Croatian Digital Dissertations Repository
Not a member yet
10487 research outputs found
Sort by
Mechanisms regulating the CRISPR-Cas system in Escherichia coli
No full textSustav CRISPR-Cas je adaptivni imunosni sustav za obranu prokariota od stranih genetičkih
elemenata. Regulacija sustava CRISPR-Cas u bakteriji E. coli je kompleksna i nije u potpunosti
razjašnjena. Poznato je da protein H-NS djeluje na razini transkripcije, šaperon HtpG na razini
post-translacije, dok temperatura utječe na aktivnost proteina Cas3 na nepoznati način. U ovom
radu su detaljnije istraženi mehanizmi regulacije aktivnosti sustava CRISPR-Cas na razini
transkripcije i post-translacije. Praćenjem otpornosti stanica na infekciju fagom λvir i
određivanjem količine transkripata gena cas utvrđeno je da protein StpA može inhibirati
promotore Pcas8e i anti-Pcas u nedostatku proteina H-NS, te da pojačana ekspresija ili
inaktivacija proteaze Lon u mutantu hns aktivira zaštitu od infekcije neovisno o sustavu
CRISPR-Cas. Na aktivnost proteina Cas3 utječe ''anti-sense'' mRNA na nepoznat način, dok
temperatura uzrokuje alosteričku promjenu konformacije ovog proteina čime se inhibira
njegova nukleazna aktivnost. Šaperon HtpG nije utjecao na količine proteina Cas3, već
vjerojatno na zauzimanje njegove pravilne konformacije.The CRISPR-Cas system is a prokaryotic adaptive immune system that provides defense
against foreign DNA. The regulation of the CRISPR-Cas system in E. coli is complex and not
fully understood. The repressor H-NS acts at the transcriptional level, HtpG posttranslationally, while the activity of Cas3 is affected by temperature in an unknown way. The
aim of this research was to further elucidate the mechanisms regulating the activity of the
CRISPR-Cas system at the transcriptional and post-translational level. Phage sensitivity assays
and quantification of cas transcripts showed that StpA can inhibit Pcas8e and anti-Pcas
promoters in the absence of H-NS. Overexpression or inactivation of Lon protease in hns
mutants provides protection against phage infection independent of CRISPR-Cas. Cas3 protein
activity is affected by an "anti-sense" mRNA in an unknown way, while allosteric change in
Cas3 structure by temperature inhibits its nuclease activity. HtpG did not affect Cas3 levels, but
the acquisition of the correct conformation
The role of BPM1 protein in de novo DNA methylation mechanism during development of Arabidopsis thaliana L.
No full textProteini BPM iz vrste Arabidopsis thaliana primarnu ulogu ostvaruju u putu
proteasomalne razgradnje ovisne o ubikvitinu, u sklopu kojeg prepoznaju specifične supstrate
za razgradnju. Prethodno je utvrđena interakcija proteina BPM1 s proteinima RDM1 i DMS3,
komponentama metilacijskog mehanizma RdDM. Uloga proteina BPM1 u mehanizmu RdDM
u ovom je radu ispitana primjenom kromatinske imunoprecipitacije u svrhu identifikacije novih
ciljnih gena ovog mehanizma u čijoj regulaciji metilacije posreduje protein BPM1.
Identificirani su geni FBW2, RKP i AGL14, a kao referentni odabran je gen CML41. Analizom
metilacije ovih gena metodom bisulfitnog sekvenciranja i pirosekvenciranja u linijama s
prekomjernom ekspresijom proteina od interesa (oeBPM1, oeDMS3), te linijama s narušenom
funkcijom mehanizma RdDM (dms3-1, nrpe1-10), potvrđen je stimulativni učinak proteina
BPM1 na aktivnost mehanizma, koji je najizraženiji tijekom embriogeneze, a sam mehanizam
RdDM značajniji je za zigotnu nego za somatsku embrigenezu. Ovisno o poziciji, učinci
metilacijskih događaja reflektiraju se na ekspresiju svih analiziranih gena.Proteins BPM of Arabidopsis thaliana have a primary role in the ubiquitin-dependent
proteasomal degradation pathway, where they recognize specific substrates for degradation.
The interaction of BPM1 protein with RDM1 and DMS3, components of RdDM methylation
mechanism, has previously been established. Here, the role of BPM1 protein in RdDM was
analyzed using chromatin immunoprecipitation for identification of new RdDM targets whose
methylation is mediated by BPM1 protein. Genes FBW2, RKP and AGL14 were identified as
targets, and CML41 was chosen as a reference gene. Methylation analysis of these genes was
conducted using bisulfite sequencing and pyrosequencing in lines with overexpression of
BPM1 (oeBPM1) or DMS3 (oeDMS3), and lines with impaired RdDM function (dms3-1,
nrpe1-10). The results confirmed a stimulative role of BPM1 protein in RdDM. This
mechanism proved to be more significant in zygotic than somatic embyrogenesis. Depending
on the position, methylation had a diverse effect on expression of analyzed genes
INFLUENCE OF THE SHAPE, SIZE AND DECOMPOSITION OF THE SAMPLE ON THE COEFFICIENT OF PERMEABILITY OF BIODRIED WASTE MEASURED BY DIRECT AND INDIRECT METHODS
No full textPrema aktualnom Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (RH) za razdoblje 2023. -
2028. godine (NN 84/2023), u RH su u pogonu tri od ukupno jedanaest predviđenih centara za
gospodarenje miješanim krutim komunalnim i ostalim otpadom kojeg nije moguće izravno
reciklirati (CGO). Od postojećih centara, CGO Kaštijun i CGO Marišćina primjenjuju tehnologiju
biološko-mehaničke obrade (BMO) dok se u sklopu CGO Bikarac primjenjuje tehnologija
mehaničko-biološke obrade (MBO) otpada. Obje primijenjene tehnologije kombiniraju i
mehaničke i biološke postupke obrade komunalnog otpada. Tijekom BMO komunalni otpad se
podvrgava procesu biosušenja pri čemu je jedan od produkata obrade dijelom bio-stabilizirana
sitnozrnata frakcija, tzv. „metanogena frakcija“, pogodna za odlaganje na bioreaktorsko odlagalište
(BO) u sklopu CGO. U BO se uvođenjem tekućine (najčešće odlagališnog filtrata - eluata) u tijelo
odlagališta potiču procesi biološke razgradnje odloženog otpada. Mikrobiološki procesi razgradnje,
potaknuti vlaženjem, odvijaju se u anaerobnim uvjetima. Produkt anaerobne razgradnje je
odlagališni plin - metan, koji se koristi za energetske potrebe tj. za proizvodnju električne energije.
Optimalno funkcioniranje BO podrazumijeva upravljanje procesom sakupljanja, ekstrakcije i
recirkulacije filtrata u tijelu BO. Recirkulacijom se ubrzava biološka razgradnja organske
komponente otpada i povećava proizvodnja odlagališnog plina. Nužan preduvjet recirkulacije,
odnosno stalni kontinuitet u tekućoj fazi, realizira se na način da su donji dijelovi BO trajno
zasićeni filtratom.
