University of Zagreb Repository
Not a member yet
127122 research outputs found
Sort by
Analysis of the production process in the tableting facility
Optimizacija proizvodnih procesa ključan je izazov farmaceutske industrije koja se suočava s rastućim zahtjevima za učinkovitošću, kvalitetom i usklađenošću s regulatornim normama. Ovaj je rad usmjeren na analizu unaprjeđenja procesa tabletiranja suhih oralnih oblika u specifičnom proizvodnom pogonu, s ciljem povećanja operativne učinkovitosti. Korištenjem metodologije kontinuiranog poboljšanja, rad se fokusira na unapređenje prijelaza i standardizaciju postupaka, što pridonosi smanjenju zastoja i povećanju proizvodne kvalitete. Rad je strukturiran kroz analizu trenutnog stanja, identifikaciju ključnih problema, te razvoj i evaluaciju prijedloga za unaprjeđenje.Optimization of production processes is a critical challenge for the pharmaceutical industry, which faces increasing demands for efficiency, quality, and compliance with regulatory standards. This paper focuses on analyzing improvements in the tablet manufacturing process for solid oral dosage forms in a specific production facility, with the goal of enhancing operational efficiency. By applying continuous improvement methodology, the work emphasizes the optimization of changeovers and standardization of procedures, contributing to reduced downtime and improved production quality. The paper is structured through an analysis of the current state, identification of key issues, and the development and evaluation of proposals for improvement
Synthesis and characterization of a proteolysis-targeting chimera (PROTAC) for the targeted degradation of glycogen synthase kinase 3Beta (GSK3Beta) And dual specificity tyrosine-phosphorylation-regulated kinase 1A (DYRK1A)
Alzheimerova bolest (AB) jedna je od najčešćih neurodegenerativnih bolesti današnjice. Terapija ove bolesti ograničena je na nekoliko lijekova koji djeluju simptomatski te ne dovode do izlječenja, zbog čega je potrebno kontinuirano istraživati i razvijati nove lijekove koji ciljaju nove mete s potencijalom za modificiranje tijeka bolesti. Posljednjih godina istražuje se mogućnost ciljanja različitih signalnih molekula uključenih u patofiziologiju AB, uključujući kinazu glikogen sintaze 3 (GSK3) i dvospe-cifične tirozinskom fosforilacijom regulirane kinaze 1A (DYRK1A).
Cilj ovog rada je sinteza i karakterizacije nove kimere koja usmjerava ciljanu proteolizu (PROTAC) GSK3β i DYRK1A. Ciljni PROTAC sastoji se od tri dijela: liganda za ciljne proteine (harmin) i liganda za E3 ligazu (talidomid) koji su povezani alkil-triazolskom poveznicom. U svrhu priprave PROTAC-a potrebno je sintetizirati odgovarajuće prekursore: azid 3 i alkin harmina 6 te karboksilnu kiselinu talidomida 5. Sinteza alkina 6 odvija se u jednom reakcijskom koraku, alkiliranjem harmina propargil-bromidom u bazičnim uvjetima. Azid 3, prekursor alkiltriazolske poveznice, sintetiziran je u tri koraka iz etanolamina. Derivat talidomida 5 sintetiziran je 4-hidroksitalidomida i tert-butil-2-bromoacetata pri čemu nastaje eter kojem se u drugom koraku skida tert-butiloksikarbonilna zaštitna skupina (Boc) trifluoroctenom kiselinom. Alkin 6 i azid 3 povezani su preko 1,2,3-tria-zolskog prstena u jednom reakcijskom koraku Huisgenovom 1,3-dipolarnom cikloadicijom. Spoju 7 je uklonjen Boc s amino skupine u kiselim uvjetima pri čemu nastaje amin 8. PROTAC 9 dobiven je coupling reakcijom između karboksilne kiseline talidomida 5 i amina 8 uz pomoć coupling reagensa HATU.
