Croatian Digital Dissertations Repository
Not a member yet
10487 research outputs found
Sort by
Early predictors of neurodevelopmental outcome in children with congenital cytomegalovirus infection
No full textKonatalna citomegalovirusna infekcija je najčešća vertikalno prenošena zarazna bolest. U zaražene djece je često asimptomatska, ali može biti uzrokom teških neurorazvojnih odstupanja kao što su poremećaji sluha i vida, motoričko odstupanje do razvoja cerebralne paralize, intelektualno oštećenje, epilepsija ili poremećaj iz spektra autizma. Budući da se probir novorođenčadi na konatalnu citomegalovirusnu infekciju ne provodi sustavno, sumnja na infekciju u većini slučajeva se postavlja temeljem kliničke slike. Studijom je obuhvaćeno 103 djece s dokazanom infekcijom čiji je razvoj praćen 4-17,9 godina. Prosječna dob postavljanja sumnje na infekciju je u skupini djece sa simptomatskom infekcijom bila 3,3 mjeseca, a u skupini djece s asimptomatskom infekcijom 5,1 mjesec. Simptomi temeljem kojih je postavljena sumnja na infekciju, a povezani su s lošim neurorazvojnim ishodom, su bili mikrocefalija i oštećenje sluha. Utvrđeno je da djeca sa simptomatskom infekcijom imaju značajno lošiji ukupni neurorazvojni ishod od djece s asimptomatskom infekcijom, iako je loš ishod moguć i u asimptomatskoj skupini. Mikrocefalija je kao početni simptom, ali i kao jedan od ishoda infekcije, značajno povezana s lošim neurorazvojnim ishodom i s teškim oštećenjem mozga. Zbog moguće progresije bolesti, osobito oštećenja sluha, konatalno inficirana djeca zahtijevaju dugotrajno praćenje. S obzirom na nemogućnost pravodobnog otkrivanja djece s KCMVI predlaže se provođenje sveobuhvatnog ili ciljanog novorođenačkog probira.Congenital cytomegalovirus infection is the most common vertically transmitted infectious disease. Infected children are often asymptomatic, but infection can also cause severe neurodevelopmental disorders such as hearing and visual impairments, cerebral palsy, intellectual impairment, epilepsy or autism. Since no universal screening for congenital cytomegalovirus infection is performed, diagnosis is usually set by clinical appearance of early clinical simptoms of infection. Study described 103 children with proven congenital cytomegalovirus infection folowed for 4-17,9 years. The average age at which infection was suspected was 3.3 months in the group of children with symptomatic infection, and 5.1 months in the group of children with asymptomatic infection. Symptoms which raised the clinical suspicion and were associated with a poor neurodevelopmental outcome, were microcephaly and hearing impairment. Children with symptomatic infection had significantly worse neurodevelopmental outcome than children with asymptomatic infection, although a poor outcome was also possible in the asymptomatic group. Microcephaly, as an initial symptom, but also as one of the outcomes of the infection, was significantly associated with poor neurodevelopmental outcome and severe brain damage. Due to the possible progression of the disease, especially hearing impairment, congenitaly infected children require long-term follow-up. Due to failure of timely detection of children with congenital cytomegalovirus infection, comprehensive or targeted newborn screening is suggested
The life and work of Konstantin Vojnović (1832. - 1903.)
No full textKonstantin Vojnović je osoba koja je preko četrdeset godina sudjelovala u javnom društveno-političkom i vjerskom životu Dalmacije i Banske Hrvatske. Bio je svestrano obrazovan, visoko moralan i istinski hrvatski rodoljub. Tijekom svoga života bavio se gospodarskim, kulturnim, političkim, znanstvenim, pravnim i vjerskim temama. Cijeli je život ostao vjeran i dosljedan sebi i svojim načelima. Svojim je knjigama, člancima i govorima privlačio pozornost i uvelike je doprinio proučavanju hrvatske nacionalne, kulturne, crkvene i gospodarske povijesti. Po svojim je mislima i danas suvremen. Zastupao je hrvatsku državnu i nacionalnu ideju u političkim pitanjima, a u društvenim i religioznim pitanjima stavove temeljene na učenju Katoličke crkve. Tijekom boravka u Dalmaciji počeo se aktivno baviti politikom. Pripadao je Narodnoj stranci te je uz Pavlinovića i Klaića bio jedna od najistaknutijih osoba stranke. Dok je živio u Splitu, bio je vođa i najutjecajniji splitski narodnjak. Dao je veliki doprinos za osnivanje Narodnog lista i Splitske čitaonice. Bio je vrstan govornik i aktivan sudionik saborskih rasprava. Glavno političko pitanje i pitanje s kojim se bavio skoro cijeli život jest pitanje sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, a zatim pitanje uvođenja hrvatskog jezika u javni život, u škole, upravu i osobito u sudstvo. Veliku je pažnju pridavao obrazovanju. Pored toga zalagao se za moralno ponašanje u javnom životu, poticao je učenje domovinske povijesti, jačanje javnog mnijenja i podizanje razine kulture te zaštite ustavnih sloboda građana. Otvaranjem sveučilišta u Zagrebu, nastavio je svoju profesionalnu i političku karijeru u Banskoj Hrvatskoj, u Zagrebu u kojem je bio profesor, dekan i prodekan na Pravnom fakultetu, rektor i prorektor sveučilišta te istaknuti djelatnik u vjerskom i političkom životu Hrvatske, zastupnik u hrvatskome saboru, član Hrvatske narodne i kasnije Neodvisne narodne stranke te redoviti član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Glavno političko pitanje kojim se bavio u Banskoj Hrvatskoj jest cjelovitost Hrvatske, odnosno pripojenje, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Vojne krajine i Rijeke Hrvatskoj te pitanjima vezanim za odnose između Hrvatsko i Ugarske. Prisilnim umirovljenjem završila je njegova 191 profesionalna djelatnost u Zagrebu, nakon čega se vratio u Dubrovnik gdje je svojim istraživanjem i objavljivanjem knjiga dao izniman doprinos poznavanju dubrovačke povijesti.Konstantin Vojnović was engaged in public and socio-political as well as religious life of Dalmatia and Banus Croatia (Banska Hrvatska) for more than 40 years. He was well-educated, highly ethical and