University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
Application of yarn with Children of Early and Preschool age
No full textVuna je predivo čije su glavne karakteristike težina, sadržaj vlakna, tekstura i boja. Pošto je vuna raznolika može se iskoristiti prilikom izvedbe različitih aktivnosti kao što su lijepljenje vune prema oblicima, vježbanje vezanja obuće, omatanje predmeta, izrada 3D oblika, raspletanje paukove mreže i mnoge druge. Jedna od aktivnosti s vunom koja je u prošlosti bila popularnija je „Kolariću, Paniću“ u kojoj je cilj prenijeti vunu na vlastite ruke prateći uzorke koji se s vremenom ponavljaju, a da se vuna ne zapetlja i tako onemogući stvaranje idućeg uzorka.
Ručni radovi koji se mogu naučiti djecu rane i predškolske dobi su heklanje, pletenje, tkanje, vezenje i filcanje, od kojih svaka od njih utječe na fine motoričke sposobnosti, koordinaciju oko-ruka, prostorne odnose, matematičke i logičke vještine i kreativnost. Osim toga, uče ih osobinama kao što su strpljivost, koncentracija, planiranje, organiziranje i samopoštovanje. Svaki od navedenih ručnih radova tijekom izrade koristi određeni alat u izvođenju, a svaki je od njih usmjeren na razvoj fine motorike prstiju i šake te okulomotornu koordinaciju na svoj različit način te potiče i koordinaciju, kreativnost, matematičke kompetencije i razvoj osjetila opipa.
Djecu treba potaknuti na učenje na pravi način aktivnim činjenjem, te ih motivirati i dati prostor za istraživanje novih predmeta i izazova koje postavljamo pred njih. U radu s djecom treba se fokusirati na njihovo prijašnje znanje i na pravilan način pobudit njihov interes, te nakon što su ovladali nekom od aktivnosti naučiti ih da usvojene vještine upotrijebi u životu i potiče vlastitu kreativnost te izgrađuje pozitivnu sliku vlastitih sposobnosti i vrijednosti.Yarn is a fleece whose main characteristics are weight, fiber content, texture and color. Since yarn is diverse, it can be used when performing various activities such as gluing yarn according to shapes, practicing tying shoes, wrapping objects, making 3D shapes, unraveling spider webs and many others. One of the activities with yarn that was more popular in the past is "Kolarić, Panić" in which the goal is to transfer yarn to one's own hands by following patterns that are repeated over time, without the yarn tangling and thus preventing the creation of the next pattern.
Handicrafts that can be taught to children of early and preschool age are crocheting, knitting, weaving and embroidery, each of which affects fine motor skills, eye-hand coordination, spatial relations, mathematical and logical skills and creativity. In addition, they taught traits such as patience, concentration, planning, organizing and self-esteem. Each of
these handicrafts uses a specific tool in execution during the construction, and each of them is focused on the development of fine motor skills of fingers and hands and oculomotor coordination in its own way and encourages coordination, creativity, mathematical competence and the development of the senses of touch.
Children should be encouraged to learn in the right way by actively doing so, and motivate them and give space to explore new objects and challenges that we pose to them. In working with children, it is necessary to focus on their previous knowledge and properly arouse their interest, and after they have mastered one of the activities, teach them to use the acquired skills in life and encourage their own creativity and build a positive image of their own abilities and values
Autism spectrum disorder
No full textOvaj završni rad pruža sveobuhvatan pregled autizma, fokusirajući se na razumijevanje poremećaja iz spektra autizma (ASD), dijagnostiku, terapiju i utjecaj na obitelj. Rad započinje povijesnim pregledom otkrića i razumijevanja autizma, naglašavajući napredak u istraživanju i svijesti o ovom složenom poremećaju. Detaljno je objašnjena definicija autizma prema dijagnostičkim priručnicima poput DSM-5 uz naglasak na ključne kriterije za dijagnozu. Nadalje, rad se bavi genetskim čimbenicima i nasljeđivanjem autizma, ističući važnost razumijevanja genetske osnove poremećaja. Također je naglašen utjecaj okolišnih čimbenika na razvoj autizma, istražujući moguće faktore rizika poput prenatalnih uvjeta, izloženosti toksinima i drugih okolišnih čimbenika. U radu su detaljno opisani simptomi autizma, uključujući poteškoće u socijalnoj interakciji, komunikaciji i ponavljajuće obrasce ponašanja. Razmotrena su i rana prepoznatljiva obilježja autizma te metode procjene rizika koje mogu pomoći u ranom otkrivanju i