Novosintetizirani spoj karakteriziran je analitičkim i spektroskopskim metodama (1H i 13C NMR, MS i FT-IR) te su mu web alatom SwissADME predviđeni fizičko-kemijski parametri koji procjenjuju ograničenu oralnu bioraspoloživost i nemogućnost prolaska krvno-moždane barijere. Također se predviđa da je PROTAC 9 inhibitor CYP enzima i supstrat P-glikoproteina. Spo-sobnost razgradnje ciljnih kinaza bit će ispitana u daljnjim istraživanjima.Alzheimer's disease (AD) is one of the most common neurodegenerative diseases today. The therapy for this disease is limited to only a few drugs that only alleviate symptoms but do not cure nor significantly modify disease progression. Therefore, continuous research to develop new disease-modifying drugs for new targets is necessary. In recent years, the possibility of targeting various signal molecules involved in the pathophysiology of AD, including glycogen synthase kinase 3 (GSK3) and dual specificity tyrosine-phosphorylation-regulated kinase 1A (DYRK1A), has been investigated.
The aim of this study is to synthesize and characterize a novel proteolysis-targeting chimera (PROTAC) for the targeted degradation of GSK3β and DYRK1A. The target PROTAC consists of three parts: a ligand for proteins of interest (harmine) and a ligand for E3 ligase (thalidomide) linked by an alkyltriazole linker. To prepare PROTAC, it is necessary to synthesize the appropriate precursors: azide 3, harmine alkyne 6, and the carboxylic acid of thalidomide 5. The synthesis of alkyne 6 is carried out in a single reaction step by alkylation of harmine with propargyl bromide in the presence of a base. Azide 3, a precursor of the alkyltriazole linker, is synthesized in three steps from ethanolamine. The thalidomide derivative 5 is synthesized from 4-hydroxythalidomide and tert-butyl-2-bromoacetate to form an ether 4, from which, in the second step, tert-butyloxycarbonyl protecting group (Boc) is removed with trifluoroacetic acid. Alkyne 6 and azide 3 are connected via a 1,2,3-triazole ring in a single reaction step by Huisgen 1,3-dipolar cycloaddition. The removal of Boc from the amino group of compound 7 gives an amine 8. PROTAC 9 was obtained in the coupling reaction between the carboxylic acid of thalidomide 5 and amine 8 using the coupling reagent HATU.
The novel compound is characterized by analytical and spectroscopic methods (1H and 13C NMR, MS, and FT-IR). The SwissADME web tool predicted limited oral bioavailability and blood-brain barrier penetration, based on the physicochemical properties. PROTAC 9 is also predicted to be a CYP inhibitor and a P-glycoprotein substrate. The potential for the degradation of target kinases will be investigated in further studies
Contemporary approach to open vestibuloplastics
Pretprotetska kirurgija definira se kao kirurški zahvat dizajniran za olakšavanje izrade proteza
ili za poboljšanje prognoze protetske opskrbe. Koštano preoblikovanje alveolarnog grebena je
doživotan proces kontinuiranog gubitka alveolarne kosti te predstavlja ozbiljan i čest problem,
posebice kod starijih osoba. Postoji velik broj operativnih metoda plastike vestibularne ili
lingvalne brazde s ciljem otklanjanja posljedica ravnomjerne atrofije alveolarnog nastavka i
stvaranja povoljnih uvjeta za izradu suficijentnog mobilnog nadomjestka.
PRF kako mu samo ime kaže “platelet-rich fibrin”, odnosno trombocitima bogat fibrin često
je korišten u regenerativnim zahvatima u dentalnoj medicini. Prisutnost PRF fibrinske mrežice
na početku cijeljenja rane stimulira angiogenezu u području rane. Ranijim istraživanjima
pokazalo se kako se tijekom tjedan dana iz PRF-a otpušta čak 6 faktora rasta stalne
koncentracije. Faktori rasta su endogene signalne molekule koje igraju važnu ulogu u
promicanju stanične diferencijacije i diobe stanica te na taj način reguliraju stanične odgovore
za proces cijeljenja rane. Glavne prednosti rada s PRF-om su jednostavnost pripravka preparata,
dostupnost svim pacijentima te minimalna trauma.
Nadalje, kako bi se smanjili nedostaci konvencionalnih zahvata vestibuloplastike, PRF
membrana može se koristiti za prekrivanje izloženog područja. Stoga ne bi bilo potrebe za
daljnjim uzimanjem kožnog ili mukoznog transplantata. Osim toga, epitelizacija rane je brža te
lakoća primjene ovog prirodnog biomaterijala može u konačnici povećati njegovu prihvaćenost
među kirurzima i pacijentima, dok pacijentima ostavlja manje komplikacija nakon operacije.Pre-prosthetic surgery is defined as a surgical procedure designed to facilitate the production
of prostheses or to improve the prognosis of prosthetic supply. Bone remodeling of the alveolar
ridge is a lifelong process, while continuous loss of alveolar bone is a serious and common
problem, especially in the elderly. There are several operative methods of vestibular or lingual
plastic surgery to eliminate the consequences of uniform atrophy of the alveolar process and
create favorable conditions for the production of a removable denture.