Vodopropusnost je hidrauličko svojstvo koje uvjetuje mogućnost kontinuiranog kretanja fluida
unutar poroznog medija, odnosno u kontekstu BO, omogućuje nesmetan protok filtrata unutar tijela
odlagališta. Cilj istraživanja provedenog u sklopu ove doktorske disertacije je utvrđivanje
hidrauličkih svojstava BMO otpada u zasićenom stanju kroz utvrđivanje koeficijenta
vodopropusnosti navedenog materijala. Provedeno istraživanje može se podijeliti u tri faze,
detaljnije opisane u nastavku.
Prva faza istraživanja uključuje preliminarnu karakterizaciju BMO otpada određivanjem njegovih
osnovnih fizikalnih i geotehničkih parametara. U tu su svrhu provedena laboratorijska ispitivanja
za određivanje: udjela vlage, udjela organske tvari, sastava po komponentama, sastava prema
obliku čestica, granulometrijskog sastava i gustoće čvrstih čestica. Provedenim ispitivanjima je
utvrđeno da je BMO otpad dobro graduirani materijal sa širokim rasponom veličina zrna te je u
tom pogledu usporediv s krupnozrnatim tlom. Visoka utvrđena vrijednost udjela organske tvari od
38,39 % kao i niska inicijalna vrijednost udjela vlage koji iznosi 13,93 % (u odnosu na suhu masu),
potvrđuje prikladnost ispitanog BMO otpada za ugradnju u BO te proizvodnju metana.
U drugoj fazi istraživanja provedena je modernizacija nestandardnog hidrauličkog edometra
Laboratorija za inženjerstvo okoliša na Geotehničkom fakultetu. Riječ je o edometru velikih
dimenzija s ćelijom promjera 500 mm i visine 200 mm. Uređaj je konstruiran za potrebe ispitivanja
krupnozrnatih materijala poput obrađenog komunalnog otpada. Osim nestandardnih dimenzija,
specifičnost tzv. „velikog edometra“ je i njegov sustav za opterećivanje koji se sastoji od
hidrauličkog agregata s tlačnim cilindrom te torusne gumene membrane ispunjene vodom.
Modernizacija velikog edometra uključivala je implementaciju dvaju značajnih poboljšanja, a to
su ugradnja potpuno novog sustava za opterećivanje i mjerenje vertikalnih pomaka te ugradnja
potopnog mjerila sile.
Novi sustav opterećivanja bazira se na električnom aktuatoru sile GDSFA, proizvođača GDS
Instruments Ltd. Sustav je pomoću novoizrađene noseće konstrukcije montiran na gornju ploču
velikog edometra. Izvedenom nadogradnjom omogućeno je potpuno automatizirano provođenje
ispitivanja te znatno preciznije mjerenje parametara ispitivanja: vertikalnih opterećenja i
vertikalnih pomaka, uz maksimalni iznos naprezanja na uzorak koji iznosi 254,78 kPa.
Potopno mjerilo sile Omega LSHD-50K-60FT koje je kablom povezano s digitalnim mjeračem
Omega DP41-S-230, ugrađeno je na dno edometarske ćelije s ciljem mjerenja sile trenja koja se
javlja između oboda uzorka i unutarnje stjenke ćelije. Utjecaj trenja na rezultate ispitivanja
analiziran je uzimajući u obzir otklon osi djelovanja glavnih naprezanja od horizontalne ravnine.
U trećoj fazi istraživanja provedena su laboratorijska ispitivanja za utvrđivanje koeficijenta
vodopropusnosti BMO otpada u zasićenom stanju. Ispitivanja uključuju: izravno određivanje
koeficijenta vodopropusnosti u standardnom hidrauličkom edometru tipa Rowe & Barden, zatim
neizravno određivanje koeficijenta vodopropusnosti na temelju rezultata troosnih ispitivanja te
neizravno određivanje koeficijenta vodopropusnosti na temelju rezultata ispitivanja provedenih u
velikom edometru.
U standardnom hidrauličkom edometru su ispitana 3 uzroka svježeg BMO otpada i 3 uzorka
razgrađenog BMO otpada. Predmetni materijal je prosijan kroz sito od 3 mm te ugrađen u uzorke
promjera 63,69 mm i visine 19,11 mm s početnom vrijednosti suhe gustoće od 380,23 kg/m3.
Koeficijenti vodopropusnosti određeni su izravnim mjerenjem vertikalnog protoka vode kroz
uzorak, induciranog nametnutim gradijentom pritiska, pri vrijednostima konsolidacijskog pritiska
od 50, 100, 200 i 400 kPa, te pri rasterećenju na vrijednost od 200 kPa.
Troosna ispitivanju su provedena na svježim uzorcima BMO otpada s početnom srednjom
vrijednosti suhe gustoće od 378,65 kg/m3 te 487,64 kg/m3. Srednje vrijednosti promjera i visine
manje zbijenih uzoraka iznose 100,26 mm odnosno 100,00 mm dok srednje vrijednosti promjera i
visine zbijenijih uzoraka iznose 100,51 mm odnosno 100,00 mm. Ispitano je 8 manje zbijenih i 7
zbijenijih uzoraka koji su bili podvrgnuti konsolidacijskim pritiscima od 45 do 304 kPa odnosno
od 18 do 203 kPa. Koeficijenti vodopropusnosti određeni su neizravno, na temelju rezultata
ispitivanja provedenih u uvjetima izotropne konsolidacije.
Ispitivanja u moderniziranom velikom edometru provedena su na 3 svježa uzorka BMO otpada
promjera 500 mm i visine 95 mm te početne vrijednosti suhe gustoće od 379,75 kg/m3. Uzorci su
ispitani pri inkrementima naprezanja u rasponu od 4,74 do 124,74 kPa te dekrementima naprezanja
od 64,76 i 4,74 kPa. Koeficijenti vodopropusnosti određeni su neizravno, na osnovu primjene
Terzaghi-jeve teorije jednodimenzionalne konsolidacije. Postupci određivanja koeficijenta
konsolidacije uključuju standardno korištenu Taylor-ovu i Casagrande-ovu metodu te
nestandardnu metodu nelinearne optimizacije uz ograničenja (Bardet, 1997). Utvrđene su značajne
razlike u rezultatima primijenjenih metoda te je potvrđena visoka pouzdanost metode nelinearne
optimizacije pri određivanju koeficijenta konsolidacije. Ugrađenim potopnim mjerilom sile
izmjereno je trenje koje se javlja na kontaktu oboda uzorka i unutarnje stjenke ćelije edometra te
je analiziran njegov utjecaj na rezultate ispitivanja.
Na kraju je provedena detaljna analiza rezultata ispitivanja vodopropusnosti. Utvrđen je utjecaj
različitih metoda određivanja, različitih parametara ispitivanja i fizikalnih odnosno geotehničkih
karakteristika kao i veličine i starosti ispitanih uzoraka na vrijednost koeficijenta vodopropusnosti.
