Croatian Digital Dissertations Repository
Not a member yet
10487 research outputs found
Sort by
Relationships of morphological characteristics, specific motor skills and kinematic parameters in relation to the dynamics of sprinting in 10 to 12 year-old youth
No full textOvo se istraživanje bavi problemom proučavanja fenomena sprinterskog trčanja kod djece u dobi od 10 do 12 godina. Ovim se istraživanjem utvrdilo koje faze u dinamici trčanja na 50 metra postoje kod djece uzrasta od 10 do 12 godina te kakva je povezanost varijabli kinematičkih parametara, varijabli specifičnih motoričkih sposobnosti i morfoloških obilježja s natjecateljskom uspješnosti u trčanju na 50 metara. Istraživanje je utvrdilo kakav je utjecaj varijabli kinematičkih parametara, varijabli specifičnih motoričkih sposobnosti i morfoloških obilježja na natjecateljsku uspješnost u trčanju na 50 metara. Također su utvrđene i razlike između dječaka i djevojčica u navedenim varijablama.
Za potrebe istraživanja, uzorak je obuhvatio 93 djevojčice i 75 dječaka, učenica i učenika četvrtih i petih razreda osnovnih škola u Sarajevu. Prilikom mjerenja, prosječna starosna dob djevojčica iznosila je 10,81 (±0,71), s visinom tijela od 146,4 (±7,37) cm, i tjelesnom masom od 39,9 (±8,64) kg. S druge strane, prosječna starosna dob dječaka bila je 10,68 (±0,75), visina tijela 145,1 (±6,37) cm, a tjelesna masa 38,4 (±7,34) kg.
Standardnim mjernim protokolima u kineziologiji mjereni su parametri dinamike trčanja (9 varijabli), kinematički parametri maksimalne brzine sprinterskog trčanja (4 varijable), specifične motoričke sposobnosti (14 varijabli) i morfološka obilježja (17 varijabli).
Na temelju prikupljenih rezultata, izračunati su osnovni opisni parametri, analizirane su metrijske karakteristike funkcija specifičnih motoričkih sposobnosti i morfoloških obilježja. Potom se multiplom regresijskom analizom utvrdila povezanost analiziranih funkcija s natjecateljskom uspješnosti u trčanju na 50 m. Utjecaji morfoloških obilježja i točno određenih motoričkih sposobnosti na kinematičke parametre najveće brzine trčanja analizirani su kanoničkom analizom. Utvrđene su i razlike između uzoraka dječaka i djevojčica univarijatnom analizom varijance i diskriminativnom analizom.
Rezultati ovog sveobuhvatnog istraživanja uspješno su potvrdili većinu postavljenih istraživačkih hipoteza. Identificirane su četiri ključne faze sprinterskog trčanja kod dječaka i djevojčica u dobi od 10 do 12 godina i to: faza akceleracije ili startnog ubrzanja, faza postizanja i održavanja submaksimalne brzine, faza optimalne brzine trčanja te faza deceleracije. Zapaženo je da duljina trajanja navedenih faza varira i nisu jednake kod djevojčica i dječaka. Razlike se očituju u fazama održavanja submaksimalne brzine trčanja i optimalne brzine trčanja.
Regresijskom analizom utvrđeno je kako i kod dječaka i kod djevojčica postoji veoma visoka povezanost uspješnosti trčanja na 50 m i kinematičkih parametara maksimalne brzine trčanja i to u sljedećim varijablama:
kod dječaka: duljina koraka (p < 0,00), trajanje kontakta (p < 0,02) i trajanje faze leta (p < 0,04) koji objašnjavaju 87% varijance
kod djevojčica: duljina koraka (p < 0,00), trajanje kontakta (p < 0,00) i trajanje faze leta (p < 0,00) koji objašnjavaju čak 94% varijance kriterijske varijable
Frekvencija koraka nije se pokazala statistički značajnom niti kod dječaka niti kod djevojčica. Duljina koraka je ključni parametar u trčanju na 50 metara kod dječaka i djevojčica uzrasta od 10 do 12 godina.
I kod dječaka i kod djevojčica faktori uspješnosti u trčanju na 50 metra je faktor eksplozivne snage donjih ekstremiteta dominantno horizontalno – cikličkog karaktera te faktor voluminoznosti, koji je predstavljen postotkom masti koja označava balastnu masu koja negativno utječe na uspješnost u trčanju na 50 metara.
U svim dobivenim područjima dinamike trčanja na 50 metara kod dječaka, duljina koraka je ključni parametar, dok se frekvencija javlja u fazama trčanja submaksimalnom brzinom i optimalnom brzinom. Test skok iz čučnja sa pripremom ima statistički značajnu povezanost sa većinom segmenata trčanja na 50 m. Nisu dobivene statistički značajne povezanosti morfoloških obilježja s rezultatom trčanja na 50 m kod dječaka.
Test vrijeme prelaska 20 metara unilateralnim skokovima na desnoj nozi i skok iz čučnja sa pripremom ključni su parametri u većini analiziranih faza kod djevojčica te u prostoru morfoloških obilježja manje količine potkožnog masnog tkiva.
Kanoničko-korelacijskom analizom utvrdio se utjecaj pojedinih faktora. Kod dječaka, ispitanici s boljom eksplozivnom snagom nogu postižu kraći kontakt s podlogom i dulji korak u fazi maksimalne brzine. Nivo eksplozivne snage tipa bacanja i skokova kod dječaka prouzrokuje i veću frekvenciju trčanja. Kod djevojčica faktor eksplozivne snage donjih ekstremiteta povezan je s trajanjem kontakta i duljinom koraka. Djevojčice s boljom eksplozivnom snagom nogu postižu kraći kontakt s podlogom i dulji korak u trčanju maksimalnom brzinom.
Utvrđeno je također da se dječaci i djevojčice statistički značajno razlikuju u promatranim kinematičkim parametrima sprinterskog trčanja maksimalnom brzinom, specifičnim motoričkim sposobnostima i morfološkim obilježjima.
