University of Arts in Belgrade
Digital Repository of the Institute for Philosophy and Social Theory, University of BelgradeNot a member yet
4571 research outputs found
Sort by
Value identities: Personality as an ecology of values
The paper examines the concept of individual and
collective value identities based an emotionalist
understanding of values. The main perspective
it discusses is one where emotions are the most
important practical instruments for the clarification
of individual and collective values. The argument
implies that moral emotions are not irrational, but
have a logic of their own which can reliably pinpoint the persons’ value system; emotions are thus
crucial building blocks of an ethics which is able to
enhance personal and moral identity. This particular ecology of moral emotions is pivotal in crisis
periods, such as the global pandemics, wars or system crashes, either economic, or political, security,
diplomatic or cultural. In the current circumstances,
where the already shaken individual and collective
values throughout the world have been shaken by
the Covid 19 pandemic, understanding identities as
fundamentally couched in moral emotions may be
critical to saving our cultures and our legacies of
social and moral capital
Uloga Crnogorskog Tužilaštva u Slučaju Deportacija Izbeglica
Svoju odgovornost u slučaju „Deportacija izbeglica”, država Crna Gora je priznala pristajanjem na isplatu odštete oštećenima. Ipak, za ovaj ratni zločin nije utvrđena
ničija individualna odgovornost, a to u ovom radu dovodimo u direktnu vezu sa postupcima nadležnog crnogorskog tužilaštva. U radu polazimo sa teorijskih pozicija,
analizirajući neophodne uslove ratnog zločina u međunarodnim i nemeđunarodnim
sukobima, što će nam pomoći da razumemo stavove koji su zauzeli nadležni sudovi i
tužilaštvo u ovom slučaju. Dalje, ukazaćemo na poziciju u kojoj je Tužilaštvo istovremeno i osopravalo i zastupalo tezu o postojanju ratnog zločina, ali i na konflikt intersa koji je imalo. Na posletku, ukazaćemo na manjakvosti optužnice koje su uslovile
donošenje oslobađajuće presude u ovom slučaju
Angažovano istraživanje
Angažovano istraživanje (engaged research, engagierte Forschung, recherche engagée, ricerca impegnata) je oblik angažovane delatnosti koja je nastala na temelju kritički i emancipatorski nastrojene društvene teorije.Leksikografska jedinic
Reakcija
Reakcija (reaction, Reaktion, réaction, reazione) je u najprostijem smislu odgovor na drugu akciju (v. akcija) koja svojom silom ili značajem pritiska određeno telo da deluje. Kao takva, ona predstavlja osnovnu pretpostavku angažmana, u čijem se jezgru sadrži refleksija o onome što joj prethodi (v. refleksija).Leksikografska jedinic
Meditacije o smrti, filozofiji i rodu u kasnoantičkoj hagiografiji
According to Socrates, as he is described in Plato’s Phaedo, the definition of a true philosopher is a wise man who is continuously practicing dying and being dead. Already in this life, the philosopher tries to free his soul from the body in order to acquire true knowledge as the soul is progressively becoming detached from the body. Centuries after it was written, Plato’s Phaedo continued to play a role for some early Christian authors, and this article focuses on three instances where Christian women mirror Socrates and/or his definition of philosophy. We find these instances in hagiographical literature from the fourth and fifth centuries at different locations in the Roman Empire – in the Lives of Macrina, Marcella and Syncletica. These texts are all to varying degrees impacted by Platonic philosophy and by the ideal of the male philosopher Socrates. As women mastering philosophy, they widened common cultural expectations for women, revealing how Christian authors in certain contexts ascribed authority to female figures.Prema Sokratu, opisanog u Platonovom Fedonu, definicija pravog filozofa je mudar čovek koji kontinuirano vežba umiranje i smrt. Već u ovom životu filozof pokušava da oslobodi svoju dušu od tela, kako bi stekao istinsko znanje kako se duša