Repository of the Department of Marine Studies at the University of Split
Not a member yet
318 research outputs found
Sort by
Trace element accumulation in seagrasses from the Croatian part of the Adriatic Sea
Get PDFU radu je istražena raspodjela elemenata u tragovima (Al, As, Ba, Bi, Cd, Co, Cr, Cs, Cu, Fe, Li, Ni, Mn, Mo, Pb, Rb, Sb, Sn, Sr, Ti, Tl, U, V i Zn), glavnih elemenata (K i Mg), i elemenata rijetkih zemalja (La, Ce, Pr, Nc, Sm, Eu, Gd, Tb, Dy, Ho, ER, Tm, Yb, Lu i Y) u morskim cvjetnicama (Posidonia oceanica (Linnaeus) Delile, Cymodocea nodosa (Ucria) Ascherson i Zostera noltei Hornemann) u hrvatskom dijelu Jadrana. Istovremeno, određen je sadržaj navedenih elemenata u sedimentu, kao i koncentracije Cu, Zn, Cd, Pb, Co i Ni u pridnenom vodenom sloju istraženih područja. Metodom sekvencijalne ekstrakcije procijenjen je udio elemenata u sedimentu raspoloživ za unos u cvjetnice. Utvrđeno je da je sadržaj elemenata Cd, Co, Cu, Ni, Pb i Zn u cvjetnicama nekoliko puta viši od sadržaja navedenih elemenata u vodenom stupcu, što upućuje na dobra bioakumulacijska svojstva cvjetnica. Povišene vrijednosti masenih udjela As, Cd, Co, Cu, K, Mo, Ni, Sb, Rb, U i Zn u korijenju vrste P. oceanica, u odnosu na njihove masene udjele u sedimentu, potvrđuju dobar kapacitet bioakumulacije navedenih elemenata u tkivu cvjetnice. Korelacije između sadržaja Al, Ba, Bi, Co, Cr, Cs, Cu, Fe, Li, Mn, Tl, Zn i ERZ u korijenju i sedimentu, te korelacije između sadržaja Al, Bi, Cr, Cs, Fe, Ni i Ti u rizomima cvjetnice i njihovog sadržaja u sedimentu, upućuju na mogućnost primjene vrste P. oceanica kao biološkog pokazatelja stanja sedimenta u odnosu na sadržaj navedenih elemenata. Ustanovljene razlike u raspodjeli akumuliranih elemenata u tragovima u pojedinim organima cvjetnica upućuju na različite mehanizme unosa elemenata u organizam biljke. Ovo istraživanje pruža prve opsežne podatke o sadržaju i raspodjeli elemenata u cvjetnicama u obalnom području istočnog Jadrana. Dobivena saznanja o mogućnosti primjene morskih cvjetnica kao bioindikatora onečišćenja elementima u tragovima od posebne su važnosti za priobalna područja u kojima drugi, sesilni, bioindikatorski organizmi, npr. dagnje, nisu dostupni.Distribution of trace elements (Al, As, Ba, Bi, Cd, Co, Cr, Cs, Cu, Fe, Li, Ni, Mn, Mo, Pb, Rb, Sb, Sn, Sr, Ti, Tl, U, V, and Zn), major elements (K and Mg), and rare earth elements (La, Ce, Pr, Nc, Sm, Eu, Gd, Tb, Dy, Ho, ER, Tm, Yb, Lu, and Y) was investigated in three different seagrass species (Posidonia oceanica (Linnaeus) Delile, Cymodocea nodosa (Ucria) Ascherson, and Zostera noltei Hornemann) in the area of the Croatian Adriatic coast. In parallel with measurements of trace element content in seagrasses, analyses of trace element levels in sediment and near–bottom layer of seawater were carried out. Sequential extraction method was used to evaluate the bioavailable fraction of elements in sediments. The levels of Cd, Co, Cu, Ni, Pb and Zn in seagrasses were found to be several orders of magnitude higher compared to the levels in the surrounding water column which points to a high metal bioaccumulative capacity of seagrasses. Significant positive correlations between the levels of Al, Ba, Bi, Co, Cr, Cs, Cu, Fe, Li, Mn, Tl, Zn and ERZ in seagrass roots and sediment, as well as positive correlations between the levels of Al, Bi, Cr, Cs, Fe, Ni and Ti in rhizomes and sediment, indicate that P. oceanica may be used as a bioindicator of trace elements in sediment. The obtained results provide novel information on the level and distribution of a broad set of elements in the marine seagrasses growing in the coastal area of the eastern Adriatic. Moreover, the study will provide valuable insight on bioindicator properties of seagrasses. The obtained information on the potential use of marine seagrasses as bioindicators of pollution is important for coastal areas where other, sessile bioindicator species, e.g. mussels, are not available
Distribution and activity of procaryotic microorganism in the Montenegrin part of the southern Adriatic Sea
