Croatian Digital Dissertations Repository
Not a member yet
10487 research outputs found
Sort by
Determination of mechanical properties and fracture characteristics of the femur before and after the application of fixation techniques based on the results of static and dynamic tests
No full textUvod: Ovaj rad istražuje mehaničko ponašanje kostiju bedra pod opterećenjem, s naglaskom na prijelaz od elastične do plastične deformacije i konačni prijelom. Posebna pažnja posvećena je promjenama u krivulji sile-pomaka, koja otkriva različite faze deformacije kostiju i ukazuje na elastično i plastično ponašanje materijala. Metode: Istraživanje analizira krivulje sile-pomaka kako bi se utvrdilo ponašanje kostiju pod različitim opterećenjima. Različiti uzorci kostiju analizirani su s obzirom na njihovu geometriju, veličinu, poprečni presjek i debljinu korteksa. Također su ispitane metode ojačavanja kostiju vijcima, s ciljem povećanja njihove čvrstoće. Uspoređeni su uzorci kostiju s ojačanjem i bez njega, kako bi se evaluirala učinkovitost tehnika fiksacije i ojačanja. Rezultati: Rezultati su pokazali da kosti bedra s ojačanjem mogu izdržati veća opterećenja i apsorbirati veću količinu energije udara, ostajući u elastičnom području deformacije bez trajne plastične štete. Krivulje sile-pomaka pokazale su veću silu prijeloma u ojačanim uzorcima, čime je dokazana učinkovitost ojačavanja kostiju u poboljšanju njihove otpornosti na prijelome. Zaključak: Ovo istraživanje daje vrijedne uvide u biomehaniku kostiju bedra i pokazuje da tehnike ojačavanja značajno poboljšavaju njihovu čvrstoću i otpornost na prijelome. Kosti koje su ojačane vijcima mogu izdržati veća opterećenja i apsorbirati više energije, što doprinosi njihovoj dugoročnoj stabilnosti i smanjenju rizika od trajnih oštećenja.Introduction: This study examines the mechanical behavior of femur bones under loading conditions, focusing on the transition from elastic to plastic deformation and subsequent fracture. The force–displacement curves reveal distinct deformation phases, beginning with an initial linear relationship indicative of elastic behavior, followed by a deviation that signals the onset of plastic deformation. Methods: The research analyzes force–displacement curves to assess the behavior of femur bones under different loads. Bone specimens were evaluated based on their geometry, size, cross-sectional area, and cortical thickness. Additionally, reinforcement techniques using screws were tested to improve bone strength. Comparisons were made between reinforced and non-reinforced specimens to evaluate the effectiveness of these strengthening methods. Results: The findings indicated that reinforced femur bones could support higher loads and absorb greater amounts of impact energy while remaining within the elastic deformation range, avoiding permanent plastic damage. The force–displacement curves of reinforced specimens showed higher fracture forces, demonstrating the effectiveness of reinforcement in enhancing fracture resistance. Conclusion: This study offers valuable insights into the biomechanics of femur bones, highlighting that reinforcement techniques significantly enhance bone strength and fracture resistance. Reinforced bones can bear greater loads and absorb more energy, contributing to their long-term stability and reducing the risk of permanent damage
Karakterizacija agregacije DISC1 proteina u neuropsihijatrijskim poremećajima
No full textTo date, the pathophysiology of psychiatric disorders remains poorly understood. While
traditionally investigated using genetics, disrupted protein homeostasis has been
suggested as a biological basis for these diseases in at least a subset of patients. Several
proteins previously implicated by genetic studies have been shown to form insoluble
aggregates in such illnesses, including Disrupted in Schizophrenia 1 (DISC1). DISC1 is
a cytosolic, multi-functional scaffolding protein involved in numerous disease-related
neuronal pathways. Due to its large interaction network, it has many reported roles,
including, but not limited to, brain development, maturation, migration and proliferation
of neuronal cells, synapse regulation and mitochondrial trafficking. However, delineation
of the domain structure of DISC1 has only recently been attempted, using highthroughput analysis in Escherichia coli. This approach identified four distinct stable
regions, named D, I, S and C. Here, we used both empirical and theoretical data to confirm
and refine the domain structure of DISC1 when expressed in mammalian cells, as well as
test the functionality of each region through protein-protein interactions. We then utilised
this knowledge to identify the exact part of DISC1 responsible for its aggregation.
Moreover, we created Drosophila lines expressing human DISC1, to assess behavioural
phenotypes corresponding to symptoms often linked with psychiatric disorders.
First, we attempted to refine the borders of DISC1 by combining previously published
bioinformatics data on DISC1 domains with the recent empirical data. Constructs
encoding variants of D, I and C regions were cloned, with borders modified based on
theoretical predictions. These were transfected into HEK293 cells and tested for stability
via proteasome inhibition assay. Results obtained by immunoblotting implicated that
modified versions of D and C regions have improved stability over their empirical
counterparts, with evidence that the I region may not represent a stable folded region by
itself. The D, S and C domains were further shown to be functional in isolation, although
only the C region was capable of forming interactions with known protein binding
partners.
In order to investigate which structural region(s) might be responsible for its aggregation,
fragments of DISC1 were expressed in SH-SY5Y neuroblastoma cells and their
localization patterns viewed by fluorescent microscopy. Single regions exhibited clear
II
cytoplasmic localization with no aggregate formation. In contrast, the combination of D
and I region showed clear signs of aggregation, with full length DISC1 used as a positive
control. Based on this, we hypothesized that the unstructured region between these two
regions, D and I, is responsible for DISC1 aggregation propensity, which was verified
using further truncation constructs.
Finally, we created transgenic Drosophila lines expressing human DISC1 on both the
second and third chromosome by using the Gal4-UAS system, which allows selective
activation of any cloned gene in a variety of neuronal clusters. We assessed flies’ abilities
to climb vertical surfaces, as well as locomotor activity and sleep patterns, which are often
prone to disturbances in neuropsychiatric disorders. Our results signified that locomotor
activity and sleep in Drosophila are affected by both the DISC1 insertion and protein
expression, in correlation to symptoms reported by psychiatric patients.
