Repository of Polytechnic Lavoslav Ružička Vukovar
Not a member yet
1675 research outputs found
Sort by
SPECIFICITY OF ORGANIZATIONAL CULTURE IN ADMINISTRATIVE ORGANIZATIONS
No full textJedna od funkcija upravne organizacije je organizacijska kultura koja ima sve veću ulogu i doprinos u upravnim organizacijama. U radu se analizira pojam organizacijske kulture i specifičnost u upravnim organizacijama. Naime, važno je što je to organizacija i organizacijska struktura i kako je ona sklopljena, tj. zanimaju nas dijelovi organizacije. U prvom poglavlju prikazana su tri ključna pitanja svake organizacije, te je navedena podjela organizacijske strukture kao i vrste organizacijskih struktura. Sve su podjele opisane da bi se shvatilo njihovo značenje. Budući da je u ovome radu potrebno pobliže shvatiti organizacijsku kulturu i njezinu specifičnost u upravnim organizacijama, u drugom poglavlju navedeno je nekoliko definicija organizacijske kulture, poradi toga jer svaki autor na svoj način definira organizacijsku kulturu. S obzirom da je organizacijsku kulturu moguće mijenjati, te koje su to promjene potrebne u drugom se poglavlju navode, a također i ljudski potencijali bez kojih promjene nisu moguće, hijerarhija i vrijednosti, te motivacija službenika također su obrazloženi. Navedeni su glavni simboli organizacijske kulture, kao i sve vrste organizacijskih kultura koje su nam poznate, a specifičnost organizacijske kulture u upravnim organizacijama obrađena je u posebnom poglavlju što je i temelj ovoga rada. Stoga, vrlo je važno dotaknuti se i ciljeva organizacijske kulture, kao i nagrađivanja službenika upravne organizacije. Jedno od poglavlja navodi i determinirajuće čimbenike, te tipove organizacijske kulture s dva gledišta, a također je tu i osvrt na istraživa organizacijske kulture u upravnim organizacijama i djelotvornosti upravne organizacije. Sve u svemu rad obuhvaća najbitnije čimbenike koji se tiču specifičnosti organizacijske kulture u upravnim organizacijama.One of the functions of an administrative organization is organizational culture, which has an increasing role and contribution in administrative organizations. The paper analyzes the concept of organizational culture and its specificity in administrative organizations. Namely, what is important is the organization and the organizational structure and how it is put together, i.e. we are interested in the parts of the organization. In the first chapter, the three key questions of each organization are presented, and the division of the organizational structure, as well as the types of organizational structures, are indicated. All divisions are described in detail to understand their meaning. Given that it is necessary to understand organizational culture and its specificity in administrative organizations in this paper, several definitions of organizational culture are listed in the second chapter, as each author defines organizational culture in his own way. Since it is possible to change the organizational culture, the second chapter explains which changes are necessary, as well as the human resources without which changes are not possible, the hierarchy, values and the motivation of the employees are also explained. The main symbols of organizational culture are listed, as well as all types of organizational cultures known to us, and the specificity of organizational culture in administrative organizations is dealt with in a separate chapter, which is the basis of this work. Therefore, it is very important to touch on the goals of the organizational culture, as well as rewarding the employees of the administrative organization. One of the chapters lists the determining factors and types of organizational culture from two points of view, and there is also a review of research on organizational culture in administrative organizations and the effectiveness of administrative organizations. To conclude, the paper covers the most important factors concerning the specificity of culture in administrative organizations
FROM AMPUTATION TO PROSTHETIC SUPPLY - PHYSIOTHERAPY PHASES