Get PDFU ovom radu su iznesene prve spoznaje o raspodjeli i aktivnostima heterotrofnih bakterija, udjelima HNA i LNA bakterija u ukupnom broju heterotrofnih bakterija, bakterijskoj aktivnosti procijenjenoj temeljem bakterijske proizvodnje, brojnosti heterotrofnih nanoflagelata (HNF) kao glavnih predatora bakterija te brojnosti autotrofnih prokariota roda Prochlorococcus duž crnogorske obale južnog Jadrana. Vrijednosti gustoće heterotrofnih bakterija bile su u granicama od 104 do 106 st mL-1 što upućuje na zaključak da je more crnogorskog dijela južnog Jadrana imalo osobine oligotrofnog područja. Sezonska raspodjela gustoće heterotrofnih bakterija ukazuje na povišene brojnosti u proljetno-ljetnom razdoblju sa izraženim maksimumom brojnosti tijekom jeseni. Utvrđeni su široki rasponi udjela HNA (21% - 91%) i LNA (9% - 79%) grupa bakterija s dominacijom LNA bakterija tijekom proljeća, ljeta i jeseni na većini istraživanih postaja. Za vrijeme najviših vrijednosti bakterijske proizvodnje u vodenom stupcu su dominirale LNA bakterije što potvrđuje činjenicu da su LNA, kao i HNA bakterije, aktivna komponenta bakterijske zajednice te da predstavljaju važnu komponentu bakterioplanktona u oligotrofnim okolišima. Prisustvo stanica autotrofnog pikoplanktona roda Prochlorococcusa utvrđeno je na cijelom istraživanom području s najvišom brojnosti od 10 x 104 st mL-1 utvrđenom na priobalnim postajama u Kotorskom zaljevu. Analizom mehanizama kontrole ispitivanih prokariotskih mikroorganizama proizlazi da su uglavnom bili kontrolirani hranjivim tvarima, odnosno „botom up” kontrolom, što se moglo i očekivati s obzirom na oligotrofni trofički status ispitivanog područja.This paper presents the first findings of heterotrophic bacteria distribution and activity, the contribution of HNA and LNA bacterial groups, the abundance of heterotrophic nanoflagellates (HNF) and autotrophic prokaryote genus Prochlorococcus along the Montenegrin part of the southern Adriatic Sea. The values of the heterotrophic bacteria abundance were within 104-106 cells mL-1 suggesting that the Montenegrin part of the southern Adriatic Sea had characteristics of oligotrophic areas moustly. The seasonal distribution of bacterial abundance indicates increased number in the spring-summer period with significant maximum during the autumn. A wide ranges of contribution of the HNA (21% - 91%) and LNA (9% - 79%) bacteria with the domination of LNA bacteria during spring, summer and autumn at the most of the studied stations were obswerved. During the highest values of bacterial production the LNA bacteria dominated in the water column. It support the evidence that the LNA bacteria, such as the HNA, represents the active and important component of the bacterial community in the oligotrophic environments. The presence of autotrophic picoplankton genus Prochlorococcus was found throughout the study area with the highest values of 105 mL-1 cells at the coastal stations in the Bay of Kotor. To examine the mechanisms regulating bacterial abundance in the investigated area we observed the relationship between bacteria and HNF and between bacteria and chlorophyll a. The importance of bottom up control were observed as might be expected for the oligotrophic status of the studied areas
Biological and ecological characteristics of spiny gurnard Lepidotrigla dieuzeidei Blanc & Hureau, 1973 and large-scaled gurnard Lepidotrigla cavillone (Lacepede, 1801) in the southern Adriatic sea
Get PDFTemeljni cilj ovog rada je analiza biološko-ekoloških karakteristika i utvrđivanje sličnosti odnosno različitosti između populacija kokotića, Lepidotrigla dieuzeidei Blanc & Hureau, 1973 i kokotića oštruljića, Lepidotrigla cavillone (Lacepède, 1801) u južnom Jadranu. Tijekom istraživanja ulovljeno je 1 027 jedinka kokotića i 1 105 kokotića oštruljića. Raspon ukupnih duljina tijela kokotića i kokotića oštruljića bio je od 7,76 do 14,14 cm (11,01 ± 1,12) i od 7,58 do 15,34 cm (11,78 ± 1,47), a masa tijela od 4,33 do 32,18 g (14,52 ± 4,76) za kokotića i od 3,81 do 39,44 g (18,12 ± 6,91 g) za kokotića oštruljića. Omjer ženka i mužjaka kokotića iznosio je 1 : 0,59, a kokotića oštruljića 1 : 0,89. Duljinsko-maseni rast kokotića (b = 3,145) i kokotića oštruljića (b = 3,165) je pozitivno alometrijski, a najveći porast vrijednosti indeksa kondicije zabilježen je pri manjim ukupnim duljinama kod obje vrste. Kod kokotića zabilježeno je pet statistički značajnih razlika u morfometrijskim odnosima