University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
The kinesiological content of preschool children's play in their free time
Glavna tema razmatrana u ovom završnom radu bila je djetetova igra u njegovo slobodno vrijeme. Igra ima vrlo pozitivan učinak na djetetov razvoj, pruža mu zadovoljstvo i neku vrstu aktivnog odmora. Stoga se provedenim istraživanjem htjelo provjeriti na koji način djeca predškolske dobi provode svoje slobodno vrijeme te koliko često se bave tjelesnim aktivnostima koje su važne za njihov razvoj u navedenom uzorku roditelja. Sudjelovalo je ukupno 109 ispitanika od čega su 55% činili roditelji djevojčica, a 45% roditelji dječaka u dobi od 3 do 7 godina. Istraživanje je provedeno u dva petrinjska i u jednom glinskom vrtiću tijekom ožujka i travnja 2023. godine. Rezultati su pokazali visoko zadovoljavajuće vrijednosti što ukazuje na pozitivan stav roditelja prema aktivnom načinu provođenja slobodnog vremena njihove djece.The primary objective of the conducted research was to explore how preschool-aged children spend their leisure time and the frequency with which they engage in physical activities that are crucial for their developmental growth, as perceived by the parents within the provided sample. The study involved a total of 109 participants, with 55% being parents of girls and 45% parents of boys, all aged between 3 and 7 years old. The research was conducted across two kindergartens in Petrinja and one in Glina during the timeframe of March to April in the year 2023. The results have shown highly satisfactory values, indicating a positive parental attitude towards the active way of spending their children's free time
Elements of martial arts in working with children of preschool age
Borilačke vještine drevne su discipline koje se bave fizičkim, mentalnim i duhovnim razvojem pojedinca. Elementi borilačkih vježbi čine njihovu suštinu i često su ključni za razvoj vještine, samodiscipline i samopouzdanja kod vježbača. Uvođenje elemenata različitih borilačkih vještina u rad s djecom predškolske dobi donosi mnoge dobrobiti poput poticanja ravnomjernog tjelesnog razvoj a djeteta , kako tjelesnog tako i emocionalnog , poput mentalne snage i emocionalne stabilnost i . Kroz igru, učenje i socijalne interakcije, djeca se oblikuju u bolje i svestranije osobe. U ovome radu predstavit će se važnost tjelesne aktivnosti i njezin
utjecaj na fizički i psihički razvoj djece , te će se detaljnije prikazati organizacija i sadržaj tjelesnog vježbanja djece predškolske dobi baziranim na elementima različitih borilačkih vještina.Martial arts are ancient disciplines that involve the physical, mental, and spiritual development of an individual. The elements of martial arts exercises constitute their essence and are often crucial for the development of skills, self-discipline, and self-confidence in practitioners. Introducing elements from various martial arts into early childhood education brings many benefits, such as promoting the balanced physical and emotional development of children, including mental strength and emotional stability. Through play, learning, and social interactions, children are shaped into better-rounded individuals. This work will present the importance of physical activity and its impact on the physical and psychological development of children and will provide a more detailed overview of the organization and content of physical exercises for preschool children based on elements from various martial arts
Application of digital media in early and preschool education
U današnjem digitalnom dobu uporaba digitalnih medija postaje sve učestalija u ustanovama za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Digitalna tehnologija ima značajnu ulogu u obogaćivanju odgojno-obrazovnog procesa. Pojam digitalni mediji obuhvaća sve medije koji svoj sadržaj nude putem interneta i društvenih mreža, poput videozapisa, fotografija, teksta, animacija, grafika i slično (Baran, Davis, 2011). Digitalizacijom sadržaja stvaraju se mogućosti lakšeg razumijevanja apstraktnih pojmova poput matematike i znanosti, a to su upravo interaktivne igre i aktivnosti pomoću digitalnih uređaja koji potiču kognitivni razvoj djece. Iako su takve aplikacije i igre odlične za zabavu, matematiku i razvoj logičkog zaključivanja, digitalnu tehnologiju treba koristiti planski i oprezno pogotovo u odgoju i obrazovanju djece već od njihovog rođenja. Koristeći razne digitalne uređaje i alate poput virtualnih crtaćih ploča ili programa možemo potaknuti dječju kreativnost, kognitivne vještine i maštovitost. Tijekom implementiranja digitalne tehnologije u odgojno obrazovni rad važno je promišljati o primjerenosti obzirom na dob djeteta, individualnim specifičnostima i potrebama djece. Osiguravanjem ovog načina pridonosi se zdravom razvoju dječjeg mozga i ukupnom razvoju djeteta, što je upravo cilj uporabe digitalnih medija. Primjena digitalne tehnologije u obrazovne svrhe može donijeti velike koristi u ustanovama za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, naravno, uz profesionalnu podršku obrazovnih djelatnika. Važno je napomenuti i da je digitalna tehnologija samo jedan od alata koji bi se trebao koristiti u obrazovanju čime bi se utjecalo na jedan od segmenta razvoja djeteta. Uvođenje digitalne tehnologije kao sastavnog elementa suvremenog djetinjstva odgovornost je prije svega roditelja te odgojitelja. Obiteljsko okružje postavlja temelj za razvoj digitalne kompetencije kod djeteta, a započinje reguliranjem vremena provedenog ispreda ekrana čime se izbjegavaju negativne pojave koje se mogu pojaviti poput nesanice, nemira i nedostatka koncentracije pasivnosti i izostanka fizičke aktivnosti. Navedeno ukazuje na potrebu ostvarivanja ravnoteže između uporabe digitalnih medija u odgoju i obrazovanju djece rane i predškolske dobi s ciljem da pomogne u razvoju njihovih kognitivnih vještina, te poboljša i unaprijedi društvene interakcije.In today's digital age, the use of digital media is becoming increasingly common in early childhood education institutions. Digital technology is