Croatian Digital Dissertations Repository
Not a member yet
10487 research outputs found
Sort by
Epigenetics alterations in mouse models of Ruijs-Aalfs syndrome and bladder cancer
No full textEpigenetske, genomske i proteomske promjene obilježja su razvoja raka, kao i sindroma starenja. S naglaskom na te procese proučavani su mišji modeli Ruijs-Aalfsovog sindroma i raka mokraćnog mjehura.
Naša istraživačka skupina otkrila je mutacije u genu SPRTN kao uzrok progeroidnog poremećaja poznatog kao Ruijs-Aalfsov sindrom (RAS), rijetke bolesti karakterizirane preranim starenjem i razvojem hepatocelularnog karcinoma u adolescentskoj dobi. Da bismo proučavali RAS, generirali smo Sprtn knock-in miševe (Sprtnki/ki) s mutacijom pronađenom u pacijenata. Ti miševi rekapituliraju RAS-fenotip te imaju smanjeno kondenzirani kromatin, jezgrene atipije i kraće telomere. Stoga smo profilirali epigenom miševa Sprtnki/ki analizirajući njihov metilom, kao i dostupnost kromatina, korištenjem metoda sekvenciranja i različitih molekularnih pristupa. Pronašli smo globalnu hipometilaciju i različitu dostupnost kromatina, s prekomjernom regulacijom mRNA koja utječe na promjene u metabolizmu lipida. Molekularno testiranje identificiralo je interakciju proteina SPRTN s ključnim epigenetičkim proteinima - DNMT1 i UHRF1, otkrivajući mehanističku poveznicu s uočenim promjenama metiloma. Ovi podaci podupiru ideju da deregulacija epigenoma može biti temeljni mehanizam teškog fenotipa uočenog u bolesnika s RAS-om, kao i u miševa s mutacijom. Budući da je epigenetika, posebice metilacija DNA, nedavno prepoznata kao jedna od osnova starenja i karcinogeneze, stečeni uvid u ulogu proteina SPRTN u epigenetici od iznimne je važnosti.
Dodatno smo proučavali potpise metilacije DNA i njihov utjecaj na ekspresiju gena u mišjem modelu raka mokraćnog mjehura (RMM) nakon primjene N-butil-N-(4-hidroksibutil)-nitrozamina. Budući da je deregulirana metilacija DNA praćena promjenama u izražaju gena važan element patogeneze raka, profilirali smo metilom i transkriptom RMM-a koristeći metode sekvenciranja. Hipo- i hipermetilacija su izmjerene u neinvazivnom RMM, u CpG-ovima gena uključenih u mišićne i živčane procese, ali se nisu odrazili na ekspresiju odgovarajućih gena. Međutim, invazivni tumori su pokazali promjene hipermetilacije u istim procesima s refleksijom na ekspresiju gena. Naši nalazi upućuju na to da bi se progresija i potencijal RMM-a mogli otkriti profiliranjem metilacije u predinvazivnoj fazi, što bi moglo pomoći u boljem praćenju bolesnika s ovom bolešću.Epigenetic, genomic, and proteomic changes are hallmarks of cancer development as well as of the aging syndromes. With an emphasis on those processes’ mice models of Ruijs-Aalfs syndrome and bladder cancer were studied.
Our research group has identified mutations in the SPRTN gene as a cause of progeroid disorder known as Ruijs-Aalfs syndrome (RAS), a rare disease characterized by premature aging and the development of early-onset hepatocellular carcinoma. To study RAS more deeply we generated Sprtn knock-in mice (Sprtnki/ki) harboring the mutation found in RAS patients. These mice display phenotypes reminiscent of RAS but also abnormal nuclei, less condensed chromatin, and shorter telomeres. Thus, we profiled the epigenome of Sprtnki/ki mice by analyzing their methylome as well as chromatin landscape using sequencing and different molecular approaches. Global hypomethylation was observed and different chromatin accessibility, with global upregulation of mRNA affecting changes in lipid metabolism. Molecular testing identified the interaction of SPRTN with key epigenetics players - DNMT1 and UHRF1 revealing mechanistic insight into observed methylome changes. These data support the notion that the epigenome deregulation may be an underlying mechanism of the severe phenotype observed in RAS patients as well as in mutant mice. Because epigenetics, in particular DNA methylation, has recently been recognized as one of the pillars of aging and carcinogenesis, gaining insight into Spartan's role in epigenetics is of primary importance.
We additionally studied DNA methylation signatures and its impacts on gene expression in mouse models of urinary bladder cancer (BC) following N-butyl-N-(4-hydroxybutyl)-nitrosamine administration. Because aberrant DNA methylation accompanied by changes in gene expression is an important element of cancer pathogenesis, we profiled the methylome and transcriptome of BC using sequencing approaches. Hypo- and hypermethylation were present in non-invasive BC, across CpGs of the genes involved in muscle- and neuronal-related pathways, but were not reflected in the expression of the respective genes. However, invasive tumors displayed only hypermethylation changes with alterations in gene expression in these genes. Our findings suggest that BC progression could be revealed through methylation profiling at its pre-invasive stage, which could assist in better monitoring of BC patients
Total synthesis of marinoaziridines A, B, and their derivatives
No full textU okviru ove doktorske disertacije razvijena je prva totalna sinteza marinoaziridina B,
metiliranog derivata marinoaziridina A te njihovih strukturnih derivata. Kvantno-kemijskim
izračunima primjenom DFT funkcionala B3LYP uz korištenje baznog skupa 6-311++G(d,p)
optimizirane su strukture marinoaziridina A i B, te je ispitan solvatacijski utjecaj (kloroform)
na ravnotežu para tautomera kinolin-2(1H)-ona u strukturi marinoaziridina A i B. Razvijena je
enantioselektivna metoda za razdvajanje enantiomera marinoepoksida i marinoaziridina na
polisaharidnim kiralnim nepokretnim fazama utemeljenim na derivatima amiloze i celuloze
primjenom visokodjelotvorne tekućinske kromatografije i superkritične fluidne kromatografije.
