Repository of Polytechnic Lavoslav Ružička Vukovar
Not a member yet
1675 research outputs found
Sort by
TRENDS IN THE DEVELOPMENT OF TESTAMENTARY LAW
No full textU radu se opisuju tendencije razvoja oporučnog prava kroz povijest, počevši od antičkih vremena pa do današnjih. Ustanovljeno je kako se oporučno pravo prvo pojavilo u drvenoj Grčkoj i Rimu. Iako je i tada posjedovalo određene karakteristike suvremenog oporučnog prava, postojale su i određene razlike, poput toga da su nasljednici mogle biti samo osobe muškog spola te da u početku razvoja oporučnog prava nije bio poznat institut nužnog nasljeđivanja. Jedna od prvih tendencija u razvoju oporučnog prava bilo je ukidanje apsolutne slobode oporučivanja te uvođenje nužnog dijela nasljeđivanja. Oporučno pravo u srednjem vijeku razvijalo se i na području Republike Hrvatske. Moderno oporučno pravo, kakvo se poznaje danas, svoje korijene ima u 18. i 19. stoljeću. S vremenom su razvijene i pretpostavke valjanosti oporuka, uvjeti za isključenje nasljednika, različite vrste oporuka i drugo. I danas postoje određeni pravci u kojima se oporučno pravo razvija te mnogi stručnjaci smatraju da ono treba uvažati karakteristike suvremenog doba te društvenih obrazaca.The paper describes the tendencies of the development of testamentary law throughout history, starting from ancient times to the present day. It has been established that testamentary law first appeared in ancient Greece and Rome. Although it had certain characteristics of modern testamentary law, there were also certain differences, such as the fact that only male heirs could be heirs and that at the beginning of the development of testamentary law, the institute of compulsory inheritance was not known. One of the first trends in the development of testamentary law was the abolition of testamentary disposition the introduction of a necessary part of inheritance. Testamentary law also developed in the medieval period in the area of the Republic of Croatia. Modern testamentary law, as it is known today, has its roots in the 18th and 19th century. Over time, the prerequisites for the validity of wills, conditions for excluding heirs, various types of wills, and more have been developed. Today, there are still certain directions in which testamentary law is evolving, and many experts believe it should reflect the characteristics of modern times and social patterns
POSSIBILITIES OF (CO) FINANCING PROJECTS OF SELF-GOVERNMENT UNITS FROM EU FUNDS - EXAMPLE OF SPECIFIC UNIT OF SELF-GOVERNMENT
No full textTema ovog završnog rada je mogućnosti su(financiranja) projekata jedinica samouprave iz EU fondova na primjeru Grada Vukovara. Grad Vukovar, kao jedinica lokalne samouprave, ima pristup brojnim izvorima financiranja iz Europske unije, koji pružaju mogućnosti za (su)financiranje različitih razvojnih projekata. EU fondovi dostupni za jedinice lokalne samouprave uključuju strukturne i investicijske fondove, poput Europskog fonda za regionalni razvoj, Kohezijskog fonda i Europskog socijalnog fonda. Grad Vukovar već koristi prednosti EU fondova kroz projekte obnove infrastrukture, revitalizaciju kulturne baštine i razvoj turizma, čime pridonosi dugoročnom razvoju.The topic of this thesis is the possibility of co-financing of self-government projects from EU funds on the example of the city of Vukovar. The city of Vukovar, as a unit of local self-government, has access to numerous sources of funding from the European Union, which provide opportunities for (co)financing of various development projects. EU funds available for local government units include structural and investment funds, such as the European Regional Development Fund, the Cohesion Fund and the European Social Fund. The city of Vukovar is already using the advantages of EU funds through infrastructure renewal projects, cultural heritage revitalization and tourism development, thereby contributing to long-term development
RISK FACTORS AND PREVENTION METHODS OF THE MOST COMMON HANDBALL INJURIES