With this thesis, we confirmed and refined the domain structure of DISC1, a known risk
factor for mental disorders. Additionally, our results provided an insight into its
aggregation as an important emerging aspect of DISC1 pathology, as well as the direct
effect of DISC1 expression on the behavioural phenotypes seen in Drosophila animal
models. Together, our data will aid in elucidation of pathogenic mechanisms underlying
psychiatric disorders, and generation of new, high-quality animal models to study
behavioural consequences and relevance of DISC1 aggregation for major psychiatric
disorders.Unatoč velikim znanstvenim napretcima postignutim tijekom posljednjih desetljeća,
patofiziologija psihijatrijskih poremećaja još uvijek nije u potpunosti razjašnjena. Dok se
tradicionalni pristup istraživanja primarno fokusirao na genetske aspekte bolesti, nova
saznanja ukazuju na poremećaje u homeostazi proteina kao biološku bazu ovih bolesti.
Štoviše, nekolicina proteina prethodno impliciranih u genetskim studijama
neuropsihijatrijskih poremećaja također imaju sposobnost stvaranja toksičnih, netopljivih
proteina u mozgovima pacijenata, uključujući i Disrupted in Schizophrenia 1 (DISC1)
protein.
DISC1 je citosolični, multifunkcionalni protein uključen u velik broj neuralnih procesa
kritičnih za normalno obnašanje kognitivnih i tjelesnih funkcija. Zahvaljujući širokoj
mreži interakcijskih proteina, DISC1 ima ulogu u razvoju mozga, maturaciji, migraciji i
proliferaciji neuronalnih stanica, regulaciji sinapsi te mitohondrijskom transportu. No
unatoč važnosti ovog proteina, tek je nedavno, uz pomoć visokopropusnih tehnologija,
razotkrivena njegova strukturalna organizacija. Ovim su pristupom identificirane četiri
stabilne regije proteina, nazvane D, I, S i C. U ovome radu koristili smo kombinaciju
empirijskih i teorijskih podataka kako bismo potvrdili i usavršili strukturu domene DISC1
proteina u stanicama sisavaca te testirali funkcionalnost svake regije kroz interakciju sa
drugim proteinima. Nadalje, identificirali smo točnu regiju DISC1 proteina odgovornu za
njegovu agregaciju te proizveli linije vinskih mušica koje eksprimiraju ljudski DISC1
kako bismo evaluirali fenotipe ponašanja koji su u skladu sa čestim simptomima viđenim
u psihijatrijskim poremećajima.
Za potrebe optimizacije granica DISC1 regija kombinirali smo prethodno publicirana
bioinformatička saznanja sa nedavnim eksperimentalnim otkrićima. Klonirali smo
modificirane konstrukte koji kodiraju varijante D, I i C regija na temelju teorijskih
predviđanja te ih transficirali u HEK293 stanice. Potom smo testirali stabilnost istih
inhibicijom funkcije proteasoma. Dobiveni rezultati ukazali su na to da modificirane
verzije D i C regije imaju povećanu stabilnost u usporedbi sa eksperimentalno dobivenim
konstruktima, kao i da I regija eksprimirana u izolaciji ne predstavlja stabilnu regiju.
Nadalje, demonstrirali smo da su D, S i C regije funkcionalne u izolaciji, iako je samo
potonja demonstrirala sposobnost interakcije sa poznatim veznim partnerima.
IV
Kako bismo istražili koje strukturalne regije imaju sposobnost agregacije eksprimirali
smo fragmente DISC1 proteina u SH-SY5Y stanicama neuroblastoma te pratili njihovu
lokalizaciju koristeći fluorescentnu mikroskopiju. Izolirane regije demonstrirale su
citoplazmatsku lokalizaciju s izostankom agregacije. Suprotno tome, kombinacija D i I
regije demonstrirala je jasne znakove agregacije, u korespondenciji sa agregacijom
vidljivom pri ekspresiji nefragmentiranog DISC1 proteina korištenog kao pozitivna
kontrola. Temeljem ovih rezultata, pretpostavili smo kako je nestrukturirani dio između
D i I regije zaslužan za sklonost DISC1 proteina ka formaciji agregata, što smo potvrdili
daljnom ekspresijom fragmentiranih konstrukata te regije.
Naposlijetku, proizveli smo transgenične linije vinskih mušica koje eksprimiraju ljudski
DISC1 protein na drugom i trećem kromosomu, koristeći Gal4-UAS sistem koji
omogućava selektivnu aktivaciju bilo kojeg kloniranog gena u različitim skupinama
neurona. Testirali smo sposobnost transgeničnih linija pri uspinjanju vertikalnih površina
te lokomotornu aktivnost i obrasce spavanja, čiji su poremećaji česta pojava u
neuropsihijatrijskim bolestima. Dobiveni rezultati ukazali su na to kako insercija DISC1
gena i ekspresija proteina obje utječu na lokomotornu aktivnost i spavanje u vinskih
mušica, u korelaciji sa simptomima zabilježenim u psihijatrijskih pacijenata.