PRF as its name suggests "platelet-rich fibrin", is often used in regenerative procedures in
dentistry. The presence of PRF fibrin mesh at the beginning of wound healing stimulates
angiogenesis in the wound area. Previous research has shown that during the week, as many as
6 growth factors of constant concentration are released from the PRF. Growth factors are
endogenous signaling molecules that play an important role in promoting cell differentiation
and cell division and thus regulate cellular responses to the wound healing process. The main
advantages of working with PRF are the simplicity of preparation, availability to all patients
and minimal trauma.
Furthermore, in order to reduce the disadvantages of conventional vestibuloplasty procedures,
a PRF membrane can be used to cover the exposed area. Therefore, there would be no need to
take a skin or mucosal transplant. In addition, wound epithelialization is more rapid, while easy
application of this natural biomaterial can ultimately increase its acceptance among surgeons
and patients, while patients have fewer complications after surgery
Determination of osmolality in non-alcoholic beer
Prema Europskoj agenciji za sigurnost hrane (eng. European Food Safety Authority, EFSA) osmolalnost izotoničnih pića namijenjenih sportašima i tjelesno aktivnim pojedincima trebala bi iznositi od 270 do 330 mOsm/kg vode. U ovome je radu izmjerena osmolalnost bezalkoholnog piva (n = 14) i Radler piva s niskim sadržajem alkohola (n = 8) dostupnih na hrvatskom tržištu te su dobivene vrijednosti uspoređene s intervalom izotoničnosti koji je odredila EFSA. Osmolalnost devet uzoraka bezalkoholnog piva u rasponu od 279 do 324 mOsm/kg vode zadovoljavala je kriterij izotoničnosti prema EFSA-i. Uzorci Radler piva imali su vrijednosti osmolalnosti u rasponu od 353 do 914 mOsm/kg vode što je odgovaralo vrijednostima hipertoničnih otopina. U pojedinim se europskim državama neka bezalkoholna piva deklariraju i/ili oglašavaju kao izotonična te se stoga preporučuju sportašima i tjelesno aktivnim pojedincima, dok bezalkoholna piva dostupna na hrvatskom tržištu uglavnom ne sadrže deklaraciju o izotoničnosti. Rezultati ankete provedene među studentima Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (n = 52) pokazali su potrebu za deklariranjem izotoničnosti bezalkoholnog piva. S obzirom na utvrđenu izotoničnost većine ispitanih uzoraka bezalkoholnog piva te njegovu potencijalnu primjenu tijekom sportskih aktivnosti, potrebno je uskladiti propise o deklariranju izotoničnosti bezalkoholnog piva na hrvatskom tržištu.According to the European Food Safety Authority (EFSA), the osmolality of isotonic beverages intended for athletes and physically active individuals should range from 270 to 330 mOsm/kg of water. In this study the osmolality of non-alcoholic beers (n = 14) and low-alcohol Radler beers (n = 8) available on the Croatian market was measured and compared to the isotonicity range defined by EFSA. The osmolality of nine non-alcoholic beer samples ranged between 279 and 324 mOsm/kg of water and thus met the isotonicity requirement suggested by EFSA. The Radler beer samples had osmolality values ranging from 353 to 914 mOsm/kg of water, which corresponded to the values of hypertonic solutions. In some European countries, certain non-alcoholic beers are labeled and/or advertised as isotonic and are therefore recommended to athletes and physically active individuals. However, non-alcoholic beers available on the Croatian market are generally not labeled as isotonic. The results of a survey conducted among students of the Faculty of Kinesiology at the University of Zagreb (n = 52) showed a need for labeling the isotonicity of non-alcoholic beer. Given that the majority of non-alcoholic beer samples tested meet the EFSA-defined criteria for isotonicity and their potential use during sports activities, it is necessary to harmonize regulations concerning isotonicity labeling of non-alcoholic beer on the Croatian market
Znanje studenata i doktora dentalne medicine o upotrebi dentalnih cemenata u fiksnoj protetici
