VUS Repository
Not a member yet
2221 research outputs found
Sort by
ENVIROMENTAL PROTECTION THROUGHT CRIMINAL LAW
No full textEkološki kriminalitet je jedan od najbrže rastućih kriminala kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj. Okoliš kao ustavna vrijednost zaslužuje posebnu pažnju zakonodavca te se zločin protiv okoliša, kada to nije moguće nekim drugim granama prava, mora sankcionirati represivnim mjerama, kaznenim pravom. Kaznenopravna zaštita okoliša u Republici Hrvatskoj je relativno nov oblik pravne zaštite okoliša, no normativno jedan od uređenijih sustava u svijetu zahvaljujući implementaciji europskog zakonodavstva. Republika Hrvatska ima širok katalog kaznenih djela protiv okoliša s tendencijom daljnjeg proširenja i pooštravanja normi. Unatoč kvalitetnom zakonskom okviru primjena kaznenopravnih odredbi u praksi se suočava s brojnim preprekama od neosviještenosti društva, do obrazovanja stručnog kadra, funkcioniranja nadležnih institucija i pravosudnih tijela. Kao područje posebnog fokusa cijele međunarodne zajednice očekuje se daljnji rad na usavršavanju pravnih mehanizama na području kaznenopravne zaštite okoliša. Ipak pravo okoliša je pravo čovječanstva.Environmental crime is one of the fastest-growing crimes, both globally and in the Republic of Croatia. The environment, as a constitutional value, deserves special attention from lawmakers, and crimes against the environment must be sanctioned by criminal law with repressive measures when other branches of law cannot provide adequate protection. Criminal environmental protection in the Republic of Croatia is a relatively new form of legal protection, but it is one of the most regulated systems in the world, thanks to the implementation of European legislation. The Republic of Croatia has a wide catalog of criminal offenses against the environment with a tendency to further expand and tighten norms. Despite a strong legal framework, the application of criminal law provisions in practice faces numerous obstacles, ranging from a lack of societal awareness to the need for better education of professionals and the improved functioning of competent institutions and judicial bodies. As an area of special focus for the international community, further efforts to improve legal mechanisms in the field of criminal environmental protection are expected. However, environmental law is a law of humanity
EXECUTIVE AND ADMINISTRATIVE BODIES OF THE EUROPEAN UNION
No full textEuropska unija (u daljnjem tekstu: EU) predstavlja političku kao i gospodarsku zajednicu od 27 europskih zemalja koje surađuju temeljem zajedničkih vrijednosti kao i ciljeva koji uključuju mir, stabilnost, prosperitet, ljudska prava kao i vladavinu prava. Prvenstveno, EU je nastala s ciljem promicanja ekonomskog rasta, socijalne kohezije te političke integracije među svojim članicama, dok njena tijela osiguravaju provođenje politika koje potom imaju utjecaja na milijune građana. Izvršna i upravna tijela EU-a ključna su za funkcioniranje Unije, provedbu njezinih politika i zakonodavstva. Najvažnija izvršna tijela EU-a uključuju Europsku komisiju, koja predstavlja glavno izvršno tijelo EU, koja je odgovorna za inicijativu zakonodavstva, nadzora provedbe politike kao i vođenje pregovora u ime EU s trećim zemljama. Komisija je sastavljena od povjerenika, po jednog iz svake države članice, dok je na čelu iste predsjednik. Komisija je ta koja osigurava da države članice pravilno primjenjuju zakonodavstvo te provodi strategije koje podupiru ciljeve EU-a. Nadalje, ovdje je i Vijeće Europske unije (Vijeće ministara). Vijeće donosi zakonodavne odluke zajedno s Europskim parlamentom te koordinira politike država članica u različitim područjima. Sastoji se od ministara iz svake države članice što ovisi o tematskom području, dok sastav varira, odnosno mogu biti prisutni ministri vanjskih poslova, financija ili poljoprivrede. Vijeće igra ključnu ulogu u donošenju odluka koje oblikuju unutarnje i vanjske politike Unije. Europski parlament predstavlja građane EU, dok zakonodavno sudjeluje s Vijećem u tome da oblikuje politike te donosi zakonodavne akte. Europski parlament također obavlja nadzorne funkcije, uključujući odobravanje proračuna EU-a i nadzor nad radom drugih institucija.