Za pojedine relacije između analiziranih parametara određene su funkcijske zavisnosti.According to the current Waste Management Plan of the Republic of Croatia for the period 2023 -
2028 (NN 84/2023), three out of a total of eleven planned centers for the management of mixed
solid municipal and other waste that cannot be directly recycled are in operation in the Republic of
Croatia (WMC). Of the existing centers, WMC Kaštijun and WMC Marišćina apply the technology
of biological-mechanical treatment (BMT), while WMC Bikarac applies the technology of
mechanical-biological treatment (MBT) of waste. Both applied technologies combine both
mechanical and biological processes of municipal waste treatment. During BMT, municipal waste
is subjected to a biodrying process, where one of the processing products is a partially bio-stabilized
fine-grained fraction, the so-called "methanogenic fraction", suitable for disposal at the bioreactor
landfill (BL) within the WMC. In BL, by introducing a liquid (most often landfill filtrate - eluate)
into the body of the landfill, the processes of biological decomposition of the disposed waste are
stimulated. Microbiological decomposition processes, stimulated by moistening, take place in
anaerobic conditions. The product of anaerobic decomposition is landfill gas - methane, which is
used for energy needs, i.e. for the production of electricity. Optimal functioning of the BL implies
management of the process of collection, extraction and recirculation of filtrate in the body of the
BL. Recirculation accelerates the biological decomposition of the organic component of the waste
and increases the production of landfill gas. The necessary prerequisite for recirculation, i.e.
constant continuity in the liquid phase, is realized in such a way that the lower parts of the BL are
permanently saturated with filtrate.
Permeability is a hydraulic property that conditions the possibility of continuous fluid movement
within the porous medium, that is, in the context of BL, it enables the unimpeded flow of filtrate
within the body of the landfill. The aim of the research carried out as part of this doctoral
dissertation is to determine the hydraulic properties of BMT waste in a saturated state by
determining the coefficient of permeability of the material. The conducted research can be divided
into three phases, described in more detail below.
The first phase of the research includes the preliminary characterization of BMT waste by
determining its basic physical and geotechnical parameters. For this purpose, laboratory tests were
carried out to determine: moisture content, organic matter content, composition by components,
composition by particle shape, grain size analysis and particle density. The conducted tests
established that BMT waste is a well-graded material with a wide range of grain sizes, and in this
respect is comparable to coarse-grained soil. The high determined value of the share of organic
matter of 38.39%, as well as the low initial value of the share of moisture, which is 13.93% (in
relation to the dry mass), confirms the suitability of the tested BMT waste for incorporation into
BL and methane production.
In the second phase of the research, the modernization of the non-standard hydraulic oedometer of
the Environmental Engineering Laboratory at the Geotechnical Faculty was carried out. It is a
large-sized oedometer with a cell diameter of 500 mm and height of 200 mm. The device is
designed for testing large-grained materials such as processed municipal waste. In addition to nonstandard
dimensions, the specificity of the so-called "large oedometer" is also its loading system,
which consists of a hydraulic aggregate with a pressure cylinder and a torus rubber membrane filled
with water. The modernization of the large oedometer included the implementation of two
significant improvements, namely the installation of a completely new system for loading and
measuring vertical displacements and the installation of a submersible force gauge.
The new loading system is based on the electric force actuator GDSFA, manufactured by GDS
Instruments Ltd. The system is mounted on the upper plate of the large oedometer using a newly
designed support structure. The upgrade made it possible to carry out a fully automated test and
significantly more precisely measure the test parameters: vertical loads and vertical displacements,
with the maximum amount of stress on the sample being 254.78 kPa.
Submersible force gauge Omega LSHD-50K-60FT, which is connected by a cable to the digital
gauge Omega DP41-S-230, is installed at the bottom of the oedometer cell with the aim of
measuring the friction force that occurs between the sample rim and the inner wall of the cell. The
influence of friction on the test results was analyzed taking into account the deviation of the axis
of action of the main stresses from the horizontal plane.
In the third phase of the research, laboratory tests were conducted to determine the water
permeability coefficient of BMT waste in a saturated state. The tests include: direct determination
of the coefficient of water permeability in a standard Rowe & Barden type hydraulic oedometer,
then indirect determination of the coefficient of water permeability based on the results of triaxial
tests and indirect determination of the coefficient of water permeability based on the results of tests
carried out in a large oedometer.
In the standard hydraulic oedometer, 3 samples of fresh BMT waste and 3 samples of decomposed
BMT waste were tested. The subject material was sieved through a 3 mm sieve and incorporated
into samples with a diameter of 63.69 mm and a height of 19.11 mm with an initial dry density
value of 380.23 kg/m3. The coefficients of permeability were determined by direct measurement
of the vertical water flow through the sample, induced by an imposed pressure gradient, at
consolidation pressure values of 50, 100, 200 and 400 kPa, and after unloading to a value of 200
kPa.
Triaxial tests were performed on fresh samples of BMT waste with an initial mean value of dry
density of 378.65 kg/m3 and 487.64 kg/m3. The mean values of the diameter and height of the less
compacted samples are 100.26 mm and 100.00 mm, respectively, while the mean values of the
diameter and height of the more compacted samples are 100.51 mm and 100.00 mm, respectively.
8 less compacted and 7 more compacted samples were tested, which were subjected to
consolidation pressures from 45 to 304 kPa and from 18 to 203 kPa, respectively. Coefficients of
permeability were determined indirectly, based on the results of tests conducted under isotropic
consolidation conditions.
Tests in a modernized large oedometer were performed on 3 fresh samples of BMT waste with a
diameter of 500 mm and a height of 95 mm and an initial dry density value of 379.75 kg/m3. The
samples were tested at stress increments ranging from 4.74 to 124.74 kPa and stress decrements of
64.76 and 4.74 kPa. Water permeability coefficients were determined indirectly, based on the
application of Terzaghi's theory of one-dimensional consolidation. Procedures for determining the
consolidation coefficient include the standard Taylor and Casagrande methods and the nonstandard
method of nonlinear optimization with constraints. Significant differences in the results
of the applied methods were determined, and the high reliability of the nonlinear optimization
method in determining the consolidation coefficient was confirmed. The friction occurring at the
contact between the sample rim and the inner wall of the oedometer cell was measured with a builtin
submersible force gauge, and its influence on the test results was analyzed.
