Repository of the Department of Marine Studies at the University of Split
Not a member yet
318 research outputs found
Sort by
Physiology of Acipenseridae
No full textU ovom su radu analizirane glavne fiziološke znaĉajke jesetri, vrsta porodice Acipenseridae od kojih su neke uslijed izloženosti mnogim promjenama u okolišu ugrožene i na rubu izumiranja. Jesetre su slatkovodne ili anadromne ribe, a ponajviše su poznate i gospodarski cijenjene zbog svoje ikre koja se preraĊuje u kavijar. Uz karakteristike rasta, životnog ciklusa, razmnožavanja i njegove kontrole, u ovom su radu analizirane i znaĉajke probavnog i cirkulacijskog sustava ovih vrsta.In this thesis, the main physiological characteristics of the sturgeons, species of the family Acipenseridae, some of which are due to many changes in the environment at the level of extinction, are analysed. They are freshwater or anadromous fishes, and are mostly known and economically valued as a source of the caviar. In addition to the characteristics of growth, life cycle, reproduction and its control, the features of the digestive and circulatory system of these species are also analysed
Morphological and physiological adaptations to life in extreme environmental conditions
No full textU ovoj disertaciji razmotreno je kako životinje doživljavaju svijet oko nas, posebno kako, kao socijalna bića, prepoznaju jedni druge, pronalaze hranu i imaju sposobnost prepoznati opasnost. Sve to, naravno, na samom početku zahtjeva razumijevanje kako osjetila funkcioniraju i kako se ona razlikuju među vrstama. Važna polazna točka načina opažanja svijeta je, bez obzira na koji način životinje koriste određena osjetila, tumačenje interpretacije vanjskog okoliša. Ukratko, životinje, kao i ljudi, ne osjećaju svijet kakav je već samo kako ga njihovi osjetni organi interpretiraju unutar granica njihove građe. S evolucijskog stajališta, svaka vrsta razvija svoja specifična osjetila, raspon detekcije i razine osjetljivosti koje su potrebne životinjama kako bi bile u uspješnoj interakciji s okolišem u svrhu preživljavanja. Postoje pet primarnih vrsta osjetila kod većine vrsta, a ona ovise o prirodi staništa i koje zahtjeve ta staništa postavljaju pred svoje stanovnike. Neke vrste životinja su sposobne opažati svijet na način na koji ljudi ne mogu.In this dissertation, it is considered how animals experience the world around us and in particular, how as social beings, they recognize each other, locate food and have a capacity for self-awareness. All this, of course, requires at the outset some appreciation of how the senses work and how they differ between species. An important starting point in considering the way we and other species sense the world is the simple statement that whatever sense is being used it is merely providing an interpretation of the outside world. In short, we do not sense the world as it is but merely as our sense organs interpret it within the limitations of their design. From an evolutionary standpoint, of course, any species develops only the specific senses, ranges of detection and levels of sensitivity that are required for its members to interact successfully with the environment and survive. There are five primary types of senses in most species, and they depend on the nature of the habitat and which requirements these habitats place in front of their inhabitants. Some species of animals can perceive the world in ways people cannot
Distribution and biological characteristics of squid Alloteuthis media (Linnaeus, 1758) in the northern and central Adriatic
No full textRod Alloteuthis obuhvaća tri vrste lignji: Alloteuthis media, Alloteuthis subulata, te Alloteuthis africana. U Jadranu žive dvije vrste ovog roda: A. media i A. subulata. A. media ima male dimenzije tijela i nije gospodarski značajna vrsta. Tijekom ekspedicije MEDITS u razdoblju od 1996. do 2015. godine prikupljeni su podaci pomoću kojih su izračunati indeksi brojnosti i biomase te je određena zastupljenost ove vrste po dubinskim stratumima na području GSA 17. Dodatno su laboratorijski obrađene još 1102 jedinke vrste A. media prikupljene tijekom ekspedicija 2000., 2004. i 2011. godine. Ovi podaci su korišteni za ispitivanje sastava