intervenciji. Dijagnostički postupci za autizam, uključujući različite metode procjene i alate, opisani su kako bi se pružio pregled dostupnih dijagnostičkih pristupa. Naglasak je stavljen na primjenu pristupa primijenjene analize ponašanja (ABA) kao jedne od najučinkovitijih terapijskih metoda. Također su opisane druge metode intervencije, uključujući terapiju govora i jezika, integraciju jezičnih vještina u svakodnevne aktivnosti, terapiju senzorne integracije i individualizirane obrazovne planove (IEP). Ovi pristupi imaju za cilj poboljšanje socijalnih vještina, komunikacije i adaptivnih ponašanja kod osoba s autizmom. Nadalje, rad istražuje utjecaj autizma na roditelje, braću i sestre autističnog djeteta. Obrađuje se emocionalni i psihološki teret koji roditelji nose, kao i izazovi s kojima se suočavaju braća i sestre. Naglašava se važnost podrške obitelji, edukacije i resursa kako bi se olakšalo suočavanje s izazovima autizma i poboljšala kvaliteta života svih članova obitelji. U zaključku se ističe potreba za rano prepoznavanje, dijagnostiku i individualiziranu terapiju autizma, kao i važnost kontinuirane podrške obiteljima i inkluzivnog okruženja u zajednici. Ovaj rad pridonosi boljem razumijevanju autizma i promovira holistički pristup skrbi i podrške osobama s autizmom i njihovim obiteljima.This thesis provides a comprehensive overview of autism, focusing on autism spectrum disorder (ASD) understanding, diagnosis, therapy and impact on the family. The thesis begins with a historical overview of the discovery and understanding of autism, highlighting advances in research and awareness of this complex disorder. The definition of autism according to diagnostic manuals such as DSM-5 is explained in detail, highlighting the key criteria for diagnosis. Furthermore, the thesis deals with genetic factors and the inheritance of autism, emphasizing the importance of understanding the genetic basis of the disorder. The impact of environmental factors on the development of autism is also emphasized, exploring possible risk factors such as prenatal conditions, exposure to toxins and other environmental factors. Symptoms of autism, including difficulties in social interaction, communication and repetitive behavior patterns, are described in detail. Early recognizable features of autism and risk assessment methods that can help in early detection and intervention are also discussed. Diagnostic procedures for autism, including various assessment methods and tools, are described to provide an overview of available diagnostic approaches. Emphasis is placed on applying the applied behavior analysis (ABA) approach as one of the most effective therapeutic methods. Other intervention methods are also described, including speech and language therapy, integration of language skills into daily activities, sensory integration therapy, and individualized education plans (IEPs). These approaches aim to improve social skills, communication and adaptive behaviors in people with autism. Furthermore, the thesis explores the impact of autism on the parents, siblings of an autistic child. The emotional and psychological burden that parents bear, as well as the challenges that siblings face, are addressed. It emphasizes the importance of family support, education and resources to help cope with the challenges of autism and improve the quality of life for all family members. The conclusion highlights the need for early recognition, diagnosis and individualized therapy of autism, as well as the importance of continuous support for families and an inclusive environment in the community. This thesis contributes to a better understanding of autism and promotes a holistic approach to care and support for people with autism and their families
Alternative Pedagogical Conceptions
No full textZbog nezadovoljstva postojećim programima u sustavu odgoja i obrazovanja, početkom dvadesetog stoljeća dolazi do preobrazbi istog. Predlažu se pedagoški koncepti kojima je cilj utemeljenje odgoja koji je bliži individualnoj prirodi djeteta i njegovim potrebama. Pokret reformne pedagogije obilježio je početak dvadesetog stoljeća pa tako nastaju novi pedagoški
koncepti, od kojih su najzastupljeniji i najznačajniji Montessori, Waldorf, Reggio i Agazzi, a u ovom radu naglasak je na Montessori i Waldorfu. Ono što je zajedničko svim navedenim alternativnim pedagoškim koncepcijama jest usmjerenost na dijete koje je u središtu zanimanja, njegovu dobrobit i cjelovit razvoj. Temelje se na pružanju slobode djetetu, poticanju samostalnosti, omogućavanju istraživanja i aktivnog učenja putem iskustva, razvoju odgovornosti.