Finally, a detailed analysis of the results of the permeability test was carried out. The influence of
different determination methods, different test parameters and physical or geotechnical
characteristics as well as the size and age of the tested samples on the value of the coefficient of
permeability was determined. Functional dependencies were determined for certain relations
between the analyzed parameters
Health Economic Analysis of the Most Common Surgical Procedures in Ophthalmology: Cataract and Rhegmatogenous Retinal Detachment Procedure in Split-Dalmatia County
No full textCilj istraživanja: Cilj istraživanja bio je provesti zdravstveno-ekonomsku analizu dviju kirurških oftalmoloških intervencija: operacije mrene i operacije regmatogenog odignuća mrežnice (engl. rhegmatogenous retinal detachment, RRD). Temeljem intraoperacijskih fakoemulzifikacijskih (PHACO) parametara, htjeli smo procijeniti i usporediti troškove operacije mrene u bolesnika s i bez pseudoeksfolijacijskog sindroma (PEX-a). Također, analizom troškovne korisnosti cilj nam je bio procijeniti i usporediti isplativost triju suvremenih tehnika operacije RRD-a. Metode i ispitanici: Ovo retrospektivno istraživanje kvalitete temeljeno na registru sastoji se od dva dijela, povezana zdravstveno-ekonomskom analizom u jedinstvenu cjelinu. U prvom dijelu istraživanja u analizu je uključeno 5889 bolesnika (6236 očiju) podvrgnutih PHACO operaciji mrene u Klinici za očne bolesti KBC-a Split u razdoblju od 7 godina, podijeljenih u dvije skupine, ovisno o prisutnosti PEX-a. Analizirani su i uspoređivani intraoperacijski PHACO parametri, intraoperacijske komplikacije i troškovi zahvata (temeljeni prije svega na razlikama u duljini trajanja operacijskog zahvata) između promatranih skupina. Analizirana je i prikladnost šifri dijagnostičko-terapijskih skupina (DTS) povezanih s PHACO operacijom mrene. Drugi dio istraživanja uključio je 151 bolesnika s RRD-om, liječenog u Klinici za očne bolesti KBC-a Split tijekom trogodišnjeg razdoblja, jednom od tri kirurške tehnike (pneumoretinopeksija – PR, konvencionalna operacija – SB ili pars plana vitrektomija – PPV) kako bi se procijenili anatomski i funkcionalni ishodi pojedine tehnike. Nadalje, provedena je opsežna zdravstveno-ekonomska analiza troškova i korisnosti (mjerenih očekivanim vrijednostima QALY-a, temeljenih na anatomskim i funkcionalnim ishodima navedenih metoda) te je uspoređena isplativost kirurških tehnika izračunavanjem omjera troškovne učinkovitosti (ICER-a). Rezultati: Pseudoeksfoliacijski sindrom dijagnosticiran je u 6,13 % slučajeva uključenih u istraživanje. Svi intraoperacijski PHACO parametri bili su viši u PEX skupini bolesnika, osobito u onih sa tvrđim nuklearnim mrenama. Trajanje operacijskog zahvata bilo je 1,5 puta dulje, a intraoperacijske komplikacije značajno češće u PEX skupini. Očekivani troškovi PHACO postupka bili su značajno veći u bolesnika s PEX-om, neovisno o tvrdoći nuklearne mrene (osobito u skupini bolesnika s većom tvrdoćom nukleusa) te isti nisu pokriveni trenutačnom naknadom DTS-a, tako da se gubitak očekivanih, neobračunatih troškova po zahvatu kretao u rasponu od 36 % do čak 69 %. U drugom dijelu istraživanja, primarni anatomski uspjeh postignut je u 86%bolesnika liječenih zbog RRD-a. Nije dokazana statistički značajna razlika u anatomskom uspjehu između triju kirurških tehnika. Međutim, funkcionalni ishod (temeljen na konačnoj vidnoj oštrini) značajno se razlikovao između promatranih tehnika. Posljedično, vrijednosti očekivanog QALY-a značajno su se razlikovale među pojedinim tehnikama te su bile niže za PPV, nego za PR i SB. Nadalje, PR je pokazao dominantnu isplativost u odnosu na PPV, s vrijednošću ICER-a od -6253 €/QALY. Zaključak: Istraživanje je pokazalo da su troškovi povezani s PHACO operacijom mrene u bolesnika s PEX-om značajno veći u odnosu na one bez PEX-a, i nisu pokriveni trenutačnim sustavom naknade DTS. Stoga se nameće potreba prilagodbe sustava naknade DTS za PHACO postupke u bolesnika s PEX-om, osobito onih s većom tvrdoćom nukleusa. Prilagodba i dopuna šifri naknade DTS-a potrebna je i u slučaju RRD-a. Istraživanje je također pokazalo da je PR uodgovarajućim slučajevima, uz to što daje najbolje funkcionalne rezultate, troškovnonajisplativija tehnika za liječenje RRD-a. To bi trebalo posebno uzeti u obzir u zemljama s ograničenim zdravstvenim resursima (poput Hrvatske), gdje bi se odluke o liječenju RRD-a trebale temeljiti na analizi troškovne korisnosti.Objective: The aim of the study was to conduct a health-economic analysis of two ophthalmic surgical interventions: cataract surgery and rhegmatogenous retinal detachment (RRD) surgery. Based on intraoperative phacoemulsification (PHACO) parameters, we sought to evaluate and compare the costs of cataract surgery in patients with and without pseudoexfoliation syndrome (PEX). Additionally, through a cost-utility analysis, we aimed to assess and compare the cost-effectiveness of three modern surgical techniques for RRD treatment. Methods and Participants: This retrospective quality registry-based study consists of two parts, linked by health-economic analysis into a single whole. In the first part, 5,889 patients (6,236 eyes) who underwent PHACO cataract surgery at the Eye department, Split University Hospital, over a 7-year period were included in the analysis. Patients were divided into two groups based on the presence or absence of PEX. Intraoperative PHACO parameters, intraoperative complications, and procedural costs were analyzed and compared between the groups, with a focus on differences in costs arising from the duration of surgical procedures. The appropriateness of diagnosis-related group (DRG) codes associated with PHACO cataract surgery was also evaluated. The second part included 151 patients with RRD treated at the Eye department, Split University Hospital, over a 3-year period using one of three surgical techniques: pneumatic retinopexy (PR), scleral buckling (SB), or pars plana vitrectomy (PPV). The anatomical and functional outcomes of each method were assessed. Additionally, an extensive health-economic analysis of costs and utility (measured by expected QALY values based on anatomical and functional outcomes) was performed. The cost-effectiveness of surgical techniques was compared using incremental cost-effectiveness ratio (ICER). Results: Pseudoexfoliation syndrome was diagnosed in 6.13% of cases included in the study. All intraoperative PHACO parameters were higher in the PEX group, particularly in patients with harder nuclear cataracts. The duration of the procedure was 1.5 times longer in the PEX group, and intraoperative complications were significantly more frequent. The expected costs of PHACO procedures were significantly higher in patients with PEX, regardless of nuclear cataract hardness (especially in patients with harder nuclei). These costs were not covered by the current DRG reimbursement system, leading to an expected unreimbursed cost loss per procedure ranging from 36% to as high as 69%. In the second part of the study, primary anatomical success was achieved in 86% of patients treated for RRD. There was no statistically significant difference in anatomical success among the three surgical techniques. However, functional outcomes (based on final visual acuity) significantly differed between the techniques. Consequently, expected QALY values also significantly varied, being lower for PPV compared to PR and SB. Furthermore, PR demonstrated dominant cost-effectiveness compared to PPV, with a cost-effectiveness ratio of -6,253 €/QALY. Conclusion: The study revealed that costs associated with PHACO cataract surgery in patients with PEX are significantly higher than in those without PEX and are not adequately covered by the current DRG system. This underscores the need to adjust the DRG reimbursement system for PHACO procedures in PEX patients, particularly those with harder nuclei. Adjustments and supplements to DRG reimbursement codes are also needed for RRD cases. The study also demonstrated that PR, in appropriate cases, is not only the most cost-effective technique for RRD repair but also yields the best functional outcomes. This should be particularly considered in countries with limited healthcare resources (such as Croatia), where decisions regarding RRD treatment should be based on cost-utility analyses
Hydrological regime identification and analysis of the climate change impact on dynamics of karst aquifer in the wider area of Imotsko polje : doctoral thesis
