Croatian Digital Dissertations Repository
Not a member yet
10487 research outputs found
Sort by
Unaprjeđenje sigurnosti i robusnosti monolitne jezgre operacijskog sustava izolacijom jezgrinih podsustava
No full textDespite several decades of research and many successful software mitigations, modern monolithic operating systems kernel remain intrinsically flawed from a security perspective. The biggest issue is the lack of kernel address space separation. This issue has been the main point of critique throughout the years as it exacerbates and sometimes even enables the exploitation of various memory corruption vulnerabilities present in the kernel. A single stray memory write in a faulty device driver or system call may crash the system or be used to maliciously manipulate kernel code, enabling an attacker to take control of the most privileged part of the whole machine. To make matters worse, these issues are often hard to reproduce, making debugging and fixing these vulnerabilities a very hard task. Operating system kernels suffer from the same common memory corruption vulnerabilities as userspace software. However, the damage done by a successfully exploited memory corruption vulnerability in an operating system kernel is amplified many times due to the kernel code’s increased privilege level and lack of any form of fault containment. This thesis analyses flaws in existing monolithic operating system kernels and uses it to design a novel, security-oriented monolithic kernel architecture that supports runtime isolation of kernel subsystems.Usprkos desetljećima znanstvenih istraživanja i mnogim uspješno primijenjenim sigurnosnim mehanizmima na razini programske podrške, temeljne sigurnosne mane monolitnih jezgri operacijskih sustava i dalje nisu riješene. Neprekidni rast uporabe i primjene računalnih sustava u zadnjih par desetljeća doveo je do pojave mnoštva novih računalnih arhitektura, sklopovlja, i široko primjenjivane programske podrške, ali i do sve učestalijih i razornijih napada na računalne sustave. Posljedice takvih napada dodatno pogoršava činjenica da je velika većina jezgri operacijskih sustava strukturirana na vrlo nesiguran način koji potencijalnom napadaču uvelike olakšava posao i omogućava da napravi veću štetu.Velika većina jezgri modernih operacijskih sustava strukturirane su po principu monolitne arhitekture jezgre operacijskog sustava. Ključna mana jezgri ustrojenih prema takvoj arhitekturi jest odsustvo bilo kakvih ograničenja pristupa adresnom prostoru računala, zbog čega i najmanja greška unutar jezgre može neometano mijenjati sadržaj cijelog jezgrinog adresnog prostora. Cilj ove disertacije bio je oblikovati novu arhitekturu monolitne jezgre operacijskog sustava (eng. monolithic kernel) koja omogućuje izolaciju podsustava koji se nalaze unutar uobičajenih monolitnih jezgri
Utjecaj sušnog stresa tijekom klasanja na agronomska i morfološka svojstva ozime pšenice te njezin fiziološki i molekularni odgovor
No full textWheat (Triticum aestivum L.) is the most important cereal crop in the world. It contributes
as a major source of protein and calories in the daily human diet. Wheat production is
severely threatened by unfavourable climate changes, resulting in drought stress. Drought
can significantly reduce wheat growth and development as well as final grain yield.
Therefore, achieving a high grain yield of wheat is a challenge for breeders. In order to
explore the effects of drought on different agro-morphological and physiological traits of six
wheat varieties, the experiment was set up during two growing seasons (2021/2022 and
2022/2023) in field conditions, where it was not possible to isolate one stress. Therefore, a
corresponding experiment was also set up in a greenhouse where drought stress was
simulated at two intensities (mild and severe) by withholding watering for 45 and 65% of
the volumetric soil moisture content (VSMC) for 14 days at the anthesis stage. The
objectives of this research were to determine the agro-morphological and physiological
response of winter wheat varieties to two intensities of drought stress at the anthesis stage
and to define the expression level of genes related to drought resistance of wheat varieties.
In the field conditions, different amounts of rainfall and average temperatures during the
two-year field experiment were recorded. In the first growing season, a dry period (from
January to April) was recorded, but a good grain yield was achieved. Further, grain yield
was significantly positively correlated with 1000 kernel weight and maximum quantum yield
of primary photochemistry (TRO/ABS) at the second measurement point, coinciding with the
tillering stage. Only in the highest-yielding variety Bubnjar, the TRO/ABS value was at the
same significance between the second and third measurement points (tillering and stem
elongation stage). In contrast to the first growing season, there was more rainfall in the
second growing season (especially through April and May), which led to the occurrence of
more diseases, resulting in reduced grain yield. The three highest-yielding varieties more
efficiently escaped yellow rust pressure at the stem elongation stage and showed the lowest
increase in TRO/ABS. In both growing seasons, variety Bubnjar had the highest grain yield
and the lowest protein content.
In a greenhouse, on the 14th day after drought stress, morphological parameters were
measured and flag leaves were collected to identify physio-biochemical and molecular
changes. Severe drought stress led to abscisic acid (ABA) accumulation in the flag leaves
and resulted in a significant decrease of chlorophyll a content in the drought sensitive
variety, indicating a severe loss of photosynthetic reaction centres. The content of
carotenoids, which could play an important role in resistance to drought stress, tended to
increase in drought tolerant variety. Further, a significant decrease in catalase (CAT)
activity was observed at mild drought stress, compared to control, in drought sensitive
variety, and at severe drought stress, in all medium sensitive varieties. Drought tolerant and
medium tolerant varieties responded to both drought stresses with a decrease in total
glutathione (tGSH) content. The results of gene expression analysis showed that severe
drought increased the levels of DHN5 and WZY2 genes in drought tolerant variety, whose
grain weight, area, and length did not significantly change in maturity. On the other hand,
drought sensitive and medium sensitive varieties showed the greatest decrease in grain
yield-related traits. Both drought stress conditions induced variety-specific responses that
depended on the severity of the drought stress. The identification of different mechanisms
under drought can contribute to the selection of drought tolerant varieties.Pšenica (Triticum aestivum L.) je najvažnija, vrlo hranjiva, široko uzgajana i najviše
konzumirana žitarica u svijetu. Pridonosi kao glavni izvor proteina i kalorija u svakodnevnoj
ljudskoj ishrani. Povećana potražnja za hranom zbog rasta populacije čini važnost
proizvodnje pšenice još većom. Ima višestruku upotrebu u različitim industrijama, poput
mlinarske i prehrambene. Također ima veliki utjecaj u industriji stočne hrane i stočarstvu.
S napretkom načina života dolazi do sve većeg iskorištavanja prirodnih resursa, a
negativne posljedice klimatskih promjena povećavaju učestalost raznih vrsta abiotičkog
stresa što u konačnici rezultira smanjenjem produktivnosti pšenice. Suša je postala jedan
od najznačajnijih abiotičkih stresova koji značajno utječe na cjelokupnu proizvodnju pšenice
na globalnoj razini. Glavni uzroci sušnog stresa su nedovoljne količine oborina ili njihov
nepovoljan raspored tijekom vegetacije, povećana razina CO2 u atmosferi, porast
atmosferske temperature te vrući i suhi vjetrovi. Suša je u biljkama uzrok morfoloških,
fizioloških i biokemijskih promjena kao što su smanjenje sadržaja klorofila i fotosintetskih
aktivnosti u biljnim tkivima, smanjenje nakupljanja škroba što u konačnici smanjuje urod
zrna. Sušni stres se može pojaviti tijekom svih faza rasta i razvoja pšenice, no najkritičniji
je onaj koji se javlja tijekom reproduktivne faze rasta jer dovodi do značajnog smanjenja
uroda zrna i postao je važan ograničavajući faktor za sigurnost hrane na globalnoj razini.