Ovim doktorskim radom potvrdili smo i optimizirali strukturu domene DISC1 proteina,
važnog rizičnog faktora za razvoj mentalnih poremećaja. Nadalje, naši rezultati pružaju
uvid u agregaciju ovog proteina kao potencijalnog patofiziološkog mehanizma bolesti,
kao i izravan utjecaj ekspresije DISC1 gena na bihevioralne fenotipove viđene u modelu
vinske mušice. Naši će podaci pridonijeti razjašnjenju patogenih mehanizama koji su
temeljni uzrok psihijatrijskih poremećaja, kao i generaciji novih životinjskih modela
visoke kvalitete koji će omogućiti proučavanje bihevioralnih posljedica DISC1
ekspresije, kao i važnost DISC1 agregacije, u psihijatrijskim poremećajima
From rap opera 101 to opera industriale – dramaturgies of music and sound in Croatian theatre 1991 – 2020
No full textRad istražuje autonomnu ulogu glazbe i zvuka u suvremenome hrvatskom kazalištu od početka 90-ih do danas, s naglaskom na njihovu dramaturšku i izražajnu ulogu u kazalištu izvan tradicionalnih glazbeno-scenskih formi poput opere i mjuzikla. Na temelju teorijskih okvira postdramskoga kazališta, muzikalizacije teatra, skladanoga kazališta i auditivne semiotike istražuje se kako su glazba i zvuk oblikovali izvedbene strategije na pretežno nezavisnoj kazališnoj sceni tranzicijske Hrvatske te njihov odnos prema društveno-političkim zbivanjima. Nakon teorijskoga poglavlja, središnji dio rada donosi analitička poglavlja o opusima četiriju kazališnih skupina: Montažstroja, Schmrtz teatra, DB Indoš Kuće ekstremnoga muzičkog kazališta (i Indoševa samostalnog rada) te Fraktal falus teatra / Zidara betonskog. Analiza Montažstroja stavlja poseban naglasak na Rap operu 101 (1991) kao prijelomnu predstavu nove scene 90-ih, dok se u poglavlju o Schmrtz teatru istražuje njegov dvojni status kao kazališne i glazbene skupine te njegova reinterpretacija povijesnoavangardnih, osobito futurističkih i dadaističkih formi varijetea i kabareta. Poglavlje o Damiru Bartolu Indošu i DB Indoš Kući ekstremnoga muzičkog kazališta ispituje njihove radikalne zvučno-tjelesne koncepcije u odnosu na Nietzscheovu filozofiju i povijesnu avangardu, s naglaskom na Operi industriale (2020) kao drugome polu simboličnoga vremenskog okvira disertacije. Završno poglavlje analizira međuovisnost skupina Fraktal falus teatar i Zidar betonsky te njihovu upotrebu glazbe i zvuka u kazalištu kao sredstva otpora institucionalnim i društvenim strukturama. Zaključno, rad pokazuje da su analizirane kazališne skupine redefinirale odnos zvuka, glazbe i dramaturgije u suvremenome hrvatskom kazalištu brišući pritom granice između visoke, popularne i masovne kulture. Također naglašava potrebu za daljnjim interdisciplinarnim istraživanjima te institucionalnim priznanjem istraženih kazališnih poetika unutar nacionalne kazališne povijesti.The dissertation explores the autonomous role of music and sound in contemporary Croatian theatre from the early 1990s to today, focusing on their dramaturgical and expressive function beyond traditional forms such as opera and musical theatre. Drawing on postdramatic theatre, musicalisation, composed theatre, and auditory semiotics, it examines how music and sound shaped performance strategies on the predominantly independent scene of transitional Croatia, and how they relate to socio-political developments. After the theoretical introduction, the central part analyses the work of four groups: Montažstroj, Schmrtz Theatre, Damir Bartol Indoš (solo and with the House of Extreme Music Theatre), and Fraktal Falus Theatre / Zidar Betonsky. Montažstroj’s Rap Opera 101 (1991) is highlighted as a key production of the 1990s scene. Schmrtz Theatre’s chapter examines its dual status as theatre and music collective and its reworking of historical avant-garde forms, particularly futurist and dadaist variety and cabaret. The chapter on DB Indoš addresses radical sonic-physical concepts in relation to Nietzsche’s philosophy and the avant-garde, with Opera Industriale (2020) as a symbolic counterpoint. The final chapter focuses on the interdependence of Fraktal Falus Theatre and Zidar Betonsky and their use of sound as resistance to institutional and social structures. The dissertation concludes that these groups have redefined the relationship between sound, music, and dramaturgy, dissolving boundaries between high, popular, and mass culture, and underlines the need for further interdisciplinary research and institutional recognition of these theatrical poetics within national theatre historiography
Behavior and attitudes of young women in treatment and prevention of urinary tract
No full textCilj istraživanja: Infekcije mokraćnog sustava spadaju među najučestalije infekcije. Do 14 puta su zastupljenije u žena poglavito mladih žena nego u muškaraca primarno zbog anatomski čimbenika (kratka mokraćna cijev, blizina anusa) a među ostalim čimbenicima koji doprinose pojačanoj prevalenciji IMS u mladih žena su seksualna aktivnost i uporaba higijenskih uložaka. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove i znanja studentica Sveučilišta u Splitu biomedicinskog i nebiomedicinskog usmjerenja o infekcijama mokraćnog sustava. Nadalje, ovim istraživanjem je ispitana i usklađenost registriranih pakiranja lijekova u Hrvatskoj s nacionalnim i međunarodnim smjernicama za njihovu primjenu. Ispitanici i postupci: Istraživanje stavova i znanja studentica biomedicinskog i nebiomedicinskog usmjerenja Sveučilišta u Splitu je ustrojeno kao presječno anketno istraživanje, a istraživanje podudarnosti registriranih antimikrobnih lijekova sa smjernicama za njihovu primjenu je pregledno. Anketno istraživanje je bilo anonimno, a sudjelovanje u istraživanju dragovoljno. Pakiranja lijekova registrirana u Hrvatskoj su uspoređena sa smjernicama Interdisciplinarne sekcija za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA) i smjernicama za urološke infekcije Europskog društva za urologiju (EUA). Rezultati: Ovo istraživanje obuhvatilo je ukupno 392 studentice upisane u akademsku godinu 2022./2023. na Sveučilištu u Splitu, od kojih je 243 (62,0%) s medijanom dobi od 22 godine (IQR 20,0–24,7 godina) pohađalo studij biomedicinskog usmjerenja, a 149 (38,0%) prosječne dobi od 24 godine (IQR 22,0–29,0 godina) pohađalo je studij nebiomedicinskog usmjerenja. Samo 22 (5,6%) žena smatralo je da ne mogu prepoznati UTI. Veći udio studenata biomedicine brisao se sprijeda prema natrag, dok je značajno više studenata koji nisu biomedicinskog usmjerenja odabralo pamučno donje rublje i izbjegavalo dnevne higijenske uloške u usporedbi sa studentima biomedicine. Čak 215 (54,8%) žena