University of Arts in Belgrade
Digital Repository of the Institute for Philosophy and Social Theory, University of BelgradeNot a member yet
4571 research outputs found
Sort by
Deliberation in an anti-deliberative environment: Attitudinal evidence from deliberative mini-publics in Serbia
Over the past few decades, numerous studies have affirmed that participation in deliberative events enhances attitudes toward deliberative qualities. Participants, including citizens, experts, and decision-makers, tend to exhibit greater respect for the perspectives of others and feel their viewpoints have been valued following deliberation. However, the bulk of empirical evidence regarding the attitudinal impacts of deliberative mini-publics on participants originates from established liberal democracies with robust civic cultures. There is a pressing need for deeper insights into the attitudinal effects of deliberation within challenging environments. This study analyzes participant attitudes from five deliberative mini-publics held in Serbia between 2020 and 2024. Serbia has witnessed a steady decline in the overall quality of democracy, including its deliberative aspect, over the past decade. The institutional and media landscapes have become saturated with anti-deliberative sentiments. While decision-makers have introduced certain participatory and deliberative mechanisms in recent years, these measures have primarily bolstered authorities during political crises, characterizing the environment as a 'facade deliberation.' Through standardized evaluation questionnaires administered to over 200 participants who participated in five deliberative mini-publics, we examine attitudes toward the deliberative process and the actors involved in mini-publics within this context. Our findings reveal a tension between positive attitudes towards deliberative qualities of the process and negative perceptions of political actors. We contextualize this insight within the broader framework of distrust in political institutions in Serbia and the wider region, raising questions about the overall political ramifications and the potential for institutionalizing deliberative mini-publics in anti deliberative environments. As established liberal democracies progress in the institutionalization of deliberative forums, there is a significant risk of isomorphic mimicry in autocratizing countries within the region. The creation of superficially functional deliberative institutions to conceal authoritarian functions could negatively influence attitudes toward deliberation and undermine the ideals of deliberative democracy
Participacija mladih i internet - društvene mreže kao neistraženi oblik i strategija mladih za političku participaciju i angažovanje
Problem političke (ne)participacije mladih je gorući problem i predmet brojnih istraživanja autora iz Hrvatske i Srbije. Istraživanja pokazuju trend nezainteresovanosti mladih za političku sferu i jako mali postotak mladih koji su politički angažovani. Iako uvažavamo nalaze istraživanja domaćih autora, u ovom radu nastojimo da preispitamo njihova metodološka rešenja. Cilj ovog rada je da na tragu istraživanja participacije mladih koja su rađena u svetu, prevashodno u Latinskoj Americi, pokažemo savremenije načine istraživanja mladih i njihove političke participacije. Fenomeni poput „mimova“, društvenih mreža, peticija, mogu biti delić slagalice koja izmiče autorima na našim prostorima i koji je nepravedno izostavljen iz studija o mladima. Nakon debate o metodologiji istraživanja političke participacije mladih, u radu se bavimo pravcima istraživanja u kojima bi buduća istraživanja mogla da se kreću i podrobnije ispitaju probleme participacije u društvu čija je celokupna infrastruktura digitalna. Prvi korak u tome je posmatranje mladih kao „digitalnih domorodaca” čije je definisanje političkog bitno drugačije od koncepcija koje se koriste u dosadašnjim istraživanjima
Algoritmi moći: Rod, rad i pristrasnost u doba veštačke inteligencije
Apstrakt:
Tehnologije veštačke inteligencije često se predstavljaju kao neutralne i objektivne, dok u stvarnosti odražavaju društvene nejednakosti iz kojih proističu. Algoritmi na kojima se AI sistemi baziraju u sebi nose postojeće rodne, rasne i druge pristrasnosti i prakse diskriminacije, koje dodatno učvršćuju strukture moći i kontrole. Iza „autonomnih“ tehnologija kriju se složeni procesi ljudskog rada, koji uključuju prikupljanje, označavanje i obradu podataka, pri čemu je rad žena i drugih marginalizovanih grupa često nevidljiv i potcenjen.