No full textAmputacija ekstremiteta može se razmatrati u tri konteksta: hitna amputacija, planirana amputacija i odluka o neizvođenju amputacije. Hitna amputacija, često zbog teške sepse ili traume, ne dopušta detaljnu pripremu, dok planirana amputacija uključuje multidisciplinarni tim i predoperativnu rehabilitaciju kako bi se pripremio pacijent za operaciju i oporavak. Prijeoperacijska faza uključuje edukaciju pacijenta o postupcima nakon amputacije, fizioterapijsku evaluaciju, te provedbu predrehabilitacije. Postoperativna faza traje oko 10-14 dana i usredotočuje se na postoperativnu njegu, praćenje procesa cijeljenja, upravljanje boli, prevenciju kontraktura i edema, te rano vertikaliziranje pacijenta. Predprotetička faza počinje nakon što rana zacijeli i fokusira se na pripremu bataljka za protezu. Ovo uključuje kondicioniranje pacijenta, poboljšanje cirkulacije, snage i opsega pokreta te prevenciju kontraktura. Protetička faza usmjerena je na izbor, izradu i primjenu proteza, te rehabilitaciju učenja hodanja s protezom.Amputation of an extremity can be considered in three main contexts: emergency amputation, planned amputation, and the decision not to perform amputation. Emergency amputation, often performed due to severe sepsis or trauma, does not allow for detailed preparation. In contrast, planned amputation involves a multidisciplinary team and preoperative rehabilitation to prepare the patient for surgery and recovery. Preoperative phase involves educating the patient about post-amputation procedures, conducting a physical therapy evaluation, and implementing prehabilitation. Postoperative phase lasts approximately 10-14 days and focuses on postoperative care, monitoring wound healing, managing pain, preventing contractures and edema, and early verticalization of the patient. Pre-prosthetic phase begins once the wound has healed and is aimed at preparing the residual limb for the prosthesis. This phase includes conditioning the patient, improving circulation, strength, and range of motion, and preventing contractures. Prosthetic phase focuses on the selection, fabrication, and application of prostheses, as well as rehabilitation and learning to walk with the prosthesis
THE MOST COMMON RISK FACTORS AND INJURIES IN MALE AND FEMALE ATHLETES IN FUTSAL
No full textFutsal je sport koji karakterizira brzina, dinamika i visok intenzitet koji zahtjeva brze promjene smjera, nagla zaustavljanja i ubrzanja te drugo. Kao i svaki drugi sport, tako i futsal nosi sa sobom određene rizike za ozljede sportaša i sportašica. Razumijevanje najčešćih rizičnih faktora i ozljeda može pomoći u boljoj pripremi sportaša, osiguravanju sigurnijeg okruženja za igru te učinkovitu prevenciju i očuvanje zdravlja sportaša. Ograničen prostor i tvrde podloge, neadekvatna oprema, nedovoljno odmora, nepravilna prehrana, manjak hidratacije, loš san i umor, visok intenzitet igre, kontakt s protivnikom kao i nepravilno zagrijavanje predstavljaju veliki rizik za nastanak ozljeda u futsalu. Među najčešćim ozljedama u futsalu su uganuća, istegnuća, rupture, kontuzije osobito gležnja, koljena, bedra te prepona. Prevencija ozljeda zahtjeva sveobuhvatan pristup, uključujući adekvatno zagrijavanje, pravilnu tehniku treninga, nošenje odgovarajuće opreme i osiguranje dovoljno vremena za oporavak između treninga i utakmica. Također je ključna edukacija sportaša o pravilnom ponašanju na terenu i važnosti prevencije ozljeda. Uz pravilne mjere prevencije, sportaši mogu smanjiti rizik od ozljeda, poboljšati svoju izvedbu i očuvati dugoročno zdravlje dok uživaju u futsalu.Futsal is a sport characterized by speed, dynamism and high intensity that requires rapid changes of directions, sudden stops, accelerations and others. Like any other sport, futsal carries with it certain risks for injuries to sportsmen. Understanding the most common risk factors i injury can help better prepare athletes, provide a safer playing environment and effective prevention and preservation of the health of athletes. Limited space and hard surfaces, inadequate equipment, insufficient rest, improper diet, lack of hydration, poor sleep and fatigue, high intensity of the game, contact with the opponent as well as improper warm-up represent high risk of injury in futsal. Among the most common injuries in futsal are sprains, ruptures, contusions especially of ankles, knees, thighs and groin. Injury prevention requires a comprehensive approach, including adequate warm-up, proper training technique, wearing appropriate equipment and ensuring sufficient recovery time between training sessions and match. It is also crucial to educate athletes about proper behavior on the field and its importance of injury prevention. With proper prevention measures, athletes can reduce the risk of injuries, improve performance and maintain long-term health while enjoying futsal