populacije, računanje dužinsko-masenih odnosa i dužine prve spolne zrelosti. Vrsta A. media je široko rasprostranjena na području sjevernog i srednjeg Jadrana. Najbrojnija je u stratumu od 100-200 metara, a najmanje je zastupljena u stratumu od 200-500 metara. Ženke u prosjeku dosežu veću dužinu plašta od mužjaka, a također i dominiraju brojčano u odnosu na mužjake. Analiza dužinsko-masenog odnosa ukazuje da je rast negativno alometrijski što znači da jedinke vrste A. media brže rastu u dužinu nego u masu. Mužjaci spolno sazrijevaju pri manjoj dužini plašta u odnosu na ženke.Genus Alloteuthis includes three species: Alloteuthis media, Alloteuthis subulata and Alloteuthis africana. Two species of this genus can be found in the Adriatic Sea: A. media and A. subulata. A. media has small body dimensions and it is not commercially important. During MEDITS expeditions in the period from 1996 to 2015 the data were collected and used to calculate the abundance and biomass indices, and depth distribution of the species at GSA 17. In addition, 1102 specimens of A. media collected during expeditions in 2000, 2004 and 2011 were analysed in the laboratory. These data were used to analyse the composition of the population, calculate the length-weight relationships and length at first sexual maturity. A. media is widespread in the northern and central Adriatic. The highest abundance indices were found in stratum 100-200 meters, while the smallest abundance was in stratum 200-500 meters. Females reach larger mantle lengths than males, and also dominate in number when compared to males. Analyses of the length-weight relationship indicated a negative allometric growth which means that individuals of A. media grew faster in length than in weight. Males sexually mature at a smaller mantle length than females
Utjecaj sedimentacije na rast i rasprostranjenost morskih cvjetnica u zapadnom dijelu Novigradskog mora
Get PDFSeagrass meadows are extremely important as primary producers and as a habitat. They stabilize the substrate and protect the coastline from the erosion. They have enormous potential to trap carbon from the atmosphere so they act as a carbon sink. Seagrass loss is present worldwide due to anthropogenic activities and also climate change. Sediment burial of seagrass is one of the reasons for global seagrass decline. This research used videography method to document changes in sediment accumulation, seagrass density and ground coverage in western part of Novigrad Sea in time period from 2009 to 2011. Changes found in sediment accumulation are partially responsible for changes found in seagrass ground coverage. Moreover, this research confirmed the success of the videography method fir seagrass monitoring. Analysis of seagrass samples found vertical rhizome in Zostera marina and Zostera noltei which is a unique report for Z. marina and second report in the world for Z. noltei. Vertical rhizome is probably induced by sediment burial in the studied area caused by strong E-NE winds and this morphological feature can be interpreted as a local adaptation for burial tolerance of this seagrass population. Seagrass samples collected in the area with higher sediment accumulation rate showed higher belowground biomass which indicates the development of large anchoring system to better cope with hydrodynamic activity. Data gathered through this research can help improve the management of studied Natura 2000 area.Livade morskih cvjetnica iznimno su značajne kao primarni proizvođači i stanište, važan je njihov utjecaj na stabilizaciju supstrata i zaštitu obale od erozije te su vrlo učinkovite u uklanjanju CO2 iz atmosfere te predstavljaju spremišta ugljika. Zbog sve većeg pritiska antropogenog djelovanja i klimatskih promjena, morske cvjetnice nestaju diljem svijeta. Također, zatrpavanje morskih cvjetnica sedimentom jedan je od ključnih razloga njihovog nestajanja. Istraživanje provedeno za potrebe ove disertacije koristilo je metodu videografije kojom se zabilježila neto akumulacija sedimenta te gustoća morskih cvjetnica u zapadnom dijelu Novigradskog mora i promjene u pokrovu morskog dna u razdoblju 2009. – 2011. g. Uočene promjene u akumulaciji sedimenta djelomično su