University of Arts in Belgrade
Digital Repository of the Institute for Philosophy and Social Theory, University of BelgradeNot a member yet
4571 research outputs found
Sort by
Combatting Corruption Capably: An Assessment Framework for Parliament’s Interaction with Anti-Corruption Agencies
No full text
Comprehensiveness and Reasonableness of the Conceptions of the Good in the Dispute of Political Liberalism and Perfectionism
No full textU članku se tvrdi da John Rawls u svojoj kritici perfekcionizma sa stajališta liberalističke
neutralnosti razmatra koncepcije dobra bez demarkacije između njih, odnosno bez njihova
razlikovanja. Naime, Rawls ne razrješava pitanje o tome je li tu riječ o sveobuhvatnoj religijskoj odnosno filozofsko-etičkoj koncepciji ili je riječ o parcijalnom poimanju lokalnih
vrijednosti, dobara i ciljeva. Bez obzira na spornu upotrebu pojma sveobuhvatnosti, neophodno je zadržati koncept razložnosti jer poimanja dobra, da bi bila relevantna u političkoj
raspravi, trebaju biti relativno dobro zasnovana, konzistentna i koherentna. Kada se pođe
od danih razlikovanja, može se tvrditi da u pojedinim slučajevima uvođenje razmatranja
određenih dobara u rasprave o osnovnim principima političkog ustrojstva može biti dobro
potkrepljeno i, sa stajališta razložnog pluralizma, moralno opravdano. Ipak, umjereni liberalistički perfekcionizam treba precizirati odnose li se političke odluke na stvaranje opcija,
na promociju vrijednih ili na odvraćanjComprehensiveness and Reasonableness of the Conceptions of
the Good in the Dispute of Political Liberalism and Perfectionism
Abstract
The paper argues that Rawls’ critique of perfectionism from the standpoint of neutral liberalism
scrutinizes the conceptions of the good without demarcation between them, that is, without distinguishing whether they are comprehensive religious or philosophical conceptions, or whether
they are piecemeal comprehensions of local values, concepts and goods. In addition to the high
contestability in the use of the concept of comprehensiveness, it is necessary to retain the concept
of reasonableness, as comprehensions of the good have to be to some extent well-founded, consistent and coherent to be considered relevant in a political dispute. Considering these distinctions, it can be claimed that, in particular cases, the application of considerations of the good
in disputes concerning constitutional essentials can be supported and, considering reasonable
pluralism, morally justified. Nevertheless, moderate perfectionism has to specify whether political decisions create and support options, promote valuable goods or they discourage worthless
goods. It is necessary to delineate the limits of perfectionistic measures accordingl
Prednost Epikurovog shvatanja obrazovanja
No full textEpikurejski obrazovni pristup ovjekovječen u njegovoj filozofskoj školi nazvanoj „Vrt“, bazira se na tada (a i sada) vrlo otvorenim i liberalnim principima: poštovanju, prihvatanju različitosti, eliminaciji urođenih prednosti ili razlika i slobodi izbora. Svijest o potrebi za ovako jednom
modernom obrazovnom koncepcijom javlja se kao posledica tadašnjih političkih okolnosti i kao reakcija na prethodno formulisane obrazovne teorije. Političke okolnosti su obojene propadanjem snažnog grčkog demokratskog ustrojstva i zamjene polisa velikim carstvom, što je posledica osvajanja Aleksandra Velikog. S druge strane, nasuprot epikurejskim idejama o obrazovanju stoji prethodno utemeljen obrazovni sistem realizovan u Platonovoj „Akademiji“.