Cilj ovog završnog rada je pobliže analizirati i upoznati karakteristike i temelje Montessori i waldorfske pedagogije. Maria Montessori utemeljila je Montessori pedagogiju, a Rudolf Steiner waldorfsku pedagogiju. Montessori je zagovarala pružanje potpune slobode djetetu te je vjerovala kako djeca imaju prirođene snage za samorazvoj koje se aktiviraju ako su djeca okružena povoljnom okolinom. Protivila se direktnoj pomoći odgojitelja jer je smatrala kako djeca žele biti samostalna i kako je to najbolje za njihov razvoj. Steiner je smatrao kako pravi pedagoški koraci nastaju samoodgojem odgojitelja, razvijanjem njegove intuicije i osluškivanjem onoga što se zbiva u samom djetetu. Montessori i Steiner smatrali su kako je odgojitelj uzor po kojem djeca uče te kako mora pažljivo birati svoja ponašanja i reakcije.
Materijal je vrlo važan aspekt u obje pedagogije pa je tako za Montessori pedagogiju karakterističan izvorni Montessori materijal, a za waldorfsku pedagogiju isključivo prirodni materijali koji pomažu u odgoju svih osjetila djeteta. Obje pedagogije smatraju kako je važno osluškivati prirodu i volju djeteta i pružiti mu slobodu u aktivnostima kako bi se ono razvilo u samostalno i sposobno biće.Because of dissatisfaction with the existing programs in the system of education, at the beginning of the 20th century it was transformed. Pedagogical concepts aimed at establishing an education that is closer to the individual nature of the child and its needs. The movement of reform pedagogy marked the beginning of the 20th century, creating new pedagogical concepts, of which Montessori, Waldorf, Reggio and Agazzi are the most represented and most significant, and the emphasis in this paper is on Montessori and Waldorf. What is common to all these alternative pedagogical concepts is the focus on the child who is at the centre of interest, its well-being and its overall development. They are based on the provision of freedom to the child, the encouragement of autonomy, the provision of research and active learning through experience, the development of responsibility.
The aim of this final paper is to analyze and learn more about the characteristics and foundations of Montessori and Waldorf pedagogy. Maria Montessori founded the Montessori pedagogy and Rudolf Steiner founded the Waldorf pedagogy. Montessori advocated giving full freedom to the child and believed that children have innate self-development forces that are activated if children are surrounded by a favourable environment. She objected to the direct help of the educators because she felt that children wanted to be independent and that this was best for their development. Steiner felt that real pedagogical steps resulted from self - training, developing his intuition, and listening to what was happening in the child itself. Both Montessori and Steiner felt that a teacher was a role model for children to learn from and that he had to choose his ways and reactions carefully. Material is a very important aspect in both pedagogies, so Montessori pedagogy is characterized by original Montessori material, and for Waldorf pedagogy only natural materials that help to raise all the senses of the child. Both pedagogies feel that it is important to listen to the nature and will of the child and give him freedom of action in order for it to develop into an independent and capable being
The role of the preschool teacher in the artistic expression of the child
No full textCilj ovog rada jest pobliže objasniti ulogu odgojitelja u likovnom izražavanju djeteta. Likovno izražavanje je proces koji ima značajan i pozitivan utjecaj na cjelokupan razvoj djeteta. Budući da su odgojitelji odgovorni za obrazovanje te odgoj djece u ranom i predškolskom razdoblju, važno je da budu svjesni svoje uloge i kod likovnog stvaralaštva jer time pridonose kvaliteti svog rada. Kvalitetni odgojitelji svojim postupcima omogućuju kvalitetni odgoj i obrazovanje. Polazište njihovog rada je posjedovanje dobro razvijenih kompetencija. U procesu likovnog izražavanja odgojitelji su ti koji trebaju omogućiti prikladne materijalne uvjete, trebaju znati prepoznati načine kojima potiču, odnosno ometaju dječje stvaralaštvo. Kako bi do likovnog izražavanja uopće došlo, potrebno je osmisliti dobru motivaciju te poznavati karakteristike razvojnih faza svakog djeteta. Naravno, uz odgojitelje, bitnu ulogu imaju i roditelji te okolina, a zadaća odgojitelja je uspostaviti suradnju s njima. Naposljetku je bitno da odgojitelji znaju na koji će način procijeniti dječji rad s ciljem napretka u budućnosti.The aim of this paper is to further explain the role of preschool teachers in a child's artistic expression. Artistic expression is a process that has a significant positive impact on the overall development of a child. Since preschool teachers are responsible for the education and upbringing of children in early and preschool years, it is important for them to be aware of their role in artistic expression and strive for the quality of their work accordingly. Quality preschool teachers enable quality education and upbringing through their actions. The basis of their work lies in possessing good personal competencies. In the process of artistic expression, preschool teachers are the ones who should provide appropriate material conditions. They should know how to recognize ways in which they encourage or hinder children's creativity. In order for artistic expression to occur at all, it is necessary to devise good motivation and be familiar with the characteristics of each child's developmental stages. Of course, besides preschool teachers, parents and the environment also play an important role, and it is the task of preschool teachers to establish collaboration with them. After all, it is important for preschool teachers to know how to assess children's work in order to facilitate future progres
Prehrana kod djece predškolske dobi
No full textPravilna prehrana ključna je za održavanje zdravog tijela. Uz pravilnu prehranu čovjek jača sposobnost suprotstavljanja infekcijama. Međutim, mnogi se pojedinci odriču zdrave prehrane iz različitih razloga, uključujući nedostatak znanja, naporan raspored i iscrpljenost. Pravilna prehrana je od izuzetne važnosti, posebice u dječjoj dobi, kada je ključan pravilan rast i razvoj organizma.
