjem koncepta ciljeva politike i doprinosom njihovoj klasifikaciji. Istraživanje se fokusira na tematsku dimenziju ciljeva politike i istražuje 11 hrvatskih vladinih strategija pomoću kvalitativne analize sadržaja. Istraživanje identificira izvorne vrste ciljeva politike i klasificira ih na ciljeve usmjerene na sektor, proces, procjenu, instrument i vrijednost. Članak završava opsežnijom definicijom ciljeva politike, kao vladine izjave o željenoj budućnosti u odnosu na određene sektorske svrhe, vrijednosti i načela u demokratskim političkim sustavima, poboljšanja procesa donošenja politika, potrebne instrumentalne inovacije i standarde ocjenjivanja koje treba ispuniti. Primjena ove klasifikacije i klasifikacija razvijenih ciljeva otkriva da elemente teorija političkih procesa, istraživanja evaluacije, teorije dizajna politika i analize instrumenata, teorije demokracije i specifičnih sektorskih istraživanja treba sintetizirati kako bi se bolje razumio koncept ciljeva politike i kako bi unaprijedili svoja istraživanja
Očaj i sreća u doba nesreće: raznolikost ženskih doživljaja karantene za vrijeme COVID-19 pandemije
Get PDFIN CROATIAN: Pojmovi pandemijskih društvenih praksi, kapitala i ekonomije brige uokviruju ovaj rad koji se bavi osjećajima, mislima i praksama žena tijekom karantene u prvom valu pande-mije bolesti COVID-19 u travnju 2020. godine u Hrvatskoj. Temelji se na uvidima dobive-nima online istraživanjem u kojem je sudjelovalo 213 visokoobrazovanih žena različite dobi. Postavljena pitanja bila su otvorena i omogućavala prikupljanje osobnih narativa: tražene su ključne riječi za koje sudionice smatraju da dobro opisuju svijet, njihovu obitelj i prijatelje te njih same za vrijeme pandemije kao i iskustva svakodnevnice i razmišljanja o vlastitom životu i budućnosti u kontekstu pandemije. Nalazi ovog istraživanja pokazuju da responzivne pan-demijske prakse prožimaju svakodnevnicu žena u karanteni, da su njihovi životi u karanteni rutinirani, emotivno kompleksni, kao i da su žene s malom djecom premorene i preopterećene te da karantena naglašava rodne nejednakosti. Odgovori sudionica također ilustriraju otpor-nost u kriznoj situaciji zahvaljujući dostupnim materijalnim resursima, ali i kako su neke od njih u prekarnim pozicijama i zabrinute za moguću nepovoljnu promjenu svog ekonomskog statusa. Otpornosti nekih od njih doprinose i kvalitetni odnosi s drugima kao i njihovi hobiji, koji uključuju vježbanje online joge ili pak online kulturne sadržaje. Učinci pandemije prema našim sugovornicama mogu uključivati ekonomsku krizu, produbljivanje nejednakosti, ogra-ničenja ljudskih sloboda te otuđenost među ljudima, ali i veću brigu za prirodu, politički i ekonomski zaokret prema održivijem društvu te jačanje solidarnosti. --------------- IN ENGLISH: The article draws on concepts such as pandemic social practices, economy of care and capi-tals in order to explore women’s feelings, thoughts and practices during the first wave of the COVID-19 pandemic lockdown in Croatia in April 2020. It is based on on-line research which gathered the responses from 213 women of different age groups who, based on their educational level and profession, belong to the dominant class. The research consisted of a series of open questions which enabled the collection of personal narratives. Our study partici-pants noted key words they felt captured the world, their family and friends, and themselves during the pandemic as well as what their daily lives look like during lockdown and what thoughts they are having about their lives in the present and future. Our findings show that responsive pandemic practices shape everyday life during lockdown, that life during lockdown is routinised, emotionally complex, that women with small children are overburdened and ex-hausted and that lockdown sharpens gender inequalities. We find that being financially secure adds to our participants’ resilience, as well as that some of them are in precarious positions and concerned about their financial prospects. Good relationships with others and hobbies, which include on-line yoga and on-line cultural practices, are also conducive to their resilience. According to the women participating in our study, the pandemic may result in an economic crisis, deepening inequalities, curbed personal freedoms and alienation among people, but it may also lead to more concern for nature, a political and economic shift to a more sustainable society and strengthened solidarity
Pozitivan odnos prema nastavi u visokom obrazovanju
Get PDFCilj je publikacije prikazati i promovirati okvir pozitivnoga odnosa prema nastavi, elemente koji čine taj odnos te preporuke koje proizlaze iz akceptiranja predloženoga koncepta. Monografijom se ne obraćamo isključivo znanstvenoj javnosti koja dijeli naše znanstvene interese, već svima kojih se tiče ova tema, ponajprije visokoškolskim nastavnicima svih disciplina, upravama visokoškolskih institucija te donositeljima odluka koji mogu utjecati na poticanje pozitivnoga odnosa spram visokoškolske nastave
