University of Arts in Belgrade
Digital Repository of the Institute for Philosophy and Social Theory, University of BelgradeNot a member yet
4571 research outputs found
Sort by
Parliament’s Relationship to Anti-corruption Agencies: Evidence from Lithuania, Ukraine and Serbia
Holokaust, rat i transnacionalno sećanje: svedočanstvo iz jugoslovenske i postjugoslovenske književnosti
Polazeći od novijih dostignuća u oblasti studija sećanja,
posebno rasprava o transnacionalnom sećanju, ova knjiga nudi uporednu analizu pamćenja Holokausta u Jugoslaviji i njegovog ukrštanja s drugim oblicima ekstremnog nasilja. Skretanjem pažnje na složenost procesa sećanja na Holokaust, kako u
razdoblju jugoslovenskog socijalizma, tako i u postjugoslovenskom periodu, knjiga pruža nov pogled na balkansku (književnu) istoriju i pokazuje da traumatična sećanja na Balkanu mogu prekoračivati nacionalne granice. Na tragu Majkla Rotberga
– koji tvrdi da komparativni kritičar prvo mora da konstruiše
nov arhiv da bi osvetlio višesmernu dinamiku sećanja (Multidirectional: 18) – uz dobro poznate tekstove o Holokaustu, ovde
razmatram i one koji su do sada bili marginalizovani, i istražujem zamišljene veze koje oni formiraju s drugim (pri)povestima
o ekstremnom nasilju.Preveli s engleskog
Adriana Zaharijević i Aleksandar Pavlovi
Pluralnost, normativnost i telo: odgovor Sanji Bojanić i Adriani Zaharijević
The first part of the text is a précis of the monograph Phenomenology of Plurality: Hannah Arendt on Political Intersubjectivity, a phenomenological analysis of Arendt’s core notion of plurality that unites the fields of phenomenology, political theory, social ontology, and Arendt studies. In the second, larger part, the author responds to the comments given by Sanja Bojanić and Adriana Zaharijević, in order to clarify some key concepts and positions presented in the book.Prvi deo teksta je précis monografije Fenomenologija pluralnosti: Hanah Arent o političkoj intersubjektivnosti, fenomenološke analize pluralnosti kao središnjeg pojma kod Arent koji ujedinjuje polja fenomenologije, političke teorije, socijalne ontologije i studija o Arent. U drugom i dužem delu, autorka odgovara na komentare Sanje Bojanić i Adriane Zaharijević kako bi razjasnila neke od ključnih pojmova i pozicija predstavljenih u knjizi
Zadatak buđenja osnovnog raspoloženja i pokazivanje prikrivenog osnovnog raspoloženja našeg današnjeg tubitka
Izvornik: Martin Heidegger (2004), “Die Aufgabe der Weckung einer Grundstim-mung und die Anzeige einer verborgenen Grundstimmung unseres heutigen Daseins” u: Martin Heidegger, Die Grundbegriffe der Mataphysik: Welt-Endlichkeit-Einsamkeit(Wintersemester 1929/30), Frankfurt a.M.: Klostermann, str. 89–116. Reč je o prvom odseku prvog dela – “Die Weckung einer Grundstimmung unseres Philosophierens” – ove knjige. (prim. prev.
Una Popović, Istina čulnosti. Baumgarten i problem zasnivanja estetike, Beograd: Srpsko filozofsko društvo, 2019.