AN OVERVIEW OF THE LEGAL AND ETHICAL CONSEQUENCES OF ARTIFICIAL INSEMINATION ON FAMILY LAW
No full textObitelj je temeljna društvena skupina koja, ovisno o povijesnom i društveno-ekonomskom razvoju, okuplja osobe vezane brakom i njihove potomke, a eventualno i širi ili uži krug krvnog srodstva, koji se okupljaju radi zadovoljavanja različitih bioloških potreba, ekonomske potrebe, društvene, obrazovne, emocionalne i druge potrebe. Obitelj je u općenitom smislu društvena skupina povijesno promjenjivog oblika unutar kojeg se odvija proces reprodukcije koji uključuje rađanje, odrastanje i umiranje ljudskih jedinki, s jedne strane, koji se odvija kroz proces socijalizacije, individualizacije i zaštite psihosocijalne stabilnosti i integriteta odraslih pojedinaca. Prema onome što brak znači u društvu, kao i onome što propisuje Obiteljski zakon, bračni supružnici dužni su jedno drugome biti vjerni, međusobno se pomagati, poštivati i održavati skladne bračne i obiteljske odnose. Riječ je o ozbiljnim, važnim i teškim odlukama i obvezama, o kojima svi koji planiraju sklopiti brak i osnivati obitelj. Međutim, napredak u potpomognutim reproduktivnim tehnologijama (umjetna oplodnja) izazvao je niz etičkih pitanja. Etička pitanja uključuju rizike nekih tehnika neplodnosti, kao što su višestruke trudnoće i korištenje selektivnih pobačaja. Drugi se vrte oko pitanja o tome što čini obitelj i povezanost te smatraju li ljudi problematičnim da djeca dođu u obitelj na druge načine osim da biološki roditelji rađaju biološku djecu bez pomoći tehnologije.The family is the fundamental social unit that, depending on historical and socio-economic development, gathers individuals bound by marriage and their descendants, as well as potentially broader or narrower circles of kinship, who come together to meet various biological needs, economic needs, social, educational, emotional, and other needs. In a general sense, the family is a social group of a historically variable form within which the process of reproduction takes place, including birth, growth, and death of individuals, on one hand, and occurs through processes of socialization, individualization, and the protection of the psychosocial stability and integrity of adult individuals. According to what marriage means in society, as well as what is prescribed by the Family Law, spouses are obliged to be faithful to one another, to assist each other, respect, and maintain harmonious marital and family relations. These are serious, important, and challenging decisions and obligations for anyone planning to marry and start a family. However, advances in assisted reproductive technologies (artificial insemination) have raised numerous ethical questions. Ethical issues include the risks of some infertility techniques, such as multiple pregnancies and the use of selective abortions. Others revolve around questions of what constitutes a family and the bonds within it, and whether people find it problematic for children to come into a family in ways other than through biological parents having biological children without the aid of technology
PHYSIOTHERAPHY INTERVENTIONS IN THE NEONATAL INTENSIVE CARE UNIT
No full textNeonatološka jedinica intenzivnog liječenja brine se o novorođenčadi s kritičnim zdravstvenim stanjima koja često zahtijevaju specijaliziranu medicinsku i rehabilitacijsku skrb. Fizioterapijske intervencije u neonatološkoj jedinici intenzivnog liječenja predstavljaju ključan aspekt u skrbi za prijevremeno rođenu djecu. Njihov cilj je optimizacija neurološkog i motoričkog razvoja, prevencija sekundarnih komplikacija te poboljšanje ukupne kvalitete života. Primarne fizioterapijske metode na jedinici intenzivnog liječenja uključuju pravilno pozicioniranje, masažu, respiratornu fizioterapiju te izvođenje pasivnih pokreta. Uspjeh fizioterapijskih intervencija se temelji na multidisciplinarnom pristupu koji uključuje suradnju fizioterapeuta, liječnika, medicinskih sestara i roditelja. Edukacija roditelja i njihovo aktivno sudjelovanje u terapijskim procesima su vrlo važni za dugoročni uspjeh i kontinuitet skrbi nakon otpusta iz bolnice.The neonatal intensive care unit cares for newborns with critical health conditions that often require specialized medical and rehabilitation care. Physiotherapeutic interventions in the neonatal intensive care unit represent a crucial aspect of care for prematurely born children. Their goal is to optimize neurological and motor development, prevent secondary complications, and improve the overall quality of life. Primary physiotherapy methods in the intensive care unit include proper positioning, massage, respiratory physiotherapy and and the execution of passive movements. The success of physiotherapeutic interventions is based on a multidisciplinary approach that includes the cooperation of physiotherapists, doctors, nurses and parents. Education of parents and their active participation in therapeutic processes are key to long-term success and continuity of care after hospital discharge