između ženka i mužjaka, a osam kod kokotića oštruljića. Intenzitet hranjenja kod obje vrste najveći je tijekom proljeća. Neophodni plijen kokotića su ličinke desetonožnih rakova, a osim njih kod kokotića oštruljića su i vrste iz reda Mysida. Rast kokotića i kokotića oštruljića opisan je von Bertalanffyjevim modelom rasta L∞ = 18,93 cm, K = 0,26, t0 = -0,91, R2 = 0,976 i L∞ = 18,20 cm, K = 0,26, t0 = -0,80, R2 = 0,983. Najstarije jedinke kokotića imale su četiri, a kokotića oštruljića šest godina. Ženke obiju vrsta postaju spolno zrele pri manjim ukupnim duljinama nego mužjaci. Fekunditet je visok, a sezona mriješćenja u južnom Jadranu kod kokotića traje od studenog do srpnja, a kokotića oštruljića od siječnja do kolovoza. Zabilježen je asinkroni razvoj ovarija. Vrijednosti ribolovne smrtnosti kokotića (F = 0,431) i kokotića oštruljića (F = 0,386) veće su od vrijednosti prirodne smrtnosti (M = 0,282 i M = 0,279).The aim of this study was to analyse biological and ecological characteristics in order to determine differences between spiny gurnard Lepidotrigla dieuzeidei Blanc & Hureau, 1973 and large-scaled gurnard Lepidotrigla cavillone (Lacepède, 1801) in the southern Adriatic Sea. Total of 1027 specimens of L. dieuzeidei and 1105 specimens of L. cavillone were collected . Total lenght of L. dieuzeidei and L. cavillone ranged from 7.76 to 14.14 cm (11.01 ± 1.12 cm) and from 7.58 to 15.34 cm (11.78 ± 1.47 cm), respectively, while total weight ranged from 4.33 to 32.18 g (14.52 ± 4.76 g) for spiny gurnard and from 3.81 to 39.44 g (18.12 ± 6.91 g) in large-scaled gurnard. Female to male ratio was 1:0.59 in L. dieuzeidei and 1:0.89 in L. cavillone. The length-weight relationship showed positive alometry, both in L. dieuzeidei (b = 3.145) and L. cavillone (b = 3.165) while highest values of condition index were recorded in the individuals with smaller total lenght. Five measured morphometric characteristics in females and males of L. dieuzeidei and eight in L. cavillone were statistically different. The highest feeding intensity in both species was recorded during spring. The dominant food component in L. dieuzeidei stomachs were decapods larvae, while in stomachs of L. cavillone with decapod larve the dominant food component were also species from order Mysida. The growth of L. dieuzeidei and L. cavillone was described using the von Bertalanffy growth model: L∞ = 18.93 cm, K = 0.26, t0 = -0.91, R2 = 0.976 and L∞ = 18.20 cm, K = 0.26, t0 = -0.80, R2 = 0,983, respectively. Maximum recorded age for L. dieuzeidei was 4 years and 6 years for L. cavillone. Females in both species reached maturity at smaller lenghts than males. Both species had asynchronous development of ovaries with prolonged spawning season: L. dieuzeidei from November to July and L. cavillone from January to August. Fishing mortality values in L. dieuzeidei (F = 0.431) and in L. cavillone (F = 0.386) were higher than values of natural mortality (M = 0.282 and M = 0.279)
Impact of anthropogenic pressure on hydrology and fauna of Hutovo blato wetlands : a holistic approach to protection and management
Get PDFMočvara Hutovo blato smještena je u delti rijeke Neretve u Bosni i Hercegovini, a po svojim značajkama pripada tipičnim mediteranskim močvarnim ekosustavima.Hutovo blato wetlands is situated in the Neretva River delta in Bosnia and Herzegovina, and due to its characteristics belong to typical mediterranean wetlands
Improving the selectivity of bottom trawls in the Adriatic and Tyrrhenian sea
Get PDFU prvom eksperimentu ispitala se selektivnost vreća pridnene povlačne mreže ko će izrađenih od 50 milimetarskog romboidnog i 40 milimetarskog kvadratnog oka. Razlika u selektivnosti između dviju navedenih konfiguracija uočena je kod vrsta Nephrops norvegicus, Galeus melastomus i Trisopterus minutus u korist kvadratnog oka. U drugom eksperimentu ispitana je razlika u selektivnosti vreća izrađenih od 40 mm kvadratnog mrežnog tega, sa razli čitim brojem oka u opsegu, gdje je uočeno da se povećanjem opsega smanjuje vrijednost parametra L50 za vrstu Mullus barbatus. Trećim eksperimentom ispitana je selektivnost pridnene povlačne mreže ko će kojoj je u zadnjem segmentu grla postavljena 90 milimetarska selektivna rešetka . Rezultati su pokazali kako se