No full textKrška područja su kompleksni hidrološki i hidrogeološki sustavi s heterogenim krškim formacijama koje uzrokuju varijabilne i nepredvidive tokove vode. Istraživanje hidroloških procesa ključno je za razumijevanje dinamike vodonosnika i međusobnih interakcija između jedinstvenih krških fenomena u Imotskom polju, s fokusom na zaštitu krškog vodonosnika i krških morfoloških oblika. Identifikacija dinamičkih procesa u hidrološkom režimu u kontekstu klimatskih promjena provedena je analizom podataka s postojećih i novopostavljenih klimatoloških i hidroloških postaja. Detekcija trendova i ekstremnih pojava u ovom istraživanju ključna je za procjenu utjecaja klimatskih promjena na regionalni tok vode i dostupnost vodnih resursa u kršu. Po prvi puta napravljena je sveobuhvatna analiza hidroloških parametara u svim vodnim tijelima istovremeno, pružajući uvid u njihove hidrološke i hidrogeološke karakteristike i međusobne odnose. Analizom je potvrđena podudarnost intervala vršnih vrijednosti te slični hidrološki odgovori vodnih tijela na oborine, što ih klasificira u isti krški vodonosnik. Nadalje, izvršena je primjena recesijske analize na podacima u Crvenom jezeru pritom uvodeći novu terminologiju kvazirecesijskih krivulja kako bi se istaknula prilagodba i primjena na jezerskom okruženju. Kvazircesijskim krivuljama određen je prevladavajući mehanizam punjenja i pražnjenja jezera te su detektirane promjene koje ukazuju na moguću povezanost jezera s izvorom Opačac. Prezentirani su i hidrološki modeli izvora Opačac te izvora Opačac s Crvenim jezerom primjenom konceptualnog modela KARSTMOD. Uz modeliranje izvora, izvršeno je i modeliranje šireg područja Imotskog polja primjenom integralnog modela MIKE SHE.Karst areas are complex hydrological systems with heterogeneous karst formations that cause variable and unpredictable water flows. The study of hydrological functioning is crucial for understanding the dynamics of the aquifer and the mutual interactions between the unique karst phenomena in Imotsko polje, with a focus on protecting of the karst aquifer and morphological karst forms. Identifying dynamic processes in the hydrological regime in the context of climate change was carried out by analyzing data from existing and newly installed climatological and hydrological stations. Identifying trends and extreme phenomena in this study is essential for assessing the impact of climate change on regional water flow and the availability of water resources in karst areas. For the first time, a comprehensive analysis of hydrological parameters in all water bodies was carried out simultaneously, providing insights into their hydrological characteristics and interrelationships. The analysis confirmed the coincidence of peak value intervals and similar hydrological responses of the water bodies to precipitation, assigning them to the same karst aquifer. In addition, the recession analysis was applied to the Red Lake data, introducing the new terminology of quasi-recession curves to emphasize the adaptation and application to the lake environment. Quasi-recession curves were used to determine the primary mechanism of filling and emptying the lake, revealing changes that indicate a possible connection between the lake and the Opačac spring. Hydrological models of the Opačac spring and the Opačac spring with the Red Lake were developed using the KARSTMOD conceptual model. In addition to modeling the spring, the wider Imotsko polje area was simulated using the MIKE SHE integral model
Socioeconomic Inequalities in the Use of Long - Term Care Among Elderly People
No full textBroj i udio starijih osoba u ukupnoj populaciji povećava se, osobito onih starijih od 80 godina. Zbog sve zahtjevnijih korisnika s promijenjenim navikama (želja za smještajem i skrbi u središtima gradova uz sve dostupne sadržaje, viša tehnološka pismenost, potreba za većim uključivanjem u odluke javno - političkog života osoba treće životne dobi, motivacija za radnom aktivnošću i nakon ulaska u mirovinu), dugotrajna njega starijih osoba aktualna je tema europskih socijalnih i zdravstvenih politika. Članice Europske unije (EU) nastoje osigurati dovoljan broj infrastrukturnih objekata skrbi za starije i nemoćne, povećati broj profesionalnog osoblja, razviti alternativne oblike skrbi i decentralizirati postojeću skrb u manje razvijene regije. Nove generacije korisnika iskazuju želju za drugačijim pristupom skrbi, a to je skrb pružena u vlastitom okruženju (home care - pomoć u kući) uz konstantan nadzor profesionalno angažiranog osoblja. Osim pritiska na javne financije, države članice EU-a suočavaju se s problemom nedostatne radne snage, posebice u pružanju kućne njege (naročito unutar formalnog tipa), koju kompenziraju migrantima iz trećih zemalja. Međutim, nedovoljna educiranost migranata narušava kvalitetu pruženih formalnih usluga u kućnoj njezi (Kalengayi et al., 2012; Žagar et al., 2019). Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD, 2021) navodi kako je formalna njega jedini i isključivi oblik kućne njege. Međutim, brojni autori znanstvenih radova uključuju i neformalnu njegu kao oblik kućne njege (Ilinca et al., 2017; Rodrigues et al., 2017). Smatra se da je neformalna njega najrašireniji oblik dugotrajne njege, pa s obzirom na to, zahtjeva i pomno promišljanje distribucije takve usluge starijim korisnicima (OECD, 2021). Dugotrajna njega dijeli se na formalnu i neformalnu. Formalna kućna njega provodi se posredstvom educiranog/obučenog osoblja (češće su to njegovatelji nižeg stupnja obrazovanja ili rjeđe, medicinske sestre). Neformalnu njegu najčešće provode članovi uže obitelji i ona je ujedno najveći izazov dugotrajne njege. Uz veliki pritisak na članove obitelji koji žrtvuju svoje radno vrijeme i zdravlje, neformalna njega često je jedini izbor dostupne njege u mnogim slabije razvijenim dijelovima EU-a. Osim dohotka, koji predstavlja osnovni preduvjet za korištenje kućne njege, kulturološke i zakonske norme determiniraju sklonost prema formalnom ili neformalnom obliku kućne njege. Provođenje kućne njege značajno se razlikuje između zemalja EU-a. U provođenju kućne njege zemlje južne i istočne Europe karakteristične su po tradicionalnom obiteljskom narativu usluge, u kojem se, što zbog zakonske obveze, što zbog običaja, skrb o starijem korisniku kućanstva prenosi na članove obitelji (najčešće ženske osobe – supruge ili djecu). S druge strane, zemlje sjeverne Europe -
zbog izdašnih javnih davanja - imaju veće prilike za korištenje educiranog angažiranog osoblja u provođenju kućne njege, čime se „većinski“ teret skrbi s obitelji prenosi na treću osobu. Vjerojatno „najhumaniji“ pristup u kućnoj njezi predstavlja kombinacija obje vrste njege (formalne i neformalne) koja dominira u zemljama srednje Europe. Međutim, s obzirom na dostupnost formalne i neformalne kućne njege uvjetovane socioekonomskim prilikama (dovoljan broj njegovatelja, mogućnost izbora različitih opcija njege, organizacija sustava formalne skrbi i u ruralnim područjima), postavlja se pitanje pravednog korištenja tih usluga. Pojedini korisnici već su u početku ograničeni u mogućnostima korištenja kućne njege s obzirom na sredinu življenja. Uz to, korištenje svake od usluga kućne njege (formalnog i neformalnog tipa) zahtjeva i učešće privatnog dohotka korisnika, što s obzirom na visinu platežne moći korisnika, o(ne)mogućuje korištenje pojedine usluge. Osim dohotka i sredine življenja (urbana/ruralna sredina) i ostali čimbenici poput zdravstvenog stanja, sastava kućanstva, broja djece i razine obrazovanja mogu se povezati s oblikom usluge kućne njege. Smatra se da bolje obrazovani korisnici imaju veći raspoloživ dohodak i širi spektar dostupnih informacija te već u ranijoj fazi promišljaju o mogućnostima korištenja dugotrajne njege i načinima njihovog financiranja. U doktorskom radu se stoga identificira zastupljenost formalne i neformalne kućne njege među starijom populacijom te se istražuje postoji li horizontalna nejednakost i vertikalna nepravda u korištenju tih vrsta usluga. Dobivene informacije mogle bi koristiti nositeljima nacionalnih politika u organizaciji pravednog sustava distribucije kućne njege i to putem horizontalnog (osobe jednakog zdravstvenog stanja koriste istu razinu skrbi) i vertikalnog pristupa (osobe različitog zdravstvenog stanja koriste različitu vrstu i razinu skrbi). U radu se upotrebljavaju podaci iz 8. i 9. vala studije SHARE - Istraživanje o zdravlju, starenju i umirovljenju u