Ovo predavanje istražuje kako društvene nejednakosti, uključujući rodne pristrasnosti, oblikuju tehnologije veštačke inteligencije, počev od podataka na kojima se treniraju pa sve do njihovog uticaja na društvene odnose. Kritičkim promišljanjem AI tehnologija otvara se prostor za razumevanje ne samo njihove tehničke funkcionalnosti, već i njihove uloge u promovisanju društvene pravde, rodne ravnopravnosti i osnaživanja zajednica u digitalnom okruženju.
Poseban fokus će biti na analizi kritičkih i taktičkih umetničkih praksi koje koriste AI kako bi razotkrile rodne predrasude, nevidljivi rad i mehanizme korporativne moći. Ove prakse ukazuju na potrebu za transparentnijim i pravednijim sistemima, dok istovremeno otvaraju alternativne prostore u kojima tehnologija može osnažiti marginalizovane glasove
Materijalnost u arhitektonskoj edukaciji – Albersova metodologija na Bauhausu
Jedna od ključnih promena sa kojim se danas suočava arhitektonska praksa
je suštinska transformacija načina na koji je materijalnost bitna. Ova
promena konfiguracije bitnosti se može jasno sagledati iz dublje istorijske
perspektive arhitektonske forme, kao transformacija od materijalnosti kao
seta pitanja strukturalne nužnosti, preko pitanja pojavnosti, do digitalnih
kompozitnih svojstava kao gradivnog kapaciteta koji je otvorio nove
perspektive za afirmaciju arhitektonskog načina mišljenja. Pitanja materijalnosti u arhitektonskoj edukaciji može ponuditi neposredne uvide u kapacitet eksperimenta, istraživanja i
proširenog polja releventnosti kao i specifične odlike materijalnosti u
procesu formiranja znanja kao odraza prisutnosti u vremenu sada.MATERIJALNOST: prostora, praksi, simbola : knjiga apstrakata :
[interdisciplinarni seminar
The Narrative of Amanda Labarca and the Criollismo: Notes for Inserting it into Chilean Literary History (Or Narrating It To Depict And Change Chile)
This paper explores a set of narratives that the writer, educator and feminist leader Amanda Labarca published in the first quarter of the 20th century, namely the novel En tierras extrañas (1915), the short novel La lámpara maravillosa and the collection of stories Cuentos a mi señor (both 1921). We are interested in inscribing this corpus of Labarca’s work mainly in the criollismo, thought of as the Latin American and Chilean literary sensibility of the first half of the 20th century. With this, we contribute to the studies that have set out to explore one of Labarca’s most unknown areas: her literature. Specifically, it traces the spirit that runs through these texts, emphasizing the typification of discourses, characters and social contexts that allow sustaining the proposal of analyzing this prose from the point of view of criollismo. Indeed, the results show the presence of several characteristics of this trend, such as the presence of the peripheral or marginal element, the traveler as protagonist or the enhancement of local customs. It is concluded that Labarca’s lyrics dialogue with the proposals of Chilean criollismo, although they are also inspired by other aesthetic and ideological proposals of her time.Ovaj rad istražuje skup narativa koje je spisateljica, prosvetiteljka i feministička vođa Amanda Labarka objavila u prvoj četvrtini 20. veka, a to su roman En tierras extrañas (1915), kratki roman La lámpara maravillosa i zbirka priča Cuentos a mi señor (objavljeni 1921). Zainteresovani smo da ovaj korpus Labarkinog dela razumemo kroz kriolizam, zamišljen kao latinoamerički i čileanski književni senzibilitet prve polovine 20. veka. Ovim doprinosimo studijama koje su imale za cilj da istraže jedno od Labarkinih najnepoznatijih oblasti: njenu književnost. Konkretno, ovaj rad prati duh koji se provlači kroz ove tekstove, naglašavajući tipizaciju diskursa, likova i društvenih konteksta koji omogućavaju da se održi predlog analize ove proze sa stanovišta kriolizma. Zaista, rezultati pokazuju prisustvo nekoliko karakteristika ovog trenda, kao što je prisustvo perifernog ili marginalnog elementa, putnika kao protagoniste ili unapređenje lokalnih običaja. Zaključujemo da Labarkina lirika ima dijalog sa predlozima čileanskog kriolizma, iako je inspirisana i drugim estetskim i ideološkim predlozima njenog vremena
Antropologija novobeogradskih blokova: urbano stanovanje, stvaranje društvenih prostora i novi život prostornih zajedničkih dobara
Predmet ovog rada je antropološka analiza urbanog stanovanja, svakodnevice društvenog
prostora i prakse zajedničkog u novobeogradskim blokovima 22 i 45. Prvi cilj ovog rada je da
ispita i objasni promene u kulturi i načinu urbanog stanovanja u novobeogradskim blokovima.