Kako bi se istražio utjecaj sušnog stresa na agronomska i morfološka svojstva ozime
pšenice te njezin fiziološki i molekularni odgovor, šest sorti ozime pšenice (Bubnjar,
Anđelka, Pepeljuga, Rujana, Fifi i Silvija) izloženo je sušnom stresu u stakleniku, a ujedno
pokus je postavljen i u poljskim pokusima kroz dvije vegetacijske godine (2021/2022 i
2022/2023) na Poljoprivrednom institutu Osijek (45°27′ N, 18°48′ E). Tijekom obje
vegetacijske godine primijenjene su standardne agrotehničke mjere. Mjerila su se
morfološka svojstva (visina stabljike i biljke) te parametri fotosinteze. Zabilježen je datum
klasanja, a nakon žetve izmjerena su agronomska svojstva i kvaliteta zrna. Budući da je u
poljskim uvjetima prisutan cijeli niz stresnih čimbenika pokus je postavljen i u stakleniku
gdje su simulirana dva intenziteta sušnog stresa smanjenjem zalijevanja za 45 i 65%
volumetrijskog sadržaja vlage u tlu tijekom 14 dana počevši od faze klasanja. Nakon
dvotjednog simuliranja sušnog stresa izmjereni su morfološki parametri (visina stabljike i
biljke, duljina i širina lista zastavičara, broj listova po biljci i broj plodnih izdanaka) i
uzorkovani su listovi zastavičari za daljnje fiziološke, hormonske i molekularne analize.
Nakon zriobe utvrđen je broj klasića po klasu, broj zrna po klasu, masa 1000 zrna i
morfološka svojstva zrna (duljina, širina, površina i kružnost)
Uspoređujući vremenske uvjete u dvogodišnjim poljskim pokusima, prvu vegetacijsku
godinu karakterizirala je pojava sušnog perioda od siječnja do travnja, ali su unatoč tome
ostvareni visoki urodi zrna. Za pretpostaviti je da su biljke pšenice vjerojatno apsorbirale
vodu iz rezervi tla akumuliranih u razdoblju od listopada do prosinca 2021. Posebno bi ovo
moglo biti od značaja za sortu Bubnjar, koja je ranije bila deklarirana kao otporna na sušu,
a kod koje je ujedno zabilježen i najveći urod zrna. Nadalje, urod zrna bio je u značajnoj
pozitivnoj korelaciji s masom 1000 zrna i maksimalnim kvantitativnim prinosom fotosustava
II (TRO/ABS) u drugom mjerenju (faza busanja). Samo je sorta Bubnjar pokazala vrijednosti
TRO/ABS na istoj značajnoj razini između druge i treće točke mjerenja (faze busanja i
vlatanja). Drugu vegetacijsku godinu karakterizirala je veća količina oborina tijekom travnja
i svibnja što se u konačnici negativno odrazilo na urod zrna. Rezultat smanjenja uroda zrna
je bio jači intenzitet bolesti (pojava žute hrđe). Najmanje smanjenje uroda zrna zabilježeno
je kod sorte Bubnjar koja je ujedno bila najrodnija i u drugoj vegetacijskoj godini, a s
najnižim sadržajem proteina. Sorta Bubnjar je ujedno i jedna od najviših i najkasnijih sorti
koja je učinkovitije izbjegla pritisak žute hrđe u fazi vlatanja s najvećim porastom indeksa
učinkovitosti na bazi apsorpcije (PIABS) u zadnjem sedmom mjerenju (faza zriobe) u odnosu
na šesto (faza cvatnje). Na taj način dulje je održana vitalnost lista zastavičara što se u
konačnici pozitivno odrazilo na urod zrna.
Smatra se da listovi svojim oblikom, veličinom, intenzitetom voštane prevlake i brzinom
kojom ulaze u senescenciju mogu pridonijeti tolerantnosti na sušni stres. U ovom
istraživanju kod većine ispitivanih sorti nisu zabilježene značajne promjene u veličini lista
zastavičara (duljina i širina) u uvjetima oba sušna stresa u odnosu na kontrolu, ali je relativni
sadržaj vode u listu zastavičaru značajno smanjen kod većine ispitivanih sorti, što ukazuje
na gubitak vode u uvjetima jačeg sušnog stresa. Značajno smanjenje visine biljke uslijed
jačeg sušnog stresa zabilježeno je kod dvije sorte (Bubnjar i Rujana). Nadalje, tolerantne
sorte tijekom sušnog stresa održavaju nižu visinu biljke kako bi se smanjila potreba za
vlagom i spriječio gubitak vlage zbog transpiracije. Stoga se čini da sorta Bubnjar reagira
na jači sušni stres značajnim smanjenjem visine stabljike i cijele biljke. Također, jači sušni
stres rezultirao je povećanim nakupljanjem apscizinske kiseline (ABA) u listu zastavičaru
kod svih ispitivanih sorti, što nije bio slučaj za salicilnu kiselinu (SA) kod koje je zabilježen
blagi porast i neznačajna promjena u odnosu na kontrolu. Nakon zrelosti, Bubnjar i
Pepeljuga (tolerantna i srednje tolerantna sorta), nisu značajno smanjile broj zrna po klasu
i masu 1000 zrna u oba sušna stresa, što ih definira tolerantnijima na sušni stres od ostalih.
S druge strane, Rujana, Fifi, a posebno Silvija imale su najveće smanjenje svojstava
vezanih uz urod zrna, te se smatraju osjetljivijima na sušni stres.
Pšenica je razvila različite mehanizme tolerantnosti kako bi preživjela u uvjetima sušnog
stresa. Prema prijašnjim istraživanjima, nakupljanje prolina, sinteza antioksidacijskih
enzima poput askorbat-peroksidaze (APX) i katalaze (CAT), osmotske prilagodbe i
nakupljanje ABA u biljnom tkivu rezultiralo je jačom otpornosti na sušni stres. U ovom
istraživanju uslijed jačeg sušnog stresa zabilježeno je značajno smanjenje sadržaja klorofila
u sorti osjetljivoj na sušni stres, što ukazuje na snažan gubitak fotosintetskih reakcijskih
centara. Nasuprot tome, kod Bubnjara, sorte deklarirane kao tolerantne na sušni stres
sadržaj karotenoida se značajno povećao u uvjetima blažeg sušnog stresa. Nadalje, kod
sorte osjetljive na sušni stres (Silvija) zabilježeno je značajno smanjenje CAT u oba sušna
stresa, u usporedbi s kontrolom, te kod srednje osjetljivih sorti (Rujana i Fifi) pri jačem
sušnom stresu. Također, oba intenziteta sušnog stresa rezultirala su padom ukupne
koncentracije glutationa kod tolerantnih i srednje tolerantnih sorti. Dehidroaskorbat
reduktaza (DHAR), monodehidroaskorbat-reduktaza (MDHAR) i glutation-reduktaza (GR)
enzimi su askorbat-glutationskog ciklusa, koji su zajedno s CAT sudjelovali u detoksikaciji
proizvedenih reaktivnih kisikovih jedinki (ROS) pri jačem sušnom stresu. Rezultati analize
ekspresije gena pokazali su da je jači intenzitet suše povećao razine ekspresije gena DHN5
i
WZY2 u sorti tolerantnoj na sušni stres, čija se masa, širina i duljina zrna nisu značajno
mijenjale pri blažem sušnom stresu u usporedbi s kontrolom. Također, vidljivo je da je
ekspresija DHN5 bila u značajnoj pozitivnoj korelaciji s duljinom zrna i sadržajem prolina
pri blažem sušnom stresu.