izjavilo je da je koristilo pripravke od brusnice. Studenti biomedicine pokazali su veću svijest o mogućoj rezistenciji na ponovljeno liječenje (p = 0,002) i bolje poznavanje mogućih interakcija antibiotika (p < 0,001). Analizom usklađenosti pakiranja lijekova sa smjernicama za njihovu primjenu u slučaju ISKRA smjernica utvrđena usklađenost tek za jedan antibiotik prve linije i jedan alternativni, dok je kod EUA smjernica usklađen bio samo fosfomicin. Zaključci: Istraživanje je pokazalo da su studentice biomedicinskog usmjerenja imale bolja znanja o antimikrobnom liječenju IMS u odnosu na studentice nebiomedicinskog usmjerenja dok su studentice nebiomedicinskog usmjerenja češće su koristile neantibiotske pripravke poput brusnice, d manoze i probiotika. U slučaju ISKRA smjernica analizirajući njenu usklađenost sa pakiranjima lijekova ista je utvrđena samo za fosfomicin i koamoksiklav dok je u slučaju EUA smjernica usklađen bio samo fosfomicin.Title: Behavior and attitudes of young women in treatment and prevention of urinary tract infections Objectives: Urinary tract infections (UTIs) are among the most common infections. They are up to 14 times more common in women, especially young women, than in men primarily due to anatomical factors (short urethra, proximity to the anus), and among other factors that contribute to the increased prevalence of UTIs in young women are sexual activity and the use of sanitary pads. The aim of this research was to examine the attitudes and knowledge of biomedical and non-biomedical students at the University of Split about urinary tract infections. Furthermore, this research examined the compliance of registered pharmaceutical packaging in Croatia with national and international guidelines for their use. Subjects and Methods: The study of the attitudes and knowledge of biomedical and non-biomedical students at the University of Split was structured as a cross-sectional survey, and the study of the compliance of registered antimicrobial drugs with the guidelines for their use is transparent. The survey was anonymous, and participation in the research was voluntary. The packages of medicines registered in Croatia were compared with the guidelines of the Interdisciplinary Section for the Control of Antibiotic Resistance (ISKRA) and the guidelines for urological infections of the European Association of Urology (EUA). Results: This research included a total of 392 female students enrolled in the academic year 2022/2023. at the University of Split, of which 243 (62.0%) with a median age of 22 years (IQR 20.0–24.7 years) attended biomedical studies, and 149 (38.0%) with an average age of 24 years (IQR 22.0–29.0 years) attended a non-biomedical course. Only 22 (5.6%) women felt that they could not recognize a UTI. A greater proportion of biomedical students wiped from front to back, while significantly more non-biomedical students chose cotton underwear and avoided daily sanitary napkins compared to biomedical students. As many as 215 (54.8%) women stated that they used cranberry preparations. Biomedical students showed greater awareness of possible resistance to repeated treatment (p = 0.002) and better knowledge of possible antibiotic interactions (p < 0.001). An analysis of the compliance of the drug packaging with the guidelines for their use in the case of the ISKRA guidelines found accordance only for one first-line antibiotic and one alternative, while only fosfomycin was in accordance with the EUA guidelines Conclusions: The research showed that female biomedical students had better knowledge about the antimicrobial treatment of IMS compared to non-biomedical students, while non- biomedical students more often used non-antibiotic preparations such as cranberry, d mannose and probiotics. In the case of the ISKRA guidelines, analyzing its accordance with drug packaging, the same was determined only for fosfomycin and coamoxiclav, while in the case of the EUA guidelines, only fosfomycin was compliant
Interakcije mikroplastike i organskih onečišćivala u vodi
No full textNowadays, microplastics (MPs), plastic particles smaller than 5 mm, are a hot topic in the field of environmental science due to their abundance and widespread in the environment and the food chain, including the human organism. The greatest concern is the potential harmful and toxic effect MPs can have on both the environment and human health. Additionally, MPs can adsorb and transport other pollutants, possibly increasing overall toxicity compared to the toxicity of isolated MPs and pollutants. Hence, it is important to understand the adsorption process to properly assess the potential risk of MPs. Experimental results show that adsorption is mainly governed by weak hydrophobic, electrostatic, van der Waals and π-π interactions, and hydrogen bonds. However, due to system complexity and many influencing factors, the results often lack consistency and reproducibility, which makes it impossible to draw clear conclusions and build a predictive model for MPs adsorption. The computational chemistry studies on the adsorption of MPs are still at the early stages, but they are believed to provide further insights into the adsorption mechanism. In this thesis, polyethylene terephthalate (PET) MPs was chosen as one of the most frequently found types of MPs in the environment. Adsorption was studied using quantum mechanical (QM) and molecular dynamics (MD) methods. QM study revealed that the interactions are weak and local, mainly dependent on the pollutants ability to form multiple contacts with MPs. Further quantitative structure activity/property relationship (QSA/PR) modelling showed that the key pollutant properties governing the adsorption can be correlated to the size of pollutants and the number of proton donor/acceptor functional groups. On the other hand, MD study showed that, when the explicit water molecules are included, the adsorption is mainly controlled by the pollutant relative affinity for water and MPs. Additionally, the affinity also depends on the structure of MPs, as the aggregated PET model, made of thirty 5-mer, showed stronger capacity compared to the PET model made of one 150- mer chain. MD results showed similar trend as the experimental results. However, the difference in calculated interaction energies could not be quantitatively correlated with the difference in adsorption capacities. Overall, computational studies showed a great potential as a tool to help to understand adsorption mechanism, although more work is needed to further develop the model’s