University of Arts in Belgrade
Digital Repository of the Institute for Philosophy and Social Theory, University of BelgradeNot a member yet
4571 research outputs found
Sort by
Figura neprijatelja: preosmišljavanje srp sko-albanskih odnosa. Prir. Aleksandar Pavlović, Rigels Halili, Adriana Zaharijević, Gazela Pudar Draško, Beograd: Beton 2015.
Između kritičkog i angažovanog: zašto je važno istraživati simboličke aspekte reprodukcije društvenog poretka
Late 20th century developments in social sciences and humanities have
placed particular focus on the symbolic aspects of reproduction of social order,
stressing the importance of discursive work in the process. It has become
widely accepted that discourse is profoundly embedded in society and culture,
and hence, closely related also to all forms of power and social inequality. Therefore,
it rightfully assumes a central position among the research objects of
contemporary social sciences. The aim of this article is to critically examine the
impact of the interpretive turn on the study of culture and symbolic registers of
society. The analysis focuses on three approaches to the study of discourse,
culture and society: critical discourse analysis, Pierre Bourdieu’s sociology of
culture and Jeffrey Alexander’s strong program in cultural sociology. These approaches
are further analyzed according to their position within Burawoy’s division
of sociological labor, particularly between critical and public (engaged) sociology.
Finally, the author suggests that engagement in detailed reconstructions
of discursive manifestations of power, symbolic struggles and/or discursive codes
in a society can provide valuable insight that could open up space for social
engagement. However, in order to fully grasp the importance of symbolic aspects
for the everyday reproduction of social order, the focus of analysis must also be
placed on the role cultural traits and practices (understood as a discursive resources
like any other) play in constructing stratificational categories, identities
and distinctions, masking the very roots of inequalities that created the perceived
cultural differences in the first place
Angažman protiv tajnovitosti i za tajnovitost
This essay discusses engagement against state secrecy and engagement
for secrecy, free from interference. By exploring divisions introduced by state
secrecy (through exclusion, subjection and oppression), it identifies the distortions
of equal participation in political communities. The author introduces the
notion of pata-politics in order to describe the false relation to the secrecy effect.
Furthermore, the text examines key issues of today’s intelligence studies (such
as democratic intelligence oversight and the balance of powers doctrine), with
special emphasis on the possible limits of a liberal approach. Additionally, the
author elaborates a metacritique of the framework in which the private sphere
is one-sidedly described as a victim of wrong interference by state institutions
Strukturalni Realizam – Potraga za Nosiocem Realnosti
U po sled nje dve de ce ni je sta ra ras pra va o re al no sti na u ke za o kre nu la
je od pi ta nja o sta tu su en ti te ta ka sta tu su stru ku ra ko je na u ka opi su je. Po ku ša ću
da pred sta vim pred no sti i ma ne ovog no vog re a li stič kog fo ku sa na stru ku re i
isto vre me no ana li zi ram ši ru sli ku raz vo ja na uč nog re a li zma. Struk tu ral nim re a lizmom
ba vi ću se u for mi u ko joj se mo že na ći kod Džo na Vo ra la i Džej msa Lej dime
na. Po seb no, is pi ti va ću od nos nji ho vih re še nja pre ma ar gu men tu na osno vu
na uč nih re vo lu ci ja – pe si mi stič koj me ta-in duk ci ji. Tvr di ću da ove re a li stič ke strate
gi je ni su do volj no ube dlji ve da bi smo na pra vi li ta kav skok u on to lo gi ji i pretpo
sta vi li po sto ja nje ‘’ono stra ne’’ struk tu re (ne za vi sno od pi ta nja da li je to na uč no
re le vant no) – pr ven stve no za to što ni jed na ni dru ga ne uspe va ju da na za do vo ljava
ju ći na čin iden ti fi ku ju struk tu ru, ko li ko god ge ne ral nu, ko ja se u sme ni na uč nih