Ukratko, oba sušna stresa uzrokovala su odgovore specifične za sortu, koji su ovisili o jačini
sušnog stresa. Razumijevanje povezanosti aktivnosti antioksidacijskih enzima i ekspresije
gena s genetskim varijacijama u tolerantnosti na sušu važno je za daljnju identifikaciju
čimbenika koji kontroliraju antioksidacijsku obranu. Odgovor obrambenih sustava u
tolerantnim sortama pokazao je da proučavani geni i enzimi imaju značajnu ulogu u
obrambenim reakcijama na sušu. To je vrlo značajno jer je najbolja opcija za proizvodnju
usjeva i poboljšanje stabilnosti uroda zrna u uvjetima sušnog stresa razvoj sorti otpornih na
sušni stres
Molecular dynamics and conformational changes of purine nucleoside phosphorylase
No full textHelicobacter pylori, bakterija odgovorna za brojne gastrointestinalne bolesti, predstavlja značajan istraživački izazov zbog svoje iznimno visoke prevalencije i sve veće otpornosti na antibiotike. Jedan od ključnih enzima u njenom metabolizmu je fosforilaza purinskih nukleozida, jer ova bakterija nema sposobnost de novo sinteze nukleotida. Eksperimentalno utvrđene strukture daju detaljan uvid u građu ovog enzima, ali razumijevanje njegovih lokalnih i globalnih konformacijskih promjena zahtijeva proučavanje njegove dinamike. Razvijena je metodologija koja omogućuje vizualizaciju lokalnih dinamičkih promjena u enzimu, i praćenje korelacija koje su omogućile uvid u sinkronizirane konformacijske prijelaze. Simulacije molekularne dinamike ponudile su detaljan prikaz dinamičkih promjena u ovom enzimu, identificirajući ključne regije kao što su središnje heksamerno područje, sučelja dimera i aktivna mjesta enzima i putove komunikacije među njima. Istraživanje također ukazuje na vezu navedenih rezultata i kretanja fosfatnih iona te otvaranja i zatvaranja aktivnog mjesta enzima, nudeći smjernice za buduća eksperimentalna istraživanja i potencijalne terapijske pristupe.Helicobacter pylori, a bacterium responsible for numerous gastrointestinal diseases, represents a significant research challenge due to its extremely high prevalence and increasing antibiotic resistance. One of the key enzymes in its metabolism is purine nucleoside phosphorylase, as this bacterium lacks the ability to synthesize new nucleotides de novo. Experimentally determined structures provide detailed insight into the structure of this enzyme, but understanding its local and global conformational changes requires studying its dynamics. A methodology has been developed that allows visualization of local dynamic changes in the enzyme, and monitoring of correlations that have provided insight into synchronized conformational transitions. Molecular dynamics simulations have provided a detailed view of the dynamic changes in this enzyme, identifying key regions such as the central hexameric region, dimer interfaces, and active sites of the enzyme and the communication pathways between them. The research also suggests a connection between the above results and the movement of phosphate molecules and the opening and closing of the active site, offering directions for future experimental studies and potential therapeutic approaches
Mechanism of interaction of transcription factors SloRfrom Streptococcus mutans and ScaR from Streptococcus gordonii with manganese (II) ions and DNA
No full textOdržavanje homeostaze iona prijelaznih metala neophodno je za preživljavanje i virulenciju bakterija. U bakterijama Streptococcus gordonii i Streptococcus mutans, primarnim kolonizatorima površine zuba, koncentracija dvostruko nabijenih kationa mangana (Mn(II)) regulirana je homodimernim transkripcijskim faktorima osjetljivim na Mn(II), ScaR i SloR, koji kontroliraju ekspresiju proteina uključenih u unos mangana. Kako bi se razjasnio mehanizam kojim vezanje Mn(II) utječe na vezanje proteina ScaR i SloR za DNA, primijenjene su različite računalne (QM i MD) i eksperimentalne (ITC, DSC, EMSA, FA, EPR i CD) metode. Računalni rezultati pokazali su da vezanje Mn(II) inducira konformacijsku promjenu proteina SloR i ScaR koja prvenstveno utječe na položaj i fleksibilnost DNA veznih domena te, posljedično, na afinitet vezanja proteina za DNA. Eksperimentalni rezultati otkrili su da proteini po monomeru vežu dva do tri iona Mn(II), koji stabiliziraju strukturu proteina. Računalna analiza kompleksa protein-DNA pokazala je da oblik DNA, definiran palindromskim nukleotidnim slijedom, igra ključnu ulogu u pravilnom pozicioniranju proteina na DNA.Maintaining transitional metal ion homeostasis is crucial for bacterial survival and virulence. In Streptococcus gordonii and Streptococcus mutans, manganese ion (Mn(II)) concentration is regulated by homodimeric transcription factors ScaR and SloR, which control the expression of proteins involved in manganese uptake. Various computational (QM and MD) and experimental (ITC, DSC, EMSA, FA, EPR, and CD) methods were used to elucidate how Mn(II) binding affects ScaR and SloR binding to DNA. Computational results showed that Mn(II) binding induces a conformational change in SloR and ScaR, affecting the position and flexibility of the DNA binding domains, and thus DNA binding affinity. Experimental results revealed that the proteins bind per monomer two to three Mn(II) ions, which stabilize the protein structure. Computational analysis of the protein-DNA complex indicated that the DNA shape, defined by a palindromic nucleotide sequence, is crucial for proper protein positioning on DNA
Sinteza stabilnog radiofrekvencijskog nefosterovskog sustava za unaprijed odreðeni skup pasivnih tereta
No full textThe increasing demand for high-speed data transfer and energy-efficient mobile communication has driven the development of broadband and reconfigurable radio frequency (RF) systems. However, traditional passive impedance matching networks limit bandwidth due to their frequency-dependent characteristics. Non-Foster elements, such as negative capacitors and inductors, offer a potential solution by overcoming these bandwidth constraints. Additionally, they enable advancements in artificial electromagnetic (EM) structures, including metamaterials and metasurfaces, for miniaturization and adaptive EM wave control. Despite their potential, non-Foster elements pose stability challenges due to their active nature and feedback interactions with external networks. This dissertation develops a theoretical framework for designing stable non-Foster elements, considering external passive networks and active circuit properties. The contributions include: (1) a method for synthesizing stable non-Foster systems based on system identification, (2) the design and experimental validation of a band-pass non-Foster element for artificial EM structures, and (3) the development of a compensated passive structure for CMOS implementation. The work provides analytical models, stability criteria, and practical implementations, demonstrating improved performance and stability in RF applications.Nefosterovski