progresivno odvaja od tela. Veko-vima nakon što je napisan, Platonov Fedon nije prestao da igra značajnu ulogu za neke ra-nohrišćanske autore, a ovaj članak se fokusira na tri slučaja u kojima hrišćanske žene opo-našalje Sokrata i / ili njegovu definiciju filozofije. Ove slučajeve nalazimo u hagiografskoj literaturi iz četvrtog i petog veka na različitim lokacijama u Rimskom carstvu - u žitijima Ma-krine, Markele i Sinkletike. Sve ove žene su, na manje ili više direktne načine i prema različi-tim strategijama u vezi sa uticajem paganske filozofije na hrišćanstvo, pod uticajem platon-ske filosofije i muškog filozofa Sokrata. Kao žene koje se usavršavaju u filozofiji, one šire zajednička kulturna očekivanja ostalim ženama i otkrivaju kako su hrišćanski autori u odre-đenim kontekstima pripisivali autoritet ženskim figurama
Moralni status životinja: stepeni moralnog statusa i pristup zasnovan na interesima
This paper addresses the issue of the moral status of non-human animals, or the question whether sentient animals are morally considerable. The arguments for and against the moral status of animals are discussed, above all the argument from marginal cases. It is argued that sentient animals have moral status based on their having interests in their experiential well-being, but that there are degrees of moral status. Two interest-based approaches are presented and discussed: DeGrazia’s view that sentient animals have interests in continuing to live, and that their interests should be granted moral weight; and McMahan’s TRIA which similarly postulates that animals have interests and that in a given situation we should compare the human and animal interests at stake. Finally, the paper concludes that the anthropocentric approach to animal ethics should be abandoned in favour of the biocentric ethics.Tema ovog rada je problem moralnog statusa ne-ljudskih životinja, tj. pitanje da li osećajne životinje imaju moralni značaj. Razmatraju se argumenti u prilog i protiv moralne relevantno-sti životinja, pre svega argument marginalnih slučajeva. Zastupa se tvrdnja da osećajne živo-tinje imaju moralni status na osnovu toga što imaju interese u pogledu svoje iskustvene do-brobiti, ali da postoje različiti stepeni moralnog statusa. Predstavljaju se i razmatraju dva pristupa zasnovana na interesima: Degrasijino gledište da osećajne životinje imaju interes da nastave da žive i da treba pripisati moralni značaj njihovim interesima. i Mekmanova TRIA teorija koja slično tome postulira da životinje imaju interese i da bi u datoj situaciji trebalo uporediti interese ljudi i životinja u pitanju. Najzad, zaključak je da bi trebalo odustati od an-tropocentričnog pristupa zarad biocentrične etike
Univerzitet u Srbiji i njegova društvena odgovornost
Pred čitaocima se nalazi istraživanje koje je 2012. godine sproveo
Centar za obrazovne politike u okviru projekta „Univerzitet u Srbiji i njegova društvena odgovornost“ koji je finansirala Fondacija
za otvoreno društvo. Sa preko stotinu intervjua i više od šest stotina
anketiniranih, istraživanje je trebalo da pruži sveobuhvatni uvid u
pitanje kako univerzitetska zajednica Srbije vidi svoju ulogu u društvu.Ova publikacija je nastala u okviru projekta pod nazivom „Škola angažovanosti – kako do demokratije u Srbiji?“ koji realizuje Institut za demokratski angažman jugoistočne Evrope u partnerstvu sa Institutom za filozofiju i
društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu, uz podršku Fondacije za otvoreno društvo
Postajanje etničkim subjektom. Kulturno-psihološka teorija etničke identifikacije