Svrha pisanja ovog završnog rada je navesti sve bitne činjenice koje se tiču zdrave prehrane. Ovaj rad se sastoji od osam poglavlja i naglašava ključnu ulogu koja hrana ima za ljudsko zdravlje. Naglašavaju se razlozi za zdravu prehranu, a u prvom dijelu rada pobliže su obrađeni svi nutritivni aspekti prehrane, pri čemu se posebno ističu bjelančevine, ugljikohidrati, zdrave masti, vitamini i minerali. Daljnjim istraživanjem dan je uvid u pravilnu prehranu djece od samog početka, odnosno od samog začeća. Također se navodi važnost pravilne prehrane kako u dojenačkoj dobi tako i u predškolsko doba. Navodi se i piramida pravilne prehrane, koja je napravljena kao smjernica onoga što bismo trebali konzumirati. Zatim se obrađuje utjecaj nepravilne prehrane i njezini poremećaji. U tom dijelu navodimo moguće alergije, opstipacija, kronični proljev, pretilost i pothranjenost te utjecaj bijelog šećera i prerađene hrane na ljudski organizam.
Dakle, pretilost i loša prehrana predstavljaju ozbiljne zdravstvene izazove. Nezdrava prehrana, obilje šećera i masti, doprinosi višku tjelesne mase i povećava rizik od dijabetesa, srčanih bolesti te drugih problema. Poznavanje i svjesnost o važnosti zdrave prehrane potrebni su kako bi prevenirali pretilost i očuvali zdravlje. Promicanje uravnotežene prehrane bogate raznovrsnim namirnicama od velike je važnosti za sprječavanje negativnih posljedica loše prehrane.Proper nutrition is key to maintaining a healthy body. Proper nutrition strengthens the ability to counteract infections. However, many individuals give up healthy eating for a variety of reasons, including lack of knowledge, a busy schedule, and exhaustion. Proper nutrition is of utmost importance, especially in childhood, when proper growth and development of the body is crucial.
The purpose of writing this final paper is to state all the essential facts concerning healthy eating. This paper consists of eight chapters and emphasizes the key role that food plays for human health. The reasons for a healthy diet are emphasized, and in the first part of the paper, all nutritional aspects of the diet are more closely covered, with proteins, carbohydrates, healthy fats, vitamins and minerals particularly prominent. Further research gives an insight into the proper nutrition of children from the very beginning, i.e. from conception. It also states the importance of proper nutrition both in infancy and preschool, and cites the pyramid of proper nutrition, which was made as a guideline of what we should consume. Then the impact of improper nutrition and its disorders is processed. In this section we list possible allergies, constipation, chronic diarrhea, obesity and malnutrition, as well as the impact of white sugar and processed foods on the human body.