elementi, kao što su negativni kondenzatori i induktiviteti, nude potencijalno rješenje za širokopojasnu prilagodbu impedancije kao i mogućnost dizajna širokopojasnih aktivnih elektromagnetskih struktura poput metamaterijala i metapovršina. Unatoč svom potencijalu, nefosterovski elementi zbog svoje aktivne prirode i povratne veze koja nastaje pri interakciji s pasivnim opteretnim mrežama imaju problema sa stabilnošću. Disertacija se bavi istraživanjem nefosterovskih elemenata i njihovom primjenom u radiofrekvencijskim sustavima. Fokus je stavljen na negativne pretvarače imitancije, pri čemu su analizirani njihovi frekvencijski modeli i stabilnost. Razmatrani su kriteriji stabilnosti te su istražene mreže koje kombiniraju fosterovske i nefosterovske elemente. Na temelju toga, razvijen je teorijski okvir za dizajn stabilnih nefosterovskih elemenata optimizacijskim pristupom uz osiguranje učinkovitog prijenosa snage. U sklopu istraživanja, predstavljen je pojasno-propusni negativni kondenzator koji je teoretski analiziran i eksperimentalno verificiran. Također je proučen vremenski promjenjivi kondenzator te je ispitana njegova stabilnost u praktičnoj primjeni. Nadalje, istražene su pasivne mreže koje oponašaju nefosterovske elemente, a njihova implementacija izvedena je u CMOS tehnologiji. Razvijen je i podesivi negativni induktivitet temeljen na naponski upravljanoj varaktorskoj diodi
Primjena racionalno dizajniranih niskotemperaturnih eutektičkih otapala u enzimski kataliziranoj pripravi kiralnih farmaceutskih intermedijera
No full textThe establishment of new sustainable processes for the production of chiral pharmaceutical intermediates is in high demand.Therefore, the synergy of biocatalysis and green solvents, such as Deep Eutectic Solvents (DESs), was investigated in this dissertation as a powerful new tool for the sustainable synthesis of chiral compounds. DESs were rationally designed, prepared, characterised and applied in two enzyme-catalysed syntheses of chiral pharmaceutical intermediates: (i) in the synthesis of chiral (S)-1-phenylethanol by alcohol dehydrogenase-catalysed stereoselective reduction of prochiral acetophenone and (ii) in the synthesis of 7-keto-dehydroepiandrosterone by laccase-catalysed regioselective oxofunctionalization of dehydroepiandrosterone. A comprehensive process design was proposed for both reactions, encompassing reaction design (substrate, enzyme and solvent selection) and optimisation of process conditions in batch systems. Finally, to assess industrial feasibility, the economic sustainability and environmental impact of these processes were evaluated, showing that they are indeed a good alternative to the traditional processes with conventional solvents.Uspostavljanje novih visokoučinkovitih i održivih procesa proizvodnje kiralnih farmaceutskih intermedijera predmet je mnogih znanstvenih istraživanja u području biotehnologije. Sukladno tome, sinergija biokatalize i novih zelenih otapala, poput niskotemperaturnih eutektičnih otapala (engl. Deep Eutectic Solvents, DES), u ovom je radu istražena kao novi alat u pripravi kiralnih spojeva uz ekonomsku učinkovitost i zadovoljavanje principa zelene kemije. DES-ovi su racionalno dizajnirani, pripremljeni, karakterizirani i primijenjeni u dvije enzimski katalizirane reakcije sinteze kiralnih farmaceutskih intermedijera: (i) u pripravi kiralnog (S)-1-feniletanola alkohol dehidrogenazom kataliziranom stereoselektivnom redukcijom prokiralnog acetofenona i (ii) u pripravi 7-keto-dehidroepiandrosterona lakazom kataliziranom regioslektivnom oksofunkcionalizacijom dehidroepiandrosterona. Predložen je sveobuhvatan dizajn procesa za obje reakcije koji obuhvaća dizajn reakcije (izbor supstrata, enzima i otapala) i optimizaciju procesnih uvjeta u šaržnim sustavima. Konačno, za evaluaciju industrijske primjene, procijenjena je ekonomska održivost i ekološka prihvatljivost ovih procesa kako bi se pokazala njihova prednost nad tradicionalnim procesima s konvencionalnim otapalima
Genski polimorfizmi i klinički sadržaj temporomadibularnih poremećaja
No full textPain-related temporomandibular disorders (TMDp) have complex etiology influenced by genetics and environmental factors. The role of single nucleotide polymorphisms (SNPs) in the onset and management of TMDp remains unclear. The aim was to examine the association between specific SNPs and TMDp and to compare the occurrence of SNP genotypes in genes associated with i) pain: COMT (rs4680, rs4818, rs4646310, rs6269), OPRM1 (rs1799971), OPRPN (rs1387964), SCN1A (rs6432860), SCN11A (rs33985936); ii) oxidative stress: GPX1 (rs1050450), CAT (rs1001179), SOD2 (rs4880), NQO1 (rs689452); and iii) inflammation: CXCL8 (rs2227306, rs2227307) and TNF (rs1800629) among TMDp patients and healthy
controls. The study also examined the association and predictive value of specific SNP genotypes in relation to clinical manifestations of TMDp. Out of 341 subjects initially examined for orofacial pain and discomfort, 85 (76 female [F] and 9 male [M]) met specified inclusion criteria and were diagnosed with TMDp (muscle and/or joint pain), following the Diagnostic Criteria for Temporomandibular Disorders. Eighty-five healthy subjects (62 F and 23 M) served as the control group. All participants completed questionnaires assessing somatosensory amplification, anxiety, depression and oral behaviours (OB). Additionally, 60 TMDp patients (55 F and 5 M) underwent standardised TMD treatment (information and education, physical therapy, occlusal splint) and were re-evaluated after six months. DNA was extracted from the buccal mucosal swabs of all participants, and nineteen SNPs across eleven genes were genotyped using real-time polymerase chain reaction. Statistical analyses were conducted to evaluate between- and within-group differences, considering dominant and recessive genetic models. Key findings include the following: The CC genotype of rs1387964 in OPRPN was associated with TMDp (p=0.025); the GG genotypes of rs4680 and rs4818 in COMT were linked to higher pain intensity (p=0.006; p=0.012). Individuals with high pain intensity had an
increased risk of the carrying minor alleles G (rs2227307) and T (rs2227306) in the CXCL8 gene compared to controls (p<0.05). Homozygosity for the minor allele A of rs1050450 in GPX1 predicted more frequent wake-state OB (p=0.019). When treatment response was evaluated, minor allele carriers of rs4646310, rs4680, and rs1799971 demonstrated less pain reduction, poorer improvement in pain-free mouth opening, and less anxiety reduction compared to dominant homozygotes (p<0.005). Findings suggest that genetic background significantly influences pain susceptibility, severity, and treatment resistance. These insights
