University of Arts in Belgrade
Digital Repository of the Institute for Philosophy and Social Theory, University of BelgradeNot a member yet
4571 research outputs found
Sort by
Voting Local? Electoral Rules and Geographical Representation in Europe
In comparison with the expanding body of literature on representation, the number of studies examining geographical aspects of it remains relatively limited. This relates primarily to comparative analyses, but also to the array of methodological tools used to measure localness. Our study seeks to address this gap by introducing a novel measurement based on Gallagher’s index of disproportionality. Drawing on contemporary data from 27 European countries, we envisioned an operationalisation of geographical representation which prevents the expected lack of representation of small municipalities to affect the index values, instead focusing on relative population sizes in correlation with the relative number of elected MPs. We introduce the data, and then proceed to establish which country-level determinants influence the Index of territorial disproportionality. The findings indicate that district magnitude and number, parliament size, and the difference between established and new democracies have a high impact on the proportionality of local representation. On the other hand, the opening of lists for more voters’ influence within the PR list system, implemented mainly through preferential voting, appears to have no impact, indicating that parties tend to nominate (and voters tend to elect) local candidates even when institutional incentives of the electoral system are low
Razgovor o knjizi Daniela Markovića Promoting a New Kind of Education: Greek and Roman Philosophical Protreptic
Hegel i kraj kraja velikih narativa
Lyotard’s The Postmodern Condition: A Report on Knowledge (1984) announces the end of grand narratives and the advent of postmodernity. The two go together. Moreover, they both involve the renunciation of Hegel and his philosophy. Hegel is condemned as the arch-exponent of grand narratives, framing a speculative theory that effaces difference and creativity in the interests of an overweening closed system. The popularity of postmodernism waned by the end of the twentieth century. Its rejection of grand theory was seen as neither novel nor unproblematic, in that analytic philosophy had long criticised theoretical speculation and the claims of postmodernism to put an end to large-scale theories were increasingly seen as unconvincing as theories of the historical development of globalisation and colonisation proliferated. The end of the end of grand narratives allows us to review how we might consider grand narratives today. The argument here is that they are to be seen as helpful and productive if engaged with in a critical spirit. More particularly, it is argued that Hegel remains a highly relevant theorist for today’s world if his thinking is seen as open-ended rather than being fixed and closed.Liotarovo Postmoderno stanje: Izveštaj o znanju (1984) najavljuje kraj velikih narativa i dolazak
postmoderne. To dvoje idu zajedno. Štaviše, oboje uključuju odricanje od Hegela i njegove
filozofije. Hegel je osuđen kao glavni eksponent velikih narativa, uokvirujući spekulativnu
teoriju koja briše razlike i kreativnost u interesu preteranog zatvorenog sistema. Popularnost
postmodernizma je opala pri kraju dvadesetog veka. Njeno odbacivanje velike teorije nije
viđeno kao ni novo ni neproblematično, jer je analitička filozofija dugo kritikovala teorijske
spekulacije, a tvrdnje postmodernizma da se stane na kraj teorijama velikih razmera bile su
sve više viđene kao neubedljive budući da su se širile teorije istorijskog razvoja globalizacije
i kolonizacije. Kraj kraja velikih narativa omogućava nam da razmotrimo kako bismo danas
mogli da razmatramo velike narative. Argument ovog rada jeste da ih treba posmatrati kao
korisne i produktivne ako se bave u kritičkom duhu. Tačnije, tvrdi se da Hegel ostaje veoma
relevantan teoretičar za današnji svet ako se njegovo razmišljanje posmatra kao otvoreno, a
ne kao fiksno i zatvoreno
Osnovi reforme izbornog sistema : slučaj Srbije
Stvarnost ponekad preduhitri naučno istraživanje i akademsku raspravu. Iako tema ove monografije nadilazi tek jedan u moru iz bornih ciklusa, događaji sa izbora održanih u Srbiji 17. decembra 2023. godine značajno su uticali na povratak narativa o potrebi izborne reforme u domaću javnost. To svakako doprinosi aktuelnosti ove knjige. Izborni uslovi kao jedno od značajnih političkih pitanja u Srbiji prisutni su u javnom diskursu već nekoliko godina – najmanje od pre izbora 2020. godine i najavljenog, a zatim i realizovanog, bojkota većine opozicionih partija; dok se potreba promene ili makar ozbiljne reforme izbornog si stema u akademskim krugovima razmatra već dve decenije. Uprkos tome, izborni sistem koji je na snazi u Srbiji od oktobra 2000. godine pokazao se izuzetno otpornim. Njegove posledice često su ekstremne, kako sa stano višta izbornih aktera, tako i sa stanovišta šireg institucionalnog i društve nog okvira, što ćemo razmatrati u nizu poglavlja u nastavku. Proporcionalni izborni sistem sa zatvorenim listama i celom zemljom kao jednom izbornom jedinicom redak je u komparativnoj praksi i primenjuje ga, uz manje ili veće varijacije, tek nekoliko zemalja širom sveta, ali u Srbiji je prošle godine dočekao svoj jubilej, budući da je primenjen u ravno deset uzastopnih parlamentarnih izbornih ciklusa
O zajednici (edicija Mislilište)
Koncept zajednice ima dugu istoriju promišljanja i sagledavan je iz brojnih, kako teorijskih
tako i, sa njima uvek tesno povezanih, ideoloških stanovišta. Tu raznovrsnost, po