Drugi cilj ovog istraživanja je da proširi fokus antropološkog istraživanja stanovanja ka
sagledavanju urbanog stanovanja u širem smislu, neodvojivo od života u susedstvu i (mesnoj)
zajednici. Treći cilj ovog istraživanja je ispitivanje i procena dometa kritičkog angažmana
samorganizovanih praksi i komšijskog udruživanja na Novom Beogradu. Konceptualnu i teorijsku
osnovu istraživanja čine Lefevrova teorija proizvodnje društvenog prostora, kritičke teorije
zajedničkih dobara i teorije privatizma. Etnografsko istraživanje novobeogradskih blokova 22 i 45
realizovano je u periodu od juna 2020. zaključno sa decembrom 2021. godine. Istraživanje je
realizovano kroz tri konsekventna koraka, to su: senzobiografsko šetanje, foto-elicitacija i dubinski
intervjui kod kuće. U istraživanju je učestvovalo dvadesetoro stanovnika i stanovnica istraživanih
blokova.
Interpretacija rezultata empirijskog dela istraživanja organizovana je u četiri celine. Najpre su
interpretirani rezultati koji se odnose na svakodnevicu novobeogradskih blokova i zadovoljstvo
stanovanjem. Zatim, u drugom delu, izloženi su nalazi o re-familifikaciji Novog Beograda kao
specifičnoj podvrsti džentrifikacije post-jugoslovenskog, post-socijalističkog neoliberalnog grada.
U trećem delu predstavljeni su uvidi o praksama stanovanja u užem smislu, odnosno o stambenom
privatizmu i prisvajanju kroz potrošnju i transformaciju, a zatim o privatizmu javnih prostora i
promenama odnosa prema zajedničkom prostoru i imovini koje su rezultat masovne privatizacije
društvenog stambenog fonda. Konačno, u četvrtom delu prikazani su uvidi o komšijskom
samoorganizovanju i aktivizmu na Novom Beogradu, te su diskutovani kritički dometi aktivizma
koji se temelji na kulturi privatizma.The subject of this study is an anthropological analysis of urban dwelling, everydayness of
social space, and commoning practices in New Belgrade's large housing estates (blocks) 22 and
45. The first goal of this study is to examine and explain changes in the culture and manner of
urban dwelling in New Belgrade. The second goal of this research is to expand the focus of
anthropological research on housing towards the perception of urban dwelling in a broader sense,
inseparable from life in the neighborhood and local community. The third objective of this research
is to examine and evaluate the scope of critical engagement of self-organized practices and
neighborhood engagement in New Belgrade. The conceptual and theoretical basis of the study is
Lefebvre's theory of the production of social space, the critical theory of commons, and the theories
of privatism. The ethnographic research of blocks 22 and 45 was carried out from June 2020 to
December 2021. The research was carried out through three consequent steps: a senso-biographic
walking, participant-generated photo-elicitation, and in-depth interviews at home. Twenty
residents of the researched large housing estates participated in the study.
The interpretation of the results of the empirical part of the research is organized into four parts.