upotrebom selektivne rešetke može smanjiti koli čina prilova u ulovu, bez značajnog gubitka ulova gospodarski važnih vrsta. U četvrtom eksperimentu ispitala se selektivnost pridnene povlačne mreže ko će kojoj je u posljednjem segmentu grla postavljen selektivni panel izrađen od 50 milimetarskog kvadratnog oka. Rezultati su pokazali da prisutnost selektivnog panela, zbog malog broja riba koje su uopće došle u kontakt s njim, nema značajnog efekta na selektivnost testirane mreže. Temel jem dosadašnjih istraživanja selektivnosti pridnene povla čne mreže ko će na Mediteranu, dati su odnosi između selekcijskih parametara (L50, SR) i različitih tehničkih parametara koće za koje je poznato da utječu na selektivnost.The first experiment was set up to investigate selectivity of 40 mm square and 50 mm diamond mesh codend. The difference in selectivity between two indicated configurations was evident for Nephrops norvegicus, Galeus melastomus and Trisopterus minutus, favouring square mesh codend. The second experiment was set up to investigate the effect of changing the codend circumference made up entirely of 40 mm square mesh netting. The negative effect of increasing the codend circumference was evident only in case of Mullus barbatus, where parameter L50 was significantly reduced. Third experiment was set up to investigate the selectivity of trawl with a selective grid of 90 mm bar spacing in front of the size-selective codend made of 50 mm diamond mesh. The presence of grid proved to be good in bycatch reduction, without affecting commercial catches. Fourth experiment was set up to investigate the selectivity of trawl with the selective panel made of 50 mm square mesh, positioned in front of the size-selective codend made of 50 mm diamond mesh. The results showed no significant effect of panel on the overall selectivity. Finally, by critically reviewing existing literature on bottom trawl selectivity, general relationships between selectivity parameters (L50 and SR) and different codend technical parameters known to affect selectivity are given
Biological and ecological characteristics of the grass goby, Zosterisessor ophiocephalus (Pallas, 1814) in Novigrad sea
Get PDFProvedeno je prvo istraživanje bioloških i ekoloških osobitosti glavoča travaša, Zosterisessor ophiocephalus (Palllas, 1814) na području Novigradskog mora (Jadransko more). Tijekom istraživanja ulovljeno je 1229 jedinki, raspona ukupnih dužina tijela od 4,3 cm do 20 cm (12,30 ± 2,70 cm) i mase od 0,80 g do 76,96 g (20,11 ± 12,79 g). Omjer mužjaka i ženki iznosio je 1,13 : 1, što se statistički značajno ne razlikuje od očekivanog omjera (1:1). Srednja vrijednost ukupne dužine tijela mužjaka (13,11 cm) bila je statistički značajno veća od srednje vrijednosti ukupne dužine kod ženki (12,11 cm). Dužinsko maseni rast glavoča travaša bio je negativno alometrijski (b=2,920), a vrijednost indeksa kondicije iznosila je 0,953. Zabilježene su statistički značajne razlike u srednjim vrijednostima morfometrijskih odnosa mužjaka i ženki. Kod ženki i mužjaka uočen je spolni dimorfizam, zasnovan na obliku urogenitalne papile. Intenzitet hranjenja glavoča travaša bio je najveći u proljeće, a najmanji u zimskom razdoblju. Najvažniji plijen bili su rakovi i ribe. Starost glavoča travaša određena je očitavanjem otolita, najstarija ženka i mužjak imali su 5 godina. Rast glavoča travaša opisan je von Bertalanffyevim modelom (L∞=21,14 cm; K=0,351; t0= -1,321; R2=0,890). Razdoblje mrijesta je od veljače do svibnja, a najveće vrijednosti gonadosomatskog indeksa (GSI) zabilježene su u travnju. Relativni fekunditet ženki kreće se od 68,33 do 127,52. Niske vrijednost koeficijenta ukupne smrtnosti (Z=0,432) posljedica su relativno niske stope prirodne smrtnosti (M=0,344), dok je ribolovna smrtnost zanemariva jer glavoč travaš nije ciljana ribarstvena vrsta. Razina iskorištavanja glavoča travaša još nije upozoravajuća (E=0,203) za područje Novigradskog mora.The first study of biological and ecological characteristics of grass goby, Zosterisessor ophiocephalus (Palllas, 1814) was conducted in the area of Novigrad sea (Adriatic sea). During the research 1229 grass gobies was caught. The total body length was from 4,3 cm to 20 cm (12,30 ± 2,70 cm), and weighted from 0,80 g to 76,96 