Comparative study of non-religiosity: Croatia, Slovenia, and Czech Republic
No full textAlthough nonreligiosity and atheism are becoming increasingly interesting topics within the sociology of religion, with a separate field of research that is slowly being created over the past twenty years, most studies are focused on Western European and American societies. In post-Communist societies, research is focused on religion and on attempts to explain religiosity and the public role of religion, while nonreligiosity and atheism are often left in the blind spot. This paper will try to start filling the gap since there are no comparative studies of nonreligiosity in this part of the world. Using the data obtained by ISSP, the paper presents a comparative analysis of three post-Communist societies with significant differences in the general level of non-religiosity: Croatia, Slovenia, and the Czech Republic. The paper will present a more in-depth analysis for three chosen countries, present the basic socio-demographic and other characteristics of the nonreligious people, and try to answer whether social expectations about the public role of religion differ among chosen countries depending on a general level of religiosity in a specific society
The contribution of CEE authors to psychological science: a comparative analysis of papers published in CEE and non-CEE journals indexed by Scopus in the period 1996—2013
No full textIN ENGLISH: Psychology is one of the most productive social sciences in Central and Eastern European (CEE) countries. However, authors from CEE countries continue to publish their work in national scientific journals and limit scientific collaboration to their own national context more often than their Western colleagues. As a result, their contribution to psychological science is largely unknown to the global community. The current study analyzes trends in paper publication in CEE journals, published in CEE countries, and non-CEE psychology journals, published outside of CEE countries, in the period between 1996 and 2013, as well as differences between these two groups of papers. A total of 3846 papers published in 286 journals by CEE authors were extracted from the Scopus database and subsequently analyzed. Among all published papers, 53.2% were published in 14 CEE journals, while 46.7% of papers were published in 272 non-CEE journals. Several general findings emerged from the analyses: (1) In the period between 1996 and 2004, CEE psychologists published their papers more frequently in CEE journals; (2) after 2007, the number of scientific papers increased overall; (3) after 2011, the difference between CEE and non-CEE papers demonstrated a constant and growing trend in favor of non-CEE journals; (4) while the research topics of papers published in both groups were similar, significant differences were found in the methodology applied, where research that used advanced or complex methodology was more often published in non-CEE journals and single-author and review papers were more often published in CEE journals. The significance of these results for European cohesion processes are discussed. --------------- IN CROATIAN: U zemljama srednje i istočne Europe (CEE) psihologija je jedno od najproduktivnijih polja društvenih znanosti. Međutim, za razliku od kolega iz zapadnoeuropskih zemalja CEE autori preferiraju objavljivanje svojih radova u nacionalnim znanstvenim časopisima i surađuju uglavnom međusobno. Rezultat toga je njihova slaba međunarodna prepoznatljivost. Ovim istraživanjem analizirani su trendovi objavljivanja u domaćim (CEE) i međunarodnim časopisima (non-CEE) u razdoblju 1996-2013, uključujući i razlike između te dvije skupine radova. Analize su pokazale sljedeće trendove: (1) u razdoblju 1966-2013 CEE psiholozi su najviše radova objavili u CEE časopisima;(2) nakon 2007. godine broj znanstvenih radova značajnije raste; (3) nakon 2011.godine razlike između CEE i non-CEE časopisa pokazuju rast u korist non-CEE časopisa; (4) istraživačke teme u obje skupine časopisa su slične, a značajna razlika je nađena u metodološkim pristupima. Istraživanja koja su koristila naprednije i kompleksnije metode češće su objavljivana u non-CEE časopisima. Jednoautorski i pregledni radovi najčešće su objavljivani u CEE časopisima. Razlike dobivene ovim istraživanjem diskutirane su u kontekstu europskih kohezijskih procesa
Hrvatsko društvo u vrijeme koronakrize: godinu dana poslije