accuracy.Mikroplastika (MP) su čestice polimera manje od 5 mm koje su danas vrlo popularna tema u istraživanju okoliša zbog velike količine i rasprostranjenosti u okolišu i hranidbenom lancu, čak i u ljudskom organizmu. MP može imati štetne i toksične učinke na okoliš i ljudsko zdravlje. Osim toga, MP može adsorbirati i prenositi druga štetna onečišćivala što može dovesti do povećanja njihove ukupne toksičnosti u odnosu na toksičnost same MP i onečišćivala. Upravo iz tog razloga, važno je detaljno proučiti proces adsorpcije kako bi se moglo preciznije procijeniti potencijalne rizike povezane s MP. Dosadašnja eksperimentalna istraživanja pokazala su da adsorpciju organskih onečišćivala na MP kontroliraju slabe interakcije poput hidrofobnih, elektrostatskih, van der Waalsovih, π-π interakcija i vodikovih veza. S obzirom na složenost sustava i veliki broj čimbenika koji utječu na adsorpciju, rezultati iz literature često su nedosljedni te nisu reproducibilni. To otežava donošenje zaključaka i izradu pouzdanih predikcijskih modela za adsorpciju organskih onečišćivala na MP. Metode računalne kemije omogućuju dublje razumijevanje mehanizma adsorpcije te se sve više počinju koristiti u ovom području istraživanja. U okviru ovog rada, odabran je poli(etilen-tereftalat) (PET), kao jedan od najčešćih tipova MP u okolišu. Za istraživanje su korištene kvantno-mehaničke (QM, engl. quantum mechanics) i metode molekulske dinamike (MD, engl. molecular dynamics). QM proračuni pokazali su da su interakcije između MP i onečišćivala slabe, lokalne interakcije te da adsorpcija ovisi o broju interakcija koje onečišćivalo može uspostaviti s MP. Modeliranjem odnosa strukture i aktivnosti/svojstva (QSA/PR, engl. quantitative structure activity/property relationship) utvrđeno je da su ključna svojstva onečišćivala koja kontroliraju adsorpciju povezana s veličinom molekule i brojem proton donora/akceptora. MD simulacije koje uključuju eksplicitne molekule vode pokazale su da adsorpcija značajno ovisi o razlici između afiniteta onečišćivala za molekule vode i za MP. Također, pokazale su da struktura MP ima značajnu ulogu s obzirom na to da je model PET-a sačinjen od 30 lanaca koji sadržavaju 5 monomera pokazao veću sposobnost adsorpcije od modela jednog lanca koji sadržava 150 monomera. Rezultati MD simulacija u skladu su s eksperimentalnim opažanjima, iako razlike u izračunatim energijama interakcije nisu bile u izravnoj kvantitativnoj korelaciji s razlikama u adsorpcijskom kapacitetu. Zaključno, računalne metode pokazuju velik potencijal u istraživanju adsorpcijskih mehanizama MP, no potrebna su dodatna istraživanja i razvoj modela kako bi se povećala njihova točnost i primjenjivost
Modeling the effects of fiscal policy on economic growth and price developments in the Republic of Croatia
No full textPredmet doktorskog rada je modeliranje učinaka fiskalne politike na gospodarski rast i cjenovna kretanja u Republici Hrvatskoj. Pritom je naglasak na strukturnom bajesovskom modelu vektorske autoregresije s identifikacijom makroekonomskih i fiskalnih šokova s nultim ograničenjima i ograničenjima na predznak funkcije impulsnog odziva. Navedena strukturna identifikacija šokova važna je za procjenu fiskalnih multiplikatora u malom otvorenom gospodarstvu, usto uzimajući u obzir međuovisnost fiskalnih instrumenata. U doktorskom radu na primjeru Hrvatske procijenjeni su fiskalni multiplikatori na prihodnoj i rashodnoj strani proračuna opće države te reakcija ponašanja potrošača na ekspanzivnu fiskalnu politiku, odnosno na povećanje realne državne potrošnje. Dodatno, ispitan je i učinak promjene opće razine cijena na kretanje realnih poreznih prihoda opće države te djelovanje diskrecijskog fiskalnog smjera na cjenovna kretanja kroz kanal jaza agregatne proizvodnje. Provedeno empirijsko istraživanje primjenom bajesovskog modela vektorske autoregresije uz pretpostavku o međusobnoj neovisnosti fiskalnih instrumenata, odnosno nepostojanje međusobnih učinaka realnih poreznih prihoda i realne državne potrošnje upućuje na različite vrijednosti trenutnog i kumulativnog fiskalnog multiplikatora na prihodnoj i rashodnoj strani u Hrvatskoj u usporedbi s rezultatima alternativnog modela u koji nije uključena navedena pretpostavka. Također, spomenuti model prikazuje pozitivnu reakcija reakciju osobne potrošnje na povećanje državne potrošnje, što upućuje na ponašanje potrošača u skladu s kejnezijanskom teorijom. Nadalje, utvrđeno je i postojanje fiskalnog iscrpljivanja s obzirom na pozitivan inflatorni učinak na kretanje realnih poreznih prihoda opće države. Naposljetku je modelom simultanih jednadžbi utvrđen neizravan negativan učinak restriktivne diskrecijske fiskalne politike na kretanje temeljne inflacije kroz jaz agregatne proizvodnje.The subject of the doctoral dissertation is the modeling of the fiscal policy effects on economic growth and price developments in the Republic of Croatia. The dissertation applies Bayesian vector autoregression model with zero and sign restrictions for structural identification, which is important for estimating fiscal multipliers in a small open economy, taking also into account the interdependence of fiscal instruments. The fiscal multipliers on the revenue and expenditure side of the general government budget and the reaction of consumers' behavior to the expansionary fiscal policy were estimated. Additionally, the effect of changes in the general price level on the general government real tax revenue developments and the effect of the discretionary fiscal direction on price movements through the channel of the output gap were assessed. The empirical research points to different values of impact and cumulative fiscal multipliers depending on the included assumption of mutual independence of fiscal instruments. Also, the results point to positive reaction of personal consumption to an increase in government spending, reflecting consumer behavior in accordance with Keynesian theory. Positive reaction of general government real tax revenues to inflationary shock indicates the existence of fiscal drag. Finally, the simultaneous equations model points to the indirect negative effect of restrictive discretionary fiscal policy on price developments through the output gap
Signs of arterial and respiratory function impairment in children with inflammatory bowel disease
No full textUvod: Cilj ovog istraživanja je ispitati promjene na arterijama i dišnom sustavu djece s upalnom bolečću crijeva (IBD), njihovu međusobnu povezanost te povezanost s upalnim parametrima, trajanjem i aktivnošću bolesti.