g (20,11 ± 12,79 g). Male to female ratio was 1,13:1, and it was not significantly differentiated from expected ratio (1:1). The medium value of the total body length of males (13,11 cm) was statistically significantly greater than the medium value of the total body length of females (12,11 cm). Length-weigh growth of grass goby was negative allometric (b=2,920), and the value of estimated condition index was 0,953. Statistically significant differences in the medium valued of morphometric relation of males and females are noted. Based on the shape of urogenital papillae sex dimorphism was noted it both male and female grass gobies. Feeding activity of grass gobies was the highest in spring, and the lowest in winter period. Essential prey was crustaceans and fish. Age was determined by specific reading of otoliths, and the oldest female and male were 5 years old. The growth of the grass goby was described by von Bertalanffy model (L∞=21,14 cm; K=0,351; t0=-1,321; R2=0,890). The spawning period was from February to May, and the largest value of gonadosomatic indeks (GSI) was noted in April. Relative female’s fecundity ranges from 68,33 to 127,52. Low values of total mortality coefficient (Z=0,432), is a consequence of relatively low natural mortality rate (M=0,344), while fishing mortality is insignificant due to the fact that grass goby is not a fishery species. Exploitation rate of the grass goby is still not alarming (E=0,203) for Novigrad sea
Biological and ecological characteristics of bivalve Glycymeris nummaria (Linnaeus, 1758) in the eastern Adriatic Sea
Get PDFVrsta Glycymeris nummaria jedna je od tri vrste iz porodice Glycymerididae koje nastanjuju Jadransko more. Osim podataka o rasprostranjenosti i gustoći, vrlo je malo podataka objavljeno o biologiji i ekologiji ove vrste. Cilj ovog rada je bio istražiti rast i starost, ciklus razmnožavanja i razvoj gonada, sastav masnih kiselina u probavnoj žlijezdi i mišiću te djelovanje endolita kod vrste G. nummaria. Istraživanje je provedeno u Malostonskom zaljevu u razdoblju od siječnja do prosinca 2010. godine. Zabilježeno je da ova vrsta formira jedan prsten rasta godišnje od ožujka do lipnja, a maksimalna dugovječnost je 20 godina. Prema rezultatima von Bertalanffy jednadžbe rasta je L∞=71 mm, K=0,11 g-1 te t 0=3,736 (r2=0,919). Vrijednost indeksa rasta je 2,74. Vrsta G. nummaria je razdvojenog spola s jednakim brojem jedinki mužjaka i ženki. Mrijest je zabilježen u srpnju i kolovozu. Ishrana se temelji na detritusu tijekom jeseni i zime, dok tijekom proljeća i ljeta dodatni izvor hrane čine fitoplankton i zooplankton. Vrsta G. nummaria pokazuje visoke vrijednosti zaraze endolitima, obzirom da su sve analizirane jedinke imale makroskopski vidljive promjene boje na unutarnjoj strani ljušture. Ipak, kod najvećeg broja jedinki (55,38 %) zabilježena zaraženost je opisana kao stupanj 1 - slabo zaražene te nisu zabilježene promjene ljušture s površinom većom od 69,3 %. Određivanje rasprostranjenosti vrste G. nummaria, uključujući brojnost, biomasu i sastav populacija, provedeno je na 7 lokacija u istočnom Jadranu. Uzorci su prikupljeni pomoću hidraulične dredže vongolare i metodom autonomnog ronjenja. Određene su relativno visoke vrijednosti biomase i brojnosti na području Ninskog zaljeva, dok su na ostalim lokalitetima vrijednosti biomase bile značajno manje.Glycymeris nummaria is one of three species from family Glycymerididae that lives in the Adriatic Sea. Besides its distribution and abundance, very little information has been published on biology and ecology of this species. The aim of this study was to investigate the age and growth, reproductive cycle and gonadal development, fatty acid composition of digestive gland and adductor muscle tissue and endolith infestation. Sampling was conducted in the Mali Ston Bay in the period from January to December 2010. Results of this study showed that G. nummaria forms annual growth lines from March to June and maximum longevity was estimated at 20 y. According to the von Bertalanffy growth equation values were L∞=71 mm, growth parameter, K=0,11 year-1 and t0=3,736 (r2=0,919). The value of the index growth is 2,74. Glycymeris nummaria is gonochoristic with equal numbers of adult male and female individuals. Spawning