Apsolutna konfiguracija uspješno je određena primjenom računskih i kirooptičkih metoda
(elektronski cirkularni dikroizam, ECD i vibracijski cirkularni dikroizam, VCD). Biološka
ispitivanja marinoaziridina i odabranih derivata provedena su na tri stanične linije (MCF-7 rak
dojke, H-460 rak pluća i HEK293T embrionalnog bubrega) te na bakterijskim kulturama
Escherichia Coli i Staphylococcus aureus. Toksikološka ispitivanja načinjena su primjenom
testa na embrijima zebra ribica.Within this dissertation, the total synthesis of marinoaziridine B, the methylated derivative of
marinoaziridine A and their structural derivatives was developed for the first time. The
structures of marinoaziridines A and B were optimized by quantum-chemical calculations using
the DFT functional B3LYP with the use of the 6-311++G(d,p) basis set, and the solvation effect
(chloroform) on the equilibrium of the tautomeric pairs of quinolin-2(1H)-on was examined.
An enantioselective method was developed for the separation of enantiomers of marinoepoxide
and marinoaziridine on polysaccharide chiral stationary phases based on amylose and cellulose
derivatives using high performance liquid chromatography and supercritical fluid
chromatography. The absolute configuration was successfully determined using computational
and chiroptical methods (electronic circular dichroism, ECD and vibrational circular dichroism,
VCD). Biological tests of marinoaziridine and selected derivatives were performed on three
cell lines (MCF-7 breast cancer, H-460 lung cancer and HEK293T embryonic kidney) and on
bacterial cultures of Escherichia Coli and Staphylococcus aureus. Toxicological tests were
performed using a test on zebrafish embryos
Changes in the northern Adriatic ecosystem due to the invasion of the alien comb jelly Mnemiopsis leidyi
No full textAlohtoni rebraš Mnemiopsis leidyi je želatinozni, invazivni organizam koji se odnedavno
redovito pojavljuje u sjevernom Jadranu. U europskim morima se prvi puta pojavio u Crnom
moru gdje je unesen balastnim vodama iz Atlantika i gdje je ubrzo stekao reputaciju izrazito
nepoželjnog morskog organizma. Naime, uslijed masovnih pojava rebraša istrijebljen je gotovo
čitav fond zooplanktona, što je, na tom području u konačnici, dovelo do kolapsa ribarstva. Kako
bi se ustanovila prostorno-vremenska dinamika populacije M. leidyi i kakve utjecaje ostvaruju
na planktonsku zajednicu i inćune (kao predstavnike planktivorne ribe) u sjevernom Jadranu,
analizirani su brojni kemijski, biološki i fizikalni parametri. Rezultati pokazuju da pojave ovog
zooplanktonskog organizma uvelike ovise o geostrofičkim strujanjima, dok širenje i opstanak
populacije značajno ograničava dostupnost hrane i temperatura mora. Pojave M. leidyi uz
istočnu obalu vezuju se uz topliji dio godine i rezultat su sekundarnog širenja iz zimskih utočišta
na zapadnom dijelu sjevernog Jadrana, dok su maksimumi brojnosti krajem ljeta povezani s
povoljnim morskim strujanjima. Nadalje, M. leidyi istovremeno podržavaju niže i oslabljuju
više trofičke razine organizama. Duga razdoblja visoke brojnosti M. leidyi dovode do
akumulacije labilne organske tvari koja je pogodna za mikrobnu razgradnju, te ujedno i izvor
hranjivih soli. Takav disbalans u sustavu utječe na rast brojnosti pikoplanktona i njihovih
predatora, heterotrofnih nanoflagelata, čime se podržava mikrobna petlja, dok visoko-efikasna
i neselektivna prehrana ovog rebraša, u sprezi s drugim pritiscima na riblji fond, mijenja
prostorne obrasce populacije inćuna za vrijeme mrijesta, ali i zooplanktonsku zajednicu. Kako
je u cilju sprječavanja posljedica pojava M. leidyi važno ograničiti širenje populacije rebraša, u
posljednjem je dijelu ovog rada predložena prikladna obrada balastnih voda.Alien comb jelly Mnemiopsis leidyi is a gelatinous, invasive organism that is since recently is
regularly appearing in the northern Adriatic. Its first appearance in the European seas was in
the Black Sea, where it arrived in ballast tanks from the Atlantic and soon gained a reputation
as a notorious marine invader. Large M. leidyi swarms depleted the entire zooplankton pool,
leading to the collapse of fisheries. To depict the spatiotemporal dynamics of the M. leidyi
populations and identify their impacts on the plankton community and anchovies (as
representatives of planktivore fish) in the northern Adriatic, different chemical, biological and
physical parameters were analysed. The results show that the appearance of this zooplankton
organism is largely dependent on the geostrophic flow, while its spread and survival limit food
availability and water column temperature. Occurrence along the eastern coast is associated
with warmer seasons as a result of secondary dispersion from M. leidyi winter refuges in the
northwest and maxima abundances in late summer with favourable sea currents. Moreover, M.
leidyi simultaneously supports lower trophic levels while interfering with transport to the higher
levels. Especially long high-abundance periods provide a large amount of organic matter, in
most part labile and, thus, suitable for microbial digestion that, as follows, the release of
nutrients. Furthermore, such an imbalance in the system leads to an increased abundance of
picoplankton and their predator heterotrophic nanoflagellate, stimulating the microbial loop.
