University of Arts in Belgrade

Digital Repository of the Institute for Philosophy and Social Theory, University of Belgrade
Not a member yet
    4571 research outputs found

    Kritika društvene uloge psihoterapijskog znanja u neoliberalnim društvima

    No full text
    Predavanje će se fokusirati na problematizaciju načina na koji je tokom dvadesetog veka psihoterapijsko znanje igralo ulogu u regulisanju brojnih ekonomskih, političkih i kulturnih institucija. Predavanje ćemo početi pružanjem istorijskog osvrta na ulogu psihoterapijskog i psihološkog znanja od početka dvadesetog veka, sa posebnim fokusom na upotrebu ovog znanja u privredi i državnim institucijama. Potom ćemo preći na analizu posebno značajne uloge koju ovo znanje dobija u neoliberalnim društvima od osamdesetih godina prošlog veka. Oslanjajući se na analizu neoliberalizma koju pruža Mišel Fuko u kursu Radjanje biopolitike pružićemo konćeptualizaciju psihoterapijskog znanja kao diskurzivne „tehnologije sopstva“ u neoliberalnom modusu regulacije. Tačnije, naša teza će biti da se u neoliberalnim društvima psihoterapijsko znanje koristi kao sredstvo kreiranja specifičnog oblika subjektivnosti čime dobija ulogu uključivanja pojedinaca u institucije uredjene neoliberalnim principima. Ovu ulogu psihoterapijskog znanja ćemo ilustrovati analizom načina njegove upotrebe u restrukturiranju organizovanja radnog okruženja i mobilizacije zaposlenih koje se dešava procesom neoliberalizacije

    Transformative Experience and Emotions

    No full text

    Spoljna politika Francuske u vrijeme Luja XIV

    No full text
    U članku su predstavljeni ključni pravci francuske spoljne politike u vrijeme vlasti Luja XIV (1643–1715). Istraživački fokus je na najreprezentativnijim elementima spoljne politike Francuske, posebno diplomatskim i vojnim aktivnostima, kojima je Luj XIV pokušavao da uspostavi apsolutnu hegemoniju Francuske u Evropi. Rad se dominantno oslanja na savremenu literaturu, kroz koju se objašnjava pozicija Francuske u evropskoj politici, njen odnos sa drugim državama, analiziraju najznačajnije vojne i diplomatske aktivnosti, ukazuje na značaj unutrašnje organizacije francuske države u ovim procesima. Osim detaljne analize vojnih i diplomatskih aktivnosti Luja XIV kojima je pokušavao stvoriti uslove za uspostavljanje francuske prevlasti u Evropi, poseban istraživački fokus je stavljen na model takozvane rеuniоnističke pоlitike francuskog kralja, kojom je pokušavao da prisajedini tеritоriјe njemačkih država i španske kraljevine

    Deliberative Democracy to Intergroup Harmony? Testing Contact Hypotheses in Deliberative Mini-publics

    No full text
    Over the past decades, one symptom of the crisis of liberal democracy has been increasing societal parochialism along ethnic, religious, and national lines. Deliberative democracy offers potential deparochialisation by emphasizing inclusiveness through continuous public debates and decision-making processes. This paper critically reviews empirical evidence on the effectiveness of deliberative mini publics, lasting from half a day to three days, in improving intergroup relations. The contact hypothesis, which suggests that intergroup contact reduces prejudice, served as the analytical framework for only four available case studies: one in Australia with 15% Australians of Aboriginal descent, one in Bulgaria with 15% Roma participants, and two in Belgium with balanced numbers of Dutch and French speakers. Our scrutiny revealed that while authors of these case studies concluded that structured intergroup interactions within these forums can lead to reduced prejudices, the outcomes are very modest. The measures for intergroup contact and prejudice reduction were plain. First, the social interaction during deliberative mini-publics is treated as a black box, with prejudice reduction measured only through pre- and post-interaction questionnaires. Second, the psychological relatedness of participants to members of other groups was not thoroughly discussed beyond the concept of prejudice, which is simply a negative evaluation of a person based on group membership. Consequently, the conclusions drawn were context blind in almost every case study. Furthermore, the claim that intergroup prejudices are drivers of parochialisation is also tenuous

    Phenomenology of Psychopathy

    No full text
    Rad se bavi bavi pitanjem da li postoje kvalitativne razlike između psihopatske i nepsihopatske ličnosti. Psihopatiji se pristupa iz ugla fenomenološkog mišljenja – istražuje se karakter subjektivnog iskustva primarnog tipa psihopatije. Imajući u vidu dimenzionalnost psihopatije, ovaj pristup odgovara prototipskim ili tipičnim slučajevima, izloženim u prominentnim studijama o ovom fenomenu ljudske psihe i relevantan je za osnovnu intenciju ovog istraživanja – problematizovanje teze da ne postoje kvalitativne razlike između psihopata i nepsihopata. Iz fenomenološko-egzistencijalističke perspektive psihopatiju sagledavamo kao modifikovani način bivstvovanja-u-svetu među ljudima, a ne sa njima, kao bivstvovanje suženih egzistencijalnih mogućnosti usled inhibiranih ključnih ljudskih kapaciteta, koji se u fundamentalnim aspektima ljudske egzistencije razlikuje od opšteljudskog.The approach to psychopathy in this paper is from the phenomenological perspective – the character of the subjective experience of the primary type of psychopathy is explored. Bearing in mind the dimensionality of psychopathy, this approach corresponds to the prototypical or typical cases presented in the prominent studies on this phenomenon and is relevant to the basic intention of our research – questioning the thesis that there are no qualitative differences between psychopaths and non-psycho paths. Based on the basic patterns of experience, interpersonal aspects and personality functioning, the arguments presented in this paper support the claim that there are qualitative differences between psychopaths and other people. From this phenomenological-existential perspective, psychopathy is seen as a modified way of being-inthe-world among people, not with them, i.e. the existence of diminished existential possibilities due to inhibited key human capacities, which differ from those universally human in the fundamental aspects of human existence

    Dogmatism, Criticism and Dynamics of Knowledge. Interpretation of Critical Rationalism and Some of Its Insufficiencies

    No full text
    U ovoj raspravi se razmatra pitanje odnosa dogmatizma i kriticizma polazeći od interpretacije koju je pružio kritički racionalizam (Poper, Albert). Pritom se najpre izlaže sam pojam dogmatskih pretpostavki, dogme, kako je on uobličen u okvirima teologije u smislu crkvenih dogmata na kojima počiva vera, i upućuje na strukturalne sličnosti sa dogmama u drugim domenima. Iza toga se predstavlja tumačenje dogmatizma kakvo je uz oslanjanje na H. Dinglera pružio H. Albert. Ujedno se otvara pitanje saznajnoteorijske motivacije za pribegavanje dogmatizmu, te odnosa utemeljujućeg mišljenja i kritike, uz izvesno osporavanje rešenja koje nudi kritički racionalizam. Na kraju se problematizuje samoprimena „principa kritike“ kod samih klasika kritičkog racionalizma.This paper examines the relationship between dogmatism and criticism, grounded in the interpretation offered by critical rationalism (Popper, Albert). First, the concept of dogmatic assumptions, or dogma, is presented as it has been shaped within the framework of theology, in the sense of church dogmas on which faith is based, and structural similarities with dogmas in other domains are pointed out. Following this, the interpretation of dogmatism, as offered by H. Albert with reference to H. Dingler, is presented. The question of epistemological motivation for resorting to dogmatism, as well as the relationship between foundational thinking and criticism, is raised, with certain objections to the solution offered by critical rationalism. Finally, the self-application of the “principle of criticism” by the very classics of critical rationalism is questioned

    Information And Meaning: Tensed Time Emergence

    No full text
    U svakodnevnoj upotrebi, informacije se mogu definisati kao podaci koji proširuju naše razumevanje stvarnosti a mere se stepenom do kojeg pomažu primaocu da ostvari svoje praktične ciljeve. Dobre informacije su praktično korisne, loše su beskorisne. Na tom mestu uobičajenom shvatanju kvantitativnih informacija, pridružuju se semantički, prostorni i vremenski faktori. Ali pitanje je kako obične informacije, koje dolaze iz okruženja, postaju nosioci tih svojstava? Fokus ovog rada prvenstveno je usmeren na pitanja u vezi sa nastankom svojstava perspektivnog vremena (tensed time) koje se, za razliku od globalnog vremena fizike (detensed time), izražava u terminima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Moj argument temelji se na artikulisanju perspektivnog vremena kao posledice manipulisanja lokalnim informativnim obrascima. Nakon uvoda u razliku između kvantitativnog (Šenonovog) i semantičkog (Floridijevog) koncepta informacija, pokušaću ću da pokažem sledeće: (1) Semantički sadržaj nije van dosega kvantitativnog razumevanja informacija, već se može izvesti iz njega putem prepoznavanja obrazaca i redukcije redundanse; (2) kvantitativni koncept informacija dovoljan je da objasni perspektivno vreme kao emergentni aspekt lokalnog informativnog sistema čvrsto povezanog sa novogenerisanim semantičkim sadržajem; (3) perspektivno vreme je redefinisano kao lokalno i semantičko, sa implikacijama na metafiziku perspektivnog vremena a potencijalno i na informativne sisteme.In everyday usage, information can be defined as data that enhance our understand ing of reality and can be measured by the extent to which it aids a recipient in achieving their goals. Valuable information is inherently practical, while irrelevant information holds no value. Here, in the context of a quantitative (mathematical) information, considerations of semantic, temporal, and spatial factors come into play. However, the main question is how environmental and quantitative information come to possess these characteristics. This paper directs its focus toward tense-related inquiries, aiming to define tenses as features that manipulate patterns of information. After introducing a difference be tween quantitative and semantic concepts of information, I will contend that: 1) Semantic content isn’t external to the quantitative framework, instead, it can be derived from it through data compression, pattern recognition and redundancy reduction; and 2) the quantitative framework is sufficient to unveil tense-related time as an emergent facet of the informative system, closely intertwined with its semantic content. The implication for the metaphysics of time, and for informative systems are derived in the paper

    Četvrta međunarodna konferencija Čemu još obrazovanje? Iskustvo obrazovanja Beograd 9-11. oktobar 2024, Knjiga apstrakata

    No full text

    Zamka uzvišenog ratovanja

    No full text
    Analizirajući uzvišeno u Kritici moći suđenja Kant neposredno adresira mogućnost da pravedni ratovi mogu biti uzvišeni: „Čak i sam rat, ako se vodi pravilno i uz poštovanje građanskih prava, ima u sebi nešto uzvišeno, i u isto vreme čini način mišljenja onoga naroda koji tako vodi rat utoliko uzvišenijim ukoliko je on bio izložen većim opasnostima i pri tome se mogao hrabro držati“. Teza bi se mogla posmatrati oprečnom Kantovim stavovima u Večnom miru. Kako bi adresirao problem na koji način pravedni ratovi mogu biti uzvišeni, baviću se podrobnije analizom intencionalnosti osećaja uzvišenog, pitanjima šta karakteriše objekat uzvišenog, kao i fenomenološku strukturu ovog iskustva. Poseban naglasak staviću na problem subrepcije: „osećanje uzvišenoga u prirodi predstavlja ono poštovanje prema našoj vlasititoj odredbi koje mi, na osnovu izvesne subrepcije (brkanja poštovanja prema objektu sa poštovanjem prema ideji čovečanstva u našem subjektu), ukazujemo jednom objektu koji nam tako reći čini očiglednom nadmoćnost umne namene naših moći saznanja nad najvećom moći čulnosti“. Glavne teze koje ću braniti su da (1) je zamka da mislimo da se radi o pozitivnoj evaluaciji ratovanja, zbog čega ga osećamo kao nešto uzvišeno, i (2) da je jedini odgovarajući način da rat razumemo kao objekat uzvišenog, tako što se negativno evaluirana opasnost koju rat nosi posmatra kao nemoćna s obzirom na naše moralne kapacitete, odnosno kao njima podređena

    Uloga društvenih nauka u osmišljavanju drugačijeg sveta

    No full text
    Haud Gueguen, Laurent Jeanpierre, La perspective du possible, Comment penser ce qui peut nous arriver, et ce que nous pouvons faire, La Découverte, Paris, 2022, 325 str

    0

    full texts

    4,571

    metadata records
    Updated in last 30 days.
    Digital Repository of the Institute for Philosophy and Social Theory, University of Belgrade
    Access Repository Dashboard
    Do you manage Open Research Online? Become a CORE Member to access insider analytics, issue reports and manage access to outputs from your repository in the CORE Repository Dashboard! 👇