was recorded in July and August. Diet is based on detritus during the fall and winter, while phytoplankton and zooplankton were additional food source during the spring and summer. Glycymeris nummaria shows high endolith infection, considering that all the analyzed specimens had macroscopically visible changes of color at the inside of the shell. However, in the majority of individuals (55,38 %) recorded infection is described as level 1 - poor infection. There were no changes to the shell surface area greater than 69,3 %. Determining the distribution of G. nummaria including abundance, biomass and composition of the population was conducted at 7 locations in the Eastern Adriatic. Samples were collected with hydraulic dredge vongolara and SCUBA diving. Glycymeris nummaria was recorded with relatively high biomass and abundance values in Nin bay, while at other sites biomass and abundance values were significantly lower
Epizootiologic and epidemiologic characteristics of stage III Anisakis spp. Nematode larvae in the Adriatic sea and coastal area
No full textU prvom dijelu ove disertacije predstavljeni su rezultati istraživanja oblića Anisakis spp. (Dujardin, 1845) u parateničnim domaćinima. Za epizootiološko istraživanje uzorkovano je šest ribljih vrsta: inćun (Engraulis encrasicolus), srdela (Sardina pilchardus), oslić (Merluccius merluccius), pišmolj (Merlangius merlangus), plavica (Scomber japonicus) i tunj (Thunnus thynnus) te jedna vrste glavonošca (Illex coindetii) na području srednjeg dijela istočnog Jadranskog mora tijekom višegodišnjih ribarstveno-bioloških istraživanja (N = 559) i tijekom jednogodišnjeg sezonskog uzorkovanja (N = 600). U drugom dijelu uzorci za epidemiološko istraživanje priobalne populacije prikupljeni su tijekom rutinskih krvnih pretraga pučanstva na području srednje Dalmacije. Rezultati ELISA testa pokazali su ukupnu seroprevalenciju od 1,83% IgE titra na antigene oblića Anisakis spp. u krvnom serumu zdravih donora hrvatskog priobalja. Kod populacijskih podskupina A (otoci) i B (grad Split) utvrđene su različite (A = 3,5%; B = 1,5%) stope seroprevalencije, dok u kontrolnoj skupini C (Dalmatinska zagora) nisu registrirani seropozitvni ispitanici.
Rezultati pokazuju prisutnost (P = 14,2–100%) ličinki roda Anisakis u svim istraživanjem obuhvaćenim ribljim vrstama i jednoj vrsti glavonošca, iz kojih je izolirano 3 794 anisakidnih ličinki. Ekološki parametri infekcije pokazuju sezonski karakter s najvišim vrijednostima u toplom dijelu godine. U svih istraživanih vrsta postoji pozitivna korelacija između dužina domaćina i abundancije anisakidne infekcije, osim u tunja iz kaveznog uzgoja, gdje je inače primjećen ukupni pad nametničkih vrsta na kraju uzgojnog ciklusa. Molekularnom karakterizacijom 77 ličinki izuzetih za molekularnu identifikaciju oblića Anisakis spp. 74 ličinke (96,1%) identificirane su kao Anisakis pegreffii, a tri ličinke (3,9%) kao Anisakis simplex. Primjena mjera koje otklanjaju biološku opasnost uz komunikaciju sa svim dionicima (ribari, stanovništvo i zdravstveni djelatnici) može smanjti rizik od nametničke infekcije (anisakidoze) kod ljudi.In the first part, this doctoral thesis presents the results of a study of Anisakis spp. nematodes (Dujardin, 1845) in paratenic hosts. Six fish species: anchovy (Engraulis encrasicolus), sardine (Sardina pilchardus), hake (Merluccius merluccius), whiting (Merlangius merlangus), chub mackerel (Scomber japonicus) and tuna (Thunnus thynnus); and one cephalopod (Illex coindetii) were sampled for epizootiologic analysis within the central territory of eastern Adriatic over the course of multiannual fishing and biological research (N = 559) and one-year seasonal sampling (N = 600). In the second part samples for an epidemiological investigation of the coastal population were collected from routine population blood testing from the central Dalmatia. ELISA test results showed an overall seroprevalence of 1,83% IgE titer to Anisakis spp. nematode antigens in the blood sera of healthy blood donors from the Croatian coast. In population subgroups A (islands) and B (City of Split), diverse seroprevalence rates were documented (A = 3.5%; B = 1.5%), whilst the control group C (Dalmatian Zagora) recorded no seropositive examinees.