highlight the potential for developing genetic tests for prognosis and creating individualised treatment strategies to improve pain management outcomes. Keywords: temporomandibular joint disorders, single nucleotide polymorphism, genotype, oxidative stress, inflammation, chronic pain.Temporomandibularni poremećaji (TMP) najčešća su bolna stanja orofacijalne regije nedentalnog podrijetla. Glavni su simptomi i znakovi bol u žvačnim mišićima i/ili temporomandibularnim zglobovima (TMZ), zvukovi poput pucketanja i/ili škripanja u TMZ-u te ograničenje funkcionalnih pokreta donje čeljusti. Najčešće se javljaju između 20. i 40. godine života, češće kod osoba ženskog spola, s prevalencijom od 4,6 %. Bol je glavni razlog zbog kojeg pacijenti traže pomoć stručnjaka. Etiologija nije razjašnjena, ali smatra se da na razvoj i progresiju TMP-a najviše utječu fenotipske karakteristike kao što su povišena osjetljivost na bolne podražaje i smanjena tolerancija psihološkog stresa. Novija istraživanja sugeriraju da genetika može utjecati na obje navedene karakteristike. Genski polimorfizmi označavaju prisutnost dviju ili više varijanti gena koje se razlikuju u samo jednom nukleotidu, a prisutne su u više od 1 % populacije. Ovisno o položaju polimorfizma
jednog nukleotida (SNP, engl. single nucleotide polymorphism) unutar sekvence gena, polimorfizmi mogu utjecati na fenotipske karakteristike osobe. U kontekstu kronične boli najviše se istražuje polimorfizam rs4680, smješten u genu za enzim katekol-O-metiltransferazu (COMT, engl. catechol-O-methyltransferase), odgovornom za razgradnju katekolamina
(adrenalin, noradrenalin i dopamin). Utjecaj polimorfizma rs4680 (varijanta Val158Met) ovisi o prisutnosti alela gvanina (G) ili adenina (A), što određuje aminokiselinu koja se kodira (valin ili metionin). Ova varijacija utječe na aktivnost COMT-a i posljedično na osjetljivost na bol. Iako je povezanost SNP-ova s kroničnim bolnim poremećajima zabilježena i kod drugih gena, osobito onih koji sudjeluju u prijenosu bola, točan utjecaj genskih polimorfizama na TMP još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Stoga je svrha ovog istraživanja bila istražiti povezanost specifičnih genskih polimorfizama s obolijevanjem od TMP-a te usporediti pojavnost odabranih genskih polimorfizama u oboljelih od TMP-a u odnosu na zdrave ispitanike. Osim toga, ovim istraživanjem ispitala se povezanost pojedinih SNP genotipova s kliničkim manifestacijama TMP-a i odgovorom na liječenje.
Materijali i metode: Ova studija, planirana kao istraživanje slučajeva i kontrola, provedena je u skladu s etičkim načelima Helsinške deklaracije, uz odobrenje Etičkog povjerenstva Stomatološkog fakulteta (05-PA-30-VIII-6/2019). Protokol istraživanja razvijen je sukladno načelima o Unaprjeđenju izvješćivanja studija genetičkih povezanosti (STREGA, engl. STrengthening the REporting of Genetic Association Studies). Istraživanje je provedeno na Zavodu za mobilnu protetiku
Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i na Zavodu za epigenetiku Instituta Ruđer Bošković u razdoblju od siječnja 2020. do veljače 2023. godine. Konačno je uključeno 170 ispitanika. Ispitna skupina (TMDp, engl. pain-related temporomandibular disorders group) sastojala se od 85 osoba oboljelih od TMP-a. Ovaj uzorak formiran je pregledom ukupno 341 bolesnika, upućenih zbog orofacijalne boli u periodu od siječnja 2020. do rujna 2022. godine. Uključne kriterije zadovoljilo je 76 žena i 9 muškaraca kojima je pomoću Dijagnostičkog kriterija za temporomandibularne poremećaje (DK/TMP) postavljena dijagnoza mijalgije ili artralgije. Kontrolna skupina (CTR, engl. control group) sastojala se od 85 zdravih ispitanika (62 žene i 23 muškarca) usporedivih prema dobi i spolu s ispitnom skupinom. Nakon što su pristali sudjelovati u istraživanju, svi ispitanici potpisali su informirani pristanak. Kod oboljelih od TMP-a anamnezom su se prikupili podaci o razlogu dolaska, karakteristikama boli (intenzitet, vrsta i trajanje), funkcionalnim ograničenjima donje čeljusti, eventualnim sistemskim bolestima, korištenoj farmakoterapiji te svijesti o oralnim nepovoljnim navikama. Klinički pregled uključivao je palpaciju žvačnih mišića, TMZ-a, submandibularnog i retromandibularnog područja, mjerenje raspona kretnji donje čeljusti te procjenu prisutnosti i karaktera zvukova u TMZ-u. Potom su ispitanici ispunili upitnike (os II) koji su dio DK/TMP-a, uključujući: Upitnik o simptomima, Ljestvicu stupnjevanja kronične boli (GCPS, engl. Graded Chronic Pain Scale), Ljestvicu ograničenja funkcije čeljusti (JFLS, engl. Jaw Functional Limitation Scale), Upitnik o zdravlju-9 (PHQ-9, engl. Patient Health Questionnaire-9), Opći anksiozni poremećaj-7 (GAD-7, engl. General Anxiety Disorder-7), Popis oralnih navika (OBC, engl. Oral Behaviours Checklist) te dodatno Upitnik o katastrofizaciji, Ljestvicu somatosenzornog pojačavanja i Kratku ljestvicu hipervigilnosti. Za podjelu ispitanika prema intenzitetu boli (viši ili niži intenzitet) i frekvenciji oralnih navika
(viša ili niža frekvencija) korišteni su upitnici GCPS i OBC. Kod šezdeset osoba iz TMDp skupine (55 žena i 5 muškaraca) provedena je terapija koja je obuhvaćala edukaciju o benignoj prirodi TMP-a, upute i demonstracije vježbi koje pacijent provodi samostalno kod kuće te okluzijsku udlagu. Pacijente se redovito pratilo na kontrolnim pregledima. Šest mjeseci nakon početka liječenja, ponovno su pregledani kako bi se procijenila osjetljivost na palpaciju, prisustvo zvukova u TMZ-u i funkcija žvačnog sustava te su ponovno ispunili upitnike (GCPS, JFLS, PHQ-9, GAD-7). Svim ispitanicima ispitne i kontrolne skupine odmah je po uključivanju uzet obrisak sluznice obraza za izdvajanje genomskog DNK. Vrh četkice uronjen je u epruvetu s prethodno pripremljenim fosfatnim puferom te pohranjen na -20°C. Sljedeći je korak bilo izdvajanje DNK pomoću kompleta QIAamp® DNA Mini Kit (QIAGEN, Venlo, Nizozemska). Kvaliteta DNK potvrđena je elektroforezom, a koncentracija izmjerena NanoDrop spektrofotometrom bila je odgovarajuća za genotipizaciju SNP-a. Genotipizacija je napravljena metodom PCR u stvarnom vremenu (qPCR, engl. real-time polymerase chain reaction), korištenjem komercijalno dostupnih Taqman eseja za genotipizaciju i smjese TaqPath ProAmp Master Mix (Applied Biosystems, Waltham, SAD). Opisanom metodom ispitano je 15 SNP-ova u 11 gena, podijeljenih u četiri funkcionalne skupine:
i) geni povezani s iskustvom boli: COMT (gen za katekol-O-metiltransferazu): rs4680, rs4818, rs4646310 i rs6269; OPRM1 (gen za opioidni mi receptor tip 1): rs1799971; OPRPN (gen za opiorfin): rs1387964;
ii) geni povezani s funkcijom ionskih kanala: SCN1A (gen za alfa-podjedinicu 1 natrijskog kanala ovisnog o naponu): rs6432860; SCN11A (gen za alfa-podjedinicu 11 natrijskog kanala ovisnog o naponu): rs33985936;
iii) geni povezani s oksidacijskim stresom: CAT (gen za katalazu): rs1001179; SOD2 (gen za superoksid dismutazu tip 2): rs4880; GPX1 (gen za glutation peroksidazu tip 1): rs1050450; NQO1 (gen za NAD(P)H oksidoreduktazu tip 1): rs689452;
iv) geni povezani s upalnim odgovorom: CXCL8 (gen za interleukin-8): rs2227306 i rs2227307; TNF (gen za faktor nekroze tumora): rs1800629.