a real Croatian patriot. During his life, he was occupied with economical, cultural, political, scientific, legal and religious issues. All his life he remained faithful to himself and his own beliefs. His books, articles and speeches drew a lot of attention so as his work which eventually contributed a lot to a study of Croatian national, cultural, ecclesiastical and economic history. His thinking is contemporary even today in the modern times. He represented the Croatian state and national idea in political questions, and in socio and religious questions, he represented the attitudes based on the Catholic church teachings. During his stay in Dalmatia, he started to actively be employed with the politics. He was the member of the National party (Narodna stranka), and together with Pavlinović and Klaić, one of the most eminent people in the party itself. While he was living in Split, he was the leader and the most influential nationalist. He contributed a lot in establishing of National paper (Narodni list) and Split library. He was the exceptional speaker and an active participant of discussions in the Parliament. The main political question and the question that he was occupied with for all his life is the question of united Dalmatia and Croatia, then the question of implementation of national language in the public life: in schools, in administration service and especially in judiciary. He also paid attention to education field. Moreover, he advocated the moral and ethical behaviour in public life, he encouraged the homeland history study, the strengthening of the public opinion and raising the level of culture and the protection of constitutional freedom of all citizens. Establishment of the Zagreb University meant the continuation of his professional and political career in Banus Croatia (Zagreb). He was a professor there, and also a dean and a vice dean at Law University, rector and vice-chancellor and notable worker in religious and political life in Croatia, the member in Parliament, the member of Croatian National party and later Independent National Party, the regular member of Yugoslavian Academy of Science and Art. 193 The main topic he dealt with in Banus Croatia was the unity of Croatia, i.e. the joining of Dalmatia, Bosnia and Herzegovina, Military Frontier (Vojna krajina) and Rijeka to Croatia and also he dealt with the questions about the bilateral relationship between Croatia and Hungary. His professional activities in Zagreb were ended by his forced retirement. After that, he moved back to Dubrovnik where he gave his contribution to the history of Dubrovnik through his scientific research and book publishing
Formulation of nutshell and geopolymer biocomposites
No full textModerna istraživanja materijala vođena su pravilima održivog razvoja, što obuhvaća racionalnu uporabu resursa i zaštitu okoliša kroz smanjenje potrošnje energije, generiranog otpada i emisije stakleničkih plinova. Cilj je razvoj naprednih materijala koji će biti dobiveni oporabom otpadnih materijala ili korištenjem materijala s minimalnim ekološkim otiskom. Primjer otpadnog materijala s mogućnošću oporabe su otpadne ljuske orašastih plodova koje se najčešće zbrinjavaju paljenjem, tj. koriste se kao gorivo. S druge strane, geopolimerni sustavi se razvijaju kao zamjena za obični portland cement zbog znatno manjeg ekološkog otiska. U ovome radu ispitana je mogućnost pripreme naprednog biokompozita kao izolacijskog materijala korištenjem otpadnih ljuski badema i lješnjaka kao čestičnog punila te geopolimernog veziva kao matrice. Proučavan je utjecaj dva načina predobrade otpadne ljuske na svojstva ljuski i njihovih biokompozita. Predobrada otopinom NaOH, tj. mercerizacija provedena je s 3, 6, i 9 mas.% otopinom u trajanju od 1 i 2,5 h pri 80 °C. Ljuske su obrađene vapnenim mlijekom koncentracije 12,5 mas.% pri 80 °C tijekom 1 i 2,5 h te na sobnoj temperaturi 24 h. Geopolimerna veziva pripremljena su korištenjem metakaolina i lebdećeg pepela kao čvrstih prekursora te kombinacije natrijevih/kalijevih hidroksida i vodenih stakala kao aktivacijskih otopina. Rendgenskom difrakcijskom analizom ljuske utvrđen je porast indeksa kristaličnosti (CI) sa načinom predobrade, iako bez jasnog trenda, što je povoljno za korištenje ljuske u biokompozitima s anorganskom matricom. Veći CI ukazuje na uklanjanje amorfnih doprinosa u strukturi koji upijaju velike količine vode i time utječu na svojstva biokompozita. Usto veća kristaličnost omogućuje bolju adheziju između anorganske matrice i ove vrste materijala. Nadalje, infracrvenom spektroskopijom s Fourierovom transformacijom (FTIR) i simultanom diferencijalnom toplinskom i termogravimetrijskom analizom (DTA/TGA) dokazano je uspješno uklanjanje nepoželjnih sastavnica ljuske, točnije lignina, hemiceluloze i različitih ekstraktiva. Povećanjem vremena tretmana i koncentracije otopine za predobradu poboljšava se uklanjanje nepoželjnih sastavnica, dok je predobrada vapnenim mlijekom manje efikasna od mercerizacije. Određivanje površinskih svojstava i parametara adhezije mjerenjem kontaktnog kuta provedeno je na svim uzorcima ljuske i geopolimera. Kroz njihove vrijednosti moguće je pokušati predvidjeti optimalnu predobrade za određene vrste geopolimera. Tako predobrada otopinom 6 mas.% NaOH na 80 °C i 2,5 h za ljusku lješnjaka tvori biokompozite s najboljim svojstvima sa svim vrstama geopolimera, dok je u slučaju ljuske badema optimalna predobrada 9 mas.% otopinom NaOH na 80 °C i 2,5 h u kombinaciji s geopolimerom dobivenim iz lebdećeg pepela aktiviranog natrijevim otopinama. Mjerenjem tlačnih čvrstoća kao glavnog parametra uspješnosti predobrade i vrste biokompozita određeno je kako je optimalni maseni omjer geopolimera i ljuske 2 te kako su sobni uvjeti najbolji za pripremu biokompozita. Ispitivanjem vrste čvrstog prekursora zaključeno je da će se za pripremu biokompozita koristiti metakaolin, jer njegovi biokompoziti imaju do 160% veće tlačne čvrstoće od onih pripremljenih iz lebdećeg pepela. Također, odabrane su kalijeve otopine zbog 53 i