Cementation is a critical step in fixed prosthodontics, yet its teaching varies significantly across educational levels. This study aimed to assess the relationship between theoretical knowledge, clinical application, and self-reported confidence in cementation procedures among dental students, general dentists, residents, and prosthodontic specialists. A cross-sectional survey was conducted among 146 participants from Croatian dental institutions, stratified into four educational groups. The questionnaire evaluated theoretical and clinical knowledge, confidence levels, and frequency of cementation experience. Statistical analyses included correlation, ANOVA, linear and logistic regression, and exploratory factor analysis (EFA) to assess construct validity. A moderate correlation (r = .445, p < .001) was found between theoretical and clinical knowledge. This relationship was strongest among students and diminished among professionals, suggesting experience increasingly drives clinical competence. Theoretical knowledge significantly predicted clinical performance in students and specialists, but not in general dentists or residents. Confidence in cementation was more strongly associated with clinical knowledge and experience (e.g., number of procedures performed) than with theoretical knowledge alone. Participants in the highest knowledge tertile exhibited significantly higher confidence and clinical scores. EFA revealed two main domains—core theoretical understanding and applied clinical reasoning—supporting construct validity. Cementation knowledge improves progressively with training level, but confidence and competence are most influenced by clinical exposure. Curricular reforms that emphasize early, repeated clinical experience and integrated theory-practice teaching are essential. Simulation, case-based learning, and mentorship may help bridge the theory–practice gap and better prepare future cliniciansCilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između teorijskog znanja, kliničke primjene i samoprocijenjenog samopouzdanja u postupcima cementiranja među studentima dentalne medicine, doktorima dentalne medicine, specijalizantima i specijalistima protetike. Provedeno je presječno istraživanje među 146 sudionika stratificiranih u četiri obrazovne skupine. Upitnik je procjenjivao teorijsko i kliničko znanje, razinu samopouzdanja te učestalost iskustva u cementiranju. Statističke analize uključivale su korelaciju, ANOVA test, linearnu i logističku regresiju te eksploratornu faktorsku analizu (EFA) radi procjene konstruktne valjanosti. Utvrđena je umjerena korelacija (r = 0,445, p < 0,001) između teorijskog i kliničkog znanja. Taj je odnos bio najsnažniji među studentima, a slabio je kod profesionalaca, što sugerira da iskustvo sve više utječe na kliničku kompetentnost. Teorijsko znanje značajno je predviđalo kliničku izvedbu kod studenata i specijalista, ali ne i kod doktora dentalne medicine ili specijalizanata. Samopouzdanje je bilo snažnije povezano s kliničkim znanjem i iskustvom nego s teorijskim znanjem. Sudionici u najvišem tercilu znanja imali su značajno više razine samopouzdanja i kliničkih rezultata. EFA je otkrila dvije glavne domene — temeljno teorijsko razumijevanje i primijenjeno kliničko razmišljanje — što podržava konstrukt validnost. Znanje o cementiranju se progresivno poboljšava s razinom obrazovanja, no samopouzdanje i kompetencija najviše ovise o kliničkoj izloženosti. Nužne su kurikularne reforme koje naglašavaju ranu i ponavljanu kliničku praksu te integrirano poučavanje teorije i prakse. Simulacije, učenje temeljeno na slučajevima i mentorstvo mogu pomoći u premošćivanju jaza između teorije i prakse te bolje pripremiti buduće kliničare
GNSS RTK surveying under enhanced ionospheric activity conditions
Globalni navigacijski satelitski sustavi (GNSS) omogućuju precizno pozicioniranje u mnogim industrijama, no njihovu pouzdanost mogu narušiti ionosferski poremećaji uzrokovani Sunčevom aktivnošću, koji ometaju radio signale. Ovaj diplomski rad analizira utjecaj ionosfere na GNSS RTK mjerenja te ispituje učinkovitost tehnologije IonoGuard, razvijene od strane tvrtke Trimble Inc., u ublažavanju tih utjecaja. U prvom dijelu provedena su mjerenja na tri lokacije (udaljenosti 8 km, 16 km i 24 km od bazne stanice), koja su pokazala povećanje rasapa s udaljenošću, ali nisu omogućila izravnu usporedbu s/bez IonoGuard-a. U drugom dijelu korištena je poboljšana metodologija: na dvjema lokacijama (24 km i 33 km) radila su po dva prijamnika – jedan s uključenim IonoGuard-om, drugi bez. Rezultati pokazuju da IonoGuard poboljšava stabilnost pozicioniranja tijekom izražene ionosferske aktivnosti. Također je potvrđeno da udaljenost od bazne stanice i ionosferski indeks (I95) znatno utječu na kvalitetu rješenja. Zaključno, iako IonoGuard može imati pozitivan učinak, njegova učinkovitost ovisi o vanjskim uvjetima te su potrebna daljnja istraživanja za optimizaciju primjene u stvarnim situacijama