Prije provođenja statističke analize, provedeno je testiranje odstupanja od Hardy-Weinbergove ravnoteže Hi-kvadrat testom, a normalnost distribucije podataka testirana je ShapiroWilksovim testom. Za statističku analizu korišteni su genetski modeli (dominantni i recesivni) kojima su se grupirali ispitanici. U tim modelima, dominantni alel služio je kao standard, dok je alel manje učestalosti predstavljao alel rizika. Dominantnim modelom procjenjivao se rizik kod nositelja jednog ili obaju alela manje učestalosti, dok se recesivnim modelom procjenjivao rizik za homozigote alela manje učestalosti. Mann-Whitney U test i Kruskal-Wallis korišteni su za usporedbu kontinuiranih varijabli (psihološke, psihosomatske i bihevioralne karakteristike) između dviju skupina s obzirom na prisustvo boli (usporedba TMDp i CTR skupine), intenzitet boli (visoki i niski intenzitet boli), učestalost nepogodnih oralnih navika (visoka i niska učestalost oralnih navika) te genotip polimorfizama (dominantni i recesivni model). Za usporedbu kategorijalnih varijabli između dviju skupina korišteni su Hi-kvadrat test i Fisherov test. Za testiranje povezanosti genetskih, psiholoških, psihosomatskih i bihevioralnih parametara s prisutnošću boli i intenzitetom boli korištena je Spearmanova korelacija. Konačno korišenjem regresijskih modela nastojala se utvrditi povezanost specifičnih genetskih polimorfizama s TMP-om. Statistički značajnom smatrala se vrijednost p<0,05.
Rezultati: Skupina TMDp sastojala se od 89,4 % žena i 10,6 % muškaraca prosječne dobi od 29,9 ± 11,1 godina, dok je kontrolnu skupinu činilo 72,9% žena i 27,1% muškaraca prosječne dobi od 26,3 ± 7,7 godina. Iako su žene bile značajnije zastupljene u TMDp skupini u odnosu na kontrolnu, nije bilo značajne razlike između skupina što se tiče dobi (p=0,064), stupnja obrazovanja (p=0,676), anksioznih simptoma (p=0,427), depresije (p=0,329, hipervigilnosti (p=0,329) i somatosenzornog pojačanja (p=0,998). Usporedbom zastupljenosti genotipova polimorfizama u istraživanim genima između bolesnika s TMP-om i zdravih ispitanika, dobiveni su sljedeći rezultati: značajno veći broj homozigota CC polimorfizma rs1387964 u genu za opiorfin OPRPN (OPRPN, engl. opiorphin propeptide) zabilježen je u skupini oboljelih od TMP-a u odnosu na kontrolnu skupinu (12,9 % prema 3,5 %, p=0,025). Pronađena je i značajno veća zastupljenost nositelja alela manje učestalosti G polimorfizma rs2227307 u genu CXCL8 u skupini oboljelih od artralgije u odnosu na kontrolnu skupinu (70,30% prema 55,30%, p=0,037). Usporedbom svih ispitanika s obzirom na učestalost oralnih navika dobiveni su sljedeći
rezultati: homozigoti alela manje učestalosti A polimorfizma rs1050450 u genu GPX1 bili su češći u skupini ispitanika visoke učestalosti oralnih navika u budnom stanju nego u skupini niske učestalosti (14,3 % prema 4,2 %, p=0,030). Kad se promatrala podjela TMDp bolesnika prema intenzitetu kronične boli, primijećena je značajno veća zastupljenost homozigota GG polimorfizama rs4680 i rs4818 u genu COMT u skupini višeg intenziteta boli u odnosu na skupinu nižeg intenziteta boli (40 % prema 11,4 %, p=0,006; 24 % prema 3 %; p=0,012). U TMP bolesnika višeg intenziteta boli zabilježen je značajno veći postotak nositelja alela manje učestalosti G polimorfizma rs2227307, kao i značajno veći broj nositelja alela manje učestalosti T polimorfizma rs2227306 u genu CXCL8 u odnosu na kontrolnu skupinu (76 % prema 55,3 %, p=0,012, odnosno 72 % prema 54,1 %, p=0,030). Pri promatranju odgovora na liječenje, rezultati su pokazali značajno manju redukciju najgore doživljene boli (1,11 prema 3,28, p=0,006), simptoma anksioznosti (−1,64 prema 1,13, p=0,003) i raspona bezbolnog otvaranja usta (−0,88 mm prema 5,81 mm, p=0,018) kod nositelja alela manje učestalosti A polimorfizma rs4646310 u genu COMT u odnosu na homozigote GG. Također, pronađeno je značajno manje smanjenje prosječne boli (1,43 prema 2,63, p=0,024) i karakterističnog intenziteta boli (CPI, engl. Characteristic Pain Intensity) (17,17 prema 29,89,
p=0,023) kod nositelja alela manje učestalosti A polimorfizma rs4680 u genu COMT nego kod homozigota GG. Uz to primijećeno je značajno manje poboljšanje u rasponu otvaranja usta kod nositelja alela manje učestalosti G polimorfizma rs1799971 u genu OPRM1 u odnosu na homozigote AA (−2,07 mm prema 5,91 mm, p=0,007). Multiplom logističkom regresijom identificirani su prediktori za prisutnost boli, viši intenzitet boli, nepovoljne oralne navike u budnom stanju i lošiji odgovor na liječenje. Homozigoti CC polimorfizma rs1387964 u genu OPRPN pokazali su se kao prediktori za bolni TMP (OR = 5,783; 95 % CI: 1,454–23,004; p=0,013). Prediktori za viši intenzitet boli kod pacijenata s TMP-om bili su homozigoti GG polimorfizama rs4680 (OR = 3,621; 95 % CI: 1,580 – 8,297; p=0,002) i rs4818 (OR = 4,919; 95% CI: 1,641 – 14,746; p=0,004) u genu COMT, te nositelji alela manje učestalosti G polimorfizma rs2227307 u genu CXCL8 (OR = 2,435; 95 % CI: 1,123 – 5,282; p=0,024). Homozigoti AA polimorfizma rs1050450 u genu GPX1 bili su povezani s učestalijim oralnim navikama u budnom stanju (p=0,047). Alel manje učestalosti G polimorfizma rs1799971 u genu OPRM1 prediktor je manjeg stupnja poboljšanja bezbolnog otvaranja usta nakon terapije (p=0,007). Slično tome, alel manje učestalosti A polimorfizma rs4646310 u genu COMT prediktor je manjeg stupnja smanjenja intenziteta najgore doživljene boli prema GCPS-u (p=0,024) i simptoma anksioznosti (p=0,008) nakon terapije.