Besides, a highly efficient and non-selective comb jelly diet, combined with other stressors on
fish stocks, affects the spatial patterns of anchovy spawning areas and the zooplankton
community. It is most important to limit M. leidyi spread to prevent adverse consequences; thus,
ballast water treatments are proposed in the last part of this thesis
THE RELATIONSHIP OF CULTURE DIMENSIONS OF EARLY AND PRESCHOOL EDUCATION INSTITUTION FROM THE EDUCATOR'S PERSPECTIVE
No full textSvaka ustanova ranog odgoja i obrazovanja ima svoju specifičnu kulturu. Sukladno (su)konstruktivističkom shvaćanju odgoja i obrazovanja, kulturu ustanove ranog odgoja i obrazovanja određujemo kao postignuće jedne organizirane zajednice, prepoznatljivo u zajedničkim temeljnim postavkama, uvjerenjima odgajatelja, ravnatelja, stručnih suradnika, administrativnog i pomoćnog osoblja i roditelja, karakterističnih za djelovanje odgojno-obrazovne ustanove, a prepoznaje se po međusobnim odnosima ljudi, njihovom zajedničkom radu, upravljanju ustanovom, organizacijskom i fizičkom okruženju, te stupnju usmjerenosti na kontinuirano učenje i istraživanje odgojno-obrazovne prakse u svrhu njezinog unaprjeđenja (Vujičić, 2011). Stoga je cilj istraživanja bio ispitati povezanost među odabranim dimenzijama kulture ustanove ranog odgoja i obrazovanja (odgojno-obrazovna paradigma odgajatelja, odgojno-obrazovna praksa, međuljudski odnosi u ustanovi, profesionalni razvoj, strukturalne dimenzije) te njihov odnos s odabranim individualnim (razina obrazovanja odgajatelja, duljina radnog staža i procjena samoučinkovitosti) i kontekstualnim varijablama (veličina vrtića, broj djece u skupini, vrsta skupine prema dobi djece, usklađenost broja djece u skupini s propisanim normativima). Za ispitivanje kulture ustanove ranog odgoja i obrazovanja korišten je Upitnik za procjenu kulture ustanove ranog odgoja i obrazovanja sastavljen od skala koje mjere odabrane dimenzije kulture ustanove: 1. Skala odgojno-obrazovne paradigme odgajatelja; 2. ORA Skala suvremene odgojno-obrazovne prakse; 3. Skala prostornomaterijalnog okruženja; 4. Skala vremenske organizacije; 5. Skala odnosa u ustanovi; 6. Skala profesionalnog razvoja odgajatelja; 7. ORA Skala samoučinkovitosti odgajatelja. Istraživanje je provedeno na stratificiranom uzorku odgajatelja (N=563) zaposlenih u vrtićima u 4 odabrane županije (Grad Zagreb, Osječko-baranjska županija, Primorskogoranska županija i Splitsko-dalmatinska županija), čiji su osnivači jedinica lokalne i područne uprave ili samouprave (JLS) metodom online anketiranja.
Kada je riječ o odgajateljskim procjenama odabranih dimenzija kulture ustanove, rezultati su pokazali da se ispitani odgajatelji u vrlo visokoj mjeri priklanjaju suvremenoj slici o djetetu i suvremenom shvaćanju učenja i poučavanja, pa zaključujemo da u vrlo visokoj mjeri gaje suvremenu odgojno-obrazovnu paradigmu. Nadalje, ispitani odgajatelji vrlo visoko procjenjuju suvremenost vlastite odgojno-obrazovne prakse u čijem je središtu dijete, te poprilično visoko procjenjuju vlastitu samoučinkovitost u svakodnevnom odgojno-obrazovnom radu s djecom. Kvalitetu međuljudskih odnosa u ustanovi na dvjema razinama (odnosi među odgajateljima i odnosi između odgajatelja i ravnatelja/stručnih suradnika) procjenjuju osrednjom. Učestalost uključenosti odgojnoobrazovnih djelatnika svoga vrtića u suvremene (transformacijske) modalitete profesionalnog razvoja ispitani odgajatelji procjenjuju osrednjom. Organizaciju prostora i ponudu odgojno-obrazovnih materijala u vrtiću procjenjuju u osrednjoj mjeri u suglasju sa suvremenim principima stvaranja poticajnog prostorno-materijalnog okruženja vrtića u smislu njegove otvorenosti, fleksibilnosti i usmjerenosti na poticanje socijalnih interakcija djece i odgajatelja.Korelacijske analize potvrdile su hipotezu o međusobnoj povezanosti različitih dimenzija kulture ustanove ranog odgoja i obrazovanja, uz naznaku da su, za razliku od pretpostavljenih umjerenih do visokih korelacija, dobivene niske do umjerene korelacije među ispitivanim dimenzijama kulture ustanove. Od svih ispitivanih dimenzija kulture ustanove ranog odgoja i obrazovanja kao moderatora odnosa između odgajateljeve suvremene odgojno-obrazovne paradigme i suvremene odgojno-obrazovne prakse, jedino se profesionalni razvoj odgajatelj pokazao značajnim moderatorom navedenog odnosa. U radu se nastojalo pokazati da kvantitativni pristup u istraživanju kulture odgojnoobrazovne ustanove može dati svojevrstan uvid u odnos pojedinih dimenzija kulture ustanove kao podloge za kvalitativno razumijevanje njezinih različitih dimenzija, kao i generiranje učinkovitih prijedloga, u području odgojno-obrazovne prakse, znanosti i obrazovne politike, za njeno kontinuirano propitivanje i unaprjeđenje.Every early and preschool education institution has its own specific culture. In accordance with the (co)constructivist understanding of upbringing and education, we define the culture of an early and preschool education institution as the achievement of an organized community, recognizable in the shared basic settings and beliefs of educators, principals, professional associates, administrative and support staff and parents, which are characteristic for the operation of educational institution, and is identified by mutual relationships among people, their collaboration, management of the institution, organizational and physical environment, and the degree of focus on continuous learning and research of educational practice for the purpose of its improvement (Vujičić, 2011). Therefore, the goal of the research was to examine the correlation between the selected culture dimensions of early and preschool education institution (educator's educational
paradigm, educational practice, interpersonal relations in the institution, professional development, structural dimensions) and their relationship with the selected individual (educator's education level, length of service and educatior's assessment of self-efficacy) and contextual variables variables (size of kindergarten, group size, type of educational group according to the age of the children, compatibility of the group size and prescribed normatives). To examine the culture of an early and preschool education institution, the Questionnaire for assessing the culture of an early and preschool education institution
was used, composed of scales that measure selected dimensions of the institutional culture: 1. Educator's Educational Paradigm Scale; 2. ORA Contemporary Educational Practice Scale; 3. Scale of Spatial and Material Environment; 4. Time Organization Scale; 5. Scale of Relationships in the Institution; 6. Scale of Professional Pevelopment of Educators; 7. ORA Educator's Self-Efficacy Scale. The research was conducted on a stratified sample of educators (N=563) employed in