No full textUvod: Rukomet je jedan od najpopularnijih sportova koji sa sobom nosi veliki rizik od nastanka ozljeda. Cilj rada bio je utvrditi koje su najučestalije rukometne ozljede, koji su najčešći mehanizmi ozljeđivanja te koje su primjenjivane metode prevencije među ispitanicima. Specifični podciljevi uključuju: (1) identifikaciju spolnih razlika u stopi ozljeđivanja, (2) utvrđivanje pojavnosti ozljeda obzirom na igračku poziciju, (3) utvrditi učestalost ozljeđivanja donjih ekstremiteta u odnosu na gornje ekstremitete, (4) utvrditi razlike u učestalosti ozljeda s obzirom na implementaciju preventivnih metoda i tehnika. Metode: Istraživanje je provedeno u periodu od travnja do srpnja 2024. godine na 116 rukometaša i rukometašica. Za istraživanje korišten je anketni upitnik. Dobiveni su rezultati opisani, statistički obrađeni te prikazani pomoću tablica i grafikona. Rezultati: Rezultati istraživanja pokazuju kako ne postoji statistički značajna razlika u stopi ozljeđivanja prema spolu (2(1, N=116) = 0.29, p = 0.59,), kao ni prema igračkim pozicijama (2(3, N=116) = 0.94, p = 0.82). Također, rezultati pokazuju da su najčešće rukometne ozljede donjih ekstremiteta (2(1, N=176) = 16.57, p < 0.0001). Prema mehanizmu nastanka ozljeda, većina ozljeda nekontaktne su prirode, pri čemu je najviše zabilježenih ozljeda koljena (83,9%) i gležnja (94,9%). Primijećeno je kako primjena preventivnih metoda i tehnika ne utječe na pojavnost primarnih ozljeda (2(3, N=116) = 2.332, p = 0.51), ali utvrđena je statistički značajna razlika u smanjenju ponovnog ozljeđivanja ispitanika (2(3, N=87) = 8.22, p = 0.042). Rasprava: Istraživanje je pokazalo kako je rukomet sport s visokom stopom ozljeđivanja, od čega su najviše zahvaćeni donji ekstremiteti. Međutim, nisu utvrđene spolne razlike, kao ni utjecaj igračke pozicije na učestalost ozljeđivanja. Preventivni programi pokazuju se kao dobar izbor u sprječavanju ponovljenih ozljeda. Zaključak: Prepoznavanje najčešćih rukometnih ozljeda i njihovih mehanizama omogućava bolje razumijevanje rizika povezanih s ovim sportom. Buduća istraživanja trebala bi se usredotočiti na dugoročne učinke preventivnih programa i specifičnih strategija za smanjenje ozljeda u rukometu.Introduction: Handball is one of the most popular sports, which carries a high risk of injuries. The aim of this study was to determine the most common handball injuries, the most frequent injury mechanisms, and the preventive methods applied among the participants. The specific objectives include: (1) identifying gender differences in injury rates, (2) determining the prevalence of injuries based on playing positions, (3) determining the frequency of lower extremity injuries compared to upper extremity injuries, and (4) determining differences in injury incidence based on the implementation of preventive methods and techniques. Methods: The research was conducted from April to July 2024, involving 116 handball players, both male and female. A questionnaire was used for the study. The obtained results were described, statistically analyzed, and presented using tables and graphs. Results: The research show no statistically significant difference in injury rates by gender (2(1, N=116) = 0.29, p = 0.59,), nor by playing positions (2(3, N=116) = 0.94, p = 0.82). Additionally, the results indicate that lower extremity injuries are the most common handball injuries (2(1, N=176) = 16.57, p < 0.0001). Regarding the mechanism of injury, most injuries are non-contact in nature, with the majority of injuries occurring in the knee (83,9%) and ankle (94,9%). It was observed that the application of preventive methods and techniques does not affect the incidence of primary injuries (2(3, N=116) = 2.332, p = 0.51), but there is a statistically significant reduction in the recurrence of injuries among participants (2(3, N=87) = 8.22, p = 0.042). Discussion: The study has shown that handball is a sport with a high injury rate, primarily affecting the lower extremities. However, no gender differences or the influence of player position on injury frequency were identified. Preventive programs have proven to be a viable option in reducing recurrent injuries. Conclusion: Recognizing the most common handball injuries and their mechanisms allows for a better understanding of the associated risks in this sport. Further research should focus on the long-term effects of preventive programs and specific strategies to reduce injuries in handball
THE IMPORTANCE OF FITNESS TRAINING FOR TOP FOOTBALL PLAYERS