Potvrđeni su i nalazi istraživanja da djeca mlađeg školskog uzrasta ne mogu održati svoju maksimalnu brzinu trčanja u sprintu nakon 40 m.
Rezultati ovog istraživanja pružaju uvid u element sprinterskog trčanja kod djece i mogu pomoći u osmišljavanju programa prilagođenih točno određenim sportskim aktivnostima za mlađe sportaše. Kroz istraživanje identificiran je set konkretnih motoričkih testova i morfoloških karakteristika koje mogu poslužiti za rano otkrivanje sportskih talenata. Ova disertacija predstavlja jedno od prvih istraživanja te vrste na području Bosne i Hercegovine, a dobiveni rezultati pružaju značajne uvide koji će biti korisni u unaprjeđenju selekcijskih procesa i razvoju novih modela identifikacije djece nadarene za sprint.The central subject of this doctoral dissertation is the analysis of sprint running among boys and girls aged 10 to 12 years. The dissertation investigates the relationships and connections between running dynamics, kinematic parameters of maximum running speed, morphological characteristics, and specific motor abilities in the context of success in the 50-meter run for both sexes of the specified age.
For the purposes of the research, the sample included 93 girls and 75 boys, all fourth- and fifth-grade elementary school students in Sarajevo. At the time of measurement, the average age of the girl was 10.81 (±0.71), with a body height of 146.4 (±7.37) cm, and a body weight of 39.9 (±8.64) kg. On the other hand, the average age of the boys was 10.68 (±0.75), body height 145.1 (±6.37) cm, and body mass 38.4 (±7.34) kg.
Through the research, the subjects were subjected to measurements in order to determine the morphological characteristics (17), specific motor abilities (14), dynamic (9) and kinematic parameters (4) of the maximum speed of sprint running. Using the telemetry system for electronic measurement "Brower", the times of individual running segments were recorded on a 50-meter section, while data on the kinematic parameters of running were collected through the Opto jump system (Microgate, Bolzano, Italy) on a length of 20 meters. Specific motor abilities and morphological characteristics were measured using standard measurement protocols in kinesiology.
Based on the collected results, we calculated the basic descriptive parameters, analyzed the differences between the samples by univariate analysis of variance and discriminant analysis. A multiple regression analysis was also performed to analyze the relationships of individual variables according to the results of running 50 m. Correlations between morphological characteristics, specific motor abilities and kinematic parameters of maximum running speed were analyzed by canonical analysis.
The results of this comprehensive research successfully confirmed the basic research hypothesis. Four key phases of sprint running in boys and girls of younger school age have been identified, namely: the acceleration phase or starting acceleration, the phase of reaching and maintaining submaximal speed, the phase of optimal running speed, and the deceleration phase. It has been noted that the duration of the mentioned stages varies between girls and boys. It was also determined that boys and girls differ significantly in morphological characteristics, kinematic parameters of sprint running, and in specific motor skills.
Regression analysis showed that in both boys and girls there is a very high correlation between the success of the 50 m run and the kinematic parameters of the maximum running speed in the following variables:
for boys: stride length (p < 0.00), contact time (p < 0.02) and flight phase duration (p < 0.04) which explain 87% of the variance
for girls: step length (p < 0.00), contact time (p < 0.00) and flight phase duration (p < 0.00) which explain as much as 94% of the variance of the criterion variable
Step frequency was not statistically significant in either boys or girls. Stride length is a key parameter in the 50m run for boys and girls aged 10 to 12 years.
In both boys and girls, the factors of success in running 50 meters are the factor of explosive power of the lower extremities of a dominantly horizontal - cyclic character, and the voluminous factor, which is represented by the percentage of fat, which indicates ballast mass, which negatively affects success in running 50 meters.
In all obtained segments of boys' 50m running dynamics, stride length is the key parameter, while frequency is significant in submaximal and optimal speed running phases. The vertical jump test from a static position has a statistically significant association with all segments of the 50 m run. No statistically significant associations of morphological features with the result of the 50 m run were obtained in boys.
Time of unilateral jumps over 20 meters with right leg and the countermovement jump with hands are key parameters in most of the analyzed phases in girls, and in the area of morphological characteristics, a less subcutaneous fat tissue.
Canonical-correlation analysis determined the influence of individual factors. In boys, test subjects with better explosive leg strength achieve shorter contact with the ground and a longer step in the maximum speed phase. The level of explosive strength of the type of throwing and jumping in boys also causes a higher frequency of running. In girls, explosive power factor of the lower extremities is related to the duration of contact and step length. Girls with better explosive leg strength achieve shorter contact with the ground and a longer stride in running at maximum speed.
Research findings that children of younger school age cannot maintain their maximum running speed in a sprint after 40 m have been confirmed.