kindergartens (whose founders are local and regional administration units or selfgovernments) in 4 selected counties (City of Zagreb, Osijek-Baranja County, PrimorjeGorski Kotar County and Split-Dalmatia County), using the online survey method. When it comes to educators' evaluations of selected dimensions of the institutional culture, the results showed that the educators to a very high extent adhere to the modern image of the child and the modern understanding of learning and teaching, so we conclude that they adhere to the modern educational paradigm to a very high extent. Furthermore, the surveyed educators rate very highly the modernity of their own child-centered educational practice, and they rate their own self-efficacy in their daily educational work with children quite highly. The quality of interpersonal relationships in the institution at two levels (relationships between educators and relationships between educators and principal/professional associates) surveyed educators assessed as average. They estimate the frequency of involvement of the educational staff of their kindergarten in modern (transformational) modalities of professional development as average. The organization of the space and the offer of educational materials in the kindergarten are evaluated as average in accordance with the modern principles of creating a stimulating spatial and material environment of the kindergarten in terms of its openness, flexibility and focus on encouraging social interactions between children and educators. Correlation analyzes confirmed the hypothesis about the interrelationship of different dimensions of the culture of an early and preschool education institution, indicating that, in contrast to the assumed moderate to high correlations, low to moderate correlations were obtained among the examined dimensions of the institution's culture.Of all the examined dimensions of the culture of the early and preschool education institution as a moderator of the relationship between the educator's contemporary educational paradigm and contemporary educational practice, only the educator's professional development proved to be a significant moderator of the aforementioned relationship. The paper tried to show that a quantitative approach in researching the culture of an
educational institution can provide an insight into the relationship between individual dimensions of the institutional culture as a basis for a qualitative understanding of its various dimensions, as well as create effective proposals in the field of educational practice, science and education policy, for its continuous research and improvement
Barbarians, despots and freedom of speech : political legitimacy and the "right of resistance" in Kant's practical philosophy
No full textKao jedan od izazova općoj prihvatljivosti Kantove pravne i političke filozofije može se uočiti njen snažni legitimacijski impuls. Uobičajena kritika predbacuje joj legitimiranje svih režima, što generira dva velika interpretativna izazova. S jedne strane, radi se o neprivlačnoj implikaciji postojanja dužnosti poslušnosti čak i izrazito malevolentnim režimima. S druge strane, radi se o optužbi da postojanje takve dužnosti dovodi do nekoherentnosti cijele Kantove zgrade moralnosti, tj. do nerazrješivog sukoba dužnosti, gdje se poslušnost državnim vlastima sukobljava s nekim drugim dužnostima koje taj sustav implicira. Ukazivanjem na Kantov pojam barbarstva, pokazujem kako njegov normativni sustav ipak omogućuje da se određeni zahtjevi za poslušnošću prepoznaju kao neopravdani, tj. da ne postoji dužnost poslušnosti prema onima koji neopravdano pretendiraju na status legitimne državne
vlasti. To još uvijek ne znači da, strogo gledano, može postojati pravo na pobunu (i to zbog specifičnog načina na koji, u Kantovoj shemi, postojanje prava pretpostavlja postojanje legitimne državne vlasti), ali znači da je moralno dopustivo pružati otpor režimima koji se klasificiraju kao barbarski. Ukazujući na suvremene autore, koji tu klasifikaciju pronalaze u Kantovoj Antropologiji, pokazujem zašto je ona uglavnom prošla neprimijećeno, te kako se koncept barbarstva, pod uvjetom da se elaborira, može koristiti kao demarkacijski koncept političkoga legitimiteta. Barbarstvo koncipiram kao monopolističku silu koja na nekom teritoriju rezultira onemogućavanjem vladavine prava, tj. poništavanjem bitnih elemenata sfere privatnoga i javnoga prava. Razrađujući svakoga od njih (uključujući i slobodu govora), pokazujem koji od tih elemenata čine legitimacijski minimum.One of the challenges posed to the general appeal of Kant's legal and political philosophy is its strong legitimizing impulse. The usual criticism imputes to it the legitimization of all regimes, which then generates two big problems. Firstly, there is the unattractive implication of the existence of a duty of obedience even to openly malevolent regimes. Secondly, the accusation points to the incoherency to which the existence of such a duty leads to, rendering the complete edifice of Kant's morality inadequate by the unresolvable conflict between the duty of obedience to the state and some other duties entwined in the system. By invoking Kant's concept of barbarism, I argue that his normative system can accommodate the fact that some claims of political legitimacy should be made null and void, i.e. that there is no duty of obedience to those who claim the status of legitimate state authority without proper justification. Strictly speaking, there can still be no right of rebellion (owing to the way in which Kant's scheme presupposes the existence of legitimate state authority in order for there to be any rights at all), but it is justified to resist regimes that are classified as barbaric. I single out the contemporary authors who point to the possibility of such a classification, found in Kant's Anthropology, I show why it has remained mostly unnoticed, and how the concept of barbarism, if elaborated, can be used in the assessment of political legitimacy. I see barbarism as a use of monopolistic force resulting in there not being a state of right in a certain territory, i.e. in nullifying the essential elements of both private and public right. By elaborating each of them (including free speech), I point to the ones that constitute the bare minimum of legitimacy
Ferrocene as a chiroptical sensor for determining the chirality of amino acids and peptides
No full textU radu je provedena konformacijska analiza i karakterizacija obrazaca vodikovih veza na
odabranim skupovima monosupstituiranih ferocenskih peptidomimetika hijerarhijskim
pristupom odnosno kombinacijom molekulsko- i kvantno-mehaničkih metoda. Računalno
dobiveni rezultati uspoređeni su s eksperimentalnim podacima. Računalnom kemijom utvrđeno
je da središnja kiralnost aminokiseline i/ili helična kiralnost kratkog peptidnog lanca izravno ili
preko kratke akiralne poveznice vezanih na ferocensku skupinu utječu na predznak
apsorpcijskog maksimuma ferocenskog kromofora (oko 470 nm) u spektru cirkularnog
dikroizma. Predznak i veličina Cottonovog efekta u korelaciji su s predznakom i veličinom
diedarskog kuta χ kojim je opisana rotacija amidne skupine izravno vezane na ferocenski
ciklopentadienilni prsten. Uvođenje akiralnih aminokiselina, poput 2-amino-2-metilpropanske
kiseline (Aib) i 1-aminocikloheksankarboksilne kiseline (Ac6c), stvaranjem β-okreta i 310
uzvojnica vodi k većoj zastupljenosti jednog od konformera u Boltzmannovoj raspodjeli pri
298 K. Navedeno bi se moglo iskoristiti u dizajnu nove skupine selektivnih kirooptičkih senzora
temeljenih na ferocenskom kromoforu za određivanje središnje kiralnosti aminokiselina i
helične kiralnosti kratkih peptidnih lanaca.n this thesis conformational analysis and characterization of hydrogen bond patterns were
performed using a hierarchical approach combining molecular and quantum mechanics
methods on selected groups of monosubstituted ferrocene peptidomimetics. The computational
results were compared with experimental data. Computational chemistry confirmed the central
chirality of the amino acid and/or the helical chirality of the short peptide chain, directly or via
a short achiral linker attached to the ferrocene group, affect the sign of the absorption maximum
of the ferrocene chromophore (at 470 nm) in the circular dichroism spectrum. The sign and
magnitude of the Cotton effect correlates with the sign and magnitude of the dihedral angle χ
describing the rotation of the amide group directly attached to the cyclopentadienyl ring of
ferrocene. The introduction of achiral amino acids, such as 2-amino-2-methylpropanoic acid
and 1-aminocyclohexanecarboxylic acid, through the formation of β-turns and 310 helices,
results in a greater prevalence of a single conformer in the Boltzmann distribution at 298 K.
