University of Arts in Belgrade
Digital Repository of the Institute for Philosophy and Social Theory, University of BelgradeNot a member yet
4571 research outputs found
Sort by
The Current Potential for The Development of Social And Humanistic Sciences: A Philosophical Perspective
Jedna od relativno zapostavljenih tema u oblasti filozofije koja se bavi naukom je odnos između metoda prirodnih i društveno-humanističkih nauka. U radu ćemo identifikovati neke od zajedničkih elemenata u metodama savremenih prirodnih i društveno-humanističkih nauka, kao i zajedničke izazove koji iz njih proizlaze. Takođe ćemo razmotriti domete metoda u društveno-humanističkim naukama poredeći ih sa dometima u prirodnim naukama u specifičnim slučajevima. Na kraju ćemo predstaviti i neke od novijih formi potencijalno produktivne simbioze između ovih oblasti, zatim predstaviti postojeće i formulisati neke moguće nove aspekte filozofske analize te simbioze.One of the relatively neglected topics in the field of philosophy that deals with science
is the relationship between the methods of natural and social sciences. In this paper,
we will identify some of the common elements in the methods of modern natural and
social sciences, as well as some of the common challenges that arise from them. We
will also consider the research ranges of methods in social sciences by comparing
them with the ranges in the natural sciences in specific cases. Finally, we will present
some of the newer forms of potentially productive symbiosis between these areas and
formulate some possible new aspects of the philosophical analysis of that
symbiosis
Pszeudo-Dionüsziosz mint misztikus fenomenológus? (Pseudo-Dionisije kao mistični fenomenolog?)
Equating the Unequal: Architecture and Philosophy
This essay examines statements from the fields of architecture and philosophy concerning identity, difference, and change. Through close reading, etymological analysis, a hermeneutics of entanglement, and an investigation of the text-as-echo-chamber, initially parallel statements and restatements of architecture and philosophy (and architecture in philosophy and philosophy in architecture) “swerve.” Of special interest is the way both disciplines distinguish between (and conflate) the concepts of “difference” and “change,” as well as attempts to locate architecture’s origins in either change or the unchanging
Ludilo i subjektivna nemaština: ka mogućem izlasku iz kapitalizma
Madness, as Hegel tells us, is inherent within all, a state each of us moves through each time we acquire a new habit. Like madness, subjective destitution is also an inherent state, one each of us moves through in our initial state of being. The two states converge in the acquisition of a new habit when one is momentarily without a nature and, at the same time, submerged in madness, when one is no longer what they were and not yet what they are about to become. Though, as Lacan tells us, one cannot choose to go mad, and one does not choose to be born into poverty (or other forms of subjective destitution), one can, nonetheless, make a determination to engage in the act of subjective destitution and madness as a means for emancipation. The two states converge in a novel configuration that replicates, though differs from, spirit’s process of becoming.Ludilo je, kako nam kaže Hegel, svojstveno svima, stanje kroz koje svako od nas prolazi svaki
put kada stekne novu naviku. Poput ludila, subjektivna nemaština je takođe inherentno sta nje kroz koje svako od nas prolazi u svom početnom stanju postojanja. Ova dva stanja se
spajaju u sticanju nove navike kada je neko na trenutak bez prirode i, istovremeno, potopljen
u ludilo, kada više nije ono što je bio i još nije ono što će postati. Iako, kako nam Lakan kaže,
čovek ne može da izabere da poludi i ne bira da se rodi u siromaštvu (ili drugim oblicima su bjektivne nemaštine), ipak se može odlučiti da se uključi u čin subjektivne nemaštine i ludila
kao sredstvima za emancipaciju. Ova dva stanja se spajaju u novu konfiguraciju koja replicira
proces nastajanja duha iako se od njega razlikuje
„Важна су само питања”: Филозофија са децом у неколико (п)огледа
У раду су представљени резултати емпиријског истраживања које испитује рецепцију предмета Филозофија са децом у седмом и осмом разреду основне школе. Истраживање је спроведено у две основне школе у Србији. Претходило му је осмишљавање приручника, чији су сценарији, као предложак за филозофско истраживање, формулисани у складу
са проблемским приступом настави филозофије. Неки од резултата истраживања показују
да стимулуси који најдубље и најтрајније подстичу на рефлексију нису они блиски ученицима, они који циљају на њихово сопствено, познато, свакодневно и проживљено искуство, већ они који су, преко ученицима познатих појмова и ситуација, дискусијом доведени до замисливе перспективе могућег (конкретног, сопственог или туђег, па све до најапстрактнијег
(нормативног) искуства. Вештина организовања часа Филозофије за децу тесно је повезана
са избором репрезентативних стимулуса који би омогућили формулисање општих питања
једноставнијим терминима и артикулисану расправу о могућим одговорима. Филозофија са
децом, као филозофско промишљање, треба у границама могућности да следи „дијалектичку” форму, тако да почетно питање мора бити довољно опште да би били могући формулација критеријума за одговоре, њихова анализа, ревизија и допуна. Од увођења предмета до њему примереног живота у оквирима институционализоване праксе потребно је још много времена и рада – пре свега, наставничког и организационог – да би Филозофија са децом као наставни предмет била прихваћена, а још више да би се циљеви које она заговара остварили
Industrija Holokausta: (američka) debata o instrumentalizaciji Šoe
U osnovi debate o „industriji Holokausta“ nalaze se pitanja jedinstvenosti, (ne)mogućnosti univerzalizacije, amerikanizacije i instrumentalizacije Šoe. Nakon goruće javne kontroverze, posledično uništenih karijera i političkog zbijanja redova, ta pitanja ostala su da lebde kao preteći označitelji Zeitgeista savremene kulture sećanja. Prevedeni delovi tekstova prominentnih teoretičara Holokausta, okupljeni u ovoj knjizi, svedoče o njegovoj instrumentalizaciji i ritualizaciji. Hilen Flanzbaum govori o „amerikanizaciji“ Holokausta, o procesu i o primerima omasovljenja sećanja na Holokaust kroz medijsku i popularnu kulturu; Piter Novik – o komodifikaciji sećanja na Holokaust u američkoj jevrejskoj zajednici u 20. i 21. veku; Finkelstin industriju Holokausta pronalazi u celokupnoj memorijalnoj kulturi Holokausta: u pojedincima i institucijama koje je grade i čuvaju, u političkoj i ekonomskoj instrumentalizaciji istorije, kao i u čitavom „tržištu“ sadržaja i usluga koji prate ovakvu kulturu. Svi oni otvaraju pitanje „industrije Holokausta“ kao još jedne iteracije višedecenijskog spora oko etike reprezentacija Holokausta i njegove “singularnosti” ili univerzalnosti
Should Humans Leave School?
This study deepens the relationship between posthumanism and education, viewing posthumanism beyond technological advancement and education beyond institutional instruction. It begins by depicting the dehumanizing experiences within humanizing schooling processes, discussing how modern education, driven by self-realization and progress, has led to exploitation, environmental degradation, and physical and mental issues. The current educational paradigm, influenced by neoliberal values and technocratic goals, commodifies learning and prioritizes technical improvements. Contrary to a transhumanist belief in technology's power, this study advocates for a posthumanist, process-oriented education – compassionate, creative, and context-sensitive – reimagining schools as spaces for communal and more-than-human development