odgovorne za promjene nastale u pokrovu dna morskim cvjetnicama. Također, ovo istraživanje potvrdilo je uspješnost upotrebe metode videografije za praćenje promjena naselja morskih cvjetnica. Analizom prikupljenih uzoraka morskih cvjetnica Zostera marina, Zostera noltei i Cymodocea nodosa otkriven je vertikalni rizom kod vrsta Zostera marina i Zostera noltei što je jedinstveni nalaz sa vrstu Z. marina te tek drugi nalaz u svijetu za vrstu Z. noltei. Vertikalni rizom je vjerojatno induciran zatrpavanjem sedimentom uzrokovanim sjevernim i sjeveroistočnim vjetrovima, a ova morfološka osobina može se tumačiti kao lokalna adaptacija istraživane populacije morskih cvjetnica na zatrpavanje sedimentom. Uzorci morskih cvjetnica prikupljeni u području s većom stopom akumulacije sedimenta imali su veću podzemnu biomasu što upućuje na razvoj većeg “sustava sidrenja” kojim se cvjetnice pričvršćuju za dno kako bi bolje podnijele jače hidrodinamičke uvjete. Prikupljeni podaci mogu doprinijeti boljem upravljanju istraživanog Natura 2000 područja
Biološki i ekološki čimbenici koji utječu na rast ljuštura školjkaša
Get PDFBivalve mollusks incorporate life-history traits in their shells during growth making them valuable archives of environmental, biological and evolutionary information. This thesis provides insights into the biological and environmental drivers of shell growth in Callista chione, Glycymeris bimaculata and Glycymeris pilosa. The study was performed in the middle-eastern Adriatic Sea (Pag Bay, Cetina river mouth and Pašman Channel) from May 2014 until October 2015. A characterization of the feeding ecology of these species within their habitat analyzed several biochemical parameters including stable isotope and fatty acid composition. The reproductive behavior was studied applying two complementary approaches, histology and gonadosomatic index. Lastly, stable isotope analyses of carbonate samples were linked to high-resolution temperature records to describe shell microgrowth patterns. Spring and summer were identified as the periods with the best food quality in the particulate matter. Food resource partitioning was observed between C. chione and G. bimaculata at each site and the nitrogen isotopic composition of bivalve tissues was influenced by the presence of diazotroph biomass which differentiated among sites. Inter-site variations in the spawning timing and duration of C. chione were likely associated with temperature whereas in Glycymeris sp. spawning was not directly connected. Such small-scale biological responses are essential to address climate oscillation influences. Shell accretion took place between May and December pointing (i) temperature as an important determinant of shell growth (ii) food availability setting the limits for the growth season and (iii) the onset of gametogenesis close to the growth line formation, evidencing higher energy requirements for reproduction. These results contribute to knowledge on bivalve ecology in the Adriatic Sea and outlined the importance of coupling sclerochronology to ecological studies for a better understanding of species life-history traits.Školjkaši u svoje ljušture ugrađuju osobine životnog ciklusa, što ih čini vrijednim arhivima okolišnih, bioloških i evolucijskih podataka. Ovaj rad pruža uvid u biološke i ekološke čimbenike koji utječu na rast vrsta Callista chione, Glycymeris bimaculata i Glycymeris pilosa. Istraživanje je provedeno u istočnom dijelu srednjeg Jadrana (Paška uvala, ušće rijeke Cetine i Pašmanski kanal) u periodu od svibnja 2014. do listopada 2015. Karakterizacijom ekologije prehrane ovih vrsta u okviru njihovog okolnog staništa analizirano je nekoliko biokemijskih parametara, uključujući stabilne izotope i sastav masnih kiselina. Reproduktivno ponašanje se proučavalo primjenom dva komplementarna pristupa, histologije i gonadosomatskog indeksa. Analize stabilnih izotopa karbonatnih uzoraka su povezane sa zapisima temperature visoke rezolucije kako bi se opisali uzorci mikro-rasta. Proljeće i ljeto su identificirani kao razdoblja s najboljom kvalitetom hrane u mikroćesticama. Raspodjela izvora hrane je zamijećena između vrsta C. chione i G. bimaculata na svakoj lokaciji, a