This paper offers an alternative theoretical consideration of ethnic identification in psychology. Mainstream social psychological theories are largely positivist and individualistic. New possibilities of theoretical understanding open up as the relational and symbolic nature of ethnicity enters psychological inquiry. This paper takes culture and self as two conceptual domains of social identification, following a meta-theoretical position of cultural psychology. The central focus is the cultural development of the person in social context of a given culture, specifically their ethnic identification, to which end, it looks at several processual aspects. First, ethnic culture is approached as a guiding principle and practice in everyday understanding and experience of one’s own ethnicity. Second, ethnic identification is considered a social and personal act of meaning making, which happens in a given social context, through practical activity and the discursive positioning of a person. Third, since rather than considered a conscious aspect of belonging, ethnicity is assumed and taken for granted, ruptures are considered as destabilizing events that create an opportunity for ethnic meaning reinterpretation and developmental transition. In the meaning making process, symbolic resources are conceived of as primary self-configuring tools, which are also culture[1]configuring. Ethnic meaning making is theorized as a central social[1]psychological process through which ethnic culture and a person as an ethnic subject emerge in historical perspective. Finally, the uniqueness of a singular person in the shared ethnic culture is conceptualized based on symbolic distancing from the immediate social context, through the model of knitting personal and socio-historical semiotic threads.Ovaj rad nudi alternativno teorijsko razmatranje etničke identifikacije u psihologiji. Glavne
socijalno-psihološke teorije već su razmatrane kao pozitivističke i individualističke. Nove
mogućnosti teorijskog razumevanja otvaraju se kada se u psihološko izučavanje uvedu relaciona i simbolička priroda etniciteta. Ovaj rad uzima kulturu i sopstvo kao dva konceptualna
domena socijalne identifikacije, koji slede iz meta-teorijske pozicije kulturne psihologije.
Glavni fokus rada je kulturni razvoj osobe u socijalnom kontekstu date kulture, specifično
njene etničke identifikacije, u cilju čega posmatra nekoliko procesualnih aspekata. Prvo, etničkoj kulturi se pristupa kao vodećem principu i praksi u svakodnevnom razumevanju i iskustvu sopstvenog etniciteta. Drugo, etnička identifikacije se smatra socijalnim i ličnim aktom
kreiranja značenja, koji se dešava u datom socijalnom kontekstu, kroz praktičnu aktivnost i
diskurzivno pozicioniranje osobe. Treće, s obzirom da se etnicitet ne razmatra kao svesni aspekt pripadnosti, već se podrazumeva i uzima zdravo za gotovo, rupture se razmatraju kao
destabilizujući događaji koji stvaraju prilike za reinterpretaciju etničkih značenja i razvojne
promene. U procesu kreiranja značenja, simbolički resursi se smatraju primarnim samo-konstruišućim oruđima, koji su istovremeno konstruišući za kulturu. Kreiranje etničkih značenja
se teoretizuje kao centralni socijalno-psihološki proces kroz koji etnička kultura i osoba kao
etnički subjekat nastaju u istorijskoj perspektivi. Na kraju, jedinstvenost singularne osobe u
zajedničkoj etničkoj kulturi konceptualizuje se na osnovu simboličkog distanciranja od neposrednog socijalnog konteksta kroz model pletenja ličnih i socio-istorijskih semiotičkih niti
Intentionality Sui Generis of Pleasure in Mere Reflection
In the following chapter, I will attempt to argue that feelings, and, above all, pleasure in mere reflection, ought to be understood as intentional states, and moreover, as feeling-intentionality sui generis. In the first portion of the text, I present the fundamentals of the Kantian understanding of feelings, and attempt to demonstrate why we should reject some of the conclusions of interpretations offered by Paul Guyer and Rachel Zuckert. In part two, I outline some of the particulars of pleasure in mere reflection. In part three, I detail problems relating to the question of the object of pleasure in the context of mere reflection. Finally, in part four, I propose an approach in which intentionality of pleasure in mere reflection can be understood as feeling-intentionality sui generis, explain why this understanding should be ascribed to Kant, and discuss how this might resolve some of the problems surveyed in part three