The results of this research provide insight into aspects of sprinting in children and can help in creating programs adapted to specific sports activities for younger athletes. Through the research, a set of specific motor tests and morphological characteristics were identified that can be used for early detection of sports talents. This dissertation represents one of the first research
of its kind in the territory of Bosnia and Herzegovina, and the obtained results provide significant insights that will be useful in the improvement of selection processes and the development of new models for the identification of sprint talented children
Stewardship climate in the function of increasing organizational citizenship behavior in small Croatian companies
No full textIstraživački problem doktorskog rada usmjeren je na ispitivanje klime uslužnosti u funkciji povećanja organizacijskog građanskog ponašanja u malim poduzećima u Hrvatskoj, uz promatranje medijacijskog efekta angažiranosti zaposlenika i odanosti organizaciji. U tu svrhu provedeno je kvantitativno primarno istraživanje na uzorku malih poduzeća koja su industrijska, trgovinska i uslužna, a u kojem je sudjelovalo 213 ispitanika, zaposlenika malih poduzeća. Testiranje postavljenih hipoteza provedeno je primjenom PLS-SEM statističke metode. Rezultati istraživanja su pokazali kako postoji pozitivna povezanost između klime uslužnosti i organizacijskog građanskog ponašanja u malim poduzećima te je utvrđen djelomični medijacijski efekt odanosti organizaciji u odnosu između klime uslužnosti i organizacijskog građanskog ponašanja. Također, rezultati su pokazali kako ne postoji medijacijski efekt angažiranosti zaposlenika u odnosu klime uslužnosti i organizacijskog građanskog ponašanja. Ovo je prvo takvo istraživanje o klimi uslužnosti, koje je provedeno u Hrvatskoj i koje je ispitivalo odnos između klime uslužnosti i spomenutih stavova zaposlenika.The research problem of this doctoral thesis is focused on examining the stewardship climate as a function of increasing organizational citizenship behavior in small Croatian companies while observing the mediation effect of employee engagement and organizational commitment. For this purpose, quantitative primary research was conducted on a sample of small industrial, trade, and service companies with 213 respondents, utilizing the PLS-SEM statistical method to examine and test hypotheses. The results revealed a positive relationship between stewardship climate and organizational citizenship behavior and a partial mediation effect of organizational commitment in the relationship between the stewardship climate and organizational citizenship behavior. Also, the results showed no mediation effect of employee engagement in the relationship between stewardship climate and organizational citizenship behavior. This research is the first research on stewardship climate conducted in Croatia and associated with selected employee attitudes
The socio – psychological aspects of international illegal migrations in the Republic of Croatia : public perception research
No full textMigracije kao stohastičko permanentan fenomen zaokupljaju interdisciplinarni fokus unutar društvenih znanosti. Ovaj rukopis donosi analizu posebne vrste migracija s kojima je RH u recentnom periodu značajno suočena – ilegalnim međunarodnim migracijama na i preko njezina teritorija. Meritum istraživačkih težnji predstavlja domaća punoljetna populacija, čija se percepcija i jačina stavova o ilegalnim priljevima migranata i istražuje. Pored navedenog, ovo kvantitativno istraživanje koje koristi korelacijske metode i metodološki mjerni instrument u vidu anketnog upitnika, uz istraživanje kategorije percepcije i stavova, određuje i stupanj prisutnosti protuimigrantskih stavova. Navedeno posljedično dovodi do poboljšanja procjene u načinima identifikacije ključnih parametara ponašanja javnosti pri klasificiranju tipa percipirane prijetnje ilegalnih migranata na populaciju. Rezultati mjerenja u konačnici ukazuju na odnos između određenih socio-demografskih karakteristika populacije i prisutnost protuimigrantskih stavova.Migration as a stochastic permanent phenomenon is in the interdisciplinary focus of social sciences. This research analyzes one of the most specific types of migration that the Republic of Croatia has recently faced - illegal international migration into and through its territory. In the context of this manuscript, the local adult (mature) population embodies the merit of the research, whose perceptions and attitudes towards illegal migration form the framework of the measurement objectives. In addition to examining the categories of perceptions and attitudes, this quantitative research employs correlational methods and a measurement tool in the form of a questionnaire to determine the presence of anti-immigrant attitudes. This leads to improved assessments in identifying key parameters of public behavior and in classifying the nature of the threat that illegal immigrants (potentially) pose to the native population. The measurement results show the relationship between some social characteristics of the native population and the presence of anti-immigrant attitudes
The role of polymorphism genes ABCG2, ABCB1 and SLCO1B1 in predicting the side effects of rosuvastatin
No full textUVOD: Inhibitori 3-hidroksi-metilglutaril-CoA (HMG-CoA) reduktaze, statini, učinkoviti su lijekovi za snižavanje kolesterola u krvi i prevenciji kardiovaskularnih događaja. U brojnim je izvješćima potvrđeno da statini imaju dobar sigurnosni profil, no ipak se u manjeg broja bolesnika javlja neka od nuspojava.
CILJ: Naša studija je imala za cilj procijeniti utjecaj genskih polimorfizama membranskih prijenosnika SLCO1B1, ABCB1 i ABCG2 te metaboličkih enzima CYP2C9 i CYP2C19 na pojavu miotoksičnosti i hepatotoksičnosti povezane s rosuvastatinom.
METODE: U razdoblju od dvije godine u studiju je konsekutivno uključeno 220 bolesnika na terapiji rosuvastatinom od kojih su 95 razvili nuspojave (88 bolesnika mišićne, 6 jetrene i 1 obje), a 125 bolesnika bez nuspojava su poslužili kao kontrola. U multivarijatnom regresijskom modelu analizirane su prediktorske varijable definirane u hipotezi i ciljevima (polimorfizmi gena SLCO1B1, ABCB1, ABCG2, CYP2C9, CYP2C19 te razina interakcije lijek-lijek-gen), a koje su u prethodnim bivarijatnim analizama pokazivale razinu značajnosti P<0,200.
REZULTATI: Naši rezultati povezuju varijante rizičnih gena s nastankom nuspojava rosuvastatina: SLCO1B1 c.521 C>A (OR=2,52; 95% CI=1,42-4,48; P=0,002); ABCG2 c.421C>A (OR=2,68; 95% CI=1,28-5,60; P=0,008) i CYP2C9*2*3 (OR=2,40; 95% CI=1,15-5,00; P=0,019). Naša studija je prva studija koja je pokazala da postoji značajan utjecaj varijantnih genotipova gena
CYP2C9 na pojavu miotoksičnosti rosuvastatina.
ZAKLJUČAK: Polimorfizam gubitka funkcije u genima SLCO1B1 c.521T>C, ABCG2 c.421C>A i CYP2C9*2*3 povezan je s nastankom nuspojava rosuvastatina.INTRODUCTION: 3-hydroxy-methylglutaryl-CoA (HMG-CoA) reductase inhibitors, statins, are effective drugs for blood cholesterol lowering and preventing of cardiovascular events. Numerous reports have confirmed that statins have a good safety profile, but some of the side effects occur in a small number of patients.