No full textKondicijska priprema ključna je za uspjeh vrhunskih nogometaša. Značaj kondicijskog treninga ogleda se kroz različite aspekte nogometne igre, uključujući strukturalnu, anatomsku i funkcionalnu analizu, uz što se ističe potreba za usklađivanjem treninga sa suvremenim trendovima i znanstvenim metodama. Osnovni cilj kondicijske pripreme je unapređenje i razvoj motoričkih sposobnosti poput koordinacije, brzine, snage, izdržljivosti. Upravo te sposobnosti omogućuju igračima da adekvatno odgovore na tehničke i taktičke zahtjeve igre. U skladu s tim, kondicijska priprema obuhvaća različite vrste treninga poput aerobnog, anaerobnog, treninga brzine i agilnosti, jakosti, fleksibilnosti i ravnoteže. Svaka od tih komponenti ima važnu ulogu u osiguravanju optimalne izvedbe tijekom utakmica, kako u pripremnim, tako i u natjecateljskim i prijelaznim periodima.Conditioning preparation is key to the success of top soccer players. The importance of conditioning training is reflected in various aspects of the football game, including structural, anatomical and functional analysis, and the need to harmonize training with modern trends and scientific methods is emphasized. The basic goal of fitness training is the improvement and development of motor skills such as coordination, speed, strength, and endurance. It is these abilities that enable players to respond adequately to the technical and tactical demands of the game. Accordingly, conditioning includes different types of training such as aerobic, anaerobic, speed and agility training, strength, flexibility and balance. Each of these components has an important role in ensuring optimal performance during matches, both in preparation, competition and transition periods
CLINICAL EFFECTIVENESS OF ORTHOSIS APPLICATION
No full textOrtoze su vanjske naprave koje pružaju podršku i zaštitu zglobovima ili drugim dijelovima tijela te postavljaju zglob u optimalan funkcionalni položaj, bez obzira na to je li riječ o ruci, laktu, koljenu ili stopalu. Danas postoje različite vrste i primjene ortoza, a područja njihove primjene su vrlo široka. Mogu se podijeliti prema mjestu primjene, prema namjeni i vremenu primjene te također i prema funkcionalnosti. Primjena ortoza u rehabilitaciji igra ključnu ulogu jer donosi značajne promjene u funkcionalnosti dijela tijela, omogućava pacijentima obavljanje svakodnevnih funkcija i aktivnosti te pomaže u ublažavanju ili uklanjanju boli. Isto tako, poboljšava stabilnost i povećava izdržljivost. Važno je za naglasiti da se učinak ortoza može razlikovati između pacijenata. Na temelju raznih istraživanja, može se reći kako odabir ortoza i njihova klinička učinkovitost ovise o potrebama i uvjetima pacijenata. Naravno, neka od istraživanja upućuju na potrebu za daljnjim istraživanjima kako bi se u potpunosti shvatila učinkovitost ortoza te kako bi se moglo pravilno i sigurno primjenjivati u praksi, no zaključuje se da su ortoze učinkovite za liječenje niza stanja, pružajući brojne pozitivne ishode.Orthoses are external devices that provide support and protection to joints or other parts of the body and place the joint in an optimal functional position, regardless of whether it is a hand, elbow, knee or foot. Today, there are various types and applications of orthoses, and their areas of application are very wide. They can be divided according to the place of application, according to the purpose and time of application, and also according to functionality. The use of orthoses in rehabilitation plays a key role because it brings significant changes in the functionality of a part of the body, enables patients to perform daily functions and activities, and helps alleviate or eliminate pain. It also improves stability and increases endurance. It is important to emphasize that the effect of orthoses may differ between patients. Based on various researches, it can be said that the choice of orthoses and their clinical effectiveness depend on the needs and conditions of the patients. Of course, some of the research points to the need for further research in order to fully understand the effectiveness of orthoses and how they can be properly and safely applied in practice, but it is concluded that orthoses are effective for the treatment of a number of conditions, providing numerous positive outcomes
ARTIFICIAL INTELLIGENCE AS A BIOETHICAL ISSUE
No full textRazvoj umjetne inteligencije predstavlja jedan od najvažnijih tehnoloških napredaka današnjice, donoseći brojne mogućnosti, ali i značajne bioetičke izazove. Analiza UI kao bioetičkog problema pokazuje da njen daljnji razvoj i integracija zahtijevaju pažljivo razmatranje etičkih, pravnih i društvenih aspekata kako bi se osigurala etička primjena tehnologije. UI neizbježno postavlja niz bioetičkih dilema, uključujući pitanja privatnosti i sigurnosti podataka, autonomije i odgovornosti te pristranosti i diskriminacije. Privatnost podataka je posebno važna s obzirom na količinu osjetljivih informacija koje UI može prikupiti. Pravna i regulatorna pitanja ključna su za budućnost UI. Potrebno je uskladiti međunarodne standarde i nacionalne regulative