Članovi Parlamenta biraju se na izborima izravnim glasovanjem svakih pet godina. Na kraju, ovdje je Europski sud koji osigurava dosljednu primjenu prava EU-a i nadzire zakonitost u postupcima između institucija, država članica i pojedinaca. Sud igra ključnu ulogu u tumačenju i primjeni prava EU-a, kao i u rješavanju sporova koji mogu nastati između institucija ili između države članice i EU-a. Na kraju potrebno je spomenuti svakako i Europski revizorski sud koji provjerava ispravnost prikupljanja i korištenja financijskih sredstava EU-a te poboljšava upravljanje financijama EU-a.
Ova tijela čine temeljni okvir u kojem EU donosi odluke, upravlja svojim zakonodavstvom i politikama te osigurava provedbu svojih ciljeva, s naglaskom na jedinstvo, suradnju i održivi razvoj među članicama.The European Union (EU) is a political and economic union of 27 European countries that cooperate based on shared values and goals, including peace, stability, prosperity, human rights, and the rule of law. The EU was primarily established with the goal of promoting economic growth, social cohesion, and political integration among its member states, while its bodies ensure the implementation of policies that affect millions of citizens. The executive and administrative bodies of the EU are crucial for the functioning of the Union, the implementation of its policies, and its legislation. The most important executive body of the EU is the European Commission, which is responsible for initiating legislation, overseeing the implementation of policies, and negotiating on behalf of the EU with third countries. The Commission is composed of one commissioner from each member state, with the President at its helm. The Commission ensures that member states properly implement EU legislation and carries out strategies that support the EU's goals.
Additionally, there is the Council of the European Union (Council of Ministers). The Council, together with the European Parliament, makes legislative decisions and coordinates the policies of member states in various areas. It is composed of ministers from each member state, depending on the policy area, and its composition may include foreign ministers, finance ministers, or agricultural ministers. The Council plays a key role in shaping both internal and external policies
of the Union. The European Parliament represents the citizens of the EU and works alongside the Council to shape policies and pass legislative acts. It also performs oversight functions, including approving the EU budget and overseeing the work of other EU institutions. Members of Parliament are elected through direct voting every five years.
European Court of Justice ensures the consistent application of EU law and supervises the legality of actions between institutions, member states, and individuals. The Court plays a key role in interpreting and applying EU law and resolving disputes that may arise between institutions or between a member state and the EU. Finally, it is essential to mention the European Court of Auditors, which ensures the proper collection and use of EU financial resources and improves the management of EU finances.
These bodies form the fundamental framework within which the EU makes decisions, manages its legislation and policies, and ensures the implementation of its objectives, with a focus on unity, cooperation, and sustainable development among its members
THE TERRITORIAL DISPUTE BETWEEN THE REPUBLIC OF CROATIA AND THE REPUBLIC OF SLOVENIA
No full textSavudrijska vala/Piranski zaljev, sporno granično pitanje između dvije susjedne države, Republike Hrvatske i Republike Slovenije, koje je postalo aktualan osamostaljenjem obiju država, odnosno raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, 1991. godine. Odluka o granicama između dviju novonastalih susjednih država nastaje primjenom načela uti possidetis, gdje su kopnene granice SFRJ postale granice navedenim država, no problem nastaje 1993. godine, gdje se pomoću navedenog načela nije mogla utvrditi morska granica iz razloga što nikad nije ni postajala. Vlada Republika Slovenija 07. travnja 1993. godine donosi Memorandum o Piranskom zaljevu s kojim nagovještava nastanak teritorijalnog spora između dviju država. Pregovori oko teritorijalnog spora vođeni su žustro čak šesnaest godina, gdje su brojni prijedlozi završili neuspjehom. Najlogičniji izbor tzv. crta sredine urodio je nezadovoljstvom, zatim osnivanjem mješovite diplomatske komisije za identifikaciju i označavanje državne granice također je završilo neuspjehom, odluka da Međunarodni sud ili