OBJECTIVE: Our study aimed to evaluate the influence of gene polymorphisms of membrane transporters SLCO1B1, ABCB1 and ABCG2 and metabolic enzymes CYP2C9 and CYP2C19 on the occurrence of rosuvastatin-related myotoxicity and hepatotoxicity.
METHODS: In a period of two years, 220 patients on rosuvastatin therapy were consecutively included in the study, of which 95 developed side effects (88 muscular, 6 hepatic, and 1 both), and 125 patients without side effects served as controls. In the multivariate regression model, the predictor variables defined by the hypotheses and goals (polymorphisms of the SLCO1B1, ABCB1, ABCG2, CYP2C9, CYP2C19 genes and the drug-drug-gene interaction) were analyzed, which in
previous bivariate analyzes showed a significance level of P<0.200.
RESULTS: Our results associate risk gene variants with the occurrence of rosuvastatin side effects: SLCO1B1 c.521 C>A (OR=2.52; 95% CI=1.42-4.48; P=0.002); ABCG2 c.421C>A (OR=2.68; 95% CI=1.28-5.60; P=0.008) and CYP2C9*2*3 (OR=2.40; 95% CI=1.15- 5.00; P=0.019). Our study is the first study that showed a significant influence of variant genotypes of the CYP2C9 gene on the occurrence of rosuvastatin myotoxicity.
CONCLUSION: Loss-of-function polymorphisms in SLCO1B1 c.521T>C, ABCG2 c.421C>A and CYP2C9*2*3 genes are associated with rosuvastatin side effects
Control system of a switched reluctance generator including mutual inductances, remanence and iron losses
No full textU ovoj doktorskoj disertaciji predstavljen je napredni regulacijski sustav prekidačkog reluktantnog generatora s asimetričnim mosnim pretvaračem čiji je cilj minimizacija gubitaka generatora. Izrađen je napredni model prekidačkog reluktantnog generatora koji uključuje međuinduktivne veze između susjednih namota generatora, gubitke u željezu te remanentni magnetski tok. Svi potrebni ulazni podaci za izradu ovog modela dobiveni su eksperimentalno na laboratorijskoj maketi regulacijskog sustava s prekidačkim reluktantnim generatorom. Rezultati dobiveni korištenjem naprednog simulacijskog modela regulacijskog sustava s prekidačkim reluktantnim generatorom, utemeljenom na naprednom matematičkom modelu ovog stroja koji uključuje međuinduktivitete, remanenciju i gubitke u željezu, najprije su uspoređeni s rezultatima dobivenim korištenjem klasičnog simulacijskog modela, u kojem su zanemareni spomenuti efekti, a potom i s eksperimentalnim rezultatima. Ustanovljeno je da se rezultati dobiveni naprednim modelom regulacijskog sustava bolje slažu s eksperimentalnim rezultatima. Naprednim modelom prekidačkog reluktantnog generatora utvrđena je izražena korelacija između srednje vrijednosti svih faznih struja i gubitaka u stroju. Ova korelacija potvrđena je i eksperimentalno. Budući da se srednja vrijednost svih faznih struja može jednostavno odrediti eksperimentalno, razvijen je algoritam pomaka i promatranja koji se temelji upravo na toj varijabli. Osnovna svrha ovog algoritma je pronaći optimalan položaj rotora pri kojem se uklapaju tranzistori u granama asimetričnog mosnog pretvarača da bi se postigli minimalni gubici u stroju. Algoritam koristi iznose i promjene srednjih vrijednosti svih faznih struja i promjenu položaja rotora pri kojem se uklapaju tranzistori iz prethodne iteracije da bi odredio iznos i smjer u kojem će se navedeni položaj promijeniti u sljedećoj iteraciji.In this doctoral dissertation, an advanced control system of a switched reluctance generator is presented, the goal of which is to minimize generator losses. an advanced switched reluctance generator model was developed, including mutual inductances, iron losses, and remanent magnetism. All required input data for modeling were obtained experimentally on a laboratory setup of a control system with a switched reluctance generator. The results obtained by using the advanced simulation model of the control system with a switched reluctance generator, which is based on the advanced mathematical model of the machine that includes mutual inductances, remanence, and iron losses, were first compared with the results obtained with the classical simulation model, in which these effects are neglected, and then with the experimental results. It was found that the results obtained with the advanced control system model agreed better with the experimental results. the advanced model of the switched reluctance generator established a strong correlation between the mean value of all phase currents and losses in the machine. this correlation was confirmed experimentally. Since the mean value of all phase currents can be easily determined experimentally a perturb and observe algorithm was developed based on this variable. the main purpose of this algorithm is to find the optimal turn-on rotor position of the transistors in the branches of the asymmetric bridge converter to achieve minimum losses in the machine. The algorithm uses the values and the changes in the mean values of the phase currents and the change in the turn-on position of the transistors from the previous iteration to determine the amount and direction in which the mentioned position will change in the next iteration
Algoritmi umjetne inteligencije za selekciju fizikalno bitnih događaja u realnom vremenu na FPGA uređajima unutar CMS L1 okidača
No full textThe Large Hadron Collider is the largest particle accelerator in the world with the purpose of colliding protons accelerated to nearly the speed of light, resulting in the creation of new and exotic particles. Four detectors surround the collision points and record the data resulting from the proton-proton collisions. This data is then used for a wide range of physical analyses that intend to improve our understanding of particle physics and predict new theories.
To increase its discovery potential, the LHC project aims to significantly boost the luminosity in the High Luminosity-Large Hadron Collider phase, which will, in turn, increase the number of collision events. The detector technologies are improved to address the challenges posed by the increased luminosity. However, it has become imperative to optimize the algorithms in the data selection system to effectively manage the presence of multiple interactions in the same bunch crossing (pile-up). This research focuses on using neural networks to select physically important events in real-time in the Compact Muon Solenoid, one of the LHC detectors. Simple multilayer perceptron and convolutional neural networks are developed to successfully distinguish electromagnetic showers from different types of backgrounds using raw detector images. Data selection and quantization methods are proposed to reduce the size of the presented models.