mogucstvu citav spektar vizija zajedništva, valjalo je prikazati i na delu, a istovremeno
omoguciti dinamican i plodan dijalog izme u njih. Imali smo srecu da su pripadnici
Univerziteta u Beogradu, razlicitih disciplina i orijentacija, bili voljni da nam se pridruže
u poduhvatu mišljenja zajednice, da smo i sami tako formirali jednu misaonu zajednicu,
zajednicu, takoreci, koja propitujuci zajednicu propituje i samu sebe
A holokauszt és a pszichedelikus tapasztalat teológiai dimenziói
This article focuses on the spiritual-theological dimension of psychedelic
experiences of the Holocaust, with particular references to two sources:
the ayahuasca research of Israeli psychologist, Benny Shannon and the
LSD therapy of the Dutch neurologist and psychiatrist, Jan Bastiaans,
for which the most detailed account is provided by the Polish Holocaust survivor Yehiel De-Nur (who wrote a book about his recovery and
spiritual experiences under the pseudonym Ka-Tzetnik 135633) It is on
the basis of these two sources that the article raises important questions:
about experience as a detraumatizing witness-consciousness and about
presence with a theological dimension The article also contextualises
these questions in a broader scope, considering the history of psychedelic-assisted psychotherapy and the politically ambivalent nature of this
experience
This article was realised with the support of the Ministry of Science,
Technological Development and Innovation of the Republic of Serbia,
according to the Agreement on the realisation and financing of scientific
research of number 451-03-66/2024-03/ 20002
Nastavna metoda ‘learning by doing’: otvoreni modaliteti arhitektonskog obrazovanja i nove perspektive stvaranja znanja
Rad prikazuje polje interpretacije pedagoškog modela koji je utemeljen na načelima
ulančavanja postupka: neposredno iskustvo - saznajni proces – otvoreni modeliteti
sticanja znanja. Ovakav sled biće elaboriran kroz studiju slučaja arhitektonske međunarodne
radionice u Veneciji koja je realizovana u sklopu školske nastave na Institute
for Innovation and Creative Startegies in Architecture, Paris. Navedena radionica, kao
specifični model nastave, održana je u okviru međuuniverzitetske saradnje u sklopu
manifestacije Venice Art Biennale 2022. Problemsko pitanje koje se ispoljava kroz
ovu studiju jeste kako metodološki kategorisati razlike i pravilnosti u odnosu na istorijske
modele alternativnih modela obrazovanja, i kako u odnosu na to svrsishodno
uspostaviti savremene modalitete u kojima je primarana neposrednost delanja kao
saznajni proces. Cilj analize je namera da se uspostavi metodološki okvir koji utvrđuje
postupke različitih strategija i tehnika primene metoda „learning by doing“ (učenje
kroz delanje). U ovom kontekstu posebno će se ispitati odnos: neposredno iskustvo –
formacija znanja, koji je u pedagoškoj teoriji utemeljio američki filozof John Dewey
(1859-1952). Dewey postavlja ideju da obrazovanje mora biti integralni deo stvarnosti,
iznoseći ključno stajalište da je obrazovanje proces življenja, a ne priprema za
budući život. Postavljajući interes za vreme „sada“, Dewey-eva pedagoška pespektiva
iskustvo smešta unutar sistematske, sveobuhvatne filozofije koja nije teorija koliko način
bitisanja, in actu, tako stvarajći sled: neposredno iskustvo – delanje – eksperiment
– saznanje, sa jasno osvešćenim vremenskim određenjem delanja koji se odnosi na
prisutnost u sadašnjem vremenu. Studije slučaja modela nastave ekspliciraće metodološke
relacije koje ostvaruju vitalnu ulogu u formiranju promene obrazovnih modela.
Polje promena u posmatranim modelima biće vrednovano kroz ostvarivost težnje da
se sa reprodukcije znanja (učenje) pređe na stvaranje znanja (neposredno iskustvo)
Marko Nikezić. Diplomata u središtu Hladnog rata
Marko Nikezić bio je „punokrvni političar”, revolucionar, osoba koju je zanimala umjetnost, koji je čitao o prošlosti, koji je govorio jezike i bio svjetski čovjek u diplomatskoj službi zemlje koja je imala svjetske dosege. U takvom kontekstu, u vremenu koje je u odnosu na desetljeća u kojima danas živimo, bilo daleko više političko i, bez obzira na jednopartijnost, dinamično, Nikezić je nezaobilazni akter, stvaratelj, analitičar i praktičar. Petar Žarković koristio je golemu arhivsku građu, najvećim dijelom iz DSIP/SSIP-a i drugih beogradskih arhiva, i tako na jednom mjestu pokazao važnost diplomatskog i političkog djelovanja Marka Nikezića, zemlje koju je predstavljao, ali i ukupne, svjetske dimenzije, politike koju je zastupao ili vodio.
Prof. dr Tvrtko Jakovin
Where Are We When We Think From Within the Body?
This chapter probes the possibility of thinking philosophically from within the body. It starts from an assumption that we think as embodied beings, arguing against the bodilessness of the I that utters “I think, therefore I am.” This argument introduces the question of the “who” of the embodied subject, using feminist philosophical framing of this issue as its springboard. The body is understood as a border, that which, instead of putting us in a no-where, places us in the now-here. Being now and here urges us to invert the question and think in terms of “What, therefore, am I?” With a particular awareness of the bordering frame of the location, it becomes important to take stock of where we are when we think. Repositioned in such a way, the subject we embark on is not only embodied, but also situated, and located. In conclusion, the chapter examines whether such subject belongs to feminist philosophy and what happens with “border thinking,” when the borders arise in elusive spaces, such as Eastern Europe