kako bi se osigurala odgovorna uporaba tehnologije. Preporuke uključuju razvoj etičkih smjernica, tehničke mjere za smanjenje pristranosti, poboljšanje transparentnosti i objašnjivosti UI sustava te osiguranje privatnosti i sigurnosti podataka. UI ima potencijal unaprijediti zdravstvenu skrb, omogućujući preciznije dijagnoze i personalizirane terapije. U fizioterapiji, UI se koristi za robotsku rehabilitaciju, personalizirane terapije i praćenje pacijenata, poboljšavajući ishode liječenja. Međutim, integracija UI u medicinu donosi izazove, poput očuvanja empatije, točnosti tretmana i privatnosti podataka. Terapeuti i medicinski stručnjaci moraju biti educirani o UI tehnologijama i njihovim etičkim implikacijama. Budući razvoj UI uključuje napredak u tehnikama strojnog i dubokog učenja, integraciju s kvantnim računalstvom te razvoj autonomnih sustava. S povećanom autonomijom UI, etička pitanja postaju složenija. Potrebne su sveobuhvatne etičke smjernice i regulative kako bi se osigurali pravednost, transparentnost i odgovornost. Edukacija svih dionika, razvoj tehnika za objašnjivu UI te osiguranje privatnosti i sigurnosti podataka bit će ključni za etičku primjenu UI u budućnosti.The development of artificial intelligence represents one of the most significant technological advancements of our time, bringing numerous opportunities but also considerable bioethical challenges. Analyzing AI as a bioethical issue reveals that its further development and integration require careful consideration of ethical, legal, and social aspects to ensure the ethical application of the technology. AI inevitably raises a range of bioethical dilemmas, including issues of data privacy and security, autonomy and responsibility, as well as bias and discrimination. Data privacy is particularly important given the amount of sensitive information AI can collect. Legal and regulatory issues are crucial for the future of AI. It is necessary to align international standards and national regulations to ensure the responsible use of technology. Recommendations include developing ethical guidelines, technical measures to reduce bias, improving the transparency and explainability of AI systems, and ensuring data privacy and security. AI has the potential to improve healthcare by enabling more accurate diagnoses and personalized therapies. In physiotherapy, AI is used for robotic rehabilitation, personalized therapies, and patient monitoring, thereby improving treatment outcomes. However, integrating AI into medicine presents challenges, such as preserving empathy, treatment accuracy, and data privacy. Therapists and medical professionals must be educated about AI technologies and their ethical implications. Future AI development includes advancements in machine learning and deep learning techniques, integration with quantum computing, and the development of autonomous systems. As AI becomes more autonomous, ethical issues become more complex. Comprehensive ethical guidelines and regulations are needed to ensure fairness, transparency, and accountability. Educating all stakeholders, developing techniques for explainable AI (XAI), and ensuring data privacy and security will be crucial for the ethical application of AI in the future
DIAGNOSTIC AND REPOSITIONAL PROCEDURES FOR BENIGN PAROXYSMAL POSIITIONAL VERTIGO
No full textBenigna paroksizmalna položajna vrtoglavica (BPPV) česta je periferna vrtoglavica nastala otkidanjem kristala kalcijevih karbonata (otolita) i njihovom migracijom u stražnji, bočni ili prednji polukružni kanalić unutarnjeg uha. Karakteristični simptomi su vrtoglavica izazvana promjenom položaja glave, mučnina, povraćanje i nistagmus. Dijagnostički postupci većinom su usmjereni na položavajuće probe: Dix- Hallpike test, Supine-roll test, Side-laying test i polovični Dix-Hallpike test. Repozicijski postupci imaju za cilj premještanje otolita iz polukružnih kanalića, a koji postupak primijeniti ovisi o tom koji polukružni kanalić je zahvaćen. Neki od njih su: Epleyev postupak, Semontov postupak, Log-roll postupak, Lempertov (BBQ) postupak, Rahkov postupak, Yacovinov (Duboki Dix-Hallpike) postupak. Iako ova vrtoglavica nije opasna po život narušava kvalitetu života pacijenta.Benign paroxysmal positional vertigo (BPPV) is a common peripheral vertigo caused by the breaking of calcium carbonate crystals (otoliths) and their migration into the posterior, lateral or anterior semicircular canal of the inner ear. Characteristic symptoms are dizziness caused by changing the position of the head, nausea, vomiting and nystagmus. Diagnostic procedures are mostly focused on lying tests: Dix-Hallpike test, Supine-roll test, Side-lying test and half Dix-Hallpike test. Repositioning procedures aim to move the otoliths from the semicircular canals, and which procedure to apply depends on which semicircular canal is affected. Some of them are: Epley's procedure, Semont's procedure, Log-roll procedure, Lempert's (BBQ) procedure, Rahko's procedure, Yacovino's (Deep Dix-Hallpike) procedure. Although this vertigo is not life-threatening it impairs the patient's quality of life