Finally, profiling tools enable the determination of the precision settings needed to keep model inference accuracy, which further reduces the memory and computational requirements. The suggested approach was assessed using simulated data since the detector is still in the production phase. The inference time was less than 1 microsecond and signal-background classification achieved a classification accuracy of 97.01% for 2-bit-only quantization. This accuracy is the same as for the full-precision standard network, with a slightly decreased false negative rate. Overall, the research output presented within the thesis confirms the successful implementation of developed models in the targeted device while meeting the latency requirement, which makes them candidates for one of the level 1 trigger algorithms.Veliki Hadronski Sudarač (engl. Large Hadron Collider, LHC) je najveći akcelerator čestica na svijetu. U njemu se sudaraju protoni, ubrzani skoro do brzine svjetlosti, što rezultira stvaranjem novih i egzotičnih čestica. Četiri detektora okružuju točke sudara i bilježe dobivene podatke iz proton-proton sudara. Ti se podaci zatim koriste za širok raspon fizikalnih analiza s ciljem poboljšanja našeg razumijevanja i predviđanja različitih teorija fizike čestica. Kako bi se povećala mogućnost otkrića, LHC projekt planira značajno povećati luminozitet u HL-LHC (engl. High Level LHC), što će rezultirati povećanjem broja sudara. Kako bi bilo moguće pratiti izazove koje predstavlja povećanje luminoziteta, trebalo je poboljšati tehnologije koje se koriste unutar detektora. Međutim, to ipak nije dovoljno, pa je imperativ postala optimizacija algoritama u sustavu odabira podataka kako bi se učinkovito upravljalo prisutnošću višestrukih interakcija u istom skupu sudara (pile-up). Ovo istraživanje usmjereno je na korištenje neuronskih mreža u odabiru fizički važnih događaja u stvarnom vremenu u Kompaktnom Muonskom Solenoidu, jednom od LHC detektora. Razvijene su jednostavne višeslojne perceptronske i konvolucijske neuronske mreže koje uspješno razlikuju elektromagnetske pljuskove od različitih vrsta pozadine koristeći neobrađene slike detektora. Predložene su metode odabira podataka i kvantizacije koje smanjuju veličinu predstavljenih modela. Konačno, alati za profiliranje omogućuju utvrđivanje postavki preciznosti potrebnih za održavanje točnosti zaključivanja modela, što dodatno smanjuje memorijske i računalne zahtjeve. Predloženi pristupi ispitani su korištenjem simuliranih podataka budući da je detektor još uvijek u fazi izrade. Vrijeme zaključivanja bilo je manje od 1 mikrosekunde te je kod klasifikacije signala i pozadine postignuta točnost od 97,01% pri kvantizaciji modela i podataka na samo 2 bita. Ova točnost je ista kao i za standardnu mrežu pune preciznosti, međutim s blagim padom stope lažno negativnih rezultata. Sveukupno, rezultati istraživanja predstavljeni u okviru teze potvrđuju uspješnu implementaciju razvijenih modela u ciljani uređaj uz ispunjavanje zahtjeva latencije, što ih čini kandidatima za jedan od algoritama okidanja razine 1
Liability for damage caused by computers and through computer networks
No full textOsnovni je cilj ovoga rada utvrditi mogu li se kod odgovornosti za štetu prouzročenuputem računala i računalnih mreža, prije svega sustavima umjetne inteligencije, primijenitipostojeća pravila odštetnog prava (subjektivna i objektivna odgovornost, odgovornost zaneispravan proizvod, odgovornost za drugoga) kako bi oštećenik mogao ishoditi naknadu zaštetu koju je pretrpio, treba li ih unaprijediti i je li za najsofisticiranije oblike autonomnih robotapotreban poseban oblik pravnog subjektiviteta. Razmotreno je da li bi, u svjetlu čl. 4. do 10.Akta o digitalnim uslugama, valjalo jasnije urediti i preciznije definirati dužnosti pružateljadigitalnih usluga u pogledu sprječavanja kibernetičkih napada i širenja zlonamjernihprograma. Razmotrena je i odgovornost nesavjesnih korisnika računala za širenje zlonamjernihprograma. U radu je razmotreno i treba li, u svjetlu razvoja novih digitalnih tehnologija,računalnih programa i umjetne inteligencije, dodatno pojasniti pojmove iz Direktive85/374/EEZ kao što su proizvod, neispravnost proizvoda, test legitimnih sigurnosnihočekivanja, razvojni rizik, preispitati teret dokazivanja uzročne veze između neispravnostiproizvoda i štete, je li potrebno precizirati razliku između proizvoda i usluga. Isto takoanalizirana su nova pravila o odgovornosti za štete izazvane automatiziranim i autonomnimvozilima u komparativnim sustavima, te je razmotreno u kojem bi pravcu trebalo unaprijeditipravila o odgovornosti za štetu izazvanu motornim vozilima propisana našim Zakonom oobveznim odnosima.The main goal of this work is to determine whether the existing rules of tort law (fault-based and strict liability, liability for a defective product, vicarious liability etc.) can be appliedto liability for damage caused by computers and through computer networks, primarily artificialintelligence systems, so that the injured party can obtain compensation for the damage he/shesuffered, whether these rules should be improved and whether a special form of legalpersonhood is needed for the most sophisticated forms of autonomous robots. It was consideredwhether, in the light of Art. 4 to 10 of the Digital Services Act, it was necessary to more clearlyregulate and define more precisely the duties of digital service providers with regard to theprevention of cyberattacks and the spread of malicious programs. The responsibility ofnegligent computer users for the spread of malicious programs is also discussed. The paperconsidered whether, in the light of the development of new digital technologies, the terms fromDirective 85/374/EEC such as product, product defect, test of legitimate safety expectations,development risk, should be further clarified and amended, and if the burden of proof ofcausation between product malfunction and damage should be reconsidered. The new rules onliability for damage caused by automated and autonomous vehicles in comparative systems(Germany, UK, France) were also analyzed, and it was considered in which direction the ruleson liability for damage caused by motor vehicles prescribed by our Obligatory Relations Actshould be improved
Simplified model for prediction of the vertical temperature profile in small monomictic lakes
No full textTemperatura vode, zajedno s njezinim vertikalnim profilom, bitan je čimbenik koji izravno ili indirektno utječe na fizikalne, kemijske i biološke procese te na transport plinova i nutrijenata u jezerima. Ovaj utjecaj dalje se odražava na biološku aktivnost i raznolikost unutar jezera i njihovoj okolini. Sveprisutne klimatske promjene značajno utječu na vodene sustave diljem svijeta. Jezera, kao zatvoreni ekosustavi, izuzetno su osjetljiva na te promjene, što rezultira nizom posljedica s kompleksnim povratnim vezama.