Get PDFIN CROATIAN: Projektni tim ReSPoC pratio je od kolovoza 2020. do rujna 2021., u tri vremenske točke, na uzorku od 867 sudionika kako se hrvatski građani suočavaju s pandemijom korona-virusa, kako vide društvo u kojem žive i kakvo društvo očekuju u budućnosti. Rezultati i preporuke koje donosimo na temelju njih utemeljeni su na analizi tri skupine ispitanih indikatora: 1. mjere povezane s ključnim iskustvima u vezi s pandemijom, uključujući i namjeru cijepljenja ; 2. mjere nekih od indikatora mentalnoga zdravlja i 3. indikatori povezani s time kako građani pod okolnostima pandemije procjenjuju neka obilježja države i društva u kojem žive. --------------- IN ENGLISH: The ReSPoC project team monitored from August 2020 to September 2021, at three points in time, on a sample of 867 participants, how Croatian citizens are facing the corona virus pandemic, how they see the society they live in and what kind of society they expect in the future. The results and recommendations we make based on them are based on the analysis of three groups of examined indicators: 1. measures related to key experiences related to the pandemic, including the intention to vaccinate; 2. measures of some of the mental health indicators and 3. indicators related to how citizens under the circumstances of the pandemic evaluate some features of the state and society in which they live
Sociološka studija
Get PDFSociološkim anketnim istraživanjem na prigodnom uzorku stanara i korisnika (N=68) zagrebačkog donjogradskog bloka Bloka 19 utvrdili su se problemi i poteškoće s kojima se stanari i korisnici Bloka 19 suočavaju nakon potresa iz ožujka 2020. (na razini stana i zgrade, te samog bloka). U fokusu su bila konkretna pitanja (sanacije, popravci i načini obnove u financijskom i tehničkom smislu), ali i dugoročne mogućnosti i prijedlozi modela cjelovite urbanističke obnove povijesne jezgre Grada Zagreba. Anketno istraživanje provedeno je tijekom mjeseca studenog i prosinca 2020. mješovitim načinom, dijelom u neposrednom kontaktu s ispitanicima (metoda „licem u lice“), a dijelom putem mrežnih stranica uz pomoć mrežnog servisa (OnlineSurvey). Prema procjeni trajanja obnove stana ili poslovnog prostora pokazuje se da više od dvije trećine građana Bloka očekuje da će obnova trajati do 1 godine, a njih nešto više od desetine očekuje da će obnova trajati do 5 godina. O mogućnosti iseljavanja ili ostanka u stanu nakon procesa sanacije pokazuju se relativno dobri podaci koji govore kako većina građana ne razmišlja o trajnom iseljenju te žele u stanovima i ostati. Slični se podaci pokazuju i oko pitanja iseljavanja iz središta grada gdje tri četvrtine ispitanih ne razmišlja o odlasku iz središta. U odnosu prema (ne)mogućnosti građana da financijski podnesu proces sanacije pokazuje se da se troškovi sanacije odnosno obnove zgrada mogu namiriti iz troškova zajedničke pričuve kod manje od desetine ispitanih dok u potpunosti nedostatnu zajedničku pričuvu nalazimo kod skoro petine stanova/poslovnih prostora u zgradama. Najveći je nedostatak života u Bloku manjak parkirališnih mjesta ali i izraženija buka od prometa te iz ugostiteljskih objekata. Nisu zanemarive niti lošija kvaliteta zraka i nedostatak parkovnih površina što implicira da se može poboljšati ispitanicima sve važniji urbano-ekološki aspekt života. Od sadržaja koji nedostaju naglašava se važnost parkirališnih mjesta što se dijelom može objasniti većim udjelom korisnika poslovnih prostora u uzorku ali i prometnom zagušenošću ovog dijela grada. Istaknuta je i potreba za zelenim površinama kao i potreba za malim obrtima i uslugama. O procesu cjelovite obnove najveće prosječne rezultate postigli su poboljšanja javne infrastrukture i osiguranje raznih oblika protupotresne otpornosti. Najveći prosječni rezultat postigla je tvrdnja o poboljšanju biciklističke infrastrukture u središtu grada što se dijelom može povezati i s potrebom rješavanja problema automobilskog prometa te jedan dio ispitanika priželjkuje biciklističke staze kao način smanjenja automobilskog prometa. Ispitanici smatraju da bi rezultat obnove trebalo biti ponajprije osiguranje protupotresne otpornosti svih zgrada za javnu i društvenu namjenu, te osiguranje protupotresne otpornosti oštećenih zgrada "iznad razine zatečenog stanja prije potresa", kao i osiguranje protupotresne otpornosti svih stambenih i poslovnih zgrada. Ispitanici se u najvećoj mjeri ne slažu s radikalnom transformacijom središta grada i pretvaranja u većinski turističko-poslovnu zonu te se izrazito protive tzv. procesima turistifikacije i apartmanizacije središta grada. Ispitanici se u velikoj mjeri protive i rušenju većine starih zgrada, no jedna petina ispitanika se ipak slaže s tom tvrdnjom. Za cjelovitu urbanu obnovu gradskog središta naglašavaju kao najvažniji upravo utjecaj struke te praćenje urbanističkih planova i zakona kako bi se pridonijelo dugoročnom i općeprihvaćenom očuvanju središta Zagreba
Savjeti mladih kao mehanizam ostvarenja međugeneracijskog dijaloga?