22 % većih tlačnih čvrstoća biokompozita ljuski badema i lješnjaka u odnosu na natrijeve aktivacijske otopine otopine. Parametri adhezije za obje vrste ljuske predviđaju mercerizaciju sa 6 mas.% na 80 °C i 2,5 h kao optimalni način predobrade. Unatoč tim predviđanjima, obrada vapnenim mlijekom ipak daje veće čvrstoće što se može povezati s nastankom kalcijevih amorfnih faza unutar geopolimera koje doprinose povećanju čvrstoća. Savojne čvrstoće nisu dale pouzdane rezultate, što je posljedica vrste materijala i male osjetljivosti kidalice. Toplinska svojstva, tj. izmjerene toplinske provodnosti upućuju na dobra izolacijska svojstva ove vrste biokompozita. Na temelju rezultata dobivenih u ovom istraživanju može se zaključiti kako je moguće pripraviti biokompozite iz ljuski badema i lješnjaka te geopolimera koji zadovoljavaju očekivanja u pogledu svojstava te su u skladu s principima održivog razvoja, čime se otvara prostor za daljnji razvoj ekološki prihvatljivih i funkcionalnih materijala s minimalnim ekološkim otiskom.Modern materials research is guided by the principles of sustainable development, which include the rational use of resources and environmental protection through reduced energy consumption, waste generation and greenhouse gas emissions. The goal is to develop advanced materials derived from the recycling of various waste materials or from materials with a minimal ecological footprint. An example of recyclable waste materials is nut shells, which are most often disposed of by incineration, i.e. used as fuel. On the other hand, geopolymer systems are being developed as a replacement for ordinary Portland cement due to their significantly smaller ecological footprint. In this work, the feasibility of preparing an advanced biocomposite as an insulating material using waste almond and hazelnut shells as particulate fillers and a geopolymer binder as the matrix was examined. The influence of two methods of waste shell pretreatment on the properties of the shells and their biocomposites was studied. Pretreatment with NaOH solution, i.e. mercerization was carried out with 3, 6, and 9 wt.% solution for 1 and 2.5 h at 80 °C. Milk of lime with a concentration of 12.5 wt.% was prepared by mixing Ca(OH)2 and demineralized water, and the shells were treated at
80 °C for 1 and 2.5 h and at room temperature for 24 h. Geopolymer binders were prepared using metakaolin and fly ash as solid precursors and a combination of sodium/potassium hydroxides and water glasses as activation solutions. X-ray diffraction analysis of the shells revealed an increase in the crystallinity index (CI) with the pretreatment method, although without a clear trend, which is favorable for the use of the shells in biocomposites with an inorganic matrix due to better adhesion with the rise of CI. Furthermore, rise of CI indicates the removal of unwanted amorphous phases that readly absorb water, which impairs mechanical properties of their biocomposites. Additionaly, Fourier transform infrared spectroscopy and simultaneous differential thermal and thermogravimetric analysis demonstrated the successful removal of undesirable shell components, namely lignin, hemicellulose and various extractives. Increasing the time and concentration of the pretreatment solution improves the removal of undesirable components, while pretreatment with milk of lime is less efficient than mercerization. Determination of surface properties and adhesion parameters by measuring the contact angle was carried out on all shell and geopolymer samples. Through this analysis, it was predicted that the pretreatment with a 6 wt.% NaOH solution at 80 °C and 2.5 h for hazelnut shell should result in biocomposites with the best properties with all types of geopolymers matrices, while in the case of almond shell, the optimal pretreatment is with a
9 wt.% NaOH solution at 80 °C and 2.5 h in combination with a geopolymer obtained from fly ash activated with sodium solutions. By measuring compressive strengths as the primary indicator of pretreatment and biocomposite performance, it was determined that the optimal mass ratio of geopolymer to shell is 2 and that room conditions are the best for the preparation of biocomposites. Through the analysis of the type of solid precursor it was concluded that metakaolin will be used for preparation of biocomposites and for testing the influence of pretreatment as their compressive strength value is up to 160 % higher than those made with fly ash. Likewise, potassium solutions were chosen due to the 53% and 22% higher compressive strengths of almond and hazelnut shell biocomposites compared to sodium activation solutions. For both types of shells, in the case of mercerization, the optimal processing conditions are a concentration of 6 wt.% at 80 °C and 2.5 h, which is also predicted by the adhesion parameters. Despite these predictions, treatment with milk of lime results in higher strengths, which can be associated with the formation of calcium amorphous phases within the geopolymers that contribute to enhanced strength. Flexural strengths did not give reliable results, which is a consequence of the type of material and the low sensitivity of the testing apparatus. Thermal properties, i.e. measured thermal conductivities, indicate good insulating properties of this type of biocomposites. Based on the results obtained in this research, it can be concluded that it is possible to prepare biocomposites from waste almond and hazelnut shells and geopolymers that meet expectations in terms of properties, while adhering to the principles of sustainable development. This paves the way for the further development of environmentally friendly and functional materials with a minimal ecological footprint
Patrimony and the Economic Role of the Poreč Chapter of Canons During the 17th and 18th Centuries
No full textPorečki je katedralni kaptol crkvena institucija dugoga trajanja. Od 1222. do 1828. godine ne
doživljava značajne strukturalne promjene. Kriza koja pogađa Porečku komunu, napose u 17.