PATELLAR TENDINOPATHY - FROM DIFFERENTIAL DIAGNOSIS TO REHABILITATION
No full textPatelarnu tendinopatiju ili skakačko koljeno ubrajamo u sindrome prenaprezanja koljena koji nastaju kao posljedica ponavljanog preopterećenja ekstenzornog mehanizma koljena. Ova je ozljeda najzastupljenija kod sportaša koji redovito izvode eksplozivne pokrete skokova koji pružaju jako opterećenje na tetivu kvadricepsa i patele, poput košarkaša i odbojkaša. Karakteristika ozljede je da počinje blagom boli kojoj se, najčešće, ne pridaje značaj te osoba nastavlja rutinski obavljati aktivnost ne prilagođavajući je novonastalom stanju, što može povećati stadij ozljede. Dijagnoza se postavlja na temelju detaljne anamneze i kliničkoga pregleda. Slikovne pretrage poput ultrazvuka i magnetske rezonance mogu biti korisne kada su informacije dobivene iz anamneze i kliničkog pregleda dvojbene. Prvi izbor u liječenju patelarne tendinopatije je konzervativna metoda liječenja, dok se operacijsko liječenje provodi u krajnjem stadiju ozljede ili kada konzervativne metode nisu pridonijele. U rehabilitaciji patelarne tendinopatije, od svih fizioterapijskih intervencija, najznačajnija je kineziterapija, gdje se vježbe provode u cilju jačanja i istezanja muskulature oko koljenog zgloba. Ultrazvučna terapija kao i terapija laserom pokazale su se kao dobar izbor u liječenju skakačkog koljena.Patellar tendinopathy, or jumper's knee, is classified as an overuse syndrome of the knee, resulting from repetitive overload of the knee extensor mechanism. This injury is most common among athletes who regularly perform explosive jumping movements that place significant stress on the quadriceps and patellar tendons, such as basketball and volleyball players. The injury typically begins with mild pain, which is often overlooked, leading the individual to continue their activities without adjusting to the new condition, potentially worsening the injury. Diagnosis is based on a detailed medical history and clinical examination. Imaging tests such as ultrasound and magnetic resonance imaging (MRI) can be useful when the information obtained from the medical history and clinical examination is ambiguous. The first choice in treating patellar tendinopathy is conservative treatment, while surgical treatment is considered in the final stage of the injury or when conservative methods have not been effective. In the rehabilitation of patellar tendinopathy, kinesitherapy is the most significant physiotherapeutic intervention, involving exercises aimed at strengthening and stretching the muscles around the knee joint. Ultrasound therapy and laser therapy have also proven to be effective choices in treating jumper's knee
THE INFLUENCE OF SPORTS HABITS ON THE OCCURRENCE OF INJURIES IN RECREATIONAL ATHLETES
No full textUvod: Ozljede u sportu su neizbježan dio aktivnog života, ali ako postanu kronične, mogu značajno smanjiti sposobnost bavljenja sportom i utjecati na kvalitetu života. Ovaj diplomski rad ima za cilj, analizom dostupne literature, te uz pomoć interno izrađenog upitnika objasniti koje su predispozicije dolaska do ozljeda, prepoznati faktore rizika te predložiti mjere za njihovu prevenciju kod rekreativnih sportaša. Metode: Istraživanje je provedeno korištenjem interno izrađenog upitnika pod nazivom „Utjecaj sportskih navika na pojavu ozljeda kod rekreativnih sportaša“ gdje su preformulirana dio pitanja International Physical Activity Questionnaire (IPAQ – long form). Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo ukupno 180 ispitanika, od čega je 42,8% (N=77) pripalo muškoj populaciji, dok je ostatak 57,2% (N=103) ženskoj populaciji. Rezultati upitnika pokazali su da nema statističkih značajnih povezanosti između ispitivanih varijabli i učestalosti ozljeda kod rekreativnih sportaša. Rasprava: Bavljenje rekreativnim sportom, iako donosi značajne zdravstvene prednosti i može produžiti životni vijek, nosi i određene rizike od povreda. Većina tih povreda događa se na donjim ekstremitetima, što čini prevenciju povreda u toj regiji kod trkača važnom i s medicinskog i s javnozdravstvenog aspekta. Zaključak: Većina ozljeda kod rekreativnih sportaša javlja se na donjim ekstremitetima, pa je prevencija tih ozljeda od velikog medicinskog i javnozdravstvenog značaja. Među vanjskim faktorima rizika, najvažniji su: trčanje u neudobnoj ili istrošenoj obući, nepravilna tehnika trčanja, trčanje po tvrdoj podlozi, loša prehrana, preveliki tjedni obim treninga, te previše ili premalo tjednih treninga. Iako su sportske ozljede sastavni dio aktivnog života, kronične ozljede mogu ozbiljno narušiti sportske aktivnosti i kvalitetu života.Introduction: Injuries in sports are an inevitable part of an active lifestyle, but if they become chronic, they can significantly reduce the ability to participate in sports and impact quality of life. The aim of this thesis is to analyze available literature and, with the help of a survey, explain the predispositions leading to injuries, identify risk factors, and propose measures for their prevention among recreational athletes. Methods: The research was conducted using a questionnaire titled "The Impact of Sports Habits on the Occurrence of Injuries in Recreational Athletes," which reformulated parts of the International Physical Activity Questionnaire (IPAQ – long form). Results: A total of 180 participants took part in the study, of which 42.8% (N=77) were male, and the remaining 57.2% (N=103) were female. The survey results showed no statistically significant association between the examined variables and the frequency of injuries in recreational athletes. Discussion: Engaging in recreational sports, while offering significant health benefits and potentially extending lifespan, also carries certain risks of injury. Most of these injuries occur in the lower extremities, making injury prevention in this area particularly important for runners, both from a medical and public health perspective. Conclusion: Most injuries among recreational athletes occur in the lower extremities, making the prevention of such injuries of great medical and public health importance. Among the external risk factors, the most significant are running in uncomfortable or worn-out shoes, improper running technique, running on hard surfaces, poor nutrition, excessive weekly training volume, and too many or too few weekly training sessions. Although sports injuries are a common part of an active lifestyle, chronic injuries can severely impact sports performance and quality of life
ADMINISTRATIVE MEASURES REGARDING ENVIRONMENTEL PROTECTION
No full textU ovom radu navode se postupci zaštite okoliša u kojima se zaštita od nadležnih tijela može zahtijevati kroz izricanje upravnih mjera u svezi zaštite okoliša. Koji su planirani načini i ciljevi zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj, te kojim se upravnim mjerama nastoji uspostaviti ravnoteža između postupanja i odgovornosti koju imaju fizičke i pravne osobe u radnjama koje provode u obavljanju određenih štetnih djelatnosti i utjecaju takvih radnji i djelovanja na stanje i zdravlje okoliša i okoliš u cjelini. Koje su sličnosti i razlike te kako one djeluju u postupcima koje provode javnopravna tijela u donošenju odluka u mjerama zaštite, otklanjanja i uspostave prijašnjeg stanja u svezi sa zaštitom okoliša u onakvo stanje kakvo je bilo prije nastanka štete i u odnosu na postupke zaštite okoliša koje građani mogu zahtijevati pred nadležnim sudovima kroz građanskopravnu zaštitu.This paper describes procedures for the protection of the environment, where protection can be requested from the competent authorities through the imposition of administrative measures in terms of environmental protection. What are the planned methods and objectives of environmental protection in the Republic of Croatia and what administrative measures are used to establish a balance between the actions and responsibility of natural and legal persons in carrying out certain harmful activities and the effects of these actions and measures on the state and health of the environment and the environment as a whole. What are the similarities and differences and how do they affect the procedures carried out by public law bodies when making decisions on measures to protect, eliminate and restore the previous state in connection with environmental protection to the state prior to the occurrence of damage, and in relation to environmental protection procedures that citizens can claim before the competent courts within the framework of civil protection