Aminonaphthalene and aminobiphenyl photoremovable protecting groups
U okviru ovog doktorskog rada razvijene su nove fotokemijski uklonjive zaštitne skupine (PPG) s potencijalnom primjenom u organskoj sintezi i biologiji koje se temelje na različito supstituiranom aminonaftalenskom i aminobifenilnom kromoforu. Modelni spojevi aminonaftalena i aminobifenila pripravljeni su u obliku metilnih etera i acetilnih estera (fotokavezi) za izučavanje eliminacije alkohola, odnosno karboksilnih kiselina. Njihova priprava provedena je standardnim metodama sintetske organske kemije, pri čemu je strategija njihove sinteze temeljena na dobivanju različito supstituiranih alkohola aminonaftalena i aminobifenila koji su korišteni kao njihovi međuprodukti. Aminonaftalenski kromofori pokazuju maksimume u apsorpcijskom spektru pri 325 – 360 nm, dok aminobifenilni pri 280 – 315 nm te ih je moguće pobuđivati primjenom UV-A ili bliskog vidljivog zračenja u području valnih duljina 350 – 400 nm. Fotofizička svojstva fotokaveza određena su stacionarnom i vremenski razlučenom fluorescencijom te su korelirana s fotokemijskom reaktivnošću. Fotokemijska reaktivnost fotokaveza studirana je provedbom preparativnih osvjetljavanja u MeCN i MeCN-H2O (1:1) te izolacijom fotoprodukata. Utvrđeno je da su gotovo svi fotokavezi fotokemijski reaktivni u vodenom mediju, pri čemu su reakcije acetilnih estera učinkovitije u odnosu na metilne etere. Izolacijom fotoprodukata ustanovljeno je da većina aminonaftalenskih i aminobifenilnih fotokaveza podliježe reakciji fotohidrolize, osim u slučaju etera 8, 14 i 33, kod kojih je primijećeno da dolazi do fotokemijske reakcije N-demetiliranja. Na temelju kvantnih prinosa reakcije eliminacije acetata, uočeno je da aminobifenilni fotokavezi učinkovitije podliježu eliminaciji acetata (Φr = 0,04 – 0,32) u odnosu na aminonaftalenske fotokaveze (Φr = 0,01 – 0,22). Nadalje, studiranjem mehanizma fotokemijske reakcije cijepanja ustanovljeno je da aminonaftalenski i aminobifenilni esteri podliježu homolitičkoj reakciji cijepanja u singletnom pobuđenom stanju, dajući radikalske parove, koji naknadnim procesom prijenosa elektrona daju karbokatione i supstrate u obliku karboksilata. Slobodni radikali detektirani su laserskom pulsnom fotolizom i u vodenim otopinama pokazuju maksimume apsorpcije pri 340, 450 i 500 nm te vremena života od 10 – 100 µs. Potencijalna primjenjivost aminonaftalenskih i aminobifenilnih PPG u organskoj sintezi i biologiji prikazana je na nekoliko primjera eliminacije karboksilnih kiselina, uključujući biološki aktivne molekule (nesteroidni protuupalni lijekovi, neurotransmiter GABA i aminokiselina) i alkohole, uključujući ugljikohidrate. Dodatno, uspješno je provedena selektivna eliminacija aminonaftalenskog PPG u prisutnosti hidroksianilinskog PPG što ukazuje na kromo-ortogonalnu reakciju eliminacije.The PhD thesis features new photoremovable protective groups (PPGs) based on differently substituted aminonaphthalene and aminobiphenyl chromophores, with potential application in organic synthesis and biology. Model compounds of aminonaphthalenes and aminobiphenyls were prepared in the form of methyl ethers and acetyl esters (photocages) for the decaging study of alcohols and carboxylic acids, respectively. Their synthesis followed conventional methods in synthetic organic chemistry, whereby synthetic strategy was based on the preparation of differently substituted aminonaphthalene and aminobiphenyl alcohols, which were used as intermediates. Aminonaphthalene chromophores exhibit absorption maxima at 325 – 360 nm, while aminobiphenyl chromophores at 280 – 315 nm, and can be excited by UV-A or near-visible radiation in the 350 – 400 nm wavelength range. The photophysical properties of the photocages were investigated by steady-state and time-resolved fluorescence spectroscopy and were correlated with their photochemical reactivity. The photochemical reactivity of photocages was studied by preparative irradiations in MeCN and MeCN-H2O (1:1) and isolation of the photoproducts. The results showed that nearly all photocages are photochemically reactive in aqueous medium, with acetyl esters showing