Results have shown the presence (P = 14.2–100%) of genus Anisakis larvae in all sampled fish and one cephalopod species, in total 3,794 larvae. Environmental infection parameters have shown a seasonal character with the highest values during the warm season. In all studied species, a positive correlation was established between the length of the host and abundance of anisakid infection, with the exception of cage-reared tuna, where usually a general decrease in parasite species was noted at the end of the rearing cycle. Molecular characterization of 77 Anisakis spp. nematode larvae, has shown that 74 (96.1%) were identified as Anisakis pegreffii, whilst three larvae (3.9%) belonged to Anisakis simplex. Application of the measures that eliminate biological hazards and better communication with all stakeholders (fishermen, residents and health care workers) could reduce the risk of parasitic infection (anisakidoses) in man
Rast i razmnožavanje priljepka Patella rustica Linnaeus, 1758 i fiziologija toplinskog stresa kod sredozemnih vrsta roda Patella
No full textFirst investigation of age, growth and reproduction cycle of the limpet Patella rustica on the south eastern Adriatic coast was performed. Marginal increment analysis showed annual periodicity of growth line formation, with annual growth line being deposited in May. Population structure was described and the von Bertalanffy growth curves were fitted for: asymptotic length L∞=40.86 mm, asymptotic width W∞=33.02 mm and asymptotic height H∞=14.07 mm, with corresponding values of growth constant (K) of 0.23, 0.24 and 0.21 year-1, respectively. Shells were found to grow allometrically (α=1.66). The maximum, mathematically defined longevity was 12.7 years, but only 2 individuals were observed to be more than 6 years old (6.75 and 7.75 years). Males and females were found to differ in size, with females becoming more prevalent from ~28 mm onwards, suggesting P. rustica is a protandrous hermaphrodite. Patella rustica has only one reproductive cycle per year with longer breeding period. The spawning occurred synchronously in November. The biggest oocytes were measured in ripe stage with the mean value of 115.6±44.1 µm for diameter and 329.0±125.4 µm for perimeter, while the smallest oocytes were recorded in early developmental stage, 21.3±9.7 µm for diameter and 60.2±30.5 µm for perimeter. Performed experimental research demonstrated that congeneric limpets P. rustica, P. caerulea and P. ulyssiponensis have different physiological responses to thermal stress related to their vertical zonation on the shore. Arrhenius breakpoint temperature for P. rustica was 37.9°C, for P. caerulea 35.9°C and for P. ulyssiponensis 32.2°C. Levels of hsp70 increased at 34°C and kept increasing with temperature in P. rustica, while in P. caerulea reached a maximum at 36°C. This suggests that the high shore P. rustica is able to tolerate higher temperatures than the lower shore counterparts. Temperature influenced stability of haemocytes in both P. rustica and P. caerulea, with both species showing inability to recover damaged lysosomes after stress. The results showed that Patella congeners already live at the edges of their thermal window and further temperature changes may have large-scale consequences for these species.Provedeno je prvo istraživanje starosti, rasta i reproduktivnog ciklusa priljepka Patella rustica na jugoistočnoj obali Jadrana. Analiza rubnog prirasta pokazala je periodičnost formiranja linije rasta koja nastaje tijekom svibnja. Prikupljeni su podatci o sastavu populacije te su izračunati parametri von Bertalanffy krivulje rasta za asimptotsku dužinu ljušture L∞=40,86 mm, širinu W∞=33,02 mm i visinu H∞=14,07 mm, dok su vrijednosti konstante rasta (K) iznosile 0,23 godina-1 za dužinu, 0,24 godina-1 za širinu i 0,21 godina-1 za visinu. Ljušture pokazuju alometrijski rast (α=1,66). Maksimalni životni vijek matematički je procijenjen na 12,7 godina, dok su samo dvije analizirane jedinke bile starije od 6 godina (6,75 i 7,75 godina) . Mužjaci i ženke razlikuju