Zaključak: Rezultati ovog istraživanja ukazuju na povezanost određenih genskih varijacija s pojavom i intenzitetom bolnih temporomandibularnih poremećaja, učestalošću nepogodnih oralnih navika te uspjehom liječenja. Pojedini genotipovi polimorfizama u genima OPRPN (rs1387964), COMT (rs4680, rs4818, rs4646310), CXCL8 (rs2227306, rs2227307), GPX1 (rs1050450) i OPRM1 (rs1799971) identificirani su kao čimbenici rizika koji mogu utjecati na tijek bolesti i ishode liječenja. Sve zabilježene razlike odnose se na nositelje jednog ili obaju alela manje učestalosti, koji predstavljaju alele rizika.
Stoga, određeni genotipovi polimorfizama mogu povećati podložnost obolijevanju od TMP-a, utjecati na razvoj težih kliničkih manifestacija te pridonijeti slabijem odgovoru na liječenje. Ovi rezultati naglašavaju važnost istraživanja genske podloge u kroničnim bolnim poremećajima. Buduća istraživanja mogla bi omogućiti razvoj genskih testova za predviđanje rizika od TMP- a i prognoziranje težine kliničke slike. Također, ovakav pristup mogao bi potaknuti razvoj individualiziranih terapijskih metoda koje bi poboljšale ishode liječenja kronične boli
FREQUENCY AND GENETIC DIVERSITY OF Campylobacter jejuni AND C. lari IN YELLOW-LEGGED GULLS, Larus michahellis, (Naumann, 1840) IN CROATIA
No full textBakterije roda Campylobacter su jedni od najčešćih zoonotskih patogena u ljudi, a ptice
se smatraju važnim rezervoarom. Ova disertacija istražuje prevalenciju i genetičku raznolikost
C. jejuni i C. lari u galebova klaukavaca koji gnijezde na jadranskim otocima i krovovima
zgrada u gradovima. Uzorci kloake prikupljeni su od odraslih ptica i mladunaca u prirodnim i
urbanim kolonijama te na odlagalištima otpada zimi. Zbog svoje bliske povezanosti s ljudima i
pokretljivosti, galebovi mogu širiti bakterije roda Campylobacter. Za proučavanje korištenja
urbanih staništa, korišteni su GPS-GSM uređaji za praćenje kretanja galebova koji se hrane na
moru, u gradovima, na poljoprivrednim površinama i na odlagalištima otpada. Bakterije roda
Campylobacter su pronađene u galebova iz prirodnih kolonija i u galebovima koji se hrane na
odlagalištima. Zabilježena je velika genetička raznolikost C. jejuni i C. lari, što pokazuje da su
ove bakterije još uvijek nedovoljno neistražene. Galebovi klaukavci imaju uglavnom genotipove
specifične za galebove, što ukazuje na nizak rizik od širenja bakterija roda Campylobacter na
čovjeka.Species of the genus Campylobacter are among the most common zoonotic pathogens
in humans, and birds are considered an important reservoir. This dissertation
investigates the prevalence and genetic diversity of C. jejuni and C. lari in Yellowlegged
Gulls breeding on Adriatic islands and urban rooftops. Cloacal swabs were
collected from adults and nestlings in natural and urban colonies and on landfills in
winter. Due to their close association with humans and their mobility, gulls can spread
Campylobacter bacteria. To study the use of urban habitats, GPS-GSM devices were
used to track the movements of gulls foraging at sea, in cities, on farmland and in
landfills. Campylobacter bacteria were found in gulls breeding in natural colonies and
in wintering gulls feeding on landfills. A high genetic diversity of C. jejuni and C. lari
was found, indicating that these bacteria are still largely unexplored. The Yellow-legged
Gulls have mainly gull-specific genotypes, indicating a low risk for the spread of the
Campylobacter pathogen
Method for Generating Models of Information Systems Based on Templates and Rules for Application in Cybersecurity
No full textU kibernetičkoj sigurnosti poželjno je na raspolaganju imati modele IT sustava proizvoljne veličine, složenosti i svojstava. Primjer područja koje bi moglo imati značajne koristi od takvih modela je provodenje kibernetičkih vježbi, gdje brojne organizacije redovito provode vježbe za uvježbavanje ofenzivnih i defenzivnih vještina. Kako ne bi dovele do narušavanja poslovanja, takve vježbe najčešće se provode pomoću kibernetičkih poligona, izoliranih okolina koje imitiraju njihove stvarne IT sustave. Modeli IT sustava korisni su i za provodenje eksperimenata u kibernetičkoj sigurnosti, poput validacije grafova napada,proučavanja napada čak i razvoja umjetne inteligencije. Na žalost, organizacije u pravilu taje detalje svojih IT sustava te je posljednično količina javno dostupnih podataka o IT sustavima vrlo ograničena. Zbog toga modele IT sustava najčešće ručno razvijaju domenski stručnjaci. Cilj predloženog istraživanja razviti je metodu i sustav koji pomoću predložaka i ekspertnih pravila na temelju zadanog opisa organizacije automatski grade pretpostavljeni model IT sustava kakvog bi zadana organizacija mogla koristiti. U sklopu istraživanja razvijene su metoda i prototip sustava te je provedena evaluacija i validacija dobivenih rezultata. Predložena je metoda evaluacije kvalitete, odnosno realističnosti, tako dobivenih modela IT sustava. Metoda i prototip koriste bazu podataka s domenskim znanjem o komponentama IT sustava, formuliraju optimizacijske probleme i probleme zadovoljivosti, i sadrže nekoliko predloženih algoritama za generiranje modela IT sustava. Pomoću razvijenih alata generiran je i skup podataka s modelima IT sustava.In cyber security, it is often important to have readily available realistic models of IT systems of arbitrary size, complexity and features. One area which would benefit from such models is preparation of cybersecurity exercises, where numerous organizations regularly perform exercises in both offense and defense. To minimize impact to organizations' business performance, exercises are usually performed using cyber ranges, isolated environments that mimic their real IT systems. In addition to cybersecurity exercises, models of IT systems are also useful in many security-related experiments, such as attack graph algorithm validation, attacker behaviour analysis, and security related applications of artificial intelligence. Unfortunately, since organizations tend to conceal details of their IT systems, publicly available information about IT systems remains scarce. Consequently, models of IT systems for aforementioned applications are most often built manually by domain experts. The goal of the proposed research is to develop a method and system that uses templates and expert rules to, based on a given description of an organization, create an assumed model of it's IT system. This research resulted in the proposed method and system prototype, which rely on a knowledge base describing IT system components, formulate optimization and satisfiability problems, and define several algorithms. Also, a method for evaluating the quality, or realism, of IT system model was proposed. Last but not the least, the developed prototype was used to create a dataset of IT system models
Zadar in the 1980s (everyday life in the twilight of self-management socialism)