Ispitanici i metode: Radi se o presječnom istraživanju parova, a uključeno je 55-tero bolesnika s novootkrivenom bolešću, 53-je u remisiji te 53-je zdravih ispitanika. Debljina intime-medije karotidnih arterija mjerena je ultrazvučno, a ostali arterijski parametri oscilometrijski. Plućna funkcija procijenjena je spirometrijom, a frakcija izdahnutog dušičnog oksida (FeNO) kemiluminiscentnim analizatorom.
Rezultati: Nismo uočili statistički značajnu razliku među skupinama u brzini pulsnog vala kroz aortu (PWVao)(P=0.515), markeru krutosti arterija. Bolesnici s IBD-om imaju značajno niži augmentacijski indeks (Aix)( P<0.001) te višu srčanu frekvenciju (HR)(P=0.001), što korelira s trajanjem bolesti (ρ(159)=0.22, P=0.006). Nismo uočili značajnu razliku u parametrima spirometrije, dok je FeNO parametar viši kod aktivne bolesti (P=0.025).
Zaključak: Kod djece s IBD-om još nema strukturnih promjena na arterijama, no izmijenjeni oblik pulsnog vala te povišen HR parametar, koji korelira s trajanjem bolesti, reflektiraju rane funkcionalne promjene. Kod aktivne bolesti upalom je zahvaćen i dišni sustav, premda je respiratorna funkcija, mjerena spirometrijom, još uvijek normalna.Introduction: The aim was to examine the arterial and respiratory changes in children with inflammatory bowel disease (IBD), their interrelationship and the relationship with inflammatory parameters, disease duration and activity.
Subjects and methods: This cross-sectional case-control study included 55 patients with the newly diagnosed disease, 53 in remission and 53 healthy subjects. The carotid intima-media thickness was measured by ultrasound, and the other arterial parameters were measured by oscillometry. Lung function was assessed by spirometry, and fraction of exhaled nitric oxide (FeNO) by chemiluminescence analyser.
Results: There is no statistically significant difference in the pulse wave velocity (PWVao)(P=0.515), an arterial stiffness marker. IBD patients have a lower augmentation index (Aix)(P<0.001). The heart rate correlates with the disease duration (ρ(159)=0.22, P=0.006). Spirometry is normal, while FeNO is higher in active disease (P=0.025).
Conclusion: In children with IBD, the arteries have no structural changes. However, the altered pulse wave and the heart rate that increases with the disease duration, reflect early functional changes. In active disease, inflammation also affects the respiratory system, although respiratory function measured by spirometry is still normal
Settlements and population in Duvanjsko polje in ancient times from the 1st to the 4th century
No full textU radu se obrađuju različiti aspekti formiranja i razvoja naselja i stanovništva koje je boravilo na širem prostoru Duvanjskog polja od 1. do 4. st. Riječ je o prostoru unutrašnjosti provincije Dalmacije koji je u predrimsko doba imalo izrazito jak autohtoni razvoj društveno-gospodarskih i duhovnih elemenata, a koji su se dugo zadržali nakon što je ovaj prostor došao pod rimsku upravu. Upravo ovi elementi su imali ključnu ulogu u formiranje kulturne i društvene slike kroz cijelo vrijeme trajanja rimske uprave. Rimljani su na Duvanjskom polju zatekli izrazito ruralno-stočarski kraj u kojem naselja prema rimskom pravnom smislu i urbanom sustavu, nisu postojala. Stanovništvo toga prostora živjelo je u naseljima ruralnog karaktera. Nakon gušenja Batonovog ustanka 9. g., krenuli su intenzivniji romanizacijski procesi, posebno u urbanizmu, cestogradnji i administrativnom uređenju cijele unutrašnjosti istočne obale Jadrana pa samim time i Duvanjskog polja. Najvjerojatnije u vrijeme Tiberijevog principata počinje formiranje urbanih centara na ovom prostoru, među koje se ubraja i izgradnja rimskog Delminija kojeg se ubicira u Tomislavgrad. Delminij odmah postaje i najznačajniji urbani centar na širem prostoru Duvanjskog polja. Postepeno su se u njemu razvili neki elementi rimskog urbanizma (terme, forum i hram) koji su ga razlikovali od ostalih naselja na širem prostoru. Kroz romanizacijske procese, za vrijeme Hadrijana, postaje municipij što je i posvjedočeno na epigrafskoj građi. Osim Delminija kao centralnog naselja, postepeno se na širem prostoru Duvanjskog polja kroz romanizacijske procese razvijaju i druga naselja koja su sva gravitirala Delminiju. Trenutna urbanistička slika tih naselja je vrlo slabo poznata jer na njima nikada nisu vršena sustavna arheološka istraživanja. Vrlo je vjerojatno da su ta naselja između sebe imala i niže hijerarhijske podjele, što ima uporište i u predrimskoj administrativnoj organizaciji prostora. Analizom epigrafske građe pronađene na širem prostoru Duvanjskog polja, može se dosta sigurno pretpostaviti da je etnički sastav stanovništva cijelo vrijeme rimske uprave bio dominantno domorodački što se nabolje primjećuje u onomastici i religiji. Usprkos snažnoj romanizaciji, domaće peregrinsko stanovništvo nikad nije napuštalo svoju autohtonu tradiciju i običaje. Zbog toga je romanizacija podrazumijevala prilagodbu njihovog običajnog prava, kulture i religije rimskom kulturno-društvenom sustavu. Brojni elementi autohtone kulture na taj su način prilagođeni rimskima i nastavili su živjeti.This paper explores differing aspects of the formation and development of settlements and populace which inhabited the wider area of Duvanjsko Polje from the 1st to the 4th century. This is the interior of the province of Dalmatia, which had a strong indigenous development of socio-economical and spiritual elements during the pre-roman time, and they remained long after the area came under the Roman government. These exact elements played a key role in the formation of cultural and social reality during the period of Roman government. Romans found a pronouncedly rural and agricultural territory in Duvanjsko Polje, where