Građanstvo, nacionalizam i ustavna demokratska država
Још од Француске револуција сукобљавају се принципи просветитељства који у својој основу имају једнако морално вредновање свих људских бића и
универзално гарантована права и патриотско вредновање посебног начина живота
једне заједнице. У крилу апсолутистичке монархије настали су предуслови за развој
индивидуалистичког грађанског друштва, а модерна држава је раскинувши са феудалним поретком легитимисала себе као просветитељски пројекат заснован на универзалним људским правима. Истовремено су већина модерних државе националне државе
које су спроводиле политике које су асимиловале мањинске заједнице. Национализам
је од настанка модерне државе служио као везивно ткиво индивидуалистичког
грађанског друштва. У овом тексту одговарам на питање да ли је могуће на концептуалном нивоу одвојити државу, грађанство и национализам и конципирати лојалност
према држави на рационалним основама. Следећи тезу да је веза модерне државе и
национализма историјски контингентна анализирам могућност лојалности засноване
на рационалном и активном грађанству и комуникацији грађана у јавној сфери. Један
такав одговор био би заснован на концепту уставног патриотизма који прави отклон од
националистичке концепције грађанства истовремено стварајући јединствену лојалност грађана према поретку.Since the French Revolution, the principles of the Enlightenment which
were based on the equal moral evaluation of all human beings and universally guaranteed
rights clashed with the patriotic value of the special way of life of a community. Under the
absolutist monarchy, the preconditions for the development of an individualistic civil society
were created, and the modern state, breaking with the feudal order, legitimized itself as an
enlightenment project based on universal human rights. At the same time, most modern
states are nation-states which were pursuing policies that assimilated minority communities.
Since the emergence of the modern state, nationalism has served as the connective tissue of
individualistic civil society. In this paper, I answer the question of whether it is possible on a
conceptual level to separate the state, citizenship and nationalism and to conceptualize loyalty to the state on rational grounds. Following the thesis that the connection between the
modern state and nationalism is historically contingent, I analyze the possibility of loyalty
based on rational and active citizenship and communication of citizens in the public sphere.
One such answer would be based on the concept of constitutional patriotism, which deviates
from the nationalist conception of citizenship while creating a unique loyalty of citizens to
the polity
Concept of Attention in Bergson’s and Husserl’s Philosophy
Članak se na komparativan način bavi pojmom pažnje u Bergsonovoj i Husserlovoj filozofiji. Posebna pažnja posvećena je njihovoj konfrontaciji sa psihološkim tumačenjima pažnje, kao i metodološkim aspektima njihovih teorija. Analizira se vitalnost, intencionalnost
i temporalnost pažnje, imajući u vidu složenu terminološku pozadinu i kod Bergson i kod
Husserla. Autor smatra da ih povezuje to što pažnju određuju kao dinamičnu unutrašnju
modifikaciju, s različitim dimenzijama sadašnjosti, prošlosti i budućnosti. Istovremeno su
uzete u obzir sličnosti i razlike u pogledu najvažnijih dilema.The paper comparatively deals with the concept of attention in Bergson’s and Husserl’s philosophy. Special attention is devoted to their confrontation with psychological interpretations,
as well as to methodological aspects of their theories. Analysed are the vitality, intentionality
and temporality of attention by keeping in mind the complex terminological background in
both Bergson and Husserl. The author holds that what connects them is that they both define
attention as an inherent dynamic modification, with the different dimensions of presence, past
and future. Similarities and differences are both taken into consideration concerning the most
important dilemmas
Oto Bauer: ideja nacije kao pluralne zajednice i pitanje teritorijalne i neteritorijalne autonomije
This article presents a detailed analysis of the concept of nation in the
work of Austro-Marxist Otto Bauer. In his view, the nation is conceived
as an evolutionary process of political, open and plural construction. His
work also unravels the connections of nation with a plurinational democratic
state, which was at the time a novel political and institutional vision. The
article argues that his work is very relevant today, with rising complexity
of the new contexts of global society and the multiplication of migrations
and refugees; and the need to respond through an accommodation of
minorities through mechanisms of territorial and non-territorial autonomy.