No full textCilj ovog rada je prikaz glavnih značajki društvene i političke povijesti grada Zadar u posljednjem desetljeću komunističke vlasti. Navedeno razdoblje omeđeno je smrću Josipa Broza Tita u svibnju 1980. te održavanjem posljednjeg 11. Kongresa SKH u prosincu 1989., što uključuje i komunističko međuvlašće do konstituiranja višestranačkog Sabora u svibnju 1990. Rad se prvenstveno temelji na neobjavljenim izvorima Državnog arhiva u Zadru (društveno-političkih organizacija), dok se sekundarnim izvorima periodike kao i ostalom literaturom, upotpunjava slika grada Zadra u promatranom razdoblju. Vezano za političko-sigurnosnu situaciju tijekom 1980-ih, sustav je posebnu pažnju posvećivao djelovanju unutarnjeg neprijatelja s pozicija hrvatskog te manjim dijelom srpskog nacionalizma, sudionika masovnog pokreta iz 1971. te reakcionarnom dijelu klera. Uz ispade na javnim mjestima koji nisu bili prijetnja, jedino značajnije narušavanje sigurnosnog stanje bilo je vezano uz JNA polovicom i krajem 1980-ih, koji u konačnici nisu imali obilježja ciljanog napada. Jedini pravi politički "slučaj" bila je dodjela književne nagrade Ivanu Aralici 1985., gdje se iskazala budnost partijskih kerbera i potvrda političkog ostracizma. Početni dio rada daje pregled najvažnijih zadarskih društveno-političkih organizacija (Saveza komunista, Socijalističkog saveza i Saveza omladine), njihove organizacijske strukture i unutarnjeg djelovanja (posebno u odnosu prema članstvu), kao i odnosa prema problemima kroz koje je prolazila zadarska društveno-politička zajednica. Krajem desetljeća s rastućom gospodarskom i društvenom krizom, došlo je do programsko-ideološkog zaokreta unutar navedenih organizacija, gdje je nakon legaliziranog višestranačja preživjela i nastavila djelovati samo nekadašnja Partija u novom socijaldemokratskom ruhom. Druga tematska cjelina odnosi se gospodarstvo i gospodarska kretanja u općini Zadar, gdje je posebno zanimljiv odnos prema radu promatran kroz prizmu osobnog dohotka, kao i (ne)opravdano nezadovoljstvo istim što je imalo za posljedicu obustave rada tj. štrajk. Među zadarskim gospodarskim subjektima isticala se Tvornica specijalnih alatnih strojeva (SAS), kao i Tvornica šivaćih strojeva "Vlado Bagat", dok su ostale poslovale na granici rentabilnosti i preko nje, jer je sustav umjesto ekonomske imao socijalnu dimenziju u kojem je najvažnije bilo održavanje socijalnog mira (isplatom plaće) i preživljavanje pod svaku cijenu. Treća tematska cjelina vezana je za svakodnevicu stanovništva, opskrbljenost tržišta i periode nestašice artikala široke potrošnje, kao i probleme redukcije električne energije početkom 1980-ih. Osim navedenog, jedno od najvažnijih i socijalno najosjetljivijih pitanja je bilo ono stambeno, koje se tijekom 1980-ih sve više zaoštravalo zbog nedovoljnog broja i cijene, kao i neopremljenosti zadarske urbane cjeline, što je pogodovalo neriješenom problemu bespravne gradnje. Posljednja cjelina problematizira stanje u kulturi, koje se ogledalo u nedovoljnim financijskim sredstvima kulturnih institucija (prvenstveno Narodnog kazališta) i manifestacija (Glazbene večeri u Donatu) te nedostatku vizije, gdje se navedeno izražavalo krilaticom kako je Zadar grad kulture ali ne kulturni grad.The aim of this paper is to present the main features of the social and political history of the city of Zadar in the last decade of communist rule. The mentioned period was limited by the death of Josip Broz Tito in May 1980 and the holding of the last 11th SKH Congress in December 1989, which also included the communist interim government until the constitution of the multi-party Parliament in May 1990. The work is primarily based on unpublished sources of the State Archives in Zadar (social and political organizations), while secondary sources of periodicals and other literature complete the picture of the city of Zadar in the observed period. Related to the political and security situation during the 1980s, the system paid special attention to the actions of the internal enemy from the positions of Croatian and, to a lesser extent, Serbian nationalism, participants in the mass movement of 1971, and the reactionary part of the clergy. In addition to outbursts in public places that were not a threat, the only significant violation of the security situation was related to the JNA in the mid and late 1980s, which ultimately did not have the characteristics of a targeted attack. The only real political "case" was the awarding of the literary award to Ivan Aralica in 1985, where the vigilance of party kerbers was demonstrated and political ostracism was confirmed. The initial part of the paper provides an overview of the most important socio-political organizations in Zadar (Communist Association, Socialist Association and Youth Association), their organizational structure and internal activities (especially in relation to it's membership), as well as their relationship to the problems that Zadar's socio-political community was going through. At the end of the decade, with the growing economic and social crisis, there was a programmatic-ideological turn within the aforementioned organizations, where after the legalized multi-party system, only the former Party survived and continued to operate under a new social democratic guise. The second thematic unit relates to the economy and economic trends in the municipality of Zadar during, where a particularly interesting attitude towards work is observed through the prism of personal income, as well as (un)justified dissatisfaction with the same, which resulted in the suspension of work, i.e. a strike. Among Zadar's business entities, the Special Tool Machine Factory (SAS) stood out, as well as the Sewing Machine Factory "Vlado Bagat", while the others operated at the break-even point and beyond, because the system had a social dimension instead of an economic one, in which maintenance was the most important social peace (by paying wages) and survival at any cost. The third thematic unit is related to the everyday life of the population, market supply and periods of shortage of consumer goods, as well as the problems of electricity reduction in the early 1980s. In addition to the above, one of the most important and socially sensitive issues was that of housing, which during the 1980s became more and more acute due to the insufficient number and price, as well as the lack of urban areas in the Zadar, which contributed to the unresolved problem of illegal construction. The last section problematizes the state of culture, which was reflected in the insufficient financial resources of cultural institutions (primarily the National Theater) and events (Music evenings in Donat) and the lack of vision, where the above was expressed by the catchphrase that Zadar is a city of culture but not a cultural city