In conclusion, obesity and poor diet pose serious health challenges. Unhealthy diet, plenty of sugar and fat, contributes to excess body mass and increases the risk of diabetes, heart disease and other problems. Knowledge and awareness of the importance of a healthy diet are necessary to prevent obesity and preserve health. Promoting a balanced diet rich in a variety of foods is of great importance for preventing the negative consequences of poor nutrition
Teacher's clothing as a form of non-verbal communication in the Classroom
No full textOdijevanje je oblik neverbalne komunikacije kojim šaljemo poruke o našoj osobnosti i očekivanjima koja imamo od drugih. Stoga je odijevanje i jedan od važnih aspekata neverbalne komunikacije u školskom okruženju. Brojna istraživanja pokazuju da stil odijevanja nastavnika utječe na percepciju učenika o njima te je značajno povezan i s ponašanjima učenika (Rollman, 1980; Joseph, 2017). Prema Bandurinoj teoriji socijalnog učenja (1977) učimo kroz društvene interakcije i pod utjecajem smo ljudi s kojima smo u kontaktu, iz čega proizlazi da i odjeća kao oblik neverbalne komunikacije također oblikuje naše mišljenje o pojedincima, ali utječe i na preuzimanje ili izbjegavanje određenih obrazaca (primjerice stilova odijevanja i sl.). Osim toga, Goffmanova dramaturška teorija (1956/2000) objašnjava kako prikupljamo informacije na temelju „fasade“, u koju spada i odjeća, što nam pomaže da formiramo mišljenje o nekoj osobi i na temelju prikupljenih informacija procijenimo situaciju, predviđamo buduće događaje itd. U Hrvatskoj se rijetko ispitivalo mišljenje nastavnika o odijevanju kao obliku neverbalne komunikacije u razredu, stoga je provedeno kvalitativno istraživanje kojemu je cilj bio ispitati na koji način školski nastavnici percipiraju ulogu odijevanja u neverbalnoj komunikaciji u razredu i kako prema njihovom mišljenu način odijevanja može utjecati na ponašanje učenika. U istraživanju je sudjelovalo 12 nastavnika zaposlenih u dvije škole (jednoj osnovnoj i jednoj srednjoj) Zagrebačke županije. Dio nastavnika ističe važnost odijevanja u te navode i različite načine na koje ono može utjecati na učenike. Drugi dio nastavnika ne smatra odjeću važnom dimenzijom svoje profesionalnosti. Kao problem ispitanici ističu nejasne školske pravilnike i sl. dokumente u kojima nije navedeno što se misli pod „primjereno odijevanje“ nastavnika ili učenika. Rezultati upućuju na nužnost educiranja nastavnika i učenika o važnosti odijevanja kao oblika neverbalne komunikacije u razredu koji nam često pomaže u interpretaciji određenih situacija, ali ponekad može navesti i na krive zaključke.Dressing is a form of nonverbal communication through which we send messages about our personality and expectations we have of others. Therefore, dressing is a significant aspect of nonverbal communication in the school environment. Numerous studies show that the dressing style of teachers influences students' perception of them and is significantly related to students' behavior (Rollman, 1980; Joseph, 2017). According to Bandura's theory of social learning (1977, 1989), we learn through social interactions and are influenced by the people we come into contact with. This implies that clothing, as a form of nonverbal communication, also shapes our perceptions of individuals and impacts the adoption or avoidance of certain patterns (such as dressing styles, etc.). Additionally, Goffman's dramaturgical theory (1956/2000) explains how we gather information based on personal façade, which includes clothing, and how it helps us form opinion about someone and assess situations, predict future events, etc. In Croatia, teachers' opinions on dressing as a form of nonverbal communication in the classroom have rarely been examined. Therefore, a qualitative study was conducted to examine how school teachers perceive the role of attire in nonverbal communication within the classroom, and how, according to their beliefs, dressing styles can influence student behavior. The study involved 12 teachers from two schools (one elementary school and one high school) in the Zagreb County. The findings indicate that some teachers emphasize the importance of dressing in the classroom environment and mention various ways in which it can influence students. On the other hand, another group of teachers does not consider dressing a significant dimension of their professionalism. The participants highlighted unclear school regulations that do not specify what is meant by „appropriate dressing“ for teachers or students as the problem. The results underscore the necessity of educating teachers and students about the importance of dressing as a form of nonverbal communication in the classroom, which often helps us interpret certain situations, but can sometimes lead to wrong conclusions
The importance of play in the development of motor skills of preschool children
No full textS obzirom da igra ima veliku važnost u ranoj i predškolskoj dobi, trebala bi biti što više zastupljena u tjelesnoj aktivnosti djece. Za odgojitelja koji je stručnjak u području odgoja i obrazovanja nužno je dobro poznavanje specifičnosti pojedinih razvojnih razdoblja čovjeka. S obzirom na stečena znanja, odgojitelji odabranim kineziološkim aktivnostima upravljaju procesom tjelesnog vježbanja djece i aktiviraju njihov cjelokupni organizam. Sva razvojna razdoblja imaju različita obilježja koja je potrebno uvažiti zbog uspješnosti u odgojnoobrazovnom procesu, tjelesnom vježbanju i pozitivnom utjecaju na zdravlje djeteta.