stoljeću, odrazit će se i na život zajednice porečkih kanonika. U istom se razdoblju odvijaju
procesi implementacije odredbi Tridentskog koncila u život partikularnih Crkava, koji će u
potpunosti zaživjeti tek u 18. stoljeću. Problem s kojim će se porečki kanonici suočiti je pitanje
plaćanje desetina. Naime, novi doseljenici u Porečki distrikt odbijali su plaćati to davanje
Porečkim kanonicima. Tim više je to bio izazov za kanonike jer je desetina predstavljala
najvažniji izvor prihoda kanoničkih prebendi. Spor je napokon riješen polovicom 17. stoljeća.
U razdoblju 17. i 18. stoljeća dolazi do promjene u obujmu nefinancijske (prvenstveno
nekretnina) i financijske imovine Porečkog kaptola ponajviše zahvaljujući oporučnim
legatima. U 18. stoljeću dolazi do sveukupne, moralne i materijalne obnove Stolnog kaptola
Porečke biskupije. Za razlike od prethodnih razdoblja svi su kanonikati bili popunjeni, dok je vrijednost kanoničke prebende višestruko porasla. Sve je to utjecalo da porečki kanonikat
postane željena crkvena služba. Povećanje prihoda u navedenom je stoljeću omogućilo
Porečkim kanonicima značajnija ulaganja u nekretnine, osobito popravak kanoničke kuće.Rad ne sadrži sažetak na drugom jeziku
Prediction of periventricular leukomalacia and intracranial haemorrhage in preterm infants using cerebral near-infrared spectroscopy
No full textPrijevremno rođenje značajno povećava rizik nastanka cerebralnih krvarenja i ozljeda bijele tvari mozga. NIRS tehnologija omogućuje kontinuirano praćenje dostave i potrošnje kisika u tkivu mozga u stvarnom vremenu, pružajući indirektan uvid u stanje cerebralne hemodinamike i autoregulacije, čiji poremećaji nerijetko prethode nastanku ozljeda mozga u nedonoščadi. Osnovni cilj ovog rada bio je istražiti utjecaj promjena cerebralne oksigenacije (rScO2) mjerenih pomoću NIRS-a tijekom prva tri dana života, na razvoj ozljeda mozga vrlo nezrele nedonoščadi. U razdoblju od 2018. do 2022. godine provedeno je prospektivno istraživanje koje je obuhvatilo 81 nedonošče gestacijske dobi manje od 32 tjedna (s medijanom od 30.1 tjedan i rodnom masom 1345 g). Ozljede mozga definirane su na temelju nalaza magnetske rezonancije u terminskoj dobi.
Uredan nalaz MR-a mozga imala su 32 (39.5%) ispitanika, dok je u 49 (60.5%) dijagnosticirana jedna ili više ozljeda mozga. Trideset i dvoje (39.5%) ispitanika imalo je izolirane ozljede: 17 ispitanika imalo je IVK, 12 ispitanika ozljedu bijele tvari, a u troje je nađeno krvarenje u malom mozgu. Višestruke ozljede je imalo 17 (21%) ispitanika. Sve su ozljede bile blage naravi, kategorizirane kao I. i II. stupanj IVK-a tj. I i II. stupanj ozljeda bijele tvari. Nije bilo značajnih razlika u demografskim karakteristikama ni glavnim komorbiditetima prematuriteta između ispitanika s ozljedama mozga i onih bez njih.
Najvažniji rezultat ovog istraživanja je da su četiri varijable cerebralne oksigenacije, veća varijabilnost rScO2 (rScO2VAR), viša standardna devijacija rScO2 (rScO2SD), niža prosječna rScO2 (rScO2PROSJEK) te dulje vrijeme provedeno s rScO2 ispod 60% (rScO2%<60%) tijekom prva tri dana života značajno povezane s nalazom ozljeda mozga na MR-u u terminskoj dobi. Slični
rezultati su dobiveni i u logističkoj regresijskoj analizi, prilagođenoj za GD i rodnu masu. Iako nisu sve varijable u multivarijatnoj analizi pokazale statističku značajnost, varijabla koja odražava varijabilnost cerebralne oksigenacije (rScO2VAR,) dosljedno je bila povezana s nalazom ozljeda mozga na MR-u u terminskoj dobi.