Međunarodni sud za pravo mora odluči o sporu nikad nije zaživjela. Dana 04. studenog 2009. godine dolazi do povijesnog dogovora da se navedeni spor riješi preko međunarodne arbitraže. Nastalim dogovorom sve je slutilo na rješavanje višegodišnjeg spora, sve do 22. srpnja 2015. godine, gdje je javno objavljena ex parte komunikacija između člana Arbitražnog suda i zastupnice Slovenije pred Arbitražnim sudom. Republika Hrvatska je neposredno po saznanju zatražila povlačenje iz arbitražnog postupka temeljem članka 60. Bečke konvencije. Nastalim događajem desile su se višestruke ostavke te novi članovi Arbitražnog suda, sve do 25. rujna 2015. godine kad se Republika Hrvatska povukla iz sudjelovanja. Premda je 30. lipnja 2016. godine donesena djelomična presuda, Hrvatska ju
nikad nije participirala. Navedeni spor je odbačen i tužbom pred Sudom Europske unije 2018. godine,te do današnjeg dana nije riješen.Savudrija Bay/Piran Gulf, a disputed border issue between the two neighboring countries, the Republic of Croatia and the Republic of Slovenia, became prominent after the independence of both countries and the dissolution of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia in 1991. The decision on the borders between the two newly formed neighboring states followed the principle of uti possidetis, where the land borders of the former SFRY became the borders of the two states. However, the problem arose in 1993 when the principle could not be applied to determine the maritime boundary because such a boundary had never existed. On April 7, 1993, the Government of the Republic of Slovenia issued the Memorandum on the Piran Gulf, signaling the onset of a territorial dispute between the two countries. Negotiations regarding the territorial dispute were conducted vigorously for sixteen years, with numerous proposals ending in failure. The most logical choice, the so-called median line, led to dissatisfaction, and the establishment of a joint diplomatic commission for the identification and marking of the state border also ended in failure. The decision for the International Court of Justice or the International Tribunal for the Law of the Sea to resolve the dispute was never implemented. On November 4, 2009, a historic agreement was reached to resolve the dispute through international arbitration. The agreement seemed to signal the resolution of the long-standing dispute, until July 22, 2015, when ex parte communication between a member of the Arbitration Court and Slovenia's representative before the court was publicly revealed. Upon discovering this, the Republic of Croatia immediately requested to withdraw from the arbitration process based on Article 60 of the Vienna Convention. This event led to multiple
resignations and the appointment of new members to the Arbitration Court, until September 25, 2015, when Croatia formally withdrew from the process. Although a partial ruling was issued on June 30, 2016, Croatia never participated in it. The dispute was dismissed and brought before the Court of Justice of the European Union in 2018, and remains unresolved to this day
Legal aspects of mobbing
No full textMobing je oblik psihološkog nasilja na radnom mjestu, koji se očituje kroz sustavnu neprijateljsku i neetičnu komunikaciju usmjerenu prema pojedincu od strane jedne ili više osoba. Zbog takvog kontinuiranog postupanja, žrtva se nalazi u bespomoćnoj situaciji iz koje se teško može obraniti. Ovakav oblik zlostavljanja odvija se učestalo i traje kroz dulji vremenski period, a posljedice koje žrtva trpi zbog dugotrajne izloženosti ovakvom neprijateljskom ponašanju mogu biti ozbiljne, uključujući mentalne, psihosomatske i socijalne teškoće.
Sveobuhvatna borba protiv mobinga zahtijeva multidisciplinarni pristup, uključujući pravne, organizacijske, edukativne i psihološke mjere. Poslodavci, zaposlenici, institucije i stručne organizacije trebaju zajednički djelovati kako bi se stvorilo radno okruženje u kojem vladaju međusobno poštovanje, sigurnost i profesionalnost
Iako se pravni okviri za suzbijanje mobinga razlikuju između država, oslanjaju se na tri glavna pristupa. Prvi je zakonodavni, koji uključuje posebne zakone ili odredbe unutar radnog i kaznenog prava. Drugi se temelji na sudskoj praksi, gdje pravosudni sustav kroz presedane i tumačenja zakona doprinosi reguliranju i sankcioniranju mobinga. Treći pristup uključuje kolektivne ugovore, pravilnike o radu i etičke kodekse koji unapređuju radno okruženje i sprječavaju konflikte. Zajedno, ovi mehanizmi osiguravaju pravnu zaštitu zaposlenika i potiču sigurnije radno okruženje.