playing a significant role in enriching the educational process. The concept of digital media includes all forms of media that deliver their content through the internet and social media platforms, such as videos, photos, texts, animations, graphics, and more (Baran, Davis, 2011). Digitizing content creates opportunities for easier understanding of abstract concepts such as mathematics and science, which are precisely supported by interactive games and activities using digital devices that stimulate children's cognitive development. While such applications and games are excellent for entertainment, mathematics, and logical reasoning development, digital technology should be used with intent and cautiously, especially in the education and upbringing of children from their early years. By using various digital devices and tools like virtual drawing boards or programs, we can encourage children's creativity, cognitive skills, and imagination. During the implementation of digital technology in educational work, it is important to consider age appropriateness, individual specificities, and children's needs. Providing this approach contributes to the healthy development of child's brain and overall child development, which is precisely the goal of using digital media. The use of digital technology for educational purposes can bring great benefits to early childhood education institutions, of course, with the professional support of educators. It is important to note that digital technology is just one of the tools that should be used in education, influencing one of the aspects of child development. The integration of digital technology as an integral element of modern childhood is primarily the responsibility of parents and educators. The family environment sets the foundation for the development of digital competence in children, starting with regulating screen time to avoid negative effects such as insomnia, restlessness, lack of concentration, passivity, and lack of physical activity. This highlights the need to achieve a balance between the use of digital media in the education and upbringing of young children in order to help develop their cognitive skills and improve social interactions
Pre-school teachers competencies in preventing behavioral disorders in children
Problemi u ponašanju mogu se početi manifestirati već i kod djece rane i predškolske dobi. Djeca te dobi najčešće ne mogu sama verbalizirati određenu teškoću, već se ona manifestira neprilagođenim ponašanjem. Kod djece rane i predškolske dobi rijetko se govori o poremećajima u ponašanju jer su djeca još uvijek u fazi razvoja u kojoj se mogu pojavljivati razni problemi u ponašanju koji mogu spontano i nestati. Dakle, riječ je o ponašanju koje odstupa od ponašanja koje je primjereno i uobičajeno za dijete određene dobi te koje ometa učenje i sudjelovanje u socijalnim interakcijama djeteta s vršnjacima i ostalima u njegovoj okolini. Postoje razni čimbenici koji mogu utjecati na pojavu takvih ponašanja, od prisutnosti nekog problema u djetinjstvu, što se smatra jednim od najrizičnijih prediktora do neadekvatnih obiteljskih prilika. Ukoliko izostane reakcija i podrška odraslih ti problemi u kasnijoj dječjoj dobi mogu prerasti u dugotrajne i komplicirane poremećaje. Dvije su glavne kategorije problema u ponašanju, a to su eksternalizirani i internalizirani problemi u ponašanju. Odgojitelji su često prvi koji primijete određena odstupanja u ponašanju djeteta te je važno da u odgojno-obrazovnom radu s djecom s problemima u ponašanju imaju kvalitetnu i dostupnu podršku stručnog tima.
Cilj ovog istraživanja je analizirati iskustva i kompetencije odgojitelja za rad s djecom s problemima u ponašanju radi analize mogućnosti hrvatskih ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja da pridonosi prevenciji problema u ponašanju djece rane i predškolske dobi. Podaci proizlaze iz istraživanja u sklopu znanstvenog projekta „Modeli odgovora na odgojno-obrazovne potrebe djece izložene riziku socijalne isključenosti u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja“ (skraćeno: MORENEC). U ovom radu su prikazani podaci o ukupno 317 djece za koje su odgojitelji procijenili da manifestiraju eksternalizirane probleme u ponašanju. U uzorak su odabrana djeca koja su na faktoru eksternaliziranih problema u ponašanju na najmanje pet ponašanja ostvarile rezultat prema kojem određena ponašanja manifestiraju nekoliko puta tjedno ili češće. Radi se o djeci koja su u dobi od pet, šest i sedam godina. Ovim istraživanjem je djelomično je potvrđena hipoteza da među odgojiteljima postoje razlike u procjenama potrebe, dostupnosti, kvalitete i zadovoljstva podrškom koja im je dostupna od različitih sudionika sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.Behavioral problems can begin to manifest even in children of early and preschool age. The children who have it usually cannot verbalize a certain difficulty on their own, but it manifests itself in maladaptive behavior. In children of early and preschool age, behavioral disorders are rarely discussed because children are still in a developmental phase in which various behavioral problems may appear and disappear spontaneously. Therefore, it is a question of behavior that deviates from the behavior that is appropriate and usual for the child, and that interferes with learning and child's social interactions with peers and others in his environment. Various factors can influence the appearance of such behaviors, from the presence of some problem in childhood, which is considered one of the most risky predictors, to inadequate family circumstances. If there is no reaction and support from adults, these problems can develop into long-term and complicated disorders in later childhood. There are two main categories of behavioral problems, externalizing and internalizing. Educators are often the first to notice deviations in a child's behavior, and it is important that they have high-quality and accessible support from a professional team when working with children with behavioral problems.