Get PDFSavjeti mladih, definirani “kao savjetodavna tijela jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave koja promiču i zagovaraju prava, potrebe i interese mladih
na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini” (Zakon o savjetima mladih, 2014) jedini
su institucionalni oblik političke participacije ekskluzivno mladih u hrvatskom
zakonodavstvu. Osnovani s idejom poticanja političke participacije mladih, savjeti
mladih u Hrvatskoj okupljaju dobnu kohortu od 15 do 30 godina te bi u teoriji trebali
stvarati institucionalnu pretpostavku za međugeneracijski dijalog. Međutim, iako su
zakonska obaveza za sve jedinice lokalne i regionalne samouprave te bi svojom
zadaćom trebali pomoći u stvaranju poticajnog okruženja za razvoj mladih, podaci
govore da tek nekolicina JLRS-ova poštuje navedenu zakonsku obavezu. Znači li to da
JLRS-ovi nemaju sluha za mlade ili je problema u nedovoljnoj zainteresiranosti
mladih? Je li uopće moguće ostvariti međugeneracijski dijalog između mladih i
odraslih ako se naizgled kvalitetan institut ne implementira? Cilj ovog rada tako je
izložiti problematiku savjeta mladih, analizirati razloge niske prevalencije osnovanih
savjeta mladih te istražiti potencijalne alternativne oblike lokalne političke
participacije. Koristeći teorijsku pretpostavku međugeneracijskog dijaloga (Klindera et
al. 2002; Marphatia 2001) tekst će istražiti stvarni potencijal savjeta mladih za
ostvarenje istog te će ponuditi preporuke za unapređenje lokalnih politika za mlade.
Implikacije ovih nalaza imat će implikacije ne samo na promišljanje lokalne
participacije mladih, već i na kreiranje i interpretaciju demografske politike s obzirom
na pretpostavku da one lokalne zajednice koje vide mlade kao resurs imaju veću šansu
zadržati ih na svojim prostorima
The impact of stress and coping strategies on life satisfaction in a national sample of adolescents: a structural equation modelling approach
Get PDFAlthough stress strongly predicts life satisfaction, the psychosocial mechanisms underlying this association remain unclear. To investigate the possible mediating role of coping, we conducted a cross‐sectional study that assessed youths' life stress levels, propensity to engage in three different coping styles (i.e., active coping, internal coping, & withdrawal), and life satisfaction in a probabilistic, twostage stratifed cluster sample of 1830 high school seniors (986 females ; age range 17–22 years old) from 26 schools in or around the four largest cities in Croatia. We used correlational analyses and structural equation modelling to test the hypothesis that coping mediates the relation between stress and life satisfaction. The tested model was marginally acceptable χ2 = 1613.85, df = 177, p < 0.001, goodness‐of‐ft‐index = 0.92, Comparative Fit Index = 0.91, Tucker‐ Lewis Index = 0.89, root mean square error of approximation = 0.067 (90% CI = 0.064 to 0.070), standardized root mean squared residual = 0.056. As hypothesized, stress was related to life satisfaction directly (βc’ = −0.22, p < 0.01) but also indirectly (βab = −0.05, p < 0.01) by affecting youths' likelihood of engaging in withdrawal behaviours, such as avoiding problems, distracting, or using anger, alcohol, or drugs. The proportion of the total effect mediated by withdrawal was 19.4%. In contrast, neither active nor internal coping were signifcant mediators. Based on these results, we conclude that preventive and educational programs for enhancing youth mental health may beneft from reducing adolescents' stress levels and stress‐related withdrawal behaviour, and by encouraging youth to use active coping strategies instead