Organizacije također trebaju poduzimati sustavne mjere koje uključuju izgradnju pozitivne radne kulture, implementaciju jasnih politika i procedura, kao i kontinuiranu edukaciju zaposlenika i
nadređenih osoba u organizaciji. Prevencija mobinga treba biti sastavni dio organizacijske strategije, a ne samo reakcija na pojedinačne incidente. Edukacija i podizanje svijesti o problemu mobinga ključni su koraci prema sigurnijem i zdravijem radnom okruženju. Borba protiv mobinga nije samo pravna obveza organizacija, već i moralna odgovornost svakog pojedinca.Mobbing is a form of psychological violence in the workplace, manifested through systematic hostile and unethical communication directed at an individual by one or more persons. Due to such continuous behavior, the victim finds themselves in a helpless situation from which it is difficult to defend. This type of abuse occurs frequently and lasts over a prolonged period, with severe consequences for the victim, including mental, psychosomatic, and social difficulties.
A comprehensive fight against mobbing requires a multidisciplinary approach, including legal, organizational, educational, and psychological measures. Employers, employees, institutions, and professional organizations must work together to create a work environment based on mutual respect, security, and professionalism.
Although legal frameworks for combating mobbing vary between countries, they rely on three main approaches. The first is the legislative approach, which includes specific laws or provisions within labor and criminal law. The second is based on judicial practice, where the judiciary contributes to the regulation and sanctioning of mobbing through precedents and legal interpretations. The third approach includes collective agreements, workplace regulations, and ethical codes that enhance the work environment and prevent conflicts. Together, these mechanisms ensure legal protection for employees and promote a safer workplace.
Organizations should also implement systematic measures, including the development of a positive work culture, the implementation of clear policies and procedures, and continuous education for employees and supervisors. The prevention of mobbing should be an integral part of organizational strategy rather than merely a reaction to individual incidents. Education and awareness-raising about mobbing are key steps toward a safer and healthier work environment. Combating mobbing is not only a legal obligation for organizations but also a moral responsibility for every individua
Termination of political party membership
No full textRazvoj političkih stranaka počeo je još u 17. stoljeću, a od tada su se razvile različite vrste
političkih stranaka na čijim su se temeljima razvile i političke stranke kakve u hrvatskoj i svijetu
danas djeluju. U hrvatskoj su najpoznatije stranke HDZ i SDP, a po popularnosti i dugovječnoj
tradiciji prate ih i HNS, HSU i HSS. Niti jedna politička stranka ne može biti osnovana bez da se
sastavi statut koji sadrži osnovne informacije o njoj, njenoj strukturi, uređenju i načinima
djelovanja. U statutima političkih stranaka se tako mogu pronaći i informacije o uvjetima koji
trebaju biti ispunjeni kako bi se steklo članstvo u svakoj od njih, o pravima koje članovi dobivaju
nakon što im se pridruže te obvezama koje kao članovi moraju ispunjavati. Uz informacije o
uvjetima ulaska u stranku i djelovanja u njoj, u statutima se nalaze i informacije o tome kako se i
zbog kojih razloga članovi isključuju iz stranke tj. kako izgleda prestanak članstva u pojedinoj
političkoj stranci i koji se sve razlozi zbog kojeg ono može prestati. Najčešće su ti razlozi
isključenje, pristupanje nekoj drugoj stranci, gubitak poslovne sposobnosti, neplaćanje članarine,
ozbiljna povreda reputacije stranke i nepridržavanje odredbi njenog statuta te smrt člana.The development of political parties began in the 17th century, and since then, various types of
political parties have developed. Those types of political parties laid the foundationsfor political
parties that exist today in Croatia and other countries around the world. In Croatia, the most
prominent political parties are HDZ and SDP, followed by HNS, HSU and HSS in terms of
popularity and long-standing tradition. In order for any political party to be founded, its
statutemust be drafted first. Statutes of political partiescontain basic information about them,
their structure, organization and methods of operation. The statutes of political parties can also