se u veličini. Mužjaci dominiraju u manjim veličinskim kategorijama, dok ženke postaju brojem dominantnije pri dužinama većim od 28 mm što upućuje da je P. rustica protandrični hermafrodit. Utvrđen je jedan reproduktivni ciklus godišnje s produženim razdobljem sazrijevanja gonada. Mriješćenje se odvija sinkrono u studenom. Najmanje oocite su izmjerene u stadiju ranog sazrijevanja (srednjak za promjer 21,3±9,7 µm i za opseg 60,2±30,5 µm) a najveće u zrelim gonadama (srednjak za promjer 115,6±44,1 µm i za opseg 329,0±125,4 µm). Provedeni pokusi dokazali su da tri vrste priljepaka P. rustica, P. caerulea i P. ulyssiponensis imaju različite fiziološke odgovore na toplinski stres kao rezultat njihove prilagodbe na različito zonirana mikrostaništa. Arrheniusova prijelomna temperatura za vrstu P. rustica iznosila je 37,9°C, za vrstu P. caerulea 35,9°C, a za vrstu P. ulyssiponensis 32,2°C. Kod priljepka P. rustica proizvodnja proteina hsp70 povećava se na 34°C te raste i nakon 38°C, dok se kod vrste P. caerulea smanjuje nakon 36°C, dokazujući da vrsta P. rustica može podnijeti više temperature od ostale dvije vrste. Temperatura značajno utječe na lizosomalnu stabilnost hemocita kod obje vrste, a u konačnici uzrokuje promjene u funkcioniranju metabolizma. Rezultati pokusa dokazuju da ove vrste već žive na rubu svojih temperaturnih niša, a daljnje promjene temperature mogu imati negativne posljedice
Phycotoxin profile along croatian coast of the adriatic sea and ecology of toxic phytoplankton species
No full textU radu su izneseni rezultati istraživanja sastava i raspodjele fikotosina u školjkašima na tri uzgojna područja uzduž hrvatske obale Jadranskog mora, u razdoblju od 2007. do 2008. godine. Najučestaliji su bili lipofilni fikotoksini posebice jesotoksini i okadaična kiselina. Vrsta Dinophysis fortii je na istarskom području povezana s visokim masenim udjelom okadaične kiseline i njenih estera u školjkašima.
U razdoblju od 2004. do 2011. godine analizirana je prostorna i vremenska raspodjela toksičnih fitoplanktonskih vrsta na području Istre, Šibenika i Malostonskog zaljeva. Ukupno je određeno 20 toksičnih i potencijalno toksičnih vrsta među kojima su najučestalije bile dijatomeje Pseudo-nitzschia spp i dinoflagelat Dinophysis caudata. Analizom višegodišnjeg niza podataka utvrđena je razlika među ispitivanim područjima i godinama. Područje Šibenika od ostalih područja razlikuje veća učestalost pojavljivanja vrsta Alexandrium tamarense, Dinophysis acuta i Prorocentrum minimum. Nije zabilježena periodičnost u sezonskoj raspodjeli analiziranih vrsta. Većina toksičnih vrsta zabilježena je tijekom cijele godine.
U istom je razdoblju analiziran utjecaj okolišnih parametara, te utjecaj globalnih klimatskih promjena preko indeksa sjevernoatlantske oscilacije na raspodjelu toksičnih vrsta.Shellfish phycotoxin profile has been analysed throughout two year period (2007-2008) along three shellfish breeding areas in Croatian part of the Adriatic Sea. Mostly, lipophylic toxins have been determined, with an emphasis on yessotoxins and okadaic acid toxins. Potentialy toxic Dinophysis fortii has been related with high levels of okadaic acid found in shellfish along Istra peninsula.
During the period 2004 - 2011 spatial and temporal distribution of toxic phytoplankton species has been analysed in the areas of Istra, Šibenik and Mali Ston Bay. A total of 20 toxic and potentially toxic species has been found, while Pseudo-nitzschia spp. and Dinophysis caudata prevailing. Long-term data series indicated difference between investigated areas and between years. The area of Šibenik, in comparison with other areas is characterizied with a higher frequency of appearance of Alexandrium tamarense, Dinophysis acuta i Prorocentrum minimum. There was no clear pattern in seasonal distribution of analysed species as most of them appeared throuth year.
In the same period environmental parameters were analayed as well as the impact of global climate changes through North Atlantic Oscillation index at distribution of toxic phytoplankton species