This information could be used in the development of a new group of selective chiroptical
sensors based on ferrocene chromophores to determine the central chirality of amino acids and
the helical chirality of short peptide chains
UTJECAJ ŠEĆERNE BOLESTI TIPA 2 I NJEZINOG LIJEČENJA NA FUNKCIJU LIMFOCITA
No full textObjectives: Systemic chronic low-grade inflammation plays a pivotal role in the development of type 2 diabetes mellitus (T2DM) and its comorbidities including atherosclerosis, diabetic kidney disease, and liver steatosis. However, the impact of T2DM on the inflammatory state of the immune system is incompletely understood. The primary objective of this study is to explore whether T2DM is associated with a pro inflammatory profile within the antiviral arm of the immune system and whether this can be reversed through antidiabetic treatment. Materials and Methods: After signed informed consents were collected, we isolated peripheral blood mononuclear cells from both individuals with T2DM and control subjects. Additionally, a subgroup of patients who achieved target glycated haemoglobin A1c below 7.0% underwent blood collection before and six months after the optimisation of their antidiabetic treatment. We conducted a comprehensive analysis of cytotoxic lymphocyte phenotype, proliferation and cytokine production using multiparametric flow cytometry. Results: Our findings reveal a significant increase in the production of tumour necrosis factor-α by CD8+ T cells and Granzyme B by natural killer (NK) cells and γδ T cells in patients with diabetes compared to the control group. These observations showed a positive correlation with both age and diabetes duration. In a subset of patients with poorly controlled diabetes, we optimised their antidiabetic treatment regimen, subsequently repeating the analysis three months after successfully lowering their blood glucose levels. Remarkably, optimal antidiabetic treatment demonstrated the capacity to reduce cytokine production by CD8+ T cells, NK cells, and γδ T cells. Conclusion: Cytotoxic immune cells undergo functional alterations in the context of diabetes, potentially contributing to the development and exacerbation of inflammation-driven diabetic complications. Lowering of blood glucose levels was associated with an amelioration of the hyper-inflammatory profile of these cells. Our findings underscore the potential for optimal antidiabetic treatment to revert these immune changes, offering promising avenues for managing diabetes-related inflammation.Cilj istraživanja: Sustavna kronična upala niskog stupnja igra ključnu ulogu u pojavi šećerne bolesti tipa 2 i povezanih komorbiditeta poput ateroskleroze, dijabetičke nefropatije i steatoze jetre. Međutim, utjecaj šećerne bolesti tipa 2 na upalno stanje imunološkog sustava nije u potpunosti razjašnjen. Glavni cilj ovog istraživanja je otkriti je li šećerna bolest tipa 2 povezana s proupalnim profilom unutar antivirusnog kraka imunološkog sustava i može li antihiperglikemijsko liječenje poništiti taj utjecaj. Materijali i metode: Nakon prikupljanja potpisanih informiranih pristanaka, izolirali smo mononuklearne stanice periferne krvi osoba sa šećernom bolesti tipa 2 i kontrolnih ispitanika. Usto, podskupina bolesnika, koja je postigla ciljni glikirani hemoglobin A1c niži od 7.0%, podvrgnuta je prikupljanju krvi prije početka i šest mjeseci nakon optimizacije njihovog antidijabetičkog liječenja. Proveli smo opsežnu analizu citotoksičnih limfocita, točnije njihovog fenotipa, proliferacije i proizvodnje, korištenjem multiparametrijske protočne citometrije. Rezultati: U bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 zabilježili smo značajan porast u proizvodnji čimbenika tumorske nekroze α iz CD8+ limfocita T te granzima B iz prirodnih stanica ubojica (engl. natural killer, NK) i γδ limfocita T u usporedbi s kontrolnom skupinom. Ova su opažanja u pozitivnoj korelaciji s dobi i trajanjem šećerne bolesti. U podskupini bolesnika s loše kontroliranom šećernom bolesti, optimizirali smo njihov antihiperglikemijski režim liječenja te ponovili analizu tri mjeseca nakon uspješnog snižavanja razine glukoze u krvi. Zanimljivo je da je optimalno antihiperglikemijsko liječenje pokazalo sposobnost smanjenja proizvodnje citokina iz CD8+ limfocita T, stanica NK i γδ limfocita T. Zaključak: Citotoksične imunološke stanice prolaze kroz funkcionalne promjene u kontekstu šećerne bolesti, potencijalno pridonoseći razvoju i pogoršanju dijabetičkih komplikacija izazvanih upalom. Naša otkrića naglašavaju potencijal optimalnog antihiperglikemijskog liječenja u poništavanju ovih imunoloških promjena, pritom nudeći inovativan način upravljanja upalom povezanom sa šećernom bolesti
Sintetički negativni podaci i nenormalizirana izglednost za semantičku segmentaciju slika nad otvorenim skupom razreda
No full textOpen-set semantic segmentation considers dense recognition models that handle semantic anomalies in visual input. Previous approaches address this challenge by augmenting closed-set classification with dense anomaly detection. The existing anomaly detectors rely on generative modelling of regular data or discrimination with respect to negative training data. These two approaches optimize different objectives and therefore exhibit different failure modes. This thesis proposes a novel hybrid anomaly score that fuses generative and discriminative cues. The proposed score can be incorporated into any pre-trained closed-set segmentation model by introducing dense estimates of the inlier posterior and unnormalized joint likelihood of inputs and labels. Our formulation of the joint likelihood preserves translational equivariance and eschews estimation of normalization constant by minimizing the likelihood of negative training crops. The real negative crops can be substituted with synthetic examples from a jointly trained generative model that maximizes the likelihood of inlier crops while favoring examples with uniform discriminative prediction. Thus, we propose a novel generative architecture that extends the coupling flows with stochastic skip connections. Our generative model achieves exceptional results in density estimation and proves as suitable source of synthetic negatives. Experimental results show that the resulting open-set segmentation models outperform existing methods across relevant benchmarks while incurring negligible computational overhead.Semantička segmentacija nad otvorenim skupom oznaka razmatra modele za gusto raspoznavanje koji obrađuju semantičke anomalije u vizualnim ulazima. Prethodni pristupi rješavaju ovaj izazov proširivanjem klasifikacije s gustom detekcijom anomalija. Postojeći