contain information about the conditions that must be met in order to gain membership in each of
them as well as information about the rights that members receive after joining them, and the
obligations that they must fulfill as members. In addition to information about the conditions that
must be met in order to join a certain political party and operate in it, the statutes contain
information about how and why members can be excluded from the party or why their
membership can be terminated. Most often, these reasons are: exclusion, joining another party,
loss of business capacity, avoidance of paying the membership fees, infliction of serious damage
to the party's reputation and non-compliance with the provisions of its statute. Another possible
reason is the death of a member
Common Foreign and Security policy
No full textNa putu od formiranja davne Europske političke suradnje do formiranja suvremene Zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije dogodile su se mnoge promjene, a cilj tih promjena bio je uvijek isti: očuvati mir i sigurnost Europske unije postupajući pri tome u skladu sa njenim temeljnim vrijednostima. Sami ciljevi Zajedničke vanjske i sigurnosne politike u skladu su sa svime što Europska unija zastupa što jača njen identitet kojim se predstavlja na međunarodnoj sceni. Najznačajnije promjene, nakon nekoliko drugih ugovora i akata uveo je Lisabonski ugovor koji zbog toga predstavlja svojevrsnu prekretnicu za cjelokupnu Europsku uniju pa i njenu Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. Kao dio Zajedničke vanjske i sigurnosne politike, Zajednička sigurnosna i obrambena politika razvijala se kroz godine, potaknuta u tom razvoju globalnim krizama koje su se događale u bližoj svjetskoj povijesti, ali i terorizmom kao prijetnjom koja je kroz godine konstantno prisutna. Tako su formirani različiti ciljevi poput Helšinskih ciljeva, Glavnih ciljeva za 2010. godinu, a odnedavno i Strateški kompas kao plan obrambeni i sigurnosni plan do 2030. godine.From the formation of the European Political Cooperation until the establishment of the modern Common Foreign and Security Policy of the European Union, many changes have occurred, but the goal of these changes has always remained the same: to preserve peace and security of the European Union while managing threats and crises in accordance to its fundamental values. The objectives of the Common Foreign and Security Policy align with everything the European Union stands for, thereby strengthening its identity on the international stage. The most significant changes, following several other treaties and acts, were introduced by the Lisbon Treaty, which represents a turning point for the entire European Union and its Common Foreign and Security Policy. As part of the Common Foreign and Security Policy, the Common Security and Defence Policy has developed over the years. Its development has primarily been driven by global crises that occurred in recent world history, as well as terrorism that persists as a constant threat to European and global security. In order to defend against these threats and manage crises Helsinki Goals, the Main Goals for 2010, and more recently, the Strategic Compass were established. Strategic compass represents a defense and security plan for the period until 2030
ACQUISITION AND POSSESSION OF WEAPONS BY CITIZENS IN REPUBLIC OF CROATIA
No full textOružjem se nanose fizičke povrede, onesposobljavaju ili uništavaju mete, a kroz povijest se oružje mnogo razvilo, i to uslijed evolucije ljudske tehnologije, taktika, društvenih struktura i sukoba. Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana propisuje sve mjere i uvjete kojima građani moraju udovoljavati kako bi mogli posjedovati oružje i služiti se njime. Sadržaj, izgled i cijenu svakog oružja propisuje ministar koji je nadležan za unutarnje poslove, i to Pravilnikom o obrascima i cijeni isprava te obrascima i evidencijama o oružju i streljivu. Pri tome se naglašava važnost pravilnog rukovanja, čuvanja, pravilnog i stručnog korištenja, nošenja, prenošenja te držanja u ispravnom stanju. Kod nasljeđivanja oružja, odnosno u slučaju smrti vlasnika oružja, također je važno postupati u skladu sa Zakonom i obavijestiti nadležno tijelo radi predaje oružja. Oružje se oduzima onda kada pojedinac prestane ispunjavati neki od općih i posebnih uvjeta neophodnih za posjedovanje oružja, i to isključivo rješenjem kojim se i ukidaju isprave o oružju te samo oružje. Protiv tog rješenja žalba nije dozvoljena, ali je moguće