te o ri ja aku mu li ra.In the last two decades the old debate concerning reality of science shifted from questions regarding scientific entities to questions regarding scientific structures. I will present and assess advantages and drawback of this new realists’ focus on structures, and at the same time analyze the wider picture of development of the scientific realism. The structural realism will be tackled in the form encountered in works of John Worrall and James Ladyman. Special attention will be devoted to the relationship of their solutions to the argument based on the scientific revolutions - the pessimistic meta-induction. I will argue that these realist’s strategies are not sufficiently convincing to steer us to make a leap in ontology and presume the existence of meta-physical structure (regardless of the question is it scientifically relevant) - in the first place because neither one of them manages to satisfactorily identify a structure, however general, which accumulates in the scientific-theory change. [Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. OI179041: Dinamički sistemi u pirodi i društvu: filozofski i empirijski aspekti
Werner Konitzer, David Palme (Hrsg.) »Arbeit«, »Volk«, »Gemeinschaft«. Ethik und Ethiken im Nationalsozialismus, Jahrbuch zur Geschichte und Wirkung des Holocaust, Campus Verlag, Frankfurt a.M./New York, 2016
Richard Wolin. Heidegger’s Children: Hannah Arendt, Karl Lowith, Hans Jonas, and Herbert Marcuse . Princeton University Press, Princeton N.J., 2015
Čvorovi između fašizma, post-fašizma i neoliberalizma
Ovaj članak je napisan u kontekstu rasprave o neoliberalizmu u Srbiji. Ne mali broj komentatora jenegirao postojanje neoliberalizma u stilu da je to ideološka izmišljotina nezadovovoljnih sa sadašnjim
stanjem sveta, ili jeftini resentiman. Neoliberalizam
zaista može da postaje prazni šlagvort, ako se nevezuje za strukturalne determinacije kapitalizma. Ovde se to pretpostavlja, ali se traga za još jednomdeterminacijom bez koje se mnogo toga ne može razumeti: fašiza
National, post-national, transnational. Is post-Yugoslav literature an arguable or promising field of study?
Etika kao element profesionalne supkulture u obaveštajnom radu
Tema etike je blisko povezana sa pitanjem o individualnim i ličnim performansama profesionalaca koje se pozicionira u institucionalnim okvirima. Umnožavanje obaveštajnih aktivnosti kao dela borbe protiv transnacionalnog organizovanog kriminala i terorizma, zbog specifičnih ovlašćenja i upotrebe posebnih istražnih tehnika kojima se zadire u standardni korpus građanskih i ljudskih prava, istovremeno je uticalo na povećanje interesa za etički aspekt tih aktivnosti. Usmeravanje pažnje na etička pitanja u obaveštajnom radu uslovilo je pojavu etike obaveštajnog rada kao nove naučne oblasti u okviru koje se istražuju brojni etički problemi sa kojima se obaveštajna zajednica suočava, ali i formira teorija koja bi bila ekvivalent teoriji pravednog rata.
Bezbednosni sektor je oblast u kojoj profesionalci uživaju veći stepen autonomije u odnosu na druge profesionalce koji zastupaju javni interes. Diskreciono odlučivanje utemljeno na interpretaciji jeste ključna karakteristika operativnog nivoa rada. U razvijenim demokratskim sredinama gde su institucije ustrojene po principu uslužnog servisa građana kao njihovih klijenata, legitimno je i pitanje troškova bezbednosnog sektora, i to kako ekonomske tako i društvene cene. Društvena cena bezbednosti se odnosi na njen društveni uticaj.
U radu se upućuje na moguć negativan uticaj na društveni život koji bezbednosne mere i praksa mogu imati iako su delotvorni u smislu odvraćanja bezbednosnih pretnji, pa zbog toga nisu prihvatljivi kao produktivni jer ugrožavaju društveni poredak i kvalitet života u smislu usvojenih vrednosti. Cilj ovog rada je doprinos konsolidaciji argumentacije o nužnosti institucionalizacije kontinuiranog karijernog razvijanja etičke kompetencije u bezbednosnom sektoru
Divergentni putevi srpske elite
Povodom izlaska iz štampe knjige Latinke Perović Dominantna i neželjena elita. Beleške
o intelektualnoj i političkoj eliti u Srbiji (XX–XXI vek) (Beograd, 2015), autor se u radu bavi analizom rezonance koju je ona imala u javnosti, akcentujući pre svega dve kardinalne i paradigmatične ličnosti u njoj. Marko Nikezić i Dobrica Ćosić predstavljali su personifikacije divergentnih puteva kojima je srpska intelektualna i politička elita stremila u drugoj polovini XX veka. Prvi, kao emanacija neželjene elite koja je rušila petrifikovane obrasce ideoloških kontituiteta, i drugi, kao ključni diseminator dominantnog ideološkog obrasca savremenosti. Navedena kontroverza karakteristična je i danas za srpsko društvo