VESTIBULAR REHABILITATION OF PATIENTS WITH MULTIPLE SCLEROSIS
No full textVestibularna rehabilitacija obuhvaća niz vježbi i tehnika usmjerenih na poboljšanje ravnoteže i smanjenje vrtoglavice. Metode uključuju adaptacijske vježbe za prilagodbu središnjeg živčanog sustava, supstitucijske vježbe za aktiviranje alternativnih osjetilnih sustava, te habituacijske vježbe koje smanjuju simptome uzrokovane specifičnim pokretima. Opće vestibularne vježbe, kao što su hodanje i aerobne aktivnosti, također igraju važnu ulogu. Kod pacijenata s multiplom sklerozom, rehabilitacija pokazuje značajne koristi u smanjenju umora i poboljšanju ravnoteže. U budućnosti, virtualna stvarnost nudi obećavajuću inovaciju u rehabilitaciji, pružajući dinamične vježbe koje mogu poboljšati rezultate liječenja. Integracija ovih metoda može značajno unaprijediti kvalitetu života i funkcionalne kapacitete pacijenata.Vestibular rehabilitation encompasses a range of exercises and techniques aimed at improving balance and reducing dizziness. Methods include adaptation exercises to help the central nervous system adjust, substitution exercises to activate alternative sensory systems, and habituation exercises to reduce symptoms caused by specific movements. General vestibular exercises, such as walking and aerobic activities, also play a crucial role. For patients with multiple sclerosis, rehabilitation demonstrates significant benefits in reducing fatigue and improving balance. Looking ahead, virtual reality offers a promising innovation in rehabilitation by providing dynamic exercises that may enhance treatment outcomes. Integrating these methods can greatly improve the quality of life and functional capacities of patients
THE IMPACT OF AEROBIC ACTIVITY ON HUMAN HEALTH
No full textTjelesna aktivnost obuhvaća sve oblike kretanja koji povećavaju potrošnju energije iznad razine potrošnje u stanju mirovanja. To uključuje svakodnevne aktivnosti poput hodanja, vožnje bicikla, penjanja uz stepenice, obavljanja kućanskih poslova i odlaska u kupovinu (Stojanović et al, 2009). Aerobne aktivnosti povećavaju unos kisika, što doprinosi poboljšanju kapaciteta pluća i učinkovitijem radu srca. Tijekom aerobnih vježbi tijelo koristi kisik za sagorijevanje masti i ugljikohidrata, proizvodeći energiju potrebnu za dugotrajnu tjelesnu aktivnost. Redovito izvođenje aerobnih vježbi pomaže u sagorijevanju kalorija, što je presudno za održavanje zdrave tjelesne mase i prevenciju pretilosti. Aerobne aktivnosti, poput hodanja, trčanja, biciklizma i plivanja, ključne su za očuvanje zdravlja i predstavljaju temelj aktivnog načina života. Ove vrste tjelesne aktivnosti ne samo da poboljšavaju tjelesnu kondiciju, već imaju značajan utjecaj na različite aspekte zdravlja, uključujući zdravlje srca, tjelesnu kompoziciju, mentalno zdravlje i kognitivne funkcije.Physical activity encompasses all forms of movement that increase energy expenditure above the resting level. This includes daily activities such as walking, cycling, climbing stairs, doing household chores, and shopping (Stojanović et al., 2009). Aerobic activities increase oxygen intake, which contributes to improved lung capacity and more efficient heart function. During aerobic exercises, the body uses oxygen to burn fats and carbohydrates, producing the energy required for prolonged physical activity. Regular aerobic exercise helps burn calories, which is crucial for maintaining a healthy body weight and preventing obesity. Aerobic activities such as walking, running, cycling, and swimming are essential for maintaining health and form the foundation of an active lifestyle. These types of physical activity not only improve physical fitness but also have a significant impact on various aspects of health, including heart health, body composition, mental health, and cognitive functions