Termodinamičko ponašanje jezera pod utjecajem je različitih procesa, a ključni pokretač su meteorološki uvjeti koji determiniraju toplinski tok na površini jezera. S ciljem omogućavanja pouzdane prognoze vertikalnog temperaturnog profila uz minimalan broj ulaznih meteoroloških varijabli, razvijen je model za mala monomiktična jezera, nazvan SIMO, temeljen na rješavanju jednodimenzionalne jednadžbe energetske bilance. Model je primijenjen na dva jezera unutar sustava Plitvičkih jezera, Prošće i Kozjak. Rezultati kratkoročnih simulacija (duljine do 30 dana) pokazuju da model ima zadovoljavajuće performanse u prognozi vertikalnog temperaturnog profila na satnoj skali. Dugoročnom (jednogodišnjom) simulacijom demonstrirana je sposobnost modela da predvidi proljetni početak stratifikacije jezera i njezino jačanje tijekom ljeta te nastupanje jesenskog konvektivnog miješanja.
Nakon kalibracije i verifikacije, model je primijenjen na prognozu buduće temperature vode u jezeru Kozjak za tri različita scenarija buduće klime, RCP2.6, RCP4.5 i RCP8.5. Rezultati ukazuju na značajan porast temperature vode u pesimističnijim scenarijima, s umjerenim jačanjem stratifikacije procijenjenim na temelju Schmidtovog indeksa stabilnosti. Unatoč većem porastu temperature u epilimniju, difuzija i konvektivno miješanje doprinose zagrijavanju i dubljih slojeva, čime je ograničeno jačanje stratifikacije. No čak i u najoptimističnijem scenariju, primjećuje se signifikantno produljenja trajanja stratifikacije.
Time je po prvi puta analiziran utjecaj klimatskih promjena na temperaturu i stratifikaciju jezera Kozjak, što je prva takva analiza za neko jezero u Hrvatskoj općenito. Razumijevanje njegovog odgovora na klimatske promjene ključno je za učinkovito upravljanje i očuvanje jezera i s njime povezanih ekosustava. Predviđeno povećanje temperature vode i produljeno razdoblje stratifikacije nose ozbiljne ekološke implikacije. Dobiveni rezultati predstavljaju temelj za buduća istraživanja u različitim područjima, kao što su biologija jezera, geokemija, sedimentologija itd.Extended abstract: pp. iii-i
Postanak i podrijetlo kopnenih materijala u slijedu karbonatnih naslaga Zapadnoistarske antiklinale : doktorski rad
No full textThe Western Istrian Anticline represents a major structure of the Istrian peninsula, which comprises four depositional megasequences separated by four regionally important unconformities. This research focuses on the terrestrial materials from the 1st Unconformity and 3rd Unconformity primarily characterised by bauxites and palaeosols. The 1st Unconformity was studied at two localities: the Rovinj-1 bauxite deposit and the Zlatni rt palaeosol, which were found to be derived from polygenetic parent material. The most important find in the Rovinj-1 deposit was the climate aridification during the end of bauxite deposition and subsequent deposition of its cover. Glauconite was found in the upper parts of the cover deposits, and it was also found in the Zlatni rt palaeosol, where it was studied in detail as a rare example of glauconite formation during the palaeosol flooding. The 3rd Unconformity was studied at the Minjera locality, where analysed material was found to be primarily derived from aeolian sources. Their study revealed differences in palaeotopography during formation of individual bauxite deposits, shown also in the mineralogical and geochemical differences. The pyritisation in these deposits was determined to be a multi-phase process, since four stages of pyritisation were observed. This work also aimed to determine the differences and similarities in the behaviour of trace elements and REEs between oxidising and reducing conditions in palaeosols and bauxites. It was determined that iron oxides were found to be a primary source of their enrichment under oxidising conditions while the immobility of certain elements, their scavenging by pyrite and release upon the dissolution of iron oxides were the primary drivers of enrichment and depletion of different elements under reducing conditions.Zapadnoistarska antiklinala kao SZ dio Jadranske karbonatne platforme predstavlja nedeformirani dio Jadranske mikroploče. Njezine se naslage sastoje od četiriju megasekvencija, međusobno odijeljenim četirima diskordancijama, u sklopu kojih su taložene kopnene naslage. 1. megasekvencija predstavlja karbonatne naslage taložene između bata i starijeg kimeridža koje se primarno sastoje od mikritnih, peloidalnih te bioklastičnih do ooidnih vapnenaca. Nakon njihova taloženja započinje nastanak boksita, paleotala i breča 1. diskordancije tijekom starijeg kimeridža do mlađeg titona. Porastom morske razine u mlađem titonu započinje 2. megasekvencija taloženjem Kirmenjak vapnenaca, nakon kojih slijedi taloženje izmjene ranodijagenetskih i kasnodijagenetskih dolomita i debelog slijeda pretežito plitkomorskih vapnenaca. Na prijelazu iz starijeg u mlađi apt došlo je do regresije i početka 2. diskordancije u sklopu koje su taložena močvarna paleotla i breče. Oscilirajućom transgresijom u mlađem albu završila je 2. diskordancija te započelo taloženje 3. megasekvencije u sklopu koje je taložen debeli slijed vapnenaca i dolomita. Taloženje tih naslaga završava