detektori anomalija oslanjaju se na generativno modeliranje regularnih podataka ili na diskriminaciju u odnosu na negativne podatke za učenje. Ova teza predlaže novi hibridni detektora anomalija koji kombinira generativne i diskriminativne signale. Predloženi detektor anomalija može se integrirati u predtrenirane segmentacijske modele uvođenjem gustih procjena unutardistribucijskog posteriora i nenormalizirane združene izglednosti ulaza i oznaka. Naša formulacija združene izglednosti čuva translacijsku ekvivarijantnost i izbjegava procjenu normalizacijske konstante minimiziranjem izglednosti negativnih isječaka. Stvarni negativni isječci mogu se zamijeniti sintetičkim uzorcima iz zajednički učenog generativnog modela koji maksimizira vjerojatnost unutardistribucijskih isječaka dok favorizira uzorke s ujednačenim diskriminativnim predikcijama. Stoga, predlažemo generativnu arhitekturu koja povećava generativni kapacitet proširivanjem slojeva miješanja sa stohastičkim preskočnim vezama. Naš generativni model postiže dobre rezultate u procjeni gustoće i pokazuje se kao prikladan izvor sintetičkih negativa. Eksperimentalni rezultati pokazuju da modeli za segmentaciju nad otvorenim skupom razreda nadmašuju postojeće metode na referentnim testovima uz zanemarivo povećanje računalnih zahtjeva
Transition model of cargo seaports into smart ports
No full textTranzicija teretnih morskih luka u pametne luke moguća je samo ukoliko su luke visoke razine digitalne zrelosti. Postizanje visoke razine digitalne zrelosti teretnih morskih luka i tranzicija u pametne luke ostvaruje se primjenom digitalnih tehnologija i sustava. Proces tranzicije teretnih morskih luka u pametne luke je postupan, s obzirom da se nove digitalne tehnologije i sustavi ne primjenjuju odjednom u lukama. Iako je koncept pametna luka praktično potvrđen kroz primjere vodećih svjetskih luka, još uvijek nije primijenjen u većini teretnih morskih luka. U doktorskom radu detaljno su istražene i analizirane Tradicionalne digitalne tehnologije i sustavi te Disruptivne digitalne tehnologije koje se koriste u teretnim morskim lukama. Detaljno je elaboriran koncept pametna luka te su analizirani relevantni primjeri teretnih morskih luka uspješnih u primjeni digitalnih tehnologija i sustava i tranziciji u pametnu luku. Identificirani su kriteriji za evaluaciju scenarija tranzicije teretnih morskih luka u pametne luke. Analizirani kriteriji definirani su sukladno TOE okviru. U radu je primijenjeno više Metoda višekriterijskog odlučivanja te Deskriptivna statistička analiza i Multivarijatna statistička analiza, a u istraživanje su involvirani stručnjaci iz područja primjene digitalnih tehnologija i sustava u lukama. Primjenom DEX metode višekriterijskog odlučivanja, na primjerima luka (Ploče, Split, Rijeka, Bar, Port of Adria, Kopar, Ravena) analizirana je digitalna zrelost luka, kao prvi korak u izradi modela tranzicije teretnih morskih luka u pametne luke s identifikacijom tranzicijskih scenarija. Primjenom Deskriptivne statističke analize i Multivarijatne statističke analize ̶ metoda aglomerativno hijerarhijsko klasteriranje, interpretirani su rezultati istraživanja provedenog ispitivanjem mišljenja stručnjaka iz područja primjene digitalnih tehnologija i sustava u lukama. Provedenim istraživanjem utvrđeno je koje Tradicionalne digitalne tehnologije i sustave te Disruptivne digitalne tehnologije stručnjaci smatraju najvažnijima za tranziciju teretnih morskih luka u pametne luke te koje kriterije stručnjaci smatraju najvažnijim za evaluaciju scenarija tranzicije teretnih morskih luka u pametne luke. Temeljem rezultata istraživanja značaja digitalnih tehnologija i sustava za tranziciju teretnih morskih luka u pametne luke izrađen je model tranzicije teretnih morskih luka u pametne luke s identifikacijom tranzicijskih scenarija. Identificirana su tri scenarija: Digitalno liderstvo u teretnim poslovnim procesima, Digitalno liderstvo u administrativnim poslovnim procesima i Digitalno liderstvo u internim poslovnim procesima. Sukladno istraženim i analiziranim digitalnim tehnologijama i sustavima te kriterijima za evaluaciju scenarija tranzicije teretnih morskih luka u pametne luke, primjenom AHP metode višekriterijskog odlučivanja provedena je evaluacija, odnosno odabir scenarija tranzicije teretne morske luke u pametnu luku, na primjeru luke Rijeka koja je odabrana zbog dostupnosti podataka. Evaluacija scenarija tranzicije rezultirala je III odabirom scenarija tranzicije luke Rijeka u pametnu luku: Digitalno liderstvo u teretnim poslovnim procesima. Provedenim istraživanjem u doktorskom radu dokazane su glavna hipoteza i pomoćne hipoteze.The transition of cargo seaports into smart ports is only possible if ports have a high level of digital maturity. A high level of digital maturity of cargo seaports and the transition of seaports into smart ports is achieved by applying digital technologies and systems. The process of transition of cargo seaports into smart ports is gradual, given that new digital technologies and systems are not applied in ports all at once. Although the concept of a smart port has been confirmed in practice based on the examples of the world's leading ports, it has not yet been applied in the most cargo seaports. An in-depth study and analysis of traditional digital technologies and systems, as well as disruptive digital technologies used in cargo seaports, was conducted in this doctoral thesis. The concept of a smart port was elaborated in detail, and relevant examples of cargo seaports that have successfully applied digital technologies and systems and made the transition to a smart port were analyzed. The criteria for evaluating the scenario of the transition of cargo seaports to smart ports were identified. The analyzed criteria were defined according to the TOE framework. Several Multi-criteria decision-making methods and Descriptive statistical analysis as well as Multivariate statistical analysis were applied in the work, and experts from the field of application of digital technologies and systems in ports were involved in the research. By applying the DEX method of multi-criteria decision-making, the digital maturity of the ports was analyzed on the examples of specific ports (Ploče, Split, Rijeka, Bar, Port of Adria, Kopar, Ravena) and digital maturity of ports was analyzed as the first step in creating a model of transition of cargo seaports into smart ports with the identification of transition scenarios. The results of the research conducted by studying the opinions of experts in the field of application of digital technologies and systems in ports were interpreted using Descriptive statistical