pokrenuti upravni spor. U ovom će se diplomskome radu prikazati statistički podaci o nabavi, posjedovanju, predaji i pronalasku oružja, kao i njegovoj zapljeni, počinjenim kaznama i prekršajima, a koji su evidentirani u MUP-u Šibensko-kninske županije, i to u posljednjih pet godina.Weapons are used to inflict physical injuries, incapacitate or destroy targets, and throughout history weapons have evolved a lot, due to the evolution of human technology, tactics, social structures and conflicts. The law on the acquisition and possession of weapons by citizens prescribes all measures and conditions that citizens must comply with in order to be able to own and use weapons. The content, appearance and price of each weapon is prescribed by the minister in charge of internal affairs, by the Ordinance on forms and prices of documents and forms and records on weapons and ammunition. In doing so, the importance of proper handling, storage, proper and professional use, carrying, transferring and keeping in proper condition is emphasized. When inheriting weapons, that is, in the event of the death of the owner of the weapon, it is also important to act in accordance with the Law and notify the competent authority in order to hand over the weapon. Weapons are confiscated when an individual ceases to fulfill some of the general and special conditions necessary for owning a weapon, and only by a decision that revokes the weapons documents and the weapons themselves. An appeal against this decision is not allowed, but it is possible to initiate an administrative dispute. This thesis will present statistical data on the procurement, possession, handing over and recovery of weapons, as well as their seizure, punishments and misdemeanors, which were recorded in the Ministry of Internal Affairs of the Šibenik-Knin County, in the last five years
CLIMATE - KEY FACTOR OF TOURISM
No full textKlima predstavlja prosječne vremenske uvjete koji prevladavaju u određenom području tijekom dužeg vremenskog perioda, uobičajeno 30 godina. Klimatski elementi i modifikatori su vrlo važni za utjecaj klime jer su klimatski elementi promjenjive meteorološke prirode, a klimatski modifakori su nepromjenjivi, to jest stalni. Za klimu se može reći da predstavlja ključni čimbenik turizma jer ima jako velik utjecaj na privlačnost turističke destinacije, sezonalnost i cjelokupno iskustvo turista. Turističke destinacije toplije klime imaju povoljnije uvjete za privlačenje turista, no problem predstavljaju klimatske promjene koje su uzrokovane zbog globalnog zagrijavanja i stakleničkih plinova. Zbog tih uzroka nastaju razne posljedice kao što su porast temperature, povećanje razine mora, suše, nestašice vode, požari, zdravstveni problemi, uništavanje prirode i okoliša te domova, zgrada i kulturne baštine, povećanje siromaštva i prisilne migracije. No, navedene posljedice imaju utjecaj i na turizam jer zbog klimatskih promjena se turisti odlučuju na promjenu turističkih destinacija gdje će im biti ugodno. Cilj je smanjiti klimatske promjene kako bi se osiguralo bolje sutra za naredne generacije, ali i kako bi turizam ostao na visokoj razini. Kako bi se to ostvarilo potrebno je provoditi ciljeve i aktivnosti na svim razinama.Climate represents the average weather conditions prevailing in a specific area over a long period, usually 30 years. Climatic elements and modifiers are very important for the influence of climate because climatic elements are variable meteorological factors, while climatic modifiers are unchanging, i.e. permanent. Climate can be described as a key factor in tourism because it has a significant impact on the attractiveness of tourist destinations, seasonality and the overall tourist experience. Tourist destinations with warmer climates have favorable conditions for attracting tourists, but the issue lies in climate change caused by global warming and greenhouse gases. Due to these causes, various consequences arise such as temperature rise, sea level rise, droughts, water shortage, fires, health issues, destruction of nature and the environment, as well as homes, buildings and cultural heritage, increasing poverty and forced migrations. However, the listed consequences also have an impact on tourism because due to climate change, tourists decide to choose destinations where they'll feel comfortable. The goal is to reduce climate change to ensure a better tomorrow for future generations and to maintain tourism at a high level. Achieving this requires implementing goals and activities at all levels