Europi (Survey of Health, Ageing and Retirement in Europe - SHARE) koji su prikupljeni tijekom 2019./2020. i 2021./2022. godine u 27 europskih zemalja. Radni uzorak obuhvaća osobe koje su u vrijeme provedbe pojedinog vala istraživanja bile u dobi od 65 ili više godina. Rezultati prikazuju zastupljenost formalne i neformalne njege u korist siromašnih korisnika u analiziranim zemljama. Obrazovanje pokazuje da sve zemlje imaju djelomični koncentracijski indeks u smjeru bogatih (pro-rich), što se može izraziti da obrazovaniji ljudi doživljavaju manje nejednakosti. Obrazovanje i prihodi su u pozitivnoj korelaciji, što znači da visoko obrazovani ljudi uživaju bolje prihode. Nakon što se uzmu u obzir čimbenici potreba, nejednakosti u formalnoj skrbi nestale su za većinu zemalja, dok su nejednakosti u neformalnoj skrbi ostale u mnogo većem broju za većinu zemalja, uglavnom s orijentacijom za siromašne.The number and share of elderly people in the total population is increasing, especially those over 80 years old. Due to increasingly demanding users with changed habits (desire for accommodation and care in city centers with all available facilities, higher technological literacy, need for greater involvement in decisions of the public and political life of people of the third age, motivation for work activity even after entering retirement), long-term care of the elderly is a current topic of European social and health policies. Members of the European Union (EU) strive to ensure a sufficient number of infrastructural care facilities for the elderly and infirm, increase the number of professional staff, develop alternative forms of care and decentralize existing care to less developed regions. New generations of users express a desire for a different approach to care, namely care provided in their own environment (home care) with constant supervision by professionally engaged staff. In addition to the pressure on public finances, EU member states face the problem of insufficient labor force, especially in the provision of home care (mostly within the formal type), which they compensate for migrants from third countries. However, insufficient education of migrants impairs the quality of formal services provided in home care. The Organization for Economic Cooperation and Development (OECD, 2021) states that formal care is the only and exclusive form of home care. However, numerous authors of scientific papers also include informal care as a form of home care (Ilinca et al., 2017; Rodrigues et al., 2017). It is considered that informal care is the most widespread form of long-term care, so with this in mind, careful consideration of the distribution of such services to elderly users is required (OECD, 2021). Long-term care is divided into formal and informal. Formal home care is provided by educated/trained staff (more often than not, low-educated caregivers or, less often, nurses). Informal care is most often carried out by members of the immediate family and is also the biggest challenge of long-term care. With great pressure on family members sacrificing their working hours and health, informal care is often the only choice of care available in many less developed parts of the EU. In addition to income, which is the basic prerequisite for the use of home care, cultural and legal norms determine the preference for formal or informal forms of home care. The implementation of home care varies significantly between EU countries. In the implementation of home care, the countries of Southern and Eastern Europe are characterized by the traditional family narrative of service, in which, partly due to legal obligation, partly due to custom, the care of the elderly user of the
household is transferred to family members (most often women - wives or children). On the other hand, the countries of northern Europe - due to generous public benefits - have greater opportunities to use educated, engaged staff in the implementation of home care, which transfers the "majority" burden of family care to a third person. Probably the most "humane" approach in home care is the combination of both types of care (formal and informal), which dominates in Central European countries. However, considering the availability of formal and informal home care conditioned by socioeconomic circumstances (sufficient number of caregivers, the possibility of choosing different care options, the organization of the formal care system in rural areas), the question of fair use of these services arises. Some users are already limited in the possibilities of using home care, given their living environment. In addition, the use of each of the home care services (formal and informal type) also requires the participation of the user's private income, which, considering the level of payment power of the user, makes it (not) possible to use a particular service. In addition to income and living environment (urban/rural environment), other factors such as health status, household composition, number of children and level of education can be associated with the form of home care service. It is considered that better-educated users have higher disposable income and a wider spectrum of available information, and that they think about the possibilities of using long-term care and ways of financing it at an earlier stage. The dissertation therefore identifies the representation of formal and informal home care among the elderly population and investigates whether there is horizontal inequality and vertical inequity in the use of these types of services. The obtained information could be useful to national policy makers in the organization of a fair distribution system of home care through a horizontal (persons with the same health condition use the same level of care) and vertical approach (persons with a different health condition use a different type and level of care). The paper uses data from the 8th and 9th waves of the SHARE study - Survey of Health, Aging and Retirement in Europe - SHARE, which were collected during 2019/2020. and 2021/2022. in 27 European countries. The working sample includes persons who were aged 65 or older at the time of the individual wave of research. The results show the representation of formal and informal care in favor of poor users in the analyzed countries. Education shows that all countries have a partial concentration index in the direction of the rich (pro-rich), which can be expressed that more educated people experience less inequality. Education and income are positively correlated, meaning that highly educated people enjoy better incomes. After taking into account needs factors, inequalities in formal care disappeared for most countries, while inequalities in informal care remained much larger for most countries, mostly with a pro-poor orientation
Interconnectedness of identitarian and touristic spaces: Madonna of Snows veneration in Kukljica
No full textAutorica hodočašću Gospi od Sniga u Kukljici pristupa kao fenomenu koji uz to što ima religijsko utemeljenje, upućuje na snažne društvene implikacije koje pridonose oblikovanju i održavanju kolektivnog identiteta zajednice u suvremenosti. Usmena predaja na kojoj se praksa temelji, osobno i kolektivno sjećanje, različita značenja koja se upisuju u aspekte prakse oblikuju percepciju pripadanja kukljičkoj zajednici. Etnografsko istraživanje stoga je za cilj imalo istražiti sjećanja, značenja i iskustva ljudi povezanih s hodočašćem te njihovu pozicioniranost unutar mreže društvenih odnosa i djelovanja u zajednici koji su temeljni pokretač održavanja hodočašća. Na temelju percepcije kolektivne prošlosti i u nastojanju održavanja kontinuiteta zajednice u suvremenosti, mještani aktivni u pripremama i organizaciji proslave stvaraju identitetske prostore unutar kojih djeluju i s kojima se na više razina poistovjećuju. Prema autorici, hodočašće povezuje članove lokalne zajednice, od kojih neki zauzimaju aktivne uloge u organizaciji hodočašća, a istodobno umrežuje i širu zajednicu raseljenih članova zajednice. Riječ je o ljudima koji su se privremeno ili trajno odselili iz mjesta, a koji se potaknuti hodočašćem vraćaju u Kukljicu. Ovim rakursom promatranja, rad otvara i pitanja transnacionalnih prostora u kontekstu manjih zajednica. Istraživanje je pokazalo da se za Kukljičane dan proslave, 5. kolovoza, smatra najvažnijim datumom u godini. U istom razdoblju, turistička sezona dostiže vrhunac. Stoga je premrežavanje turističkih, religijskih i identitetskih