analysis and Multivariate statistical analysis - the agglomerative hierarchical clustering method. The conducted research showed which "traditional digital technologies and systems", as well as "disruptive digital technologies", are considered by experts to be the most important in the transition of cargo seaports into smart ports and which criteria are considered to be the most important for evaluating the scenario of the transition of cargo seaports into smart ports. Based on the results of studying the importance of digital technologies and systems for the transition of cargo seaports into smart ports, a model of the transition of cargo seaports into smart ports with the identification of transition scenarios was created. Three scenarios were identified: "Digital leadership in cargo business processes", "Digital leadership in administrative business processes" and "Digital leadership in internal business processes". In accordance with the researched and analyzed digital technologies and systems, as well as the criteria for evaluating the scenario of the transition of cargo seaports into smart ports using the AHP method of multi-criteria decision-making, an evaluation was V carried out, the scenario of the transition of a cargo seaport into smart port was selected based on the example of the port of Rijeka, which was chosen due to the availability of data. The evaluation of the transition scenario resulted in the selection of the following transition scenario of the port of Rijeka into a smart port: "Digital leadership in cargo business processes". The research described in the doctoral thesis proved the main hypothesis and auxiliary hypotheses
Model kompleksnosti zračnog prometa temeljen na radnim zadaćama kontrolora zračnoga prometa
No full textExisting models for determining air traffic complexity that are based on air traffic controllers' subjective assessment are not consistent due to possible deviations in complexity assessment. The aim of this research is to create a mathematical model for air traffic complexity which is based on the air traffic controller tasks. The model will use the data on area radar air traffic controller tasks that are defined according to the traffic situation. Certain air traffic controller tasks, such as a conflict resolution, are perceived as one task, but they actually represent a set of multidimensional tasks that need to be defined precisely in order to be used later in mathematical model. Moreover, the existing models for determining air traffic complexity which use the subjective air traffic controller assessments also include the problem of subjectivity resulting from the learned mode of operation in a given airspace. For the purpose of this research new generic airspace will be created. This research introduces a new approach to design a model for determining air traffic complexity which is based on defining area radar air traffic controller tasks for the given traffic situations. Area radar air traffic controllers will be asked to decide which of the two traffic situations is more complex by using the comparison method. In this way, any inconsistency in subjective assessments will be avoided, since air traffic controllers tend to give the same complexity score for different levels of air traffic complexity. Using machine learning, inputs such as defined air traffic controller tasks and data gained through comparison method, will be used to develop a new mathematical model for determining air traffic complexity. The validation of the model will be carried out by the same comparison method using the traffic situation data on a different airspace.Rast potražnje u prometu pokretač je razvoja zračnog prometa. Ipak, to bi moglo dovesti i do negativnih posljedica poput zagušenja zračnog prostora, kašnjenja letova, velike gustoće prometa, neučinkovitost leta zbog pretjerano dugih ruta, povećane potrošnje goriva, a samim time i povećanih troškova leta i utjecaja na okoliš. Ti će problemi postati još izraženiji u narednim godinama, zbog povećane potražnje u prometu.
Trend rasta zračnog prometa u zoni EUROCONTROL od 2013. godine nastavljen je do 2018. godine, nakon nekoliko godina stagnacije uzrokovane globalnom gospodarskom krizom. Broj letova temeljen na pravilima instrumentalnog leta (IFR) u prosjeku je porastao za 3,8% u odnosu na promet u 2017. Rast zračnog prometa veći je u pogledu broja putnika nego u odnosu na letove (6,1% u odnosu na 2017.), što je također slučaj u prethodnim godinama [1]. Taj se rast nastavio u prvoj polovici 2019. godine, a broj kontroliranih letova u zoni EUROCONTROL u prosjeku je porastao za 1,6% u odnosu na 2018. godinu [2]. Prema srednjoročnoj prognozi EUROCONTROL-a, procjenjuje se da će rast prometa IFR-a nastaviti u sljedećim godinama do 2025. godine, s prosječnim godišnjim rastom od 2,0% [3]. U takvim se uvjetima događaju kompleksnije situacije u zračnom prometu, koje mogu otežati pružanje usluge kontrole zračnog prometa, a posebno za specifične zadatke kontrolora zračnog prometa. To može rezultirati povećanim radnim opterećenjem kontrolora zračnog prometa koje predstavlja potencijalni sigurnosni rizik. Kako bi udovoljili prometnoj potražnji, pružatelji usluga u zračnoj plovidbi moraju osigurati odgovarajući sektorski kapacitet koji će omogućiti siguran i učinkovit zračni promet. Budući da kapacitet sektora ovisi o radnom opterećenju kontrolora zračnog prometa, kompleksnost zračnog prometa postaje jedan od ključnih čimbenika koji se razmatra pri istraživanju ovih pokazatelja i sustavu upravljanja zračnim prometom. Kompleksnost zračnog prometa definira se kao poteškoća u praćenju i upravljanju određenom situacijom u zračnom prometu [4].
Jedinstveno europsko nebo (SES), projekt modernizacije i poboljšanja europskog upravljanja zračnim prometom, ima za cilj povećanje sigurnosti prometa, kapaciteta i učinkovitosti, kao i smanjenje negativnih posljedica povećane potražnje zračnog prometa. Nekoliko novih tehnologija (rješenja) razvijeno je putem SESAR-ovog programa upravljanja zračnim prometom (SESAR) kako bi se zadovoljile velike prometne potražnje i osigurala sigurnost u prometu. Kompleksnost zračnog prometa istražuje se i unutar SESAR-a, što je rezultiralo SESAR-ovim rješenjem br. 19 Automatizirana podrška za otkrivanje i rješavanje kompleksnosti (iz SESAR-a 1). Jedna od potfunkcionalnosti koja će se razviti u okviru SESAR2020 je automatizirana podrška za procjenu kompleksnosti prometa koja je propisana Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 716/2014 od 27. lipnja 2014. o uspostavljanju zajedničkog pilot projekta koji podržava provedbu europskog glavnog plana (Master plan) upravljanja zračnim prometom.