Rano i predškolsko razdoblje djeteta s kineziološkog se stajališta očituje u razvoju motorike, morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti koje doživljavaju intenzivne promjene. Odgojitelj zato upravo u ovom periodu treba primijeniti odgovarajuće motoričke igre kako bi se optimalno utjecalo na razvoj motoričkih sposobnosti. Ovaj rad stoga proučava glavne razvojne karakteristike djece predškolske dobi, podjele i važnost igara te ulogu odgojitelja u provođenju i odabiru odgovarajućih kinezioloških igara i sadržaja. Detaljnije su opisane i motoričke sposobnosti na koje se može utjecati u većoj ili manjoj mjeri redovitim tjelesnim vježbanjem ovisno o koeficijentu urođenosti, spolu i životnoj dobi. Uz motoričke sposobnosti, naglasak se stavlja i na utvrđivanje povezanosti igara i njihove funkcije u razvoju tih sposobnosti kod djece predškolske dobi. Kako bi se svaka odabrana igra manifestirala na pravilan način potrebna su specifična znanja i sposobnosti odgojitelja. Sadržaji odabranih kinezioloških igara za djecu rane i predškolske dobi su različite motoričke strukture koje su u skladu s njihovom dobi i mogućnostima. Zbog toga, one doprinose značajnom motoričkom razvoju djeteta.Given that play is of great importance in early and preschool age, it should be represented as much as possible in children's physical activity. For a preschool teacher who is an expert in the field of upbringing and education, it is necessary to have a good knowledge of the specifics of certain periods of human development. With regard to the acquired knowledge, educators use selected kinesiologicy activities to manage the child's physical exercise process and activate their entire organism. All developmental periods have different characteristics that need to be taken into account due to the success in the educational process, physical exercise and positive impact on the child's health.
From a kinesiology point of view, the early and preschool period of a child is manifested in the development of motor skills, morphological features, motor and functional abilities that experience intense changes. Therefore, the educator should apply appropriate motor games in this period in order to optimally influence the development of motor skills. This paper therefore studies the main developmental characteristics of preschool children, the division and importance of games, and the role of educators in the implementation and selection of appropriate kinesiology games and content. Motor abilities that can be influenced to a greater or lesser extent by regular physical exercise are also described in more detail, depending on the coefficient of innateness, gender and age. In addition to motor skills, emphasis is placed on determining the connection between games and their function in the development of these skills in preschool children. In order for each chosen game to manifest itself in a proper way, specific knowledge and abilities of the educator are needed. The contents of selected kinesiology games for children of early and preschool age are different motor structures that are in accordance with their age and capabilities. Because of this, they contribute to the significant motor development of the child
Parents' attitides on cooperation of family and preschool institution
No full textOvaj se rad detaljnije bavi problematikom suradnje između obitelji i ustanove za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, utjecajem tih dviju odgojnih sredina, važnijim značajkama, barijerama i preduvjetima za ostvarivanje partnerskog odnosa te različitim modalitetima suradnje. U dječjim se vrtićima odvija odgojno-obrazovni rad s djecom rane i predškolske dobi koja dolaze iz različitih obiteljskih okruženja, stoga bi odgojno-obrazovni djelatnici trebali prema svojoj profesionalnoj ulozi stvoriti kulturu vrtića i uvjete koji će odgovarati na sve dječje potrebe, kao i na prava i potrebe djetetove obitelji. Roditelji najviše komuniciraju s odgojiteljima njihove djece, a kako bi bilo moguće razviti suradničke odnose između obitelji i odgojno-obrazovnih djelatnika od iznimne je važnosti obostrana spremnost na suradnju. Stvaranje suradničkih odnosa između obitelji i ustanove za rani i predškolski odgoj i obrazovanje predstavlja ulogu svih odgojnoobrazovnih djelatnika, a ovisi o individualnim čimbenicima svih aktera te o samoj kulturi vrtića. Postoje različiti modaliteti suradnje u kojima roditelji mogu imati pasivnu ili aktivnu ulogu. Sve je veći naglasak na modalitetima u kojima roditelji zauzimaju aktivnu ulogu te koji suradničke odnose unaprjeđuju do razine partnerstva. Roditelji i odgojno-obrazovni djelatnici trebali bi biti senzibilizirani za dječje potrebe te imati razvijene kompetencije koje im omogućuju stvaranje uvjeta za kontinuiranu suradnju koja predstavlja jedan od važnijih preduvjeta za osiguravanje cjelokupnog razvoja djeteta.