settlements, according to the Roman legal and urban system, didn’t exist. The populace in the area lived in settlements with rural features. After winning the Batonian War in 9 AD, the processes of Romanisation intensified, especially concerning areas of urbanism, road building, and administrative organization of the interior of the eastern Adriatic coast, including Duvanjsko Polje. The formation of urban centres in this area most probably began during the principate of Tiberius, one of which is Delminium, which is ubicated in Tomislavgrad. Delminium immediately became the most significant urban centre in the wider area of Duvanjsko Polje. It gradually developed some elements of Roman urbanization (thermae, forum, and temple), which distinguished it from other settlements in the wider area. Through processes of Romanization, this settlement during the rule of Hadrian became a municipium, which was proven in epigraphic material. Except for Delminium, which was a central settlement, through processes of Romanisation, other settlements gradually developed in the wider area of Duvanjsko Polje, and they gravitated towards Delminium. The urban structure of these settlements is not well known because no systematic archaeological research has been done there. It is probable that these other settlements had had lower levels of hierarchical division, and this has a basis in the pre-roman administrative organization of the area. After analyzing the epigraphic material, it can be assumed with a high degree of certainty that the ethnic composition of the populace was dominantly indigenous for the duration of the Roman government, and this is best noticed in onomastics and religion. Despite strong Romanization, the native “peregrinus” populace never abandoned their indigenous tradition and customs. Because of this, Romanization entailed the modification of their customary laws, culture, and religion to the Roman socio-cultural system. Numerous elements of indigenous culture have been adapted to the Roman elements and kept on living in this manner
COMPARISON OF EXPRESSION AND SIGNIFICANCE OF PROGRAMMED DEATH LIGAND 1 IN PREINVASIVE LESIONS AND LARYNGEAL SQUAMOUS CELL CARCINOMA
No full textCilj istraživanja: Unatoč značajnom napretku u području medicine, karcinom grkljana i dalje
predstavlja izazov obzirom da se petogodišnje preživljenje nije značajnije mijenjalo u zadnjim
desetljećima. Područje imunološke onkologije stvorilo je obećavajuće imunomodulacijske
terapije i otvorilo nove načine liječenja. Programirani ligand smrti 1 (PD-L1) transmembranski
je protein koji se veže na protein programirane stanične smrti 1 (PD-1) smješten na površini
citotoksičnih limfocita. Vezivanje uzrokuje niz kaskadnih reakcija koje dovode do smanjenog
imunološkog odgovora. Cilj ove studije je utvrditi razinu izražaja PD-L1 kao i stanica
mikrookoliša (CD4, CD8, CD68 i CD163) u skvamoznim lezijama grkljana, njihov međusobni
odnos te utjecaj na preživljenje kod skvamoznih karcinoma ili progresiju bolesti u slučaju
displazija.
Ispitanici i metode: Ova retrospektivna studija uključila je 179 bolesnika, a od toga 102 s
dijagnozom skvamoznog karcinoma grkljana, 41 s displazijom grkljana te 36 s polipima
glasnica. Za procjenu izražaja PD-L1 kao i stanica tumorskog mikrookoliša (CD4, CD8, CD68
i CD163) korištena je imunohistokemijska analiza.
Rezultati: PD-L1 izražaj kao i izražaj stanica tumorskog mikrookoliša statistički je značajno
veći u karcinomima grkljana u odnosu na displazije te u displazijama u odnosu na benigne
lezije. Nije nađena statistički značajna razlika u PD-L1 izražaju niti u izražaju stanica tumorskog
mikrookoliša između displazija koje su progredirale u karcinom i onih koje to nisu. Dokazana
je statistički značajna pozitivna korelacija PD-L1 sa svim ispitivanim stanicama tumorskog
mikrookoliša. Bolesnici s visokim intraepitelnim izražajem CD68 i CD163 (p=0.0005 i p=0.006)
imali su statistički značajno kraće preživljenje specifično za bolest. Nadalje, statistički kraće
vrijeme do pojave recidiva bolesti pronađeno je u bolesnika s visokim intratepitelnim CD68 i
visokim ukupnim CD8 (p=0.049 i p=0.019). Pojačan ukupni izražaj CD8 (>23%) i pojačan
intraepitelni izražaj CD68 (>2,7%) također su bili statistički značajni prediktori recidiva
(p=0.028, OR=3.11 i p=0.019, OR=3.13).
Zaključak: Rezultati ove studije ukazuju da su stanice mikrookoliša tumora značajni
prognostički čimbenici kod skvamoznog karcinoma grkljana. Pojačani izražaji CD68 i CD163
prediktori su lošijeg preživljenja kod bolesnika sa skvamoznim karcinomom grkljana.Objectives: Despite significant progress in the field of medicine, laryngeal cancer continues
to represent a challenge, given that the five-year survival rate has not significantly changed in
recent decades. The field of immune oncology has created promising immunomodulation
therapies and opened up new ways of treatment. Programmed death ligand 1 (PD-L1) is a
transmembrane protein that binds to the programmed cell death protein 1 (PD-1) located on
the surface of cytotoxic lymphocytes. The binding causes a series of cascade reactions that
lead to a reduced immune response. The aim of this study is to determine the expression level
of PD-L1 as well as microenvironmental cells (CD4, CD8, CD68 and CD163) in laryngeal
squamous lesions, their mutual relation and influence on survival in squamous carcinomas or
disease progression in the case of dysplasia.
Patients and methods: This retrospective study included 179 patients, of which 102 were
diagnosed with squamous laryngeal carcinoma, 41 with laryngeal dysplasia, and 36 with vocal
fold polyps. Immunohistochemical methods were used to evaluate the expression of PD-L1 as
well as the cells of the tumor microenvironment (CD4, CD8, CD68 and CD163).