Istraživanje je pokazalo da varijabilnost cerebralne oksigenacije, kao indirektni pokazatelj poremećaja autoregulacije u ranom razdoblju nakon rođenja, predstavlja značajan rizični čimbenik za razvoj ozljeda mozga u vrlo nezrele nedonoščadi. Istraživanje je postavilo temelje za buduća istraživanja usmjerena na proučavanje autoregulacije cerebralnog protoka tijekom ranog postnatalnog razdoblja, s ciljem razvoja ranih terapijskih intervencija koje bi stabilizirale cerebralnu oksigenaciju, smanjile rizik od cerebralnih oštećenja i poboljšale dugoročne neurorazvojne ishode.Premature birth significantly increases the risk of cerebral hemorrhages and white matter brain injuries. NIRS technology allows continuous monitoring of oxygen delivery and consumption in brain tissue in real-time, providing indirect insight into cerebral hemodynamics and autoregulation, whose disturbances often precede the occurrence of brain injuries in preterm infants. The primary goal of this study was to investigate the impact of changes in cerebral oxygenation (rScO2) measured by NIRS during the first three days of life on the development of brain injuries in preterm infants.
Between 2018 and 2022, a prospective study was conducted involving 81 preterm infants with a gestational age of less than 32 weeks (with a median of 30.1 weeks and a birth weight of 1345 g). Brain injuries were defined based on magnetic resonance imaging (MRI) findings at term-equivalent age.
Normal MRI findings were observed in 32 (39.5%) patients, while 49 (60.5%) were diagnosed with one or more brain injuries. Thirty-two (39.5%) patients had isolated injuries: 17 patients had intraventricular hemorrhage (IVH), 12 patients had white matter injuries, and in three cases, cerebellar hemorrhage was found. Seventeen (21%) patients had multiple injuries. All injuries were mild, categorized as grade I and II IVH, or grade I and II white matter injuries. There were no significant differences in demographic characteristics or major comorbidities of prematurity between patients with brain injuries and those without.
The most important result of this study is that four cerebral oxygenation variables—greater
variability in rScO2 (rScO2VAR), higher standard deviation of rScO2 (rScO2SD), lower average rScO2 (rScO2MEAN), and longer time spent with rScO2 below 60% (rScO2%<60%) during the first three days of life—were significantly associated with brain injury findings on MRI at termequivalent age. Similar results were obtained in logistic regression analysis, adjusted for gestational age and birth weight. Although not all variables showed statistical significance in multivariate analysis, the variable reflecting variability in cerebral oxygenation (rScO2VAR) was consistently associated with brain injury findings on MRI at term-equivalent age.
The study demonstrated that variability in cerebral oxygenation, as an indirect indicator of autoregulation disturbances in the early postnatal period, represents a significant risk factor for brain injuries in very immature preterm infants. The research laid the foundation for future studies focused on investigating cerebral blood flow autoregulation during the early postnatal period, with the aim of developing early therapeutic interventions that would stabilize cerebral oxygenation, reduce the risk of cerebral damage, and improve long-term neurodevelopmental outcomes
Klasifikacija pacijenata sa suicidalnim ideacijama i suicidalnim pokušajima u ruralnoj regiji u Njemačkoj primjenom latentne klasterske analize: Što čini razliku?
No full textBackground: Regional characteristics are an important determinant of suicidality, but the underlying factors are often poorly understood for specific regions. Therefore, we performed a latent class analysis (LCA) on a psychiatric inpatient collective to examine different classes of suicide attempters (SA) and suicide ideators (SI). Methods: We included 1080 patient records according to DSM-5 criteria for suicidal behavior (N = 339) and C-SSRS criteria for suicidal ideation (N = 741) between January 1, 2017, and December 31, 2018. The patients were admitted in a predominantly rural region in Germany. We applied LCAs in the whole group and stratified by SA, SI, age, gender, and region. Results: Three primary classes were identifiable within the whole population: young single men with interpersonal conflicts, physically ill retirees, and middle-aged individuals experiencing depressive symptoms. We were unable to identify any particular class as dominant in the subregions. We found indications of regional characteristics, such as the availability of healthcare providers. No differences in the total number of suicide attempts or their trends during the COVID-19 pandemic compared to previous years were found. Conclusions: The results suggest that age, gender, and acute stressful or lifetime events are more strongly associated with the risk of transition to suicidal behavior than regional origin. The present classification of suicidal psychiatric inpatients underlines the need for specific risk assessment of vulnerable risk groups. More attention needs to be paid to the influence of temporal events in the prevention of suicidality.Uvod: Regionalne karakteristike važna su obilježja istraživanja suicidalnosti, ali čimbenici koji su u pozadini regionalnih razlika često nisu dovoljno razumljivi. Stoga je na uzorku psihijatrijskih pacijenata provedena latentna klasterska analiza s ciljem utvrđivanja grupa klastera koji karakteriziraju pacijente