APPLICATION OF NEURODEVELOPMENTAL THERAPY ACCORDING TO THE VOJTA CONCEPT
No full textNeurorazvojna terapija prema Vojta konceptu, razvijena sredinom 20. stoljeća od strane profesora Václava Vojte, primjenjuje neurofiziološke principe za rehabilitaciju poremećaja središnjeg živčanog sustava i mišićno-koštanog sustava. Specifični refleksni pokreti i mišićne skupine aktiviraju se ciljanim podražajima na određenim dijelovima tijela, čime se potiče terapijski odgovor. Vojta terapija koristi principe neuroplastičnosti za poboljšanje motoričkih funkcija putem ponovljene aktivacije refleksnih pokreta. Ključni aspekt Vojta terapije je aktivacija „refleksne lokomocije“ - refleksno puzanje i refleksno okretanje, koji oponašaju prirodne motoričke obrasce iz ranih razvojnih faza. Terapijski proces započinje detaljnom Vojta dijagnostikom za procjenu motoričkih sposobnosti i držanja, identificirajući područja koja zahtijevaju intervenciju. S obzirom na rastuću prevalenciju neuroloških poremećaja kod djece, važnost Vojta terapije postaje sve veća. Primjena Vojta koncepta u svakodnevnoj fizioterapijskoj praksi zahtijeva visoku stručnost i preciznost, potvrđenu učinkovitom brojnim studijama koje pokazuju poboljšanja u motoričkoj kontroli, stabilnosti držanja tijela te funkcionalnim sposobnostima.Neurodevelopmental therapy according to the Vojta concept, developed in the mid-20th century by Professor Václav Vojta, applies neurophysiological principles for the rehabilitation of central nervous system disorders and the musculoskeletal system. Specific reflexive movements and muscle groups are activated by targeted stimuli on certain parts of the body, thereby eliciting a therapeutic response. Vojta therapy utilizes the principles of neuroplasticity to improve motor functions through repeated activation of reflex movements. A key aspect of Vojta therapy is the activation of "reflex locomotion" - reflex creeping and rolling, which replicate natural motor patterns from early developmental stages. The therapeutic process begins with detailed Vojta diagnostics to assess motor skills and posture, identifying areas that require intervention. Given the increasing prevalence of neurological disorders in children, the importance of Vojta therapy is becoming increasingly significant. The implementation of the Vojta concept in daily physiotherapy practice requires high expertise and precision, validated by numerous studies showing improvements in motor control, postural stability, and functional abilities
MIGRACIJSKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE
No full textMigracijska politika Europske unije je širok pojam, te se ne odnosi samo na Europsku uniju. Već i na treće zemlje, odnosno njezini državljani koji žele pristupiti Europskoj uniji, raditi i živjeti u njoj iz raznih subjektivnih, ali i objektivnih razloga. S obzirom da je u Europskoj uniji dozvoljeno i omogućeno slobodno kretanje stanovništva, puno je lakše stanovništvu EU putovati i migrirati između država članica, dok je za stanovništvo, tj. migrante trećih zemalja to kretanje malo teže, jer im je potrebna viza za ulazak u države članice. Potpisom Republike Hrvatske Schengenskog sporazuma značilo je još slobodnije kretanje osoba i robe među državama, ali i znatne probleme u pogledu migranata koji koriste Republiku Hrvatsku kao državu kroz koju samo prolaze kako bi stigli u države kao što su Njemačka i Austrija. Europska unija regulira propisima lakši ulazak migranata u granice EU sa Plavom kartom, koja omogućava ulazak obrazovanih ljudi sa višom ili visokom stručnom spremom te im pruža lakši pronalazak željenog posla. Također postoji i azil koji služi kao sredstvo pomoću kojega migranti ulaze u državi radi bijega od rata iz njihovih matičnih država, ali također i zlorabe kako bi, opet, pristupile određenim državama zbog lakšeg prolaska u željenu državu. Spajanje obitelji je veliki vjetar u leđa migrantima jer im daje poticaj za ostanak u članici EU, jer time Europska unija prima nove stanovnike, odnosno radnu snagu koja će znatno pomoći gospodarstvu.The migration policy of the European Union is a broad concept that does not only imply to the European Union itself, but also to the third countries and their citizens who wish to access, work and live in the EU for various subjective and objective reasons. Given that free movement of people is allowed and enabled within the European Union, it is much easier for the EU residents to travel and