greater efficiency than methyl ethers. Analysis of the isolated photoproducts revealed that most of the aminonaphthalene and aminobiphenyl photocages underwent photohydrolyses, except for ethers 8, 14, and 33, which underwent photochemical N-demethylation reaction. Based on the quantum yields for the acetate elimination, the aminobiphenyl photocages react more efficiently (Φr = 0.04 – 0.32) than aminonaphthalene photocages (Φr = 0.01 – 0.22). Furthermore, mechanistic studies of the photoreactions revealed that aminonaphthalene and aminobiphenyl esters undergo homolytic cleavage on the single excited state surface, leading to the formation of radical pairs, which is followed by electron transfer giving the carbocations and substrates in the form of carboxylates. Free radicals were detected by laser flash photolysis, exhibiting absorption maxima at 340, 450, and 500 nm in aqueous solutions, with lifetimes ranging from 10 – 100 μs. The potential applicability of aminonaphthalene and aminobiphenyl PPGs in organic synthesis and biology was demonstrated through several examples of the photo-release of carboxylic acids, including biologically active molecules (nonsteroidal anti-inflammatory drugs, the neurotransmitter GABA, and amino acids), and alcohols, including carbohydrates. Furthermore, the selective removal of aminonaphthalene PPG in the presence of hydroxyaniline PPG was demonstrated, indicating their chromo-orthogonal elimination
Electrochemical sensors for biomedical applications
Senzori su uređaji ili naprave kojima je moguće ustanoviti postojanje mjerljivog svojstva te se pomoću njih utvrđuje kvantitativna vrijednost praćene fizikalne veličine. Rad elektrokemijskih senzora temelji se na prepoznavanju analita kroz aktivni sloj materijala koji sačinjava senzor, odnosno elektrokemijski senzori transformiraju učinak elektrokemijske interakcije analit – elektroda u koristan mjerljivi signal. Pregled razvoja analitičke kemije pokazuje kako unutar područja kemijskih senzora, najveći razvoj pokazuje područje elektrokemijskih senzora. Navedeni senzori imaju širok spektar primjene, a jedan od njih je i primjena u biomedicini. Elektrokemijski senzori koji se primjenjuju u biomedicini su posebni elektronički uređaji koji mogu pretvoriti biomedicinske signale u lako mjerljive električne signale. Biomedicinski senzori ključna su komponenta različitih medicinskih dijagnostičkih instrumenata i opreme. Razvoj i istraživanje biosenzora popularno je znanstveno i tehnološko područje na presjeku prirodnih i tehničkih znanosti (biologija, kemija, kemijsko inženjerstvo, znanost o materijalima, elektronika i fizika) u kojem je obavezan multidisciplinaran pristup. Svaki napredak u tom polju imat će veliki utjecaj na budućnost dijagnostike i liječenja bolesti. Područja personalizirane i preventivne medicine, dijagnostike i otkrića lijekova imat će pozitivan doprinos od novih senzorskih tehnologija.Sensors are devices by which it is possible to establish the existence of a measurable property and use them to determine the quantitative value of the monitored physical quantity. Electrochemical sensors principle is based on the recognition of analytes through the active layer of the sensor material, for example electrochemical sensors transform the effect of electrochemical interaction of analyte - electrode into a useful measurable signal. A review of the development of analytical chemistry shows that within the field of chemical sensors, the field of electrochemical sensors demonstrates the greatest development. That type of sensors has a wide range of applications, including the application in biomedicine. Electrochemical sensors used in biomedicine are special electronic devices that can convert biomedical signals into easily measurable electrical signals. Biomedical sensors are a key component of various medical diagnostic instruments and equipment. The development and research of biosensors is a popular scientific and technological field at the intersection of natural and technical sciences (biology, chemistry, chemical engineering, materials science, electronics and physics) in which a multidisciplinary approach is mandatory. Any progress in this field will have a major impact on the future of disease diagnosis and treatment. The fields of personalized and preventive medicine, diagnostics and drug discovery will have a positive contribution from new sensor technologies