sa suicidalnim ideacijama i pacijente sa suicidalnim pokušajima. Metode: Analizirana je medicinska dokumentacija 1080 pacijenata koji su, prema DSM-5 kriterijima, zadovoljavali kriterije za suicidalne pokušaje (N = 339), a prema C-SSRS kriterijima za suicidalne ideje (N = 741) u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. godine. Pacijenti su bili stanovnici ruralne regije u Njemačkoj. Primjenom LCA na ukupnom uzorku pacijenti su stratificirani prema pokušajima samoubojstva, suicidalnim idejama, dobi, spolu i regionalnoj pripadnosti. Rezultati: Unutar cjelokupne populacije identificirane su tri primarne klase: mladi neoženjeni muškarci s međuljudskim sukobima, umirovljenici s tjelesnim bolestima i osobe u srednjoj životnoj dobi sa simptomima depresije. Niti jedna klasa nije identificirana kao dominantna s obzirom na pripadnost podregijama. Dostupnost pružatelja zdravstvenih usluga identificirana je kao pokazatelj regionalnih karakteristika. Nisu pronađene razlike u ukupnom broju pokušaja samoubojstva tijekom pandemije COVID-19 u usporedbi s godinama prije pandemije. Zaključci: Rezultati ukazuju da su dob, spol, akutni ili životni stresni događaji jače povezani s rizikom prijelaza u suicidalno ponašanje nego regionalno porijeklo. Utvrđena klasifikacija suicidalnih psihijatrijskih bolesnika ukazuje na potrebu za specifičnom procjenom rizika kod ranjivih skupina. Utjecaju nepredvidljivih vanjskih događaja treba posvetiti više pozornosti u prevenciji suicidalnosti
Sinteza dijagrama zračenja antenskih nizova s visokom učinkovitošću glavne latice
No full textThe design of antenna arrays forming narrow beams usually takes into account two sets of requirements. The first set shapes the beam pattern, with the aim of achieving high beam efficiency for specified sidelobe level. The second arises from implementation aspects, which includes the dynamic range ratio (DRR) of excitation coefficients and the computational complexity of the algorithm for determining the excitation coefficients. Since these requirements are contradictory, the array design involves a tradeoff. To achieve it, the dissertation considers two approaches, polynomial synthesis and numerical optimization. In the first approach, the dissertation presents three methods for the synthesis of pencil beams and one for the synthesis of narrow flat-top beams. In the second, the dissertation offers two methods for the design of pencil-beam arrays with high beam efficiency and reasonably low DRR. In the polynomial synthesis of pencil beams, the dissertation proposes Pascal polynomials, derivatives of Chebyshev polynomials, and Gegenbauer polynomials. For the polynomial synthesis of flat-top beams, the dissertation introduces modifications of Chebyshev polynomials of first kind. Finally, the dissertation proposes the control of DRR by using a global optimization framework. By using this framework, the dissertation proposes a method for the design of linear antenna arrays with specified DRR and maximum beam efficiency and a method for the design of arrays with minimum DRR and specified beam efficiency.Dizajn antenskih nizova s uskom glavnom laticom obično uzima u obzir dva skupa zahtjeva. Prvi skup oblikuje dijagram zračenja antenskog niza, s ciljem postizanja visoke učinkovitosti glavne latice za danu razinu sekundarnih latica. Drugi skup proizlazi iz implementacijskih aspekata, uključujući dinamički raspon pobudnih koeficijenata (DRR) i računsku složenost algoritma za određivanje pobudnih koeficijenata. S obzirom da su ovi zahtjevi kontradiktorni, dizajn niza predstavlja kompromis. Za postizanje kompromisa, disertacija razmatra dva pristupa: polinomnu sintezu i numeričku optimizaciju. U prvom pristupu, disertacija predstavlja tri metode za sintezu dijagrama zračenja s uskom glavnom laticom i jednu metodu za sintezu dijagrama zračenja s ravnim vrhom. U drugom pristupu, disertacija predlaže dvije metode za dizajn nizova s visokom učinkovitošću glavne latice i malim DRR-om. U polinomnoj sintezi dijagrama zračenja s uskom glavnom laticom, disertacija predlaže Pascalove polinome, derivacije Čebiševljevih polinoma i Gegenbauerove polinome. Za polinomnu sintezu dijagrama zračenja s ravnim vrhom, disertacija uvodi modifikaciju Čebiševljevih polinoma prve vrste. Konačno, disertacija predlaže kontrolu DRR-a korištenjem globalne optimizacije. Na temelju globalne optimizacije, disertacija predlaže metodu za dizajn linearnih antenskih nizova sa zadanim DRR-om i maksimalnom učinkovitošću glavne latice te metodu za dizajn linearnih antenskih nizova s minimalnim DRR-om i maksimalnom učinkovitošću glavne latice
The Detection of Paraphrasing Plagiarism by Using Deep Learning Models
No full textS obzirom na mnogovrsnost tipova plagijata te načina i složenosti njihova stvaranja, otkrivanje akademskog plagiranja kompleksan je zadatak. Za (raz)otkrivanje jednostavnijih vrsta plagijata i utvrđivanje originalnosti tekstova danas postoje pouzdani i efikasni postupci, metode, algoritmi i pretežito komercijalni programski sustavi, no neke metode plagiranja i njihove kombinacije rezultiraju sofisticiranim i prikrivenim plagijatima čije je otkrivanje vrlo teško i za koje još nema algoritamskog rješenja problema njihova pronalaska. Ipak, razvijanjem odgovarajućih pristupa, metoda i algoritama nastoje se postići programska rješenja koja će otkrivanje i takvih, prikrivenih plagijata učiniti rutinski rješivim, računalno podržanim zadacima. Ovo istraživanje predstavlja pristup koji tekstove promatra i uspoređuje ih