izotopni sastav dušika u tkivu školjkaša je bio pod utjecajem diazotrofne biomase koja se razlikovala među lokacijama. Varijacije među lokacijama, u vremenu i trajanju mriještenja vrste C. chione, su vjerojatno povezane s temperaturom, dok je kod vrste Glycymeris sp. mriještenje nije bilo izravno povezao. Takvi manji biološki odgovori su bitni za razumjevanje utjecaja klimatskih promjena. Rast ljušture se odvijao između svibnja i prosinca naglašavajući (i) temperaturu kao bitnu odrednicu rasta ljušture (ii) dostupnost hrane koja određuje granice sezone rasta i (iii) nastup gametogeneze u doba formiranja linije rasta, pokazujući veću potrebu za energijom tijekom razmnožavanja. Rezultati ovog istraživanja pridonose poznavanju ekologije školjkaša u Jadranskom moru, a istaknuli su važnost povezanosti sklerokronologije s ekološkim studijama za bolje razumijevanje osobina životnog ciklusa školjkaša
Biology of Sepia officinalis, Linnaeus, 1758, in the central Adriatic
No full textU ovom su radu predstavljeni rezultati istraživanja vrste Sepia officinalis, Linnaeus, 1758, na području srednjeg Jadrana. Dio biološkog materijala predstavljaju mjesečni uzorci (N =350) prikupljeni 1998/99., a dio (N =18) su uzorci prikupljani od veljače do lipnja 2017. Odnos spolova (m/ž) bio je 1,36. Dužina plašta jedinki iznosila je od 53 do 230 mm (110 ± 21,64 SD), a masa tijela od 53,3 do 985,7 g (178,3 ± 116,93 SD). Dužinsko maseni odnos je negativno alometrijski (b < 3), a koeficijent rasta bio je veći za ženke nego za mužjake. Dužina plašta prve spolne zrelosti kod mužjaka bila je 87 mm, a kod ženki 105 mm. Fekunditet zrelih ženki varirao je između 318 i 588 oocita, sa srednjom vrijednošću 436 (± 104 SD). Dužina oocita kretala se od 0,93 do 8,09 mm. U gonadama zrelih ženki istovremeno su bile prisutne oocite u različitim stadijima razvoja, što ukazuje na isprekidano terminalno razmnožavanje kod ove vrste. Broj spermatofora u mužjaka bio je od 758 do 2934 ( ± 1056 SD), a dužina u rasponu od 3,41 do 16,5 mm (± 3,41 SD).This theisis presents results of the study of the species Sepia officinalis, Linnaeus, 1758, in the Central Adriatic Sea. Part of the biological material represents monthly samples (N =350) collected in 1998/99, and the other group (N=18) were samples collected between February and June 2017. Sex ratio (m/f) was 1,36. Mantle length of specimens ranged from 53 to 230 mm (110 ± 21,64 SD), and body weight from 53,3 to 985,7 g (178,3 ± 116,93 SD). The length-weight relationship is negatively allometric (b < 3), and the growth coefficient was higher for females than for the males. The mantle length at first sexual maturity was 87 mm in males and 105 mm in females. Fecundity of mature females was found to vary between 318 and 588 oocites, with an average of 436 (± 104 SD ). Oocytes length measured from 0,93 to 8,09 mm. In the gonads of mature females oocytes at different stages of development were found, indicating that the species has an intermittent terminal spawning. The number of spermatophores in males ranged from 758 to 2934 ( ± 1056 SD), and the length from 3,41 do 16,5 mm (± 3,41 SD)
Cephalopod species captured by trawling in the northern and central Adriatic Sea: Data analysis of MEDITS 2016.
No full textU ovom diplomskom radu su analizirane populacije glavonožaca sjevernog i srednjeg
Jadrana. Uzorci su prikupljani pridnenom povlačnom mrežom koćom, tijekom međunarodne
ribarstveno-biološke ekspedicije MEDITS provedene u ljeto 2016. godine. Obradom podataka
izabrane su najzastupljenije vrste glavonožaca u ulovima prema indeksima brojnosti i
biomase, a to su: Sepia elegans, Sepia officinalis, Alloteuthis media, Loligo vulgaris, Illex
coindetii, Todaropsis eblanae, Eledone cirrhosa, Eledone moschata i Octopus vulgaris. U
rezultatima je prikazana njihova rasprostranjenost po dubinskim stratumima (10-50 m, 50-100
m, 100-200 m i 200-500 m) i ribolovnim zonama (A, B, C, D, EF i G). Najveći broj vrsta
nađen je na dubinama od 50 do 200 m. Najveće vrijednosti indeksa brojnosti zabilježene su na
dubinama od 100 do 200 m, a najveći prosječni indeks biomase bio je u stratumu 200 do 500
m. Eledone moschata imala je najveći indeks biomase u stratumima 10-50 m i 50-100 m.