U ovom se radu nastojalo ispitati mišljenje roditelja o suradnji s ustanovom za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Istraživali su se stavovi roditelja o suradnji s odgojiteljima i stručnim suradnicima dječjeg vrtića te općenito o važnosti suradnje između obitelji i dječjeg vrtića kao i utjecaju suradnje na dijete. Istraživanje je provedeno na uzorku od 102 ispitanika, roditelja djece koja polaze dječji vrtić, a mjerni instrument koji je korišten za potrebe istraživanja jest anketni upitnik. Analizom dobivenih rezultata nisu pronađene statistički značajne razlike spram dobi, obrazovanja i dužine suradnje ispitanika s ustanovama za rani i predškolski odgoj i obrazovanje.This M.A. thesis deals with and explores the issue of cooperation between the family and the institution for early and preschool education, the influence of these two educational environments, its most relevant features, barriers and prerequisites for the realization of such a partnership and different modalities of cooperation. In kindergartens, educational work with children of early and preschool age, who come from different family environments, takes place. Consequently, according to their professional role, educational workers should create a kindergarten culture and conditions that will respond to all children's needs, as well as their rights and the needs of the child's family. It is a fact that parents mainly communicate with their child’s educators, and in order to develop a collaborative relationship between families and educational staff, mutual willingness to cooperate is of extreme importance. The creation of cooperative relations between the family and the institution for early and preschool education represents the role of all educational workers, and it depends on the individual factors of all its actors and on the culture of the kindergarten itself. Furthermore, various modalities of cooperation in which parents can play a passive or active role are known to exist. There is an increasing emphasis on modalities in which parents take an active role, and which advance the collaborative relationships to the level of partnership. Hornby's model is discussed as the most suitable model of parental participation, according to which parents choose how to get involved in the work of the educational institution. Parents, as well as educational workers, should be sensitized to children's needs, and possess developed competencies that enable them to create conditions for continuous cooperation, which is certainly one of the most important prerequisites for ensuring the overall development of a child.
In this M.A. thesis, an attempt was made to examine the opinion of parents on the cooperation with an institution for early and preschool education. Parental attitudes towards the cooperation with educators and kindergarten professionals and on the importance of cooperation between family and kindergarten, as well as the impact of cooperation on the child, were investigated. The research was conducted on a sample of 102 respondents, who were the parents of children attending kindergarten, whereas the measuring instrument used for the purposes of the research was a questionnaire. There were no statistically significant differences with regard to age, education and length of cooperation of the respondents with institutions for early and preschool education found in the analysis
Role of a doll in the upbringing and education of preschool children
No full textTema ovog rada je uloga lutke u odgoju i obrazovanju djece predškolske dobi. Cilj ovog rada je pokazati koliko važnu ulogu imaju lutke, a samim time i lutkarstvo, u predškolskom odgoju i od kakve sve koristi može biti u rukama djece i dobro obrazovanog odgojitelja. Lutkarstvo postoji dugi niz stoljeća i lutke su korištene u raznim vrstama kazališta. Ono istovremeno ujedinjuje razne vrste umjetnosti (ples, dramu, književnost i glazbu) te potiče stvaralaštvo i maštu. Makar ova grana umjetnosti ne poznaje dobne granice u jednom trenutku je usmjerila svoje djelovanje od šire publike prema djeci te je ovih dana većina lutkarskih predstava namijenjena upravo njima. Pošto su namijenjene samo njima, djeca će lutkarskim izvedbama pridavati veću pažnju, kroz njih će više naučiti, a lutku će više slušati. Lutka u rukama animatora postaje produljenje njih samih. U samim rukama djece lutke će im pomoći da se izraze, da razvijaju svoj govor i da se nose sa svim svojim emocijama i teškim situacijama. Lutka potiče kreativnost i maštu djece. Odgojitelj zato mora omogućiti odlazak na razne lutkarske predstave. Također mora poticati rad i igru sa lutkama te biti uzor koji će pokazati važnost lutke.The topic of this paper is the role of a doll and puppet in the upbringing and education of preschool children. The aim of this paper is to show the important role puppet play, and therefore puppetry have in preschool education and