u različito vrijeme, od mlađeg cenomana do mlađeg santona okopnjavanjem uzrokovanim početkom kolizije Jadranske mikroploče s Euroazijskom pločom. U sklopu te 3. diskordancije talože se primarno boksiti uz različite tipove paleotala i špiljskih sedimenata. U paleocenu je došlo do transgresije kojom je započelo lokalno taloženje slatkovodnih do bočatih kozinskih naslaga, nakon kojih u eocenu slijedi taloženje marinskih foraminiferskih vapnenaca, prijelaznih naslaga, globigerinskih lapora te fliša. Konačna kolizija s Euroazijskom pločom uzrokovala je izdizanje cijelog područja Istre čime je započela 4. diskordancija koja obuhvaća kopnene materijale taložene sve do danas, a primarno je predstavljena crveničnim tlima te pedosedimentnim kompleksima crvenica i lesa. Karbonatne i siliciklastične naslage četiriju megasekvencija detaljno su istražene te predstavljaju dobro utemeljen stratigrafski okvir koji olakšava i omogućava detaljno izučavanje kopnenih materijala taloženih tijekom trajanja četiriju navedenih diskordancija, odnosno tijekom prekida taloženja. Kopneni materijali koji su predmet istraživanja ove doktorske disertacije slabije su istraženi u odnosu na okolne marinske karbonatne i siliciklastične naslage. Za kopnene materijale u području Zapadnoistarske antiklinale bitno više relevantnih znanstvenih podataka postoji za one vezane za 2. i 4. diskordanciju dok su naslage 1. i 3. diskordancije znatno manje istražene te su stoga bile i glavni predmet istraživanja ovog doktorskog rada. Naslage 1. i 3. diskordancije predstavljene su primarno boksitima a dijelom i različitim tipovima paleotala. Boksiti i paleotla kao i njihova neposredna podina i krovina izrazito su važan i vrijedan izvor informacija o paleoklimatskim i paleookolišnim uvjetima koji su egzistirali tijekom istraživanih diskordancija. Tako boksiti jasno ukazuju na uvjete tropske i vlažne klime te na dugotrajnost kopnenih faza tijekom kojih su formirani. Analiza mineralnog i geokemijskog sastava boksita i paleotala može pružiti dodatni uvid u kemijske i fizičke promjene prilikom njihove geneze, posebno analizom minerala glina te sastava i ponašanja elemenata u tragovima i elemenata rijetkih zemalja (REE). Također, tijekom transgresije je došlo do piritizacije boksita i taloženja krovinskih naslaga koje su specifične za individualna ležišta, tako da analiza III piritiziranih boksita i njihove neposredne krovine pruža uvid u inicijalnu fazu transgresije. Upravo takvi slijedovi naslaga koje tijekom svog postanka bilježe promjene okoliša, pa tako i prevladavanje oksidativnih i reduktivnih uvjeta, predstavljaju izvrstan materijal za proučavanje i analizu razlika i sličnosti ponašanja elemenata u tragovima i elemenata rijetkih zemalja u specifičnim okolišima. Obzirom da su paleotla vezana za 2. diskordanciju nastala u reduktivnim okolišima, a crvenična tla vezana za 4. diskordanciju u oksidativnim uvjetima, saznanja vezana za tu problematiku dobivena istraživanjem boksita 1. i 3. diskordancije, upotpunjena su rezultatima dobivenim istraživanjem kopnenih materijala 2. i 4. diskordancije. Nadalje, na temelju sastava teške frakcije utvrđena je poligenetska provenijencija ishodišnih materijala iz kojih su nastali boksiti i paleotla 1. i 3. diskordancije. Posljednji cilj ove disertacije ispunjen je djelomice, budući da se zbog ograničenosti dobivenih rezultata bez dodatnih kompleksnih istraživanja nije mogla provesti detaljnija paleogeografska rekonstrukcija kretanja područja Zapadnoistarske antiklinale i geotektonskih promjena u njezinom okruženju. S druge strane, tijekom istraživanja za potrebe doktorskog rada ostvareni su i izvorno neplanirani rezultati i utvrđene nove znanstvene spoznaje od kojih osobito treba istaknuti pronalazak glaukonita u potopljenome paleotlu na lokaciji Zlatni rt, aridifikaciju klime utvrđenu u ležištu boksita Rovinj-1 i epigenetske promjene istražene u nalazištima boksita Minjera
Prepoznavanje namještaja u unutarnjem prostoru učenjem na sintetičkim 3D podacima i klasifikacija načina njegovog otvaranja
No full textIntelligent service robots are increasingly being deployed in households, hospitals, warehouses,
and other environments. These robots are capable of performing complex tasks,
largely relying on their vision systems for object detection. As these robots operate and
interact in 3D space, data obtained with 3D sensors is crucial for object detection, as it
offers a detailed representation of the environment in the form of point clouds. These
point clouds allow for precise extraction of information about the position, size, and geometry
of objects within the 3D environment. Examples of such sensors include LiDARs
and RGB-D cameras. State-of-the-art 3D object detection methods are predominantly
deep learning-based and, as such, require large amounts of annotated data to perform
effectively. However, acquiring such data can be both expensive and time-consuming.
As a result, synthetic data generation presents a promising alternative, but current object
detectors trained on synthetic data still underperform compared to those trained on real
data. This suggests that current synthetic data generation methods do not yet achieve
sufficient realism.