Najbrojnija vrsta u stratumima 50-100 m i 100-200 m bila je A. media, dok su u stratumu 200-
500 m bile najzastupljenije vrste I. coindetii i T. eblanae. Najveći indeksi brojnosti i biomase
glavonožaca su zabilježeni u ribolovnoj zoni C.In this thesis, populations of cephalopods in the Northern and Central Adriatic Sea were
analyzed. Data were collected with bottom-trawl net, during international fishery-biological
expedition MEDITS in summer 2016. The most representative species were chosen, based on
biomass and abundance indices, and these were: Sepia elegans, Sepia officinalis, Alloteuthis
media, Loligo vulgaris, Illex coindetii, Todaropsis eblanae, Eledone cirrhosa, Eledone
moschata and Octopus vulgaris. In the results their abundance was presented by depth strata
(10-50 m, 50-100 m, 100-200 m and 200-500 m) and fishing areas (A, B, C, D, EF and G).
The most of the species were caught in depth stratum 50-200 m. The highest abundance index
was in stratum 100-200 m and the highest biomass index in stratum 200-500 m. Eledone
moschata had the highest biomass index in depth strata 10-50 m and 50-100 m. The most
abundant species in strata 50-100 m and 100-200 m was A. media, while in stratum 200-500
m, the most abundant were I. coindetii and T. eblanae. The highest biomass and abundance
index of cephalopods were recorded in the fishing area C
Fishery optimisation models aimed at improving management of marine fisheries in Croatia
Get PDFOvaj rad predstavlja koncept sustava za podršku odlučivanju u morskom ribarstvu (SPO MR) koji u bazi modela uključuje modele za unaprjeđenje sustava upravljanja morskim ribarstvom i namijenjen je za oblikovanje novih politika i strategija upravljanja ribarstva. Validacija modela optimizacije ribolova u funkciji unaprjeđenja sustava upravljanja izvršena je na primjeru koćarskog ribolova i koćarske flote Republike Hrvatske upotrebom višekriterijalnih metoda AHP i PROMETHEE. U validaciji predloženih optimizacijskih modela korišteni su podaci prikupljeni tijekom monitoringa demerzalnih vrsta morskih organizama; istraživanja na brodu; podatci od Uprave ribarstva; Osiguravatelja; Državnog zavoda za statistiku i drugih sekundarnih izvora. Korištena tehnika za uključivanja relevantnih dionika u procesu strateškog, održivog planiranja u procesima odlučivanja pokazala se korisnom za dizajniranje specifičnog SPO MR. Novost i znanstveni doprinos predloženog SPO MR ostvareni su generiranim modelima i kriterijima proisteklim iz pristupa temeljenog na ekosustavu uključujući elemente cijelog istraživanog sustava, biološkog i socio-ekonomskog. Elementi višekriterijalnog modela su kreirani i ocijenjeni u suradnji s identificiranim grupama dionika predmetnog sustava. Analiza 166 koćarskih plovila do razine jednog ribarskog broda naglašava fleksibilnost i raznolikost u kreiranju politika i strategija za održivo upravljanje koćarskom flotom, te se može koristiti za postizanje usklađenosti između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti što predstavlja jedinstveni pristup u dostupnoj literaturi.This dissertation presents a decision-making support system for marine fisheries (DSSMF), including models for improving the marine fisheries management system, intended for use in the shaping of new fishery management policies and strategies. Validation of fishery optimisation models was performed on the example of the trawl fishery and trawl fleet of the Republic of Croatia, using the multicriteria methods AHP and PROMETHEE. Validation of these models applied data collected during demersal species monitoring and on-board research, and data from the Fisheries Directorate, insurance companies, Central Bureau of Statistics and secondary sources. Including relevant stakeholders in the strategic and sustainable planning process of decision-making proved to be beneficial in designing a specific DSSMF. The novelty and scientific contribution of the proposed DSSMF ensues from the generated models and criteria from the ecosystem-based approach, including biological and socio-economic elements. Elements of the multicriteria model were selected and assessed in cooperation with identified stakeholder groups. The analysis of 166 trawl vessels, to the level of the individual fishing boat, allows for flexibility and diversity in creating policies and strategies for sustainable management of the trawl fleet, and may be used to improve alignment between fishing capacities and opportunities, thus representing a unique approach in the literature