Application of digital technologies in recognizing and eliminating lean wastes
Tema ovog završnog rada je primjena digitalnih tehnologija u prepoznavanju i otklanjanju Lean gubitaka. Glavni cilj Lean menadžmenta je strateško preoblikovanje i poboljšanje proizvodnih i poslovnih sustava, a kako bi to bilo izvedivo potrebno je pronaći sve vrste organizacijskih gubitaka. Otkrivanjem svakog gubitka u trenutku njegova pojavljivanja sprječava se njegov negativni utjecaj na proces proizvodnje. U sklopu Industrije 4.0 razvijaju se mnoge digitalne tehnologije koje pomažu u vizualizaciji Lean gubitaka.
LeInd 4.0 je sustav koji istovremeno koristi principe Lean menadžmenta i digitalnu tehnologiju kako bi na vrijeme prepoznao i otklonio Lean gubitke s ciljem povećanja kvalitete proizvodnje te uštede vremena i novca. Na primjeru proizvodnog poduzeća prikazan je razvijeni LeInd 4.0 sustav.Theme of this final thesis is application of digital technologies in recognizing and eliminating
Lean wastes. Main goal of Lean management is strategic transformation and improvement of
manufacturing and business systems, and for that to be viable, it is a must to find all
organisational wastes. Detection of every waste in the moment of its occurrence prevents
negative effects on manufacturing process. Within Industry 4.0, plenty of digital technologies
are developing that can help in visualization of Lean wastes.
LeInd 4.0 is a system which simultaneously uses principles of Lean management and digital
technologies to recognize and eliminate Lean wastes with a goal to improve quality of
production and save time and money
Contribution of Parental Practices to the Positive Development of Adolescents
Cilj ovog diplomskog rada bio je ispitati ulogu roditeljskih praksi, odnosno dimenzija roditeljskog nadzora i roditeljskog prihvaćanja i odbijanja, u pozitivnom razvoju adolescenata Točnije, utvrditi odnose roditeljskog nadzora i roditeljskog prihvaćanja i odbijanja s čimbenicima „5C“ modela pozitivnog razvoja. Istraživanje je provedeno u okviru većeg znanstvenog projekta „Testiranje 5c modela pozitivnog razvoja mladih: tradicionalno i digitalno mobilno mjerenje (P.R.O.T.E.C.T.)“, čiji je nositelj Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Za potrebe ovog istraživanja izdvojen je uzorak od 653 učenika trećih razreda srednjih škola varaždinske županije. Specifičnosti pozitivnog razvoja adolescenata i njihovih percepcija roditeljskih praksi njihovih roditelja mjerene su Upitnikom roditeljskog nadzora (Stattin i Kerr, 2000) i Skalom percepcije roditeljskog ponašanja (Macuka, 2007), dok su glavni kontstrukti ispitivani Kratkom verzijom upitnika pozitivnog razvoja (Geldhof i sur., 2014). Dobiveni rezultati ukazuju da adolescenti u prosjeku najviše percipiraju roditeljsko znanje (M= 3.66, SD= 0.78) i samootkrivanje (M= 3.66, SD= 0.86) kao oblike roditeljskog nadzora, dok je u prosjeku slabije doživljavaju pretjeranu kontrolu (M= 2.16, SD= 0.89). Također, rezultati ukazuju da postoje statistički značajne pozitivne povezanosti između dimenzija roditeljskog nadzora i čimbenika „5C“ modela, osim pretjerane roditeljske kontrole koja je statistički značajno negativno povezana s istim čimbenicima. Isto su tako utvrđene statistički značajne pozitivne povezanosti između prihvaćanja od strane oca i majke te čimbenika „5C“ modela, dok su između odbijanja od strane oca i majke i navedenih čimbenika utvrđene statistički značajne negativne povezanosti. Nadalje, utvrđene su rodne razlike u povezanosti između dimenzija roditeljskog nadzora i čimbenika pozitivnog razvoja. Pri čemu su rezultati pokazali da su kod mladića utvrđene statistički značajne povezanosti za gotove sve dimenzije roditeljskog nadzora i čimbenike „5C“ modela, ali kod djevojaka se neke povezanosti nisu pokazale statistički značajnima. Zajedničko im je to što nije utvrđena statistički značajna povezanost između dimenzije roditeljske kontrole i čimbenika samosvijesti, a odnosi su nešto snažniji kod mladića nego djevojaka. Rodne razlike u povezanosti ukazuju da su kod mladića utvrđene su statistički značajne pozitivne povezanosti između prihvaćanja od strane oba roditelja i svih čimbenika „5C“ modela i statistički značajne negativne povezanosti između odbijanja od strane oba roditelja i svih čimbenika pozitivnog razvoja. Za razliku od mladića, kod djevojaka nisu utvrđene statistički značajne povezanosti između svih varijabla.