This thesis aims to address this issue by exploring the field of realistic synthetic 3D
data generation for indoor environments. The primary goal is to analyze the impact of
five key factors of realism: presence of background objects, camera noise, positioning
of objects, context of scenes, and object sizes. To investigate these factors, a modular
method for generating realistic synthetic single-view point clouds was developed. This
method allows for the generation of large, customizable datasets with varying levels of
realism, specifically controlling for the aforementioned factors.
These datasets are used to train state-of-the-art object detectors, and the impact of
each realism factor is evaluated based on the detection performance. Furthermore, the
experiments show that the performance of an object detector can be improved by pretraining
it on a baseline synthetic dataset and fine-tuning it on real data. Notably, the
model trained on geometric data only using this approach outperforms the same object
detector trained solely on real data, which uses both geometric and color data.
In addition to detecting objects, a service robot needs the ability to interact with objects
in their environment. One particular challenge arises with openable objects such as
cabinets, nightstands, and closets. While traditional openable objects often feature simple
handles that can be grasped to open them, modern design increasingly incorporates
handleless doors and drawers. This presents a significant challenge for service robots,
as most existing methods for the robotic manipulation of articulated objects focus on
objects with handles, and there is limited research on handling objects without them.
This thesis addresses the first crucial step in managing such objects: the classification
of the opening mechanism. Three categories are proposed for this classification: objects
with regular handles, objects that can be grasped by their surface to be opened, and objects
with a push latch mechanism. Given that the latter two categories often appear
visually similar and can be difficult even for humans to distinguish based solely on appearance,
this work explores methods that utilize both images of the objects and images
of a human demonstrating the approach to opening them.
Experiments conducted using a new dataset indicate that combining images without
demonstration and images with demonstration significantly improves the performance of CNN classifiers compared to using either type of image alone. Additionally, experiments
conducted with a modern object detector show that such classifiers can be applied
to automatically detected regions providing evidence that the proposed methods could
be used in real-world environments as part of fully autonomous systems.Inteligentni servisni roboti sve se češće koriste u kućanstvima, bolnicama, skladištima
i drugim okruženjima. Ovi roboti sposobni su obavljati složene zadatke, uvelike se
oslanjajući na svoje vizualne sustave za prepoznavanje objekata. Budući da djeluju
u trodimenzionalnom prostoru, za prepoznavanje objekata koriste se podaci dobiveni
3D senzorima jer nude detaljan prikaz okoline u obliku oblaka točaka. Oblaci točaka
omogućuju precizno izdvajanje informacija o položaju, veličini i geometriji objekata unutar
3D okoline. Primjeri takvih senzora uključuju LiDAR-e i RGB-D kamere. Moderne
metode prepoznavanja 3D objekata uglavnom se temelje na dubokom učenju i,
kao takve, zahtijevaju velike količine označenih podataka za učinkovito funkcioniranje.
Međutim, pribavljanje takvih podataka može biti skupo i dugotrajno. Generiranje sintetičkih podataka predstavlja
obećavajuću alternativu, ali trenutni detektori objekata
učeni na sintetičkim podacima i dalje pokazuju slabije rezultate u usporedbi s onima koji
su učeni na stvarnim podacima. To sugerira da trenutne metode generiranja sintetičkih
podataka još uvijek ne postižu dovoljnu razinu realizma.
Cilj ovog rada je doprinijeti rješavanju ovog problema istraživanjem područja generiranja
realističnih sintetičkih 3D podataka unutarnjih prostora. Glavni cilj je analizirati
utjecaj pet ključnih faktora realizma: prisutnosti pozadinskih objekata, šuma kamere,
pozicioniranja objekata, konteksta scene i veličine objekata. Kako bi se istražili ovi faktori,
razvijena je modularna metoda za generiranje realističnih sintetičkih oblaka točaka
iz jedne točke promatranja. Ova metoda omogućava generiranje velikih, prilagodljivih
skupova podataka s različitim razinama realizma, posebno kontrolirajući svaki od navedenih
faktora.
Ti skupovi podataka se koriste za treniranje modernih detektora objekata, a utjecaj
svakog faktora realizma ocjenjuje se na temelju uspješnosti prepoznavanja. Nadalje,
eksperimenti pokazuju da se performanse detektora objekata mogu poboljšati treniranjem
istog na sintetičkom skupu podataka i dodatnom treniranju na stvarnim podacima.
Zanimljivo je da model treniran samo na geometrijskim podacima nadmašuje isti detektor
objekata obučen isključivo na stvarnim podacima, koji koristi i geometrijske podatke
i podatke o boji.
Pored sposobnosti detekcije objekata, servisni robot treba imati i sposobnost interakcije
s objektima u svom okruženju. Poseban izazov javlja se kod objekata koji se mogu
otvoriti kao što su ormarići, noćni ormarići i ormari. Dok tradicionalni objekti koji se
mogu otvoriti često imaju jednostavne ručke koje se mogu uhvatiti za otvaranje, moderni
dizajn sve više uključuje vrata i ladice bez ručki. To predstavlja značajan izazov za
servisne robote jer se većina postojećih metoda robotskog otvaranja vrata fokusira na
objekte s ručkama, a postoji malo istraživanja o interakciji s objektima bez ručki.
Ovaj rad bavi se prvim ključnim korakom u interakciji s takvim objektima: klasifikacijom
mehanizma otvaranja. Predložene su tri kategorije za ovu klasifikaciju: objekti
s ručkama, objekti koji se mogu uhvatiti za površinu kako bi se otvorili te objekti s mehanizmom
za otvaranje na dodir. S obzirom na to da objekti posljednje dvije kategorije
često izgledaju slično, pa čak i ljudima može biti teško razlikovati ih samo na temelju
izgleda, ovaj rad istražuje metode koje koriste i slike objekata i slike na kojima ljudi
demonstriraju pristup otvaranju