Results: PD-L1 expression as well as the expression of cells in the tumor microenvironment
is statistically significantly higher in laryngeal carcinomas compared to dysplasias and in
dysplasias compared to benign lesions. No statistically significant difference was found in PD
L1 expression or in the expression of cells in the tumor microenvironment between dysplasias
that progressed to cancer and those that didn’t. A statistically significant positive correlation of
PD-L1 with all examined cells of the tumor microenvironment was demonstrated. Patients with
high intraepithelial expression of CD68 and CD163 (p=0.0005 and p=0.006) had statistically
significantly shorter disease-specific survival. Furthermore, a statistically shorter time to
recurrence was found in patients with high intraepithelial CD68 and high overall CD8 (p=0.049
and p=0.019). Increased overall expression of CD8 (>23%) and increased intraepithelial
expression of CD68 (>2.7%) were also statistically significant predictors of recurrence
(p=0.028, OR=3.11 and p=0.019, OR=3.13).
Conclusion: The results of this study indicate that tumor microenvironment cells are significant
prognostic factors in squamous laryngeal carcinoma. Increased expression of CD68 and
CD163 are predictors of worse survival in patients with squamous laryngeal carcinoma
Voltammetric characterization of main polyphenols in wine using modified carbon paste electrodes with TiO2 nanoparticles
No full textCiljevi ovog doktorskog rada su razvoj ugljikove elektrode modificirane s TiO2 nanočesticama (engl. modified carbon paste electrode, MCPE) za definiranje elektrokemijskih karakteristika glavnih polifenolnih spojeva prisutnih u vinima te razvoj algoritma za matematičku obradu podataka kao temelja elektrokemijskog senzora za identifikaciju i kvantifikaciju polifenolnog sastava vina. U prvom dijelu doktorskog rada ispitan je utjecaj vrste i količine veziva i modifikatora na fizičkokemijske i elektrokemijske karakteristike elektrodnog materijala. Elektrodni materijal pripremljen je od grafitnog praha te modificiran nanočesticama TiO2 uz dodatak tekućih ugljikovodika kao vezivnog sredstva. Primjenom fizičko-kemijskih i elektrokemijskih tehnika provedena je karakterizacija MCPE. Rezultati su pokazali da elektrodni materijal s 40 vol.% parafinskog ulja i 6-8 tež.% nanočestica TiO2 pokazuje najizraženije poboljšane karakteristike u odnosu na druge ispitivane elektrodne materijale. U drugom dijelu doktorskog rada ispitane su elektrokemijske karakteristike odabranih modelnih polifenolnih spojeva (galne kiseline, kofeinske kiseline, katehina, kvercetina i resveratrola) primjenom voltametrijskih metoda na MCPE (sastava: 40 vol.% parafinskog ulja i 8 tež.% nanočestica TiO2). Analizom voltametrijskog odziva ispitivanih analita, određeni su kinetički parametri oksidacije analita na elektrodi, linearni raspon detekcije analita, granica detekcije i granica kvantifikacije analita, stabilnost, ponovljivost i selektivnost primijenjene elektrode u odnosu na odabrani analit. U cilju poboljšanja obrade voltamograma, procjena standardnog potencijala oksidacije odabranog analita provedena je matematičkom obradom cikličkih voltamograma. Rezultati su pokazali da primjenom MCPE dobiven je izraženiji strujni odziv, niska vrijednost pozadinske struje, selektivnost i mogućnost detekcije vrlo niskih koncentracija analita uz stabilnost, reproducibilnost mjerenja. U trećem dijelu doktorskog rada provedena je elektrokemijska karakterizacija sedam odabranih prirodnih uzoraka vina (sorte bijelih, roze i crnih) te je predložen algoritam za matematičku obradu podataka. Voltamogrami prirodnih uzoraka vina ukazuju na ireverzibilnost elektrooksidacije polifenolnih spojeva u vinu. Rezultati su pokazali da MCPE pruža poboljšani i ponovljivi voltametrijski odgovor galne kiseline u uzorcima vina i što čini dobru osnovu za daljnji razvoj integriranog sustava senzora/podataka s mogućnošću šire primjene u vinarstvu u smislu određivanja galne kiseline kao važnog parametra za aromu vina.The aims of this doctoral thesis are to develop a modified carbon paste electrode with TiO2 nanoparticles (MCPE) to determine the electrochemical characteristics of the most important polyphenolic compounds in wines and to develop an algorithm for mathematical data processing as the basis for an electrochemical sensor to identify and quantify the polyphenolic composition of wine. In the first part of the doctoral thesis, the influence of the type and content of binders and modifiers on the physico-chemical and electrochemical characteristics of the electrode material was investigated. The electrode material was prepared from graphite powder modified with TiO2 nanoparticles with the addition of liquid hydrocarbons as binder material. The MCPE was characterized using physical, chemical and electrochemical techniques. The results showed that the electrode material with 40 vol.% of paraffin oil and 6-8 wt.% of TiO2 nanoparticles shows the most pronounced improved characteristics compared to other tested electrode materials. In the second part of the doctoral thesis, the electrochemical characteristics of selected model polyphenolic compounds (gallic acid, caffeic acid, catechin, quercetin, resveratrol) were tested on MCPE (composition: 40 vol.% paraffin oil and 8 wt.% TiO2 nanoparticles) using voltammetric methods. By analyzing the voltammetric response of the analytes, the kinetic parameters of the oxidation of the analyte at the electrode, the linear range of analyte detection, the detection limit and the limit of quantification of the analyte were determined and the stability, reproducibility and selectivity of the electrode used in relation to the selected analyte were tested. To improve the processing of the voltammograms, the evaluation of the standard oxidation potential of the selected analyte was carried out by mathematical processing of the cyclic voltammograms. The results showed that MCPE is characterized by a more pronounced current response, stability, reproducibility, low background current, selectivity and the ability to detect very low concentrations of the analytes. In the third part of the thesis, the electrochemical characterization of seven selected commercial wine samples (white, rosé and red wine) was performed and an algorithm for mathematical data processing was proposed. The voltammograms of the commercial wine samples indicate the irreversibility of electrooxidation of polyphenolic compounds in wine. The results showed that MCPE provides an improved and reproducible voltammetric response of gallic acid in wine samples and that constitutes a good basis for the further development of an integrated sensor/data system with the possibility of wider application in winemaking in terms of determining gallic acid as an important parameter for wine aroma