THE LEGAL FRAMEWORK FOR PROTECTION AGAINST DOMESTIC VIOLENCE
No full textOvaj diplomski rad istražuje pravni okvir zaštite od nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj. Nasilje u obitelji je ozbiljan problem koji pogađa sve slojeve društva i uključuje fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko zlostavljanje, s dugotrajnim posljedicama za žrtve i zajednicu. Cilj rada je analizirati postojeće zakone, posebno Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, te identificirati izazove i nedostatke u njihovoj primjeni. Kroz analizu statističkih podataka, sudske prakse i istraživanja, procijenit će se učinkovitost pravnih mehanizama i uloga institucija poput policije, centara za socijalnu skrb, sudova i nevladinih organizacija. Rad se također bavi percepcijom javnosti o nasilju u obitelji i pravnoj zaštiti, kao i preprekama s kojima se žrtve suočavaju pri traženju pomoći. Cilj je pružiti korisne uvide za unapređenje pravne zaštite i potaknuti daljnja istraživanja i akcije u ovom području.This thesis explores the legal framework for protection against domestic violence in the Republic of Croatia. Domestic violence is a serious issue that affects all layers of society and includes physical, psychological, sexual, and economic abuse, with long-term consequences for victims and the community. The aim of this thesis is to analyze the existing laws, particularly the Law on Protection from Domestic Violence, and to identify challenges and shortcomings in their implementation. Through the analysis of statistical data, court practices, and research, the effectiveness of legal mechanisms and the roles of institutions such as the police, social welfare centers, courts, and non-governmental organizations will be assessed. The thesis also addresses public perception of domestic violence and legal protection, as well as the obstacles victims face when seeking help. The goal is to provide useful insights for improving legal protection and to encourage further research and action in this field
STRATEGIC MANAGEMENT OF CONFLICTS IN MANAGEMENT
No full textNastanak konflikta je sastavnio dio svakog poslovanja, te je, za uspješno upravljanje konfliktima u menadžmentu, potrebno jako dobro poznavati sve segmente poslovne komunikacije i uspješno balansirati između verbalne i neverbalne komunikacije, odnosno na menadžeru je da na vrijeme prepozna uzroke koji su doveli do konflikta između zaposlenika unutar sustava. Slijedom navedenog važno je istaknuti kako je predmet ovog završnog rada je upravljanje konflikatima u menadžmentu, a kako bi se razumio proces upravljanja konkfliktima u menadžmentu potrebno je ponajprije adekvatno obrazovanje menadžera koji upravlja konfliktnim situacijama. Naime, konflikti unutar organizacije mogu se pojaviti iz različitih razloga, a u dosadašnjoj praksi najučestaji razlozi pojave konflikta uzrokovani su rokovima izvršenja radnih zadataka, međuljudskim odnosima te promjenama koje nastaju unutar organizacijske strukture. Cilj završnog rada jest izučiti efekte unutarnjih organizacijskih sukoba, razumjeti njihove korijene, uzroke i implikacije te na primjeru poslovne komunikacije demonstrirati osnovne i specifične principe uspješnog upravljanja konfliktima u okviru menadžmenta.The emergence of conflict is an integral part of every business, and for the successful management of conflicts in management, it is necessary to know very well all segments of business communication and successfully balance between verbal and non-verbal communication, that is, it is up to the manager to recognize in time the causes that led to conflict between employees within system. Following the above, it is important to point out that the subject of this final thesis is conflict management in management, and in order to understand the process of conflict management in management, first of all, adequate education of managers who manage conflict situations is necessary. Namely, conflicts within the organization can arise for various reasons, and in current practice, the most frequent reasons for the occurrence of conflicts are caused by deadlines for the execution of work tasks, interpersonal relationships, and changes that occur within the organizational structure. The goal of the final paper is to analyze the impact of conflicts within the organization, the reason for their occurrence, cause, and effect, and to show the general and specific principles of successful conflict resolution in management using the example of business communication