Denitrification efficiency in a marine recirculating aquaculture system
Get PDFU ovoj disertaciji istraživana je u činkovitost denitrifikacije u morskom recirkulacijskom akvakulturnom sustavu. Denitrifikacija je proučavana u dva bioreaktora ispunjena pergolarom (cijevnom polietilenskom mrežom) kao nosa čem denitrifikacijskih bakterija, kao izvor ugljika korištena je sladovina, a pra ćene su promjene relevantnih pokazatelja kvalitete vode; saliniteta, temperature, pH i koncentracija otopljenog kisika, nitratnog, nitritnog i amonijakalnog dušika . Pergolar se pokazao dobrom podlogom za naseljavanje bakterija, a sladovina dobrim izvorom ugljika za denitrifikaciju. Faza indukcije denitrifikacijskih biofiltara trajala je 287 dana. Denitrifikacija je bila najučinkovitija u stacionarnim uvjetima kad je brzina uklanjanja nitratnog dušika iznosila 40 mg/Ld, ili izraženo prema površini pergolara 121 mg/m2d, a prema njegovu volumenu 485 mg/Ld. Faza indukcije rotacijskog biološkog kontaktora kao nitrifikacijskog biofiltra trajala je 160 dana, a postignuta je brzina uklanjanja ukupnoga amonijakalnog dušika od 40 mg/Ld. Filogeneti čka analiza mikrobnih populacija u recirkulacijskom akvakulturnom sustavu sekvenciranjem sljedeće generacije pokazala je da je u nitrifikacijskom biofiltru bio znatan broj bakterija što provode oksidaciju am onijaka i nitrita, dok je u denitrifikacijskim bioreaktorima bio velik udio bakterija što provode heterotrofnu i autotrofnu denitrifikaciju, a bilo je i onih što sudjeluju u kruženju sumpora. Razvijena je stab ilna nitrifikacijska populacija sposobna ukloniti amonijak koji bi nastao uzgojem ribe u realnim proizvodnim uvjetima, kao i stabilna denitrifikacijska populacija sposobna ukloniti nitrat koji bi nastao nakon nitrifikacije.This dissertation studies the efficiency of denitrification in marine recirculating aquaculture system. Denitrification was studied in two bioreactors filled with pergolar (polyethylene pipe net) as the carrier for denitrification bacteria, wort was used as a carbon source, and relevant indicators of water quality were monitored; salinity, temperature, pH as well as concentrations of dissolved oxygen, nitrate, nitrite and ammonia. Pergolar proved to be a good carrier for settling of bacteria and wort proved to be a good carbon source for denitrification. Start-up phase of denitrification biofilters lasted 287 days. Denitrification was most effective in stationary conditions when the removal rate of nitrate nitrogen was 40 mg/Ld, or expressed by the surface of pergolar 121 mg/m2d, and by its volume 485 mg/Ld. Start-up phase of rotating biological contactor that served as nitrification biofilter lasted 160 days and ammonia removal rate of 40 mg/Ld was achieved. Phylogenetic analysis of microbial populations in recirculating aquaculture system by next generation sequencing showed that there was a significant number of bacteria that oxidize ammonia and nitrite in the nitrification biofilter, while in denitrification bioreactors there was a large proportion of bacteria that carry out heterotrophic and autotrophic denitrification, as well as those that participate in sulfur cycling. A stable nitrification population able to remove ammonia that would arise form fish farming in real production conditions was developed, as well as the stable denitrification population able to remove nitrate that would result after nitrification
Polycyclic aromatic compounds in the sediment of the middle and southern Adriatic Sea