Much of these concerns form the substance of Otto Bauer’s work.Ovaj članak predstavlja detaljnu analizu kocepta nacije u delu austrijskog marksiste Ota
Bauera. U njegovom viđenju, nacija je osmišljena kao evolutivni proces političke, otvorene i
pluralne konstrukcije. Njegovo delo takođe otkriva i veze između nacije sa plurinacionalnom
demokratskom državom, što je u njegovo doba predstavljalo novu političku i institucionalnu
viziju. Zastupa se stanovište da je, danas, sa sve većim usložnjavanjem novih koncepata glo balnog društva i umnožavanjem migracija i izbeglica – kao i potrebom da se na to odgovori
putem prilagođavanja manjina kroz mehanizme teritorijalne i neteritorijalne autonomije –
njegovo delo i dalje veoma relevantno. Sva ova pitanja umnogome čine samu suštinu dela
Ota Bauera
Izvan teritorijalnog pristupa: neteritorijalni pristup kosovskom pitanju
This article presents an attempt to approach the dispute over Kosovo
between Serbs and Albanians from a non-territorial perspective, with
particular focus on the preservation of the Serbian cultural and religious
heritage. First, we argue that the Kosovo issue is at present commonly
understood as an either-or territorial dispute over sovereignty and
recognition between Serbian and Kosovo Albanian politicians. However,
we claim that a lasting resolution to the Kosovo issue actually needs to
account for at least three separate aspects: 1) status of Northern Kosovo
which is ethnically Serbian and still maintains various ties with the Serbian
state, 2) status of Serbian cultural and religious heritage, chiefly UNESCO
world heritage Serbian medieval monasteries and churches and 3) the
fact that the Serbian population in central Kosovo, i.e. south of the river
Ibar, where most of the mentioned monasteries and churches are located,
are located in small municipalities or enclaves of Serbs surrounded by
vast Albanian populations. We examine the applicability of the non–
territorial approach (NTA) to the Kosovo issue by analyzing the normative
framework directly regulating the Serbian cultural and religious heritage
in Kosovo, its preservation and protection, particularly of Serbian Orthodox
monasteries, churches and other historical and cultural sites, while
comparing these regulations to the existing normative NTAs in Croatia
and Montenegro. Arguably, since most Serbian monasteries and churches
are not included in any sovereignty negotiations, we point to the potential
to combine territorial and non–territorial approaches, regardless of the
continued obstacles in implementation arising from continued contestation
of Kosovo’s sovereign status.Tekst se fokusira na neteritorijalni pristup (NTA) sporu oko Kosova između Srba i Albanaca,
posmatrano preko srpskog kulturno-religijskog nasleđa na ovoj teritoriji. Polazno stanovište
je da se kosovsko pitanje uobičajeno shvata kao teritorijalni spor između srpskih i kosov sko-albanskih političara oko priznanja suvereniteta. Stav autora je da trajno rešenje kosov skog pitanja mora obuhvatiti najmanje tri odvojena aspekta: 1) status Severnog Kosova koji
je etnički srpski i još uvek održava veze sa Srbijom, 2) status srpskog kulturno-religijskog na sleđa, odnosno srpskih srednjovekovnih manastira i crkava koji su uglavnom prepoznati kao
svetska baština UNESCO-a i 3) činjenicu da srpsko stanovništvo na centralnom Kosovu, tj.
južno od reke Ibar gde se nalazi većina pomenutih manastira i crkava, naseljava male opštine
ili enklave Srba okružene većinskim albanskim stanovništvom. Primenljivost NTA koncepta
na kosovsko pitanje analizira se preko normativnog okvira koji se direktno odnosi na srpsko
kulturno-religijsko nasleđe na Kosovu, odnosno na očuvanje i zaštitu srpskih pravoslavnih
manastira, crkava i drugih istorijskih i kulturnih mesta na Kosovu, komparirano sa NTA reše njima koja se odnose na očuvanje srpskog kulturno-religijskog nasleđa u normativnom okviru
Hrvatske i Crne Gore. S obzirom da lokacije na kojima se nalazi većina srpskih manastira i
crkava nisu uključene u pregovore o suverenosti Kosova, namera je da se ukaže na potencijale koji dolaze iz kombinovanja teritorijalnog i neteritorijalnog pristupa, bez obzira na stalne
prepreke za sprovođenje takve zamisli koja prevashodno proizlazi iz stalnog osporavanja su verenog statusa Kosova