aspekata bilo jedno od temeljnih interpretacijskih okvira rada. Primarne metode korištene u istraživanju su sudioničko promatranje i intervju s mještanima i povratnicima čime se nastojao dobiti dublji uvid u načine na koje hodočašće služi kao sredstvo za simboličko ostvarivanje identiteta zajednice. Cilj istraživanja bio je rasvjetliti koji se ključni društveni odnosi i dinamike zajednice premrežavaju i očituju kroz praksu proslave Gospe od Sniga.The author approaches the pilgrimage to Our Lady of the Snow in Kukljica as a phenomenon which points to strong social implications that contribute to shaping and maintaining the collective identity of the community in contemporary times. The oral tradition on which the practice is based, personal and collective memory, and the various meanings inscribed in aspects of the practice shape the perception of belonging to the community. The goal of this ethnographic research was to explore memories, meanings, and experiences of people connected to the pilgrimage and their position within the network of social relations and activities in the community. Based on perceptions of collective history and the effort to maintain the continuity of the community in contemporary times, people involved in the preparations and organization of the celebration create identity spaces within which they operate and with which they identify on multiple levels. According to the author, the pilgrimage connects members of the local community, some of whom take on active roles in organizing the pilgrimage, while also connecting the broader community of displaced members. These are people who have temporarily or permanently moved from Kukljica, but return during the summer when the pilgrimage takes place which also opens questions about transnational spaces in the context of small communities. The research showed that the day of the celebration, August 5th, is considered the most important date of the year in Kukljica. During this same period, the tourist season reaches its peak. Therefore, the interweaving of tourist, religious, and identity aspects was one of the fundamental interpretative frameworks of the work. The primary methods used in the research were participant observation and interviews with the locals and the members of the diaspora to gain a deeper insight into the ways in which the pilgrimage serves for symbolically maintaining the community's identity. The aim of the research was to shed light on the key social relationships and community dynamics that are interconnected and manifested through the practice of celebrating Our Lady of the Snows
Prijelazni period iz osnovne u srednju školu - iskustvo adolescenata s teškoćama
No full textTransition is a concept that implies change and movement (Patton and Kyung Kim, 2016). In relation to education, transition can be defined as moving from one position, stage, school or environment to another (Riches, 1996). Life is full of transitions: starting school, entering puberty, leaving school, getting a first job, leaving home, retiring, and so on. Many transitions are related to family life - such as marriages, births, remarriages and deaths (Hutchinson, 2008). For students who are in school, change and movement occur throughout their school careers. Making far- reaching life decisions and passing through transitions to new roles explain why the transition to young adulthood has been put forward as the most stressful life stage (Dornbusch, 2000).
The objective of this study is related to adolescents with disabilities and their personal experience in specific social context, during the period when they transition from one way of life to another. This research aimed to understand the meaning that a group of young people with disabilities in the transitional period, from primary to secondary school, gave to their life in a social welfare institution and how they envisioned future in everyday life.
The focus was on interpreting the meaning of their everyday experience. To gain a deeper understanding of how adolescents with disabilities see their lives and what meaning they attach to certain events within a specific situation, the transition from primary to secondary school, a qualitative methodology was used: a semi-structured interview with adolescents with disabilities and a focus group of professionals.
The research involved 19 adolescents with different types of disabilities (intellectual disabilities, emotional problems, and behavioural issues) who attend a special institution and receive primary education according to a special curriculum for children with disabilities. These adolescents are in day/week or permanent residential care, living in a student dormitory.
The focus group consisted of 9 professionals who worked with adolescents with disabilities on a daily basis (the previously mentioned primary group of participants). The focus group recorded the views and opinions of the professionals on the kind of support they provide to adolescents with disabilities during the transition period.
Inductive thematic analysis was used to analyze the data (Braun and Clarke, 2006).
The analysis of this research indicates that adolescents with disabilities receive support in the transitional period, but that it is still not sufficient. Although professionals are involved in the preparation of the transition period, the adolescents themselves express different attitudes and feelings towards the transition to secondary school. The period itself is characterized by still a lot of unanswered questions and unknowns about the future life for adolescents with disabilities.
This research provides an opportunity for the voice of adolescents with disabilities to be heard, allowing them to become active participants in the decision-making process. The recommendations that may be useful in defining transition policies and developing and implementing new evidence-based strategies and measures include: (1) carefully planning the transition period, (2) enabling a participatory active role for adolescents with disabilities, and (3) ensuring appropriate support through informing and preparing adolescents to know what to expect from future steps in their lives.
Furthermore, this research makes a significant contribution to: (1) understanding the transitional period of young people with disabilities in Croatia and (2) contributes to the empowerment of people with disabilities in realizing their needs and rights by promoting the importance of the user's perspective and the contribution of their life experience, and (3) may represent an encouraging model for further similar and important research on the transitional period of adolescents with disabilities.Tranzicija je koncept koji podrazumijeva promjenu i kretanje (Patton i Kyung Kim, 2016). U odnosu na obrazovanje, tranzicija se može definirati kao prelazak s jedne pozicije, faze, škole ili sredine na drugu (Riches, 1996). Život je pun prijelaza: polazak u školu, ulazak u pubertet, napuštanje škole, pronalaženje prvog posla, odlazak od kuće, odlazak u mirovinu i tako dalje. Mnogi prijelazi povezani su s obiteljskim životom – poput brakova, rođenja, ponovnih brakova i smrti (Hutchinson, 2008). Za učenike koji su u školi, promjene i kretanja događaju se tijekom njihove školske karijere. Donošenje dalekosežnih životnih odluka i prolazak kroz prijelaze u nove uloge objašnjavaju zašto je prijelaz u mladu odraslu dob istaknut kao najstresnija životna faza (Dornbusch, 2000).
Cilj ovog istraživanja odnosi se na adolescente s teškoćama u razvoju i njihovo osobno iskustvo u određenom društvenom kontekstu, razdoblju u kojem prelaze iz jednog načina života u drugi. Ovim istraživanjem željelo se razumjeti značenje koje je skupina mladih s invaliditetom u prijelaznom razdoblju, iz osnovne u srednju školu, davala svom životu u ustanovi socijalne skrbi te kako su vidjeli svoju budućnost u svakodnevnom životu. Fokus je bio na tumačenju značenja njihovog svakodnevnog iskustva. za detaljnije razumijevanje kako adolescenti s teškoćama u razvoju vide svoj život i kakvo značenje pridaju pojedinim događajima unutar konkretne situacije, prijelaz iz primarnog u srednje škole. Korištena je kvalitativna metodologija: polustrukturirani intervju s adolescentima s teškoćama i fokus grupa stručnih djelatnika.
U istraživanju su sudjelovale dvije skupine sudionika: adolescenti s teškoćama u razvoju smješteni u posebnoj ustanovi Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i stručni djelatnici iz te ustanove.