Ovaj rad daje istraživački pregled modela i metoda za utvrđivanje i ocjenu kompleksnosti zračnog prometa. Na temelju prethodnih istraživanja identificirani su nedostatci postojećih modela, predstavljena je nova metoda za određivanje kompleksnosti zračnog prometa i predložen je novi model koji bi trebao nadmašiti nedostatke koji su i dalje prisutni u ovom polju istraživanja.
Cilj istraživanja: Izraditi model kompleksnosti zračnog prometa temeljen na radnim zadaćama kontrolora zračnog prometa.
Hipoteza: Kompleksnost zračnog prometa moguće je odrediti na temelju radnih zadaća kontrolora zračnog prometa.
Argumenti koji potkrepljuju hipotezu:
• Subjektivne procjene kontrolora zračnog prometa u postojećim modelima određivanja kompleksnosti zračnog prometa nisu konzistentne.
• Modeli za određivanje kompleksnosti zračnog prometa temeljeni na subjektivnim procjenama kontrolora zračnog prometa definirani su u ovisnosti o karakteristikama određenog zračnog prostora te ne daju valjane rezultate u primjeni na druge zračne prostore.
• Radne zadaće aktiviraju se na temelju karakteristika prometnih situacija te su neovisne o kontroloru zračnog prometa koji ih provodi.
• Povećanje kompleksnosti zračnog prometa za posljedicu ima povećanje radnog opterećenja kontrolora zračnog prometa, a radno opterećenje se može izraziti kao skup radnih zadaća kontrolora zračnog prometa.
S ciljem potvrđivanja postavljene znanstvene hipoteze, istraživanje će biti provedeno kroz šest temeljnih faza.
U prvoj fazi istraživanja definirat će se radne zadaće oblasnog radarskog kontrolora zračnog prometa koristeći metodu intervjuiranja kontrolora, analizom postojeće literature te priručnika koji objašnjavaju radne zadaće kontrolora te metodom promatranja rada kontrolora na radnom mjestu. Kontrolori zračnog prometa izvršavaju radne zadaće ovisno o prometnoj situaciji stoga je iznimno važno pravilno definirati sve radne zadaće koje se provode te kreirati veliki broj različitih prometnih situacija. S obzirom na to da se određene radne zadaće, poput razrješavanja konflikta, broje kao jedan problem, a u stvarnosti su višedimenzionalni problem, potrebno je definirati takve, višedimenzionalne radne zadaće koje će se moći koristiti u matematičkom modelu.
U drugoj fazi istraživanja potrebno je kreirati prometne situacije iz kojih se mogu iščitati sve potrebne informacije koje će omogućiti oblasnom radarskom kontroloru zračnog prometa da procijeni kompleksnost prometne situacije. Prometne situacije kreirat će se kao statične slike koje će sadržavati sve potrebne informacije za procjenu kompleksnosti situacije, poput brzine zrakoplova, smjera letenja zrakoplova, destinacije zrakoplova, ulazne i izlazne točke u sektoru, namjere pilota, definirane granice zračnog prostora, trenutne visine zrakoplova, izlazne visine itd. Prometne situacije bit će definirane za generički zračni prostor da se izbjegne subjektivnost ocjenjivanja na poznatim zračnim prostorima i prometnim situacijama. Također, razlog korištenja generičkog zračnog prostora je mogućnost kasnije primjene modela na različite zračne prostore. Prometne situacije imat će varijabilan broj zrakoplova, različite međusobne interakcije ovisno o poziciji, visini, smjeru i brzini kretanja, različit položaj u prostoru, udaljenost od granice prostora, itd. Također u ovoj fazi istraživanja kreirat će se prometne situacije za drugi zračni prostor koji će se kasnije koristiti u zadnjoj fazi istraživanja za validaciju modela na različite zračne prostore.
U trećoj fazi istraživanja bit će potrebno odrediti radne zadaće na temelju prometnih situacija. Definirane radne zadaće iz prve faze istraživanja dodjeljivat će se prometnim situacijama iz druge faze uz pomoć automatiziranog sustava. Radne zadaće definirane su ovisno o prometnim situacijama gdje za svaku radnu zadaću postoje jasno definirana pravila kada se aktiviraju i kada se trebaju provesti. Primjeri radnih zadaća koje se provode su: monitoriranje zračnog prometa, izvršavanje zahtijeva pilota, koordinacija sa susjednim zračnim prostorom, razrješavanje konflikta, itd. Na taj način postojat će jasno definirane radne zadaće za svaku prometnu situaciju.
U četvrtoj fazi istraživanja testirat će se oblasni radarski kontrolori zračnog prometa. Primijenit će se metoda komparacije kojom će oblasni radarski kontrolori zračnog prometa između dvije ponuđene prometne situacije morati odrediti koja je kompleksnija. Primijenit će se 120 prometnih situacija koje će omogućiti aktivaciju svih mogućih radnih zadaća. Po završetku usporedbi prometnih situacija, kontrolori će imati jasan poredak od najmanje do najviše kompleksne prometne situacije koju su sami prethodno poredali metodom komparacije te ih grupirati u ocijene kompleksnosti prometa od 1 do 5. Na osnovu tih ocjena, te prethodnih usporedbi prometnih situacija dodijelit će se linearno interpolirane ocijene ostalim prometnim situacijama. Istom metodom prikupit će se podaci za drugi zračni prostor za potrebe validacije modela.
U petoj fazi istraživanja uz pomoć strojnog učenja trenirat će se linearni model koristeći Bayesian Ridge regresije da se radnim zadaćama (istraživačkim varijablama) dodjele težinske vrijednosti na osnovu linearno interpoliranih ocjena iz prethodne faze (ciljane varijable). Na taj način izraditi će se model za određivanje kompleksnosti zračnog prometa na temelju radnih zadaća kontrolora zračnog prometa.
U šestoj fazi istraživanja radit će se validacija matematičkog modela temeljem subjektivnih procjene kontrolora zračnog prometa dobivenim na drugom zračnom prostoru, te će se vidjeti je li moguća primjena modela na različite zračne prostore