Rezultati ovog rada mogu doprinijeti boljem razumijevanju utjecaja roditeljskog nadzora i roditeljskog prihvaćanja i odbijanja kao roditeljskih praksi na pozitivan razvoj adolescenata i samim time pružiti smjernice za preventivno djelovanje u kontekstu obitelji i roditeljstva. Također, postavljaju temelj za kreiranje strategija i intervencija usmjerenih roditeljima i obitelji u svrhu osiguravanja pozitivnih razvojnih ishoda kod djece i mladih.The aim of this thesis was to examine the role of parental practices, specifically the dimensions of parental monitoring and parental acceptance and rejection, in the positive development of adolescents. More precisely, the study aimed to determine the relationships between parental monitoring, parental acceptance and rejection, and the factors of the "5C" model of positive development.The research was conducted within a larger scientific project, "Testing the 5C Model of Positive Youth Development: Traditional and Digital Mobile Measurement (P.R.O.T.E.C.T.)", led by the Faculty of Education and Rehabilitation Sciences. For the purpose of this study, a sample of 653 third-grade high school students from Varaždin County was selected. The specifics of positive youth development and their perceptions of their parents' practices were measured using the Parental Monitoring Questionnaire (Stattin & Kerr, 2000) and the Parental Behavior Perception Scale (Macuka, 2007), while the main constructs were assessed using the Short Form of the Positive Youth Development Questionnaire (Geldhof et al., 2014). The results indicate that, on average, adolescents perceive parental knowledge (M = 3.66, SD = 0.78) and self-disclosure (M = 3.66, SD = 0.86) as the most common forms of parental monitoring, while over-control is perceived less frequently (M = 2.16, SD = 0.89). Furthermore, the results show statistically significant positive correlations between the dimensions of parental monitoring and the factors of the "5C" model, except for excessive parental control, which is statistically significantly negatively correlated with these factors. Statistically significant positive correlations were also found between acceptance by both the father and the mother and the "5C" model factors, while statistically significant negative correlations were found between rejection by both parents and these factors. Additionally, gender differences were found in the correlations between the dimensions of parental monitoring and the factors of positive development. The results showed that, for boys, there were statistically significant correlations for almost all dimensions of parental monitoring and the "5C" model factors, while for girls, some correlations were not statistically significant. Both groups shared a lack of statistically significant correlation between the dimension of parental control and the factor of self-awareness, with the relationships being slightly stronger for boys than for girls. Gender differences in correlations indicate that boys showed statistically significant positive correlations between acceptance by both parents and all factors of the "5C" model and statistically significant negative correlations between rejection by both parents and all factors of positive development. In contrast, for girls, not all variables were found to be statistically significantly correlated.
The results of this study can contribute to a better understanding of the impact of parental monitoring and parental acceptance and rejection as parenting practices on the positive development of adolescents, thereby providing guidelines for preventive action in the context of family and parenting. Additionally, they lay the foundation for the creation of strategies and interventions aimed at parents and families to ensure positive developmental outcomes for children and youth