U izlaganju ću ponuditi kratak osvrt na epikurejsko shvatanje učenja iobrazovanja i postaviti ga nasuprot čvrsto utemeljenoj i veoma značajnoj Platonovoj obrazovnoj teoriji. Epikurov pristup učenju kao i metodologija rada sa učenicima se zasnivaju na principima otvorenosti i slobode, procesa saznavanja kao vida relaksacije, individualnog samoostvarivanja i lične afirmacije, kako u intelektualnom tako i u pragmatičkom smislu. Takođe, pored pomenutog značajno je istaći insistiranje na cjeloživotnom procesu saznavanja i obrazovanja, kao i primjeni stečenih (sa)znanja na svakodnevni, obični život. Pristup utemeljen na ovim koncepcijama može predstavljati pozitivan odgovor na uobičajene kritike koje se upućuju obrazovnim idejama Platona, od kojih je najznačajnija ta da je čovjekovo obrazovanje u direktnoj sprezi sa potrebama države, odnosno da postoji samo jedan način na koji čovjek može živjeti dobar život – a to je da ga živi u skladu sa svojim urođenim sposobnostima koje će se razvijati u jednom od tri društvena staleža – radnici, vojnici ili vladaoci. Epikur, s druge strane, nudi jednu manje strogu obrazovnu koncepciju, čije utemeljenje jeste u jakoj individualnosti pojedinca, njegovoj intelektualnoj moći da odabere i odluči čime da se bavi i na koji način, kao i čvrstom uvjerenju u eliminaciju predrasuda i pretpostavke urođenih sposobnosti i afiniteta. A da bismo sve to postigli, smatrao je, neophodno je da se bavimo filozofijom, jer nam ona u stvari predstavlja sredstvo za dostizanje konačnog cilja života – a to je život ispunjen uživanjem
John the Evangelist as the Forerunner of the Word: Reading St Maximus the Confessor's Ambiguum 21
No full textThe paper deals with the Amb. 21 of St Maximus the Confessor in which he attempts to resolve the ambiguity posed by St Gregory the Theologian calling John the Evangelist ‘the forerunner of the Word’. Maximus’ solution is analyzed in detail as it provides significant insights into not only his understanding of the iconic nature of the Gospel as it relates to the world to come, but also into the way he develops his theological reasoning, as well as his understanding
of the authority of the patristic authors
Lični identitet i teza proširene kognicije
No full textTezom proširene kognicije tvrdi se da se kognitivni procesi proširuju u okruženje izvan glave
kognitivnog subjekta. Postavlja se pitanje kakve implikacije ovakva teorija kognicije nosi po pitanje ličnog identiteta. U ovom radu ispituju se takve implikacije u odnosu na telesni kriterijum i
psihološki kriterijum ličnog identiteta. Zaključak je da je tezu proširene kognicije bolje posmatrati
u umerenijoj varijanti utelovljenosti kognicije, da bi se izbegli ontološki problemi vantelesnog
kognitivnog aparata, u odnosu na lični identitet subjekta; uz prihvatanje telesnog kriterijuma
ličnog identiteta.UDK: 165.1/.
Twenty-five years later: The impact of war and forcible displacement on collective identities of Semberians and refugees in Bijeljina
No full textIzučavajući ovu temu sa značajne vremenske distance od dvije i po decenije, ovaj rad bavi se pitanjem kako su rat i prisilno raseljenje uticali na kolektivne identitete srpskih stanovnika Bijeljine, grada na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine. Konkretno, rad izučava odnos između domicilnog i nekadašnjeg interno raseljenog stanovništva – Semberaca i izbjeglica, kao i način na koji je taj odnos uticao na stvaranje, mijenjanje i razvijanje njihovih kolektivnih identiteta. Time se želi ukazati na identitetski pluralitet koji postoji unutar jedne etničke grupe i na prostoru jedne mikro-zajednice, a koji igra značajnu ulogu u procesu integracije nekadašnjih interno raseljenih lica, kao i njihovog razumijevanja sebe i drugih. Kao što slučaj Bijeljine pokazuje, rat u Bosni i Hercegovini i prisilno raseljenje stanovništva koje ga je pratilo, nije stvorio samo snažne podjele između različitih etničkih grupa, nego i unutar iste etničke grupe. Dok neke od tih podjela opstaju tek na nivou stereotipičnog prikaza onog “drugog”, druge imaju potencijal da stvore značajne društvene podjele koje prevazilaze okvire bijeljinske mikro-zajednice
O primatu negativne slobode
No full textPrvi dio rada posvećen je izlaganju razumijevanja dva pojma političke
slobode Isaiaha Berlina: pozitivnog i negativnog. Posebna pozornost posvećuje se
određivanju negativne koncepcije slobode i vrijednosnog pluralizma. Drugi dio rada
navodi neke relevantne i utjecajne primjedbe koje su upućene, ili se mogu uputiti,
Berlinovu binarnom razvrstavanju slobode, kao i odgovore apologeta negativne slobode na te primjedbe. Također se prikazuju alternativne konceptualizacije slobode, prije svega MacCallumova “tripartitna” te Skinnerova i Pettitova “republikanska”, ne bi li se izoštrile točke spora. U kratkom zaključku se sugerira da negativna sloboda nije dovoljan, ali jest neophodan uvjet svakog smislenog govora o njoj. Autor izražava uvjerenje da se takva interpretacija podudara s Berlinovom namjerom
Sanja Simper, Židovi u Rijeci i liburnijskoj Istri u svjetlu fašističkog antisemitizma (1938. - 1943.)
No full textPrikaz knjige: Sanja Simper, Židovi u Rijeci i liburnijskoj Istri u svjetlu fašističkog antisemitizma (1938. - 1943.