how useful it can be in the hands of children and a well-educated educator. Puppetry has existed for many centuries and puppets have been used in various types of theater. It simultaneously unites various types of art (dance, drama, literature and music) and encourages creativity and imagination. Although this branch of art knows no age limits, at one point it directed its activity from a wider audience to children, and these days most puppet shows are intended for them. Since they are intended only for them, children will pay more attention to puppet performances, they will learn more through them and they will listen to the puppet more. A doll and a puppet in the hands of animators becomes an extension of themselves. In the hands of children, dolls and puppets will help them to express themselves, to develop their speech and to deal with all their emotions and difficult situations. Puppet encourages children's creativity and imagination. Therefore, the educator must make it possible to go to various puppet shows. They must also encourage work and play with puppets and be a role model that will show the importance of a puppet
Designing digital visual presentations: Image-text relationship in visual information systems
No full textU današnjem digitalnom dobu, oblikovanje elektroničkih vizualnih prezentacija predstavlja ključnu komponentu u postizanju uspješne komunikacije informacija. Fokus leži u postizanju uravnoteženog i suptilnog spoja slike i teksta kako bi se poruka što efikasnije prenijela publici. Slika i tekst su međusobno neodvojivi ključni elementi. Slike prenose vizualne i emocionalne poruke, dok tekst donosi preciznost i dubinu informacija. Kako bi se postigao skladan odnos, potrebno je pažljivo uravnotežiti ovu kombinaciju. Dodatno, korištenje slika s kojima publika ostvaruje emocionalnu ili intelektualnu povezanost, kao i upotreba retoričkih figura, pridonose bogatstvu prezentacije. Odabir i pozicioniranje slika te njihovo usklađivanje s tekstom stvara jedinstvenu vizualnu harmoniju koja pojačava razumijevanje, memorabilnost i učinkovitost komunikacije. U procesu oblikovanja elektroničkih vizualnih prezentacija, ključno je postići suptilno sjedinjenje slike i teksta. Ova dinamična ravnoteža omogućuje autorima prezentacija stvaranje moćnog vizualnog i informacijskog utiska na publiku, koji ostaje duboko urezan u pamćenje pojedinaca. Cilj diplomskoga rada je osvijestiti čitatelju važnost promišljenoga oblikovanja elektroničkih vizualnih prezentacija, a uz to prenijeti praktične savjete i informacije kojima svatko unaprijediti vlastite prezentacije. Budući da su prezentacije godinama prisutne u svakodnevnoj komunikaciji, dizajneri prepoznaju prednosti i tehnike oblikovanja kojima je moguće unaprijediti sve prezentacije, bez obzira na mjesto i uvjete njihovoga održavanja, sadržaj koji se prenosi i ciljanu publiku. Ovim se radom želi pokazati da je moguće svaku prezentaciju podići na višu razinu, dati joj umjetničku vrijednost uz sadržajnu, samo je potrebno planirati, promisliti te uložiti trud i vrijeme.In today's digital era, designing digital visual presentations represents a pivotal component in achieving effective information communication. The emphasis lies in achieving a balanced and nuanced integration of imagery and text to optimize the conveyance of messages to the audience. Images and text are interdependent fundamental elements. Images convey visual and emotional messages, while text imparts precision and depth of information. To establish a harmonious relationship, careful balance of this amalgamation is imperative. Furthermore, the utilization of images resonating emotionally or intellectually with the audience, along with the application of rhetorical devices, contributes to the enrichment of the presentation. The selection and positioning of images, aligning them with text, generate a distinctive visual harmony that enhances understanding, memorability, and communicative efficacy. In the process of shaping electronic visual presentations, the pivotal aspect is to attain a subtly fused composition of imagery and text. This dynamic equilibrium empowers presentation creators to craft a potent visual and informational impression on their audience, leaving an indelible mark in individuals' memory. The aim of this thesis is to heighten readers' awareness of the significance of thoughtful design in electronic visual presentations while conveying practical advice and insights to enhance one's presentations. As presentations have become ubiquitous in everyday communication, designers recognize the advantages and design techniques that can enhance presentations, irrespective of their venue, content, or target audience. This work endeavors to demonstrate that elevating every presentation is feasible, by amalgamating artistic value with substantive content, requiring meticulous planning, contemplation, and dedicated effort