Get PDFMaseni udjeli policikliĉkih aromatskih ugljikovodika (PAH-ova) određeni su u 50 uzoraka površinskog sedimenta sakupljenog s 29 lokacija u podruĉju Jadrana. Vrijednosti masenih udjela bile su u rasponu od 14,98 do 23970,92 µg kg-1. Najviše vrijednosti masenih udjela PAH-ova izmjerene su u sedimentu Šibenskog zaljeva, a najniţe vrijednosti izmjerene su u sedimentima otvorenog mora. Nesupstituirani PAH-ovi prevladavali su u sedimentima Šibenskog zaljeva i priobalnog podruĉja, a metil-supstituirani PAH-ovi u sedimentima otvorenog mora i Kaštelanskog zaljeva. Istraţivanjem masenih udjela PAH-ova u sedimentu u podruĉjima transekta te Šibenskog i Kaštelanskog zaljeva u razliĉitim vremenskim razdobljima nisu uoĉene sezonske promjene masenih udjela PAH-ova u sedimentu. Istraţivanjem porijekla oneĉišćenja utvrĊeno je pirogeno porijeklo PAH-ova u sedimentu na većini postaja u podruĉju priobalja i Šibenskog zaljeva, dok je u podruĉju otvorenog mora utvrĊeno petrogeno porijeklo. U Kaštelanskom zaljevu utvrĊen je podjednak doprinos pirogenih i petrogenih izvora ukupnom masenom udjelu PAH-ova u sedimentu. Od tri primijenjene metode za istraţivanje porijekla PAH-ova, Positive Matrix Factorisation (PMF) analiza pruţa najdetaljnije informacije o porijeklu oneĉišćenja. Potencijalna toksiĉnost sedimenta utvrĊena je na svim postajama u Šibenskom zaljevu, na jednoj postaji u Kaštelanskom zaljevu te na dvjema postajama u priobalju. Visok stupanj oneĉišćenja PAH-ovima utvrĊen je u podruĉju industrijske luke Splita, u priobalnom podruĉju Zadra te u podruĉju Braĉko- splitskog kanala, dok je na preostalim postajama u Kaštelanskom zaljevu i u podruĉju priobalja utvrĊen umjeren stupanj oneĉišćenja. Nizak stupanj oneĉišćenja odreĊen je na postajama otvorenog mora, dok je na svim postajama u Šibenskom zaljevu utvrĊen vrlo visoki stupanj oneĉišćenja, pa se ĉitavo podruĉje Šibenskog zaljeva moţe nazvati „vrućom toĉkom”. Linearnom regresijskom analizom utvrĊena je statistiĉki znaĉajna korelacija izmeĊu masenih udjela PAH-ova u sedimentu i udjela ukupnog organskog ugljika i organske tvari te slaba ili nikakva povezanost masenog udjela PAH-ova i granulometrijskog sastava.Polycyclic aromatic hydrocarbons (PAH) were investigated in 50 sediment samples collected at 29 locations in the Adriatic Sea. Total PAH concentrations ranged from 14,98 to 23970,92 µg kg-1. The highest PAH levels were determined in sediments from the Šibenik Bay and the lowest PAH levels were determined in open sea sediments. Unsubstituted PAHs predominated in sediments from the Šibenik Bay and the coastal area, while methyl-substituted PAHs were dominant in sediments from the open sea area and the Kaštela Bay. Benzofluorantenes were dominant PAH compounds in most of investigated samples. A seasonal trend in PAH concentrations wasn’t observed in any investigated area. The pyrogenic origin of PAHs was determined for each station in the Šibenik Bay and the majority of stations in the Coastal area, while in the open sea area PAH originated from petrogenic sources. Equal contribution of pyrogenic and petrogenic sources to PAH sediment levels was determined in the Kaštela Bay. Among three examined methods for the identification of PAH sources, Positive Matrix Factorization (PMF) provided the most detailed and accurate informations on the PAHs’ origin. According to the applied criteria, a high environmental risk was determined in each station of the Šibenik Bay; in station near Industrial port of Split and in two stations in Coastal zone; in Zadar area and in the area of Brac-Split Channel. A high level of pollution was determined in the area of Industrial port of Split in Kaštela Bay, in the Zadar area and in the Braĉ-Split Channel, whereas moderate pollution was determined in other investigated stations of the Kaštela Bay and the Coastal area. A low level of pollution was determined for each station in the open sea area. Due to a very high level of pollution, determined at each station of the Šibenik Bay, the entire Šibenik Bay can be considered a HOT SPOT area. Significant linear correlation was observed between PAH levels and the levels of total organic carbon (TOC) and organic matter (OM). Weak or non-existing linear correlation was determined between PAH levels and sediment grain-size distribution