The aim of this research is to analyze the experiences and competences of educators for educational work with children with behavioral problems in order to analyze the possibilities of Croatian early and preschool education institutions to contribute to the prevention of behavioral problems in children of early and preschool age. The data comes from research as part of the scientific project " Models of Response to Educational Needs of Children at Risk of Social Exclusion in ECEC Institutions" (abbreviated: MORENEC). This paper presents data on a total of 317 children who were assessed by educators as manifesting externalizing behavior problems. The sample are children who scored at least five behaviors on the factor of externalizing behavior problems, according to which certain behaviors are manifested several times at once or more often. These are children who are five, six and seven years old. This research partially confirmed the hypothesis that there are differences among educators in assessments of the need, availability, quality and satisfaction with the support available to them from various participants in the system of early and preschool education
Aggressive behavior of preschool children
Agresivno ponašanje sastavni je dio rasta i razvoja svakog djeteta. To je kompleksan pojam i teško ga je odrediti. U znanstvenoj literaturi često se opisuje kao društveno neprihvatljivo ponašanje koje nekoga povređuje ili mu nanosi materijalnu štetu. Različite su podjele agresivnog ponašanja, no najčešće se dijeli na fizičku, verbalnu i socijalnu agresivnost. Uzrok agresivnog ponašanja može biti temperament, visok stupanj impulzivnosti, kruti roditeljski odgojni stil te utjecaj vršnjaka ili medija. Kod djece predškolske dobi agresivno ponašanje često je motivirano osjećajem ljutnje i bijesa. Također, djeca znaju promatrati agresivno ponašanje odraslih te ih oponašati. Ako dijete zapazi da se agresivno ponašanje isplati i da rezultira ostvarenjem nekog cilja, dijete ga može učestalo manifestirati. Na agresivno ponašanje odrasli trebaju reagirati kako bi djeca znala da je to neprihvatljivo ponašanje. Isto tako, na agresivno ponašanje važno je i preventivno djelovati.Aggressive behavior is an integral part of the growth and development of every child. It is a complex concept and difficult to define. In the scientific literature, it is often described as socially unacceptable behavior that injures someone or causes them material damage. There are different divisions of aggressive behavior, but it is most often divided into physical, verbal and social aggressiveness. The cause of aggressive behavior can be temperament, a high degree of impulsivity, a rigid parenting style, and the influence of peers or the media. In preschool children, aggressive behavior is often motivated by feelings of anger and rage. Also, children know how to observe the aggressive behavior of adults and imitate them. If the child notices that aggressive behavior pays off and results in the achievement of a goal, the child can often manifest it.
Adults should react to aggressive behavior so that children know that it is unacceptable behavior. Likewise, it is important to act preventively on aggressive behavior
Creation of the sculpture "Monument to a Child" - development of the concept and execution
Cilj je ovog rada predstaviti projekt Dijete u središtu i jedan od njegovih produkta: Spomenik djetetu, koji je postavljen ispred zgrade Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Kako bi kontekst rada bio jasniji, bilo je potrebno opisati kiparstvo kao vrstu umjetnosti. Osim toga, u radu se nalazi i kratak pregled povijesti hrvatskog kiparstva, kako bi se dobila šira slika o tome koliki utjecaj i važnost kiparstvo, a pogotovo kiparstvo javnog prostora ima. Budući da je predmet rada, (Spomenik djetetu) brončana skulptura koja je nastala po uzoru na dječji rad, radi boljeg razumijevanja opisane su kiparske tehnike koje se koriste u radu s djecom te koliko je važna uloga odgojitelja u procesu dječjeg likovnog izražavanja. Kroz intervju sa odgojiteljicom djevojčice čiji je rad izabran na Natječaju za izbor idejnog rješenja za Spomenik djetetu saznaje se o metodičkim postupcima i organizaciji likovnih aktivnosti pri oblikovanju tog idejnog rješenja. Na samom je kraju rada opisan nastanak i razvoