University of Arts in Belgrade
Digital Repository of the Institute for Philosophy and Social Theory, University of BelgradeNot a member yet
4571 research outputs found
Sort by
Post-humanism of The Matrix Trilogy
No full textThere are traces of very diverse Eastern and Western lines of thought in The Matrix
Trilogy2, which speaks eloquently about its richness of ideas. Being ‘philosophical’
The Matrix Trilogy is not a boring film and long-winded; instead of talking endlessly,
the characters are working ceaselessly, and that work is changing them. In
this paper, I will try to interpret the changes in the main character, Neo, against the
background of some classic ideas about the human being in Western philosophy.
The main theses of this text are the following: In The Matrix Trilogy, Platonist,
Cartesian and Hegelian ideas about man are clearly recognizable. On their general
plain, plots of the films express movement (progress?) from Plato via Descartes
to Hegel3 – and further
Toma Akvinski o predmetu metafizike
No full textU tekstu se analizira pojam predmeta metafizike kod Tome Akvinskog kako ga je ovaj izložio u Predgovoru za Komentar Aristotelove Metafizike i u petom pitanju Komentara Boetijevog spisa O Trojstvu. U tom kontekstu razmatra se Tomino tumačenje aristotelovske formule ens inquantum ens, odnos Boga i ens commune, nematerijalnost zajedničkog bića i razlika između metafizike i druge dve teorijske nauke, fizike i matematike, kao i razlika između filozofske teologije i hrišćanske teologije.The article analyzes the concept of the subject of the metaphysics in Aquinas's Proem. of the Commentary on the Metaphysics and in question five of the Exposition of the De Trinitate by Boethius. Aquinas's interpretation of the Aristotelian formula ens inquantum ens is analysed, as well as the relation between God and ens commune, immateriality of common being and the difference among metaphysics and the other two speculative sciences, physics and mathematics
Жертвоприношение и система
No full textРезюме : Убеждение, что насилие является неотъемлемой частью религии пренебрегает фактом, что склонность к насилию лежит в самой человеческой природе. На этом основывается последовательность определенной модели жертвоприношения, которая совершается на протяжении всей истории, начиная с древнейших времен. Это модель отпущения грехов сообщества через «козла отпущения», которая стала частью иудео-христианской культуры. Хотя страдание Христа следовало ее окончить, данная модель продолжила свое существование и через институцию церкви (которая человеческое спасение иногда подчиняла политике и преследованиям) была перенята в проект создания современного государства. Переводя язык мифов и религии на язык и символы политики, секуляризация, однако, также подпадает искушению приспосабливать свое первоначальное стремление к освобождению от старой системы насилия новому насилию системы. <Таким образом жертвоприношение остается служить моделью технологии общества
Srpsko-albanski odnosi u socijalističkoj Jugoslaviji: protesti na Kosovu i teret sistemske legitimizacije
No full textU ovom radu ćemo nastojati da ispitamo u kojoj meri je egalitaristički rečnik jugoslovenskog
socijalizma bio u stanju da ponudi alternativni okvir za interpretaciju savremenih
srpsko-albanskih odnosa. Inicijalna hipoteza polazi od toga da je jugoslovenska
elita – usled eksperimentalnog karaktera samoupravnog socijalizma koji je podrazumevao
određene kompromise sa liberalnim kapitalizmom – bila strukturalno prinuđena
da sistematično negira socijalni aspekt demonstracija koje su na Kosovu odvijale
tokom 1968, 1981. i 1988 godine. Primenom kritičke analize diskursa na štampane
medije (Politika, Večernje novosti i Borba), pokušaćemo da pokažemo kako je vladajuća
nomenklatura složene političko-ekonomske aspekte bunta isključivo tretirala kao izraz
nacionalizma. Ova diskurzivna strategija je samim akterima sugerisala da je nacionalizam
zajednički imenitelj za ekonomsku, političku i etničku jednakost. Krajnje posledice
ovakvih diskurzivnih redukcija će biti prikazane kroz analizu medijskog
izveštavanja sa demonstracija na Kosovu i mitinga „Bratstva i jedinstva“ u Beogradu
1988. godine, gde je primetno zatvaranje prostora za ne-nacionalističko tumačenje
bilo koje vrste socijalnog bunta, ali i postepeno odustajanje aktera od artikulisanja
sopstvenog iskustva nepravde u socijalnom ključu
Popularne zablude o organizovanom kriminalu
No full textSavremena borba protiv organizovanog kriminala delimično je zasnovana i na široko rasprostranjenim pogrešnim predstavama o dinamici i strukturi delovanja organizovanih kriminalnih grupa. Te zablude, između ostalog, uključuju uverenje da kriminalne grupe lako i bez ograničenja sarađuju na prekograničnoj i međunarodnoj osnovi, kao i da je činjenica da imaju jasan interes za saradnju razlog što je ta saradnja uvek efikasna. U stvarnosti situacija je veoma različita od ovih uverenja, i njena ispravna ocena je neophodna da bi se stepen realne pretnje od oganizovanog kriminala korektno odredio
Ka afektivnoj istoriji Jugoslavije
No full textThe article discusses the necessity for the diversification of (hi)stories
of Yugoslavia, arguing for the importance of incorporating the affects and experiences
of Yugoslavia’s citizens into the historical narratives. Acknowledging the
difficulties emerging form the fact that what is articulated as historical narrative
is still part of the experience for millions of citizens of post-Yugoslav societies, the
article reflects upon the potential for and obstacles to an affective history of
socialist Yugoslavia through the lens borrowed from German sociologist Georg
Simmel. It particularly refers to – and makes use of – two sets of Simmel’s ideas.
The first concerns the nature of material and the way we are making a story out
of it – more precisely, the relationship between history and experience, life and
representation. The second is about the perspective from which we look at, approach,
and synthesize this material. Simmel’s reflections on history and form
offer a very useful tool to look at the Yugoslav case and also help de-essentialize
and normalize Yugoslav history, making the anxieties that characterize it part of
a much broader discussion about history, its nature, and its internal contradictions.Čla nak raz ma tra neo p hod nost uvo đe nja ra zno rod no sti u (i)sto ri je Ju go sla vi je, i
is ti če zna čaj in kor po ri ra nja afe ka ta i is ku sta va gra đa na i gra đan ki Ju go sla vi je u
isto rij ske na ra ti ve. Uzi ma ju ći u ob zir po te ško će ko je pro iz la ze iz či nje ni ce da je
to što se ar ti ku li še kao isto rij ski na ra tiv i da lje ne raz dvo ji vo od is ku stva ogrom nog
bro ja gra đa na post ju go slo ven skih dru šta va, čla nak raz ma tra po ten ci jal i pre pre ke
za iz grad nju afek tiv ne isto ri je so ci ja li stič ke Ju go sla vi je, kroz op ti ku po zajm lje nu
od ne mač kog so ci o lo ga Ge or ga Zi me la. To se po seb no od no si na dva sku pa Zi melo
vih ide ja. Pr vi se ti če pri ro de ma te ri ja la i na či na na ko ji od nje ga pra vi mo pri ču
– pre ci zni je, na od nos iz me đu isto ri je i is ku stva, ži vo ta i re pre zen ta ci je. Dru gi se
od no si na per spek ti vu iz ko je gle da mo, pri stu pa mo i sin te ti zu je mo taj ma te ri jal.
Zi me lo ve re flek si je o isto ri ji i for mi pru ža ju vr lo ko ri sno oru đe u raz ma tra nju
ju go slo ven skog slu ča ja, i po ma žu u de e sen ci ja li zo va nju i nor ma li zo va nju ju goslo
ven ske isto ri je, uklju ču ju ći ne iz ve snost ko ja je od li ku je u ši ru ras pra vu o istori
ji, nje noj pri ro di i nje nim unu tra šnjim pro tiv reč no sti ma
Eine Beziehung zwischen Relativismus und Nationalsozialismus. Tatsache oder Fiktion?
No full textAccording to a certain view that is dominant in historical research, the wide-spread racial doctrines of the twenties and thirties of the last century is said to have advanced relativism. It is argued, that relativism then became the foundation of National Socialist ideology. In the last instance, relativism is accused of having contributed to the Nazi doctrine of racial extermination. Relativism has a long philosophical tradition. The aim of this investigation is to find out how many of the philosophers who supported National Socialism actually held relativistic views. I will show that the assumed correlation between Relativism and National Socialism is a momentous fiction, which paved the way for an (intentional) misrepresentation of the relationship between science and National Socialism.Nach einer bestimmten, in der historischen Forschung
tonangebenden Auffassung sollen die in den zwanziger und dreißiger Jahren des
letzten Jahrhunderts weitverbreiteten Rassenlehren einen Relativismus befördert
haben. Dieser wurde, so wird argumentiert, Grundlage der nationalsozialistischen
Weltanschauung. In letzter Konsequenz habe deshalb der Relativismus zur rassischen
Vernichtungsdoktrin des Nationalsozialismus beigetragen.
Der Relativismus hat eine lange philosophische Tradition. Es soll deshalb der Frage
nachgegangen werden, welche Philosophen, die den Nationalsozialismus unterstützten,
in ihren Werken den Relativismus vertreten haben. Ich werde darlegen,
daß die unterstellte Beziehung zwischen Relativismus und Nationalsozialismus
eine folgenschwere Fiktion ist. Sie führt zu einer (gewollt) geschichtsverfälschenden
Darstellung des Verhältnisses von Wissenschaft und Nationalsozialismus
Politički mesijanizam i demokratija: o mogućnosti političke samotransformacije demokratije
No full textThe article deals with the relation of political messianism to ongoing debate on the crisis of democracy. The conceptual framework of political messianism is the convenient analytical tool because it makes the concept of crisis a starting point for formulating a different politics of redemption. Three conceptions of political messianism are being analyzed: as a revolutionary policies, as critical tool, as well as open possibility of radical changes. It shows in all three cases that deep beliefs play an important role in politics and that it is not possible to immunize political order from them. The second part of the paper points to the significance of these insights for understanding the discourse on the crisis of democracy which important part represents the loss of faith in the ability of democratic institutions to formulate a framework for meaningful political actions of citizens. As a result, there has been a transformation of the concept of democracy which now sees political actions of citizens-amateurs as a nuisance. Such a condition produces tensions which are burdening the functioning of democratic regimes. In conclusion, it is noted that contemporary democracies are not able to restore faith in the fundamentals of its existence as long as they insist on the primacy of the form of democracy, which in the meantime has become the norm, but fails to convince the citizens in their intrinsic values.Tekst se ba vi od no som po li tič kog me si ja ni zma i ras pra va o kri zi de mokra
ti je. Poj mov ni okvir po li tič kog me si ja ni zma je po god no ana li tič ko oru đe jer u
nje mu po jam kri ze či ni po la znu tač ku na osno vu ko je se for mu li šu raz li či te po liti
ke iz ba vlje nja. Ana li zi ra na su tri shva ta nja po li tič kog me si ja ni zma: kao re vo luci
o nar ne po li ti ke, ka ko kri tič kog oru đa i kao otvo re ne mo guć no sti ra di kal ne
pro me ne. U sva tri slu ča ja po ka zu je se da du bo ka uve re nja ima ju va žnu ulo gu u
po li ti ci i da ni je mo gu će imu ni zo va ti po li tič ki po re dak od njih. U dru gom de lu
tek sta uka zu je se na zna čaj ovih uvi da za raz u me va nje dis kur sa o kri zi de mo krati
je či ji va žan deo či ni gu bi tak ve re u spo sob nost de mo krat skih usta no va da
for mu li šu okvir za smi sa o no po li tič ko de lo va nje gra đa na. Usled to ga, do šlo je do
tran sfor ma ci je poj ma de mo kra ti je ko ji sa da po li tič ko de lo va nje gra đa na-ama te ra
vi di kao smet nju. Ta kvo sta nje pro zvo di na pe to sti ko ji op te re ću ju funk ci o ni sa nje
de mo krat skih re ži ma. U za ključ ku se kon sta tu je da sa vre me ne de mo kra ti je ni su
u sta nju da ob no ve ve ru u osno ve svog po sto ja nja sve dok in si sti ra ju na pri ma tu
for me de mo kra ti je, ko ja je u me đu vre me nu po sta la nor ma, a ko ja ni je u sta nju
da uve ri gra đa ne u svo je in trin sič ne vred no sti