na semantičkoj razini. Sredstvo kojim se u ovome istraživanju koristimo za pristup semantici tekstova jesu predtrenirani veliki jezični modeli koji nastaju kao rezultat treniranja dubokih neuronskih mreža velikom količinom tekstova. Tako dobiven opis semantike u obliku vektorskih reprezentacija jezičnih modela ipak nije dovoljan. Potrebna je i mjera sličnosti ili udaljenosti koja se računa između vektorskih veličina, pa je u ovome istraživanju provedena empirijska analiza s ciljem odabira mjere koja daje najbolje rezultate. Pored modela i mjere sličnosti istraživanje je identificiralo i mogućnost uspješne kombinacije s mjerama sličnosti i veličine tekstova koji se uspoređuju na razini riječi. Konačno, potrebni su i označeni korpusi parafraziranih tekstova. Cilj istraživanja bio je razvijanje i implementiranje novog postupka za utvrđivanje plagiranja pri parafraziranju kao važnoj vrsti prikrivenog plagiranja, pri čemu su ostvareni znanstveni doprinosi u: (i) oblikovanju korpusa parafraziranih dokumenata pogodnog za učenje i evaluaciju postupaka otkrivanja plagiranja pri parafraziranju, (ii) razvoju i implementaciji novog postupka za otkrivanje plagiranja pri parafraziranju temeljenog na modelu dubokog učenja, (iii) definiranju postupka i mjere evaluacije parafraziranja tekstova, (iv) utvrđivanju tehnika obrade teksta koje pozitivno utječu na otkrivanje parafraziranja, (v) utvrđivanju primjerenosti različitih mjera sličnosti za računanje sličnosti vektorskih reprezentacija tekstova, (vi) utvrđivanju složenosti metoda korištenih u zadatku utvrđivanja da se radi o parafraziranom tekstu, (vii) utvrđivanju optimalnih graničnih vrijednosti za detekciju sličnosti i parafraziranja, (viii) usporedbi performansi metoda u zadatku detekcije parafraziranja temeljenih na korpusu i (ix) definiranju formule kojom se aproksimira optimalni broj dimenzija vektorskih reprezentacija jezičnih modela dubokog učenja u zadatku detekcije parafraziranja.Considering the diversity of plagiarism types and the complexity of their creation, detecting academic plagiarism is a complex task. Reliable and efficient procedures, methods, algorithms, and predominantly commercial software for determining the originality of texts already exist for detecting simpler types of plagiarism. However, some methods of plagiarism and their combinations result in sophisticated and concealed forms of plagiarism, whose detection is very difficult and for which there is still no solution, i.e., no algorithmic solution for their detection currently exists, making their identification through software solutions impossible. Nevertheless, approaches, methods, and algorithms that promise progress in detecting these types of plagiarism are being developed, which suggests a convergence of the problem of plagiarism detection towards a category of routine, computer-supported solutions. This research presents an approach that examines and compares texts on a semantic level. The tools used in the research to extract the semantic information from texts are pre-trained large language models, which are created as a result of training deep neural networks on vast amounts of text data. However, the semantics derived in the form of vector embeddings of language models are not sufficient on their own. A standard similarity or distance measure is required to compute the relationships between vector representations. In this research, an empirical analysis was conducted to identify the measure that yields the best results. In addition to the model and similarity measure, the research identified their successful combination with similarity and text size measures, which operate on the word level. Finally, annotated corpora of paraphrased texts are also required. The aim of this research was to develop and implement a new procedure for detecting plagiarism in paraphrasing, which is a significant form of concealed plagiarism. The study's scientific contributions include: (i) designing a corpus of paraphrased documents suitable for training and evaluating plagiarism detection procedures, (ii) developing and implementing a novel procedure for detecting plagiarism through paraphrasing based on a deep learning model, (iii) defining procedures and evaluation measure for text paraphrasing, (iv) identifying text processing techniques that positively impact paraphrase detection, (v) determining the suitability of various similarity measures for calculating the similarity of vector representations of texts, (vi) assessing the complexity of methods used in the task of determining text paraphrasing, (vii) establishing optimal threshold values for binarizing similarity scores obtained by different methods in the task of paraphrase detection, (viii) assessing the performance of corpus-based methods in the task of paraphrase detection, and, (ix) defining a formula to approximate the optimal number of dimensions for vector representations of deep learning language models in the task of paraphrase detection
THE IMPACT OF NITRATED MONOAROMATIC HYDROCARBONS FROM ATMOSPHERIC AEROSOLS ON DIFFERENT LEVELS OF BIOLOGICAL ORGANISATION IN AQUATIC SYSTEMS
No full textNitrirani monoaromatski ugljikovodici (NMAU) poput nitrofenola, nitrokatehola (NC) i nitrosalicilnih kiselina, atmosferske su organske onečišćujuće tvari koje taloženjem dospijevaju u prirodne vode. Ovim istraživanjem ispitani su: i) ekotoksikološki učinci NMAU identificirani u lebdećim česticama porijeklom iz izgaranja biomase i miješanih antropogenih izvora na različite razine biološke organizacije u vodenim sustavima, ii) utjecaj NMAU na kemijski sastav organske tvari mikroalge vrste Dunaliella tertiolecta i embrija ribe zebrice, te iii) utjecaj stvaranja kompleksa Cu(II)-NC na kroničnu toksičnost Cu(II) i NC u smjesi. In vitro biotestovi citotoksičnosti na ribljim stanicama, studije interakcija s fazama 0 i I staničnog detoksikacijskog mehanizma te in vivo biotestovi provedeni na slatkovodnim mikroalgama Scenedesmus subspicatus pokazali su značajan akutni i kronični toksični potencijal NMAU, te interakciju s proteinskim prijenosnicima riba zebrica važnih za fazu 0 stanične detoksikacije. Uz to, NMAU su promijenili lipidni sastav embrija ribe zebrice i inhibirali rast mikroalge Dunaliella tertiolecta. Kompleksiranje Cu(II)-NC, ovisno o koncentraciji, pokazuje da su ekotoksični učinci NC uvelike kontrolirani interakcijama s anorganskim komponentama vodenih ekosustava. Ovi rezultati su osobito važni s obzirom na očekivano povećanje atmosferskih koncentracija NMAU uslijed učestalijih šumskih požara izazvanih klimatskim promjenama, što posljedično može dovesti i do porasta njihove koncentracije u vodenim sustavima, čime se povećava prijetnja vodenim ekosustavima.Nitrated monoaromatic hydrocarbons (NMAHs), such as nitrophenols, nitrocatechols (NCs), and nitrosalicylic acids, are atmospheric organic pollutants deposited into natural waters. In this study, we investigated: i) the ecotoxicological effects of NMAHs identified in aerosols from biomass burning and mixed anthropogenic sources at different levels of biological organization in aquatic systems, ii) their effects on the chemical composition of organic matter in the cells of the microalgae Dunaliella tertiolecta and in zebrafish embryos, and iii) the influence of Cu(II)-NCs complex formation on the chronic toxicity of Cu(II) and NCs in the mixture. In vitro cytotoxicity bioassays on fish cells, studies on interactions with phases 0 and I of the cellular detoxification mechanism, and in vivo bioassays using the freshwater microalgae Scenedesmus subspicatus revealed a significant acute and chronic toxic potential of NMAHs, including inhibition of zebrafish protein transporters critical for phase 0 cellular detoxification. Additionally, NMAHs altered the lipid composition of zebrafish embryos and inhibited the growth of microalgae Dunaliella tertiolecta. The concentration-dependent complexation in the Cu(II)-NC mixtures suggested that the ecotoxic effects of NCs are strongly influenced by interactions with inorganic components in aquatic ecosystems. These findings are particularly important giving the expected increase in atmospheric NMAH concentrations due to more frequent forest fires caused by climate change, which will likely lead to higher levels of these pollutants in aquatic systems, thereby increasing the threat to aquatic ecosystems
Influence of toxicological burden and gut microbiota on the clinical course and outcome of COVID-19
No full textIstraživanje je obuhvatilo nasumično odabranih 227 COVID-19 pacijenata, liječenih u KB Dubrava, kao primarnom respiracijsko-intenzivističkom COVID centru na području Grada Zagreba, s različitim kliničkim tijekom i ishodom liječenja. Pacijenti su, prema kliničkom tijeku, svrstani u četiri skupine prema kriteriju Svjetske zdravstvene organizacije. Multielementalnom analizom, induktivno spregnutom plazmom s trostrukim kvadrupolom, utvrđene su značajne razlike između skupina za: arsen, kobalt, živu, nikal, selenij i cink, s tim što su većinom najviše koncentracije nađene u kritičnoj skupini. Analizom sastava crijevne mikrobiote 16S rRNA sekvenciranjem, rasprostranjenost roda Halococcus pokazala je pozitivnu korelaciju s težinom kliničkog tijeka. U alfa raznolikosti, utvrđene su značajne razlike između kritične i drugih skupina. U beta raznolikosti, utvrđeno je grupiranje uzoraka iz kritične skupine, sa značajnim razlikama prema blagoj i umjerenoj skupini. Dobiveni rezultati toksikološkoga opterećenja i sastava crijevne mikrobiote ispitanika ukazuju na mogućnost kvalitetnijeg predviđanja lošeg kliničkog tijeka i ishoda COVID-19, kako bi se pravovremeno započelo adekvatnu terapiju, spriječilo komplikacije i smrti, smanjilo troškove liječenja i optimiziralo korištenje respiratora.The research included 227 randomly selected COVID-19 patients, treated in KB Dubrava, as the primary respiratory-intensivistic COVID center in the City of Zagreb, with different clinical course and outcome of treatment. According to the clinical course, patients were classified into four groups by the World Health Organization criteria. Multielemental analysis, by inductively coupled plasma with triple quadrupole, showed significant differences between the groups for arsenic, cobalt, mercury, nickel, selenium and zinc, with most of the highest concentrations in the critical group. By analyzing gut microbiota composition by 16S rRNA sequencing, prevalence of genus Halococcus showed positive correlation with severity of the clinical course. In alpha diversity, significant differences were found between critical and other groups. In beta diversity, a grouping of samples from the critical group was found, with significant differences towards mild and moderate groups. The obtained results of toxicological burden and gut microbiota composition indicate the possibility of better prediction of the poor COVID-19 outcome, so adequate therapy could be started timely, prevent complications and deaths, reduce treatment costs and optimize the use of ventilators