First, the results related to the everyday life of the New Belgrade blocks and housing satisfaction
are interpreted. Then, in the second part, the findings on the refamilification of New Belgrade as
a specific subtype of gentrification of the post-Yugoslav, post-socialist neoliberal city are
presented. In the third part, the insights about dwelling practices in the narrower sense, that is,
about housing privatism and appropriation through consumption and transformation, are
interpreted. After that, the insights about the privatism of public spaces and changes in attitudes
towards common space and property relations resulting from the "give-away" privatization of
public housing stock are discussed. Finally, in the fourth part, insights about neighborhood self-
organization and activism in New Belgrade are presented, and the critical scope of activism based
on the culture of privatism is discussed
Gordana Subotić: Gender, Nation, and Women Politicians in Serbia and Kosovo. A Political Ethnography
Reviewed Publication:
Gordana Subotić 2022. Gender, Nation, and Women Politicians in Serbia and Kosovo. A Political Ethnography. London / New York: Routledge (Routledge Studies in Political Sociology). 192 pp., ISBN 9781032045139 (hardcover), ISBN 9781032045146 (paperback), ISBN 9781003193562 (eBook), £104.00 / £31.19 / £31.1
The Immersion in the Metaverse: Cognitive Load and Addiction
This chapter evaluates the potential effects of immersion in the Metaverse on cognitive load, including the amplification of personalization effects, leading to addictive behaviours, encasement within digital echo chambers, and detrimental social implications. The Metaverse’s capacity to fulfil desires could foster an illusion of gratification, risking further addiction. Additionally, the study emphasizes the portrayal of virtual reality as a “genuine reality,” as discussed in David Chalmers’ book Reality+ . However, this portrayal overlooks the potential hazards of misusing such technology. The study’s findings indicate that virtual reality, particularly the Metaverse, has a comparable psychological impact to fiction. Lastly, the influence of the Metaverse on empathy is assessed, reflecting on the potential benefits and detriments. The conclusions of the chapter suggest a high potential for manipulation through virtual reality in Metaverse environments, emphasizing the necessity for regulations to safeguard societies at large. The chapter encourages further research to understand, reduce, and manage the risks of Metaverse immersion
Kritika prosvetnog uma
Bilo da je reč o navodno samoevidentnoj poželjnosti sticanja znanja i njegovoj emancipatorskoj misiji, o doprinosu obrazovanja ustanovljenju uzorne zajednice, o humanističkim i neohumanističkim vizijama čoveka koje obrazovanje smatraju njegovim ključnim svojstvom, oslonjena na nasleđe koliko i na savremene teoretizacije obrazovanja, Kritika prosvetnog uma dosledno demontira „narative“ koje takvim i sličnim koncepcijama leže u osnovi i, zalažući se za ono što se odnedavno naziva multidisciplinarnost i poliperspektivizam, artikuliše slojeve koji samu ideju obrazovanja, kao i njenu „implementaciju”, čine u sebi antinomičnom. Takvo zalaganje, međutim, niukoliko ne treba shvatiti kao odustajanje od nastojanja da se složena konstrukcija (razumevanja) obrazovanja izloži u svoj njenoj diskurzivnoj, istorijskoj i društvenoj polivalentnosti, već kao obnovljen poziv na njeno promišljanje. Vernost tradiciji obrazovanja opravdava tek kardinalno dovođenje u pitanje samog obrazovanja. Ono zahteva polaganje računa o svim ulozima koji su dosad stavljani na obrazovanje i otvorenost za izazove koje globalne opasnosti i nove tehnologije stavljaju pred njega
Strane direktne investicije i tržište rada u Republici Srbiji: postkejnzijanski pristup
Cilj rada je detaljnije istražiti vezu između stranih direktnih investicija (SDI) i kvaliteta radnih mesta u Republici Srbiji, posmatrano iz perspektive postkejnzijanske ekonomske škole. Rezultati istraživanja ukazuju na to da dominantna uloga stranog kapitala u oblikovanju institucionalnog okvira nacionalne ekonomije, zajedno sa izdašnom politikom subvencionisanja stranih investitora, nije dovela do očekivanih kvalitativnih poboljšanja na tržištu rada. Ovi nalazi se tumače kroz široku ulogu SDI u srpskoj ekonomiji, što dovodi do situacije u kojoj kreatori javnih politika, suočeni s izborom između međusobno konkurentnih makroekonomskih ciljeva koji se mogu ostvariti putem priliva stranog kapitala, često ne uzimaju u obzir kvalitet radnih mesta kao ključni faktor prilikom formulisanja politike prema stranim investitorima.The aim of this paper is to shed more light on the relationship between Foreign Direct
Investment (FDI) and job quality in the Republic of Serbia from a Post-Keynesian perspective. The research findings indicate that the dominant role of foreign capital in
shaping the institutional framework of the national economy, coupled with a generous
foreign investor subsidy policy, has not led to the anticipated improvements in the
quality of the Serbian labour market. These results are interpreted in the context of
the extensive role assigned to FDI in the Serbian economy. Consequently, public policymakers, when faced with the dilemma of choosing between competing macroeconomic objectives achievable through foreign capital inflow, often do not prioritize job
quality as a key determinant in formulating policies towards foreign investors