Sudjelovalo je 19 adolescenata s različitim vrstama teškoća (intelektualne teškoće, emocionalni problemi i problemi u ponašanju)pohađaju posebnu ustanova, a osnovno obrazovanje po posebnom nastavnom planu i programu za djecu s teškoćama u razvoju koja su na dnevnom/tjednom ili stalnom smještaju, borave u učeničkom domu..
Fokus grupu čine 9 stručnih djelatnika koji su svakodnevno radili s adolescentima s teškoćama (ranije spomenuta primarna skupina sudionika). Fokus grupa bilježila je stavove i mišljenja stručnih djelatnika o tome kakvu podršku pružaju adolescentima s teškoćama u razvoju u razdoblju tranzicije.
Za analizu podataka korištena je induktivna tematska analiza (Braun i Clarke, 2006).
Nalazi istraživanja ukazuje da adolescenti s teškoćama u razvoju dobivaju nedostatnu podršku u prijelaznom razdoblju. Stručni djelatnici su uključeni u pripremu perioda prijelaza, a adolescenti iskazuju različite stavove i osjećaje prema prijelazu u srednju školu te ga karakteriziraju kao period u kojem imaju neodgovorenih pitanja i nepoznanica o budućem životu.
Ovo istraživanje daje priliku da se glas adolescenata s teškoćama u razvoju čuje kako bi bili u prilici postati aktivni sudionici u procesu donošenja odluka. Preporuke koje mogu biti korisne u definiranju tranzicijske politike te izradu i provedbu novih strategija i mjera utemeljene na dokazima uključuju: (1) pažljivo planirati prijelazno razdoblje, (2) omogućiti participativnu aktivnu ulogu adolescenata s teškoćama u razvoju (3) osigurati odgovarajuću podršku kroz informiranje i pripremu adolescenata da znaju što mogu očekivati od budućih koraka u svom životu.
Također, ovo istraživanje daje značajan doprinos za: (1) razumijevanje tranzicijskom razdoblju mladih s invaliditetom u Hrvatskoj i (2) pridonosi osnaživanju osoba s invaliditetom u ostvarivanju njihovih potreba i prava promicanjem važnosti korisnikove perspektive i doprinosom njihovog životnog iskustva te (3) može predstavljati ohrabrujući model za daljnja slična i bitna istraživanja o prijelaznom razdoblju adolescenata s teškoćama u razvoju
Korporativno poduzetništvo u državnim, privatnim i poduzećima u mješovitom vlasništvu u Republici Hrvatskoj
No full textThe doctoral dissertation systematizes previous knowledge and research in the field of corporate entrepreneurship (CE) in general and CE in the public sector. The central goal of the research is to determine the relationship between the ownership structure and CE, and between CE and the financial performance of the company. The dissertation also investigates the impact of organizational design, i.e. decentralization and formalization, on the level of entrepreneurial intensity of the company. The research covers 123 companies from Croatia that differ in their ownership structure. This research fills a research gap and lack of studies on CE in the public sector and is also the first such research in Croatia. The bibliometric and literature review represent an additional scientific contribution, which follows a call for further research into the concept of CE in the public sector, further research in developing economies, especially in Eastern Europe, and in public companies.Doktorski rad sistematizira prethodne spoznaje i istraživanja iz područja korporativnog poduzetništva općenito te korporativnog poduzetništva u javnom sektoru. Središnji cilj istraživanja je utvrditi odnos između vlasničke strukture i korporativnog poduzetništva, te između korporativnog poduzetništva i financijskog uspjeha poduzeća. Disertacija istražuje i utjecaj organizacijskog dizajna odnosno decentralizacije i formalizacije na razinu poduzetničkog intenziteta poduzeća. Istraživanjem su obuhvaćena 123 poduzeća iz Hrvatske koja se razlikuju po vlasničkoj strukturi (državna, privatna i poduzeća u mješovitom vlasništvu). Izvorni znanstveni doprinos se ogleda u činjenici da ovo ispunjava prazninu u istraživanju i nedostatku studija o korporativnom poduzetništvu u javnom sektoru. Ujedno je riječ i o prvom takvom istraživanju u Republici Hrvatskoj. Bibliometrija i pregled literature koji se nalaze u okviru ove disertacije predstavljaju dodatni znanstveni doprinos, koji slijedi poziv za istraživanjem koncepta javnog poduzetništva, istraživanja u gospodarstvima u razvoju, posebno u istočnoj Europi, kao i poziv za istraživanja s fokusom na poduzetništvo u javnim poduzećima
Regenerative effect of oral mucosa stem cells on hypoxia damaged neurons in vitro
No full textRegenerativna medicina je moderna disciplina koja jedan dio svojih uspjeha temelji na terapijskom učinku matičnih stanica i molekula koje one izlučuju. Ipak, mnoge vrste matičnih stanica se teško dobivaju ili je njihova primjena povezana s etičkim nedoumicama, pa je pronalaženje lako dostupnih izvora stanica važno za daljnji napredak. Ovo istraživanje je opisalo novu populaciju matičnih stanica, dobivenu biopsijom oralne sluznice, nazvanih ljudske matične stanice oralne sluznice (hOMSC). Nakon što smo usporedbom različitih protokola uspostavili postupak kojim dobivamo dovoljnu količinu homogenih stanica koje su
diferencijacijom oblikovale strukture tipične za nezrele ektodermalne stanice, testiranjem različitih biljega smo ovu populaciju definirali kao značajno pozitivnu na nestin i CD166, uz mjerljivu prisutnost OCT4, SOX2, CD90, CD40 i SNAIL2. Testiranje njihove otpornosti na anoksiju je otkrilo kako oralne matične stanice bolje preživljavaju u odnosu na iPSC. Također, hOMSC izlučuju regenerativne molekule BDNF, VEGF i NGF što je ovisilo o duljini kontakta s neuronima. Isto tako je pokazano kako oralne matične stanice povećavaju preživljenje ljudskih neurona oštećenih manjkom kisika. Sve navedeno ukazuje kako je ovo istraživanje uspostavilo protokol dobivanje stanične populacije iz razmjerno lako dostupnog izvora koja ima značajan potencijal u liječenju ishemijski oštećenog živčanog tkiva.Regenerative medicine is a contemporary discipline that relies part of its success on the therapeutic effects of stem cells and the molecules they secrete. However, many types of stem cells are difficult to obtain or are associated with ethical concerns, making the identification of easily accessible cell sources crucial for further advancement. This study describes a novel population of stem cells, obtained through oral mucosa biopsy, referred to as human oral mucosa stem cells (hOMSC). By comparing different protocols, we established a method to obtain enough of homogeneous cells that differentiate into structures typical of immature ectodermal cells. Through marker analysis, this population was characterized as significantly positive for nestin and CD166 with a measurable expression of OCT4, SOX2, CD90, CD40, and SNAIL2. Testing their resistance to anoxia revealed that oral stem cells exhibit substantial resilience under extreme conditions compared to iPSC. Additionally, hOMSC secretes essential regenerative molecules: BDNF, VEGF, and NGF. The duration of contact with neurons modulates the secretion levels of these molecules. It was also demonstrated that oral stem cells enhance the survival of human neurons subjected to hypoxic damage. These findings indicate that this study has established a protocol for deriving a cell population from an easily accessible source with significant potential for treating ischemic neural tissue damage