migrate between member states. However, for residents, i.e., migrants from third countries, this movement is somewhat more difficult as they require a visa to enter member states. The signing of the Schengen Agreement by the Republic of Croatia meant even freer movement of people and goods between countries, but also significant problems regarding migrants who use Croatia as a transit country to reach countries like Germany and Austria. The European Union regulates the easier entry of migrants into EU borders with the Blue Card, which allows educated individuals with higher education degrees to enter and find the desired job more easily. There is also aslyum, which serves as a means for migrant to enter a country to escape war in their home countries, but it is also sometimes taken for granted to gain access to certain countries for easier passage to a desired country. Family reunification is a significant encouragment for migrants as it provides them with an incentive to stay in an EU member state. This way, the European Union accepts new residents. i.e., workforce, which will significantly help the economy
FREQUENCY OF MUSCULOSKELETAL INJURIES OF LOWER EXTREMITY IN RECREATIONAL RUNNERS
No full textZahvaljujući brojnim zdravstvenim dobrobitima broj trkača osobito rekreativnih u stalnom je porastu, a samim tim sve je veći broj ozljeda. Usprkos velikom broju provedenih istraživanja još uvijek nema točne definicije ozljede zbog trčanja, podataka o učestalosti ozljeda niti je mehanizam nastanka u potpunosti jasan. Zbog svega toga cilj rada bio je utvrditi učestalost ozljeda donjih ekstremiteta među rekreativnim trkačima, koje su najčešće anatomske regije zahvaćene i povezati karakteristike treninga s učestalosti nastanka ozljeda. Sudjelovalo je 253 ispitanika koji su članovi različitih školi trčanja. Sveukupno 50,2% rekreativnih trkača je doživjelo ozljedu donjih ekstremiteta, najčešće ozlijeđeni zglob je bilo koljeno, a od mišića stražnja strana potkoljenice. Dob se nije pokazala kao značajan čimbenik rizika za nastanak ozljeda, s druge strane iskustvo trčanja je imalo utjecaj te je uočeno kako neiskusni trkači imaju veći rizik od trkača koji se bave trčanjem jednu ili više godina. Postoji statistički značajna razlika u nastanku ozljeda kod onih koji istrče veći broj kilometatra u odnosu na one s manjom kilometražom. Nije bilo značajne razlike u broju ozljeda između trkača koji trče na betonu i onih koji trče na mekšim površinama. Liječenje ozljede nije imalo utjecaj na povećanje ili smanjenje rizika od ponavljanja ozljeda. Istraživanje je ukazalo na veliku učestalost ozljeda među rekreativnim trkačima međutim potrebna su dodatna istraživanja kojima će se utvrditi precizniji postotak javljanja ozljeda kao i točni čimbenici rizika za njihov nastanak.Due to numerous health benefits, the number of runners, particularly recreational ones, is constantly increasing, which in turn leads to a rise in injuries. Despite a large number of conducted studies, there is still no precise definition of a running-related injury, no data on injury incidence, nor is the mechanism of occurrence fully understood. The aim of this study was to determine the frequency of lower limb injuries among recreational runners, identify the most commonly affected anatomical regions, and connect training characteristics with injury frequency. A total of 253 participants, all members of various running schools, were involved in the study. Overall, 50.2% of recreational runners experienced lower limb injuries, with the knee being the most frequently injured joint and the calf muscles on the back of the leg being the most commonly affected muscle group. Age did not prove to be a significant risk factor for injuries; however, running experience did have an impact, with novice runners showing a higher risk compared to those who have been running for a year or more. There was a statistically significant difference in injury occurrence among those who ran longer distances compared to those with lower mileage. There was no significant difference in injury rates between runners who ran on concrete and those who ran on softer surfaces. Treatment of injuries did not influence the likelihood of injury recurrence. The research highlighted the high frequency of injuries among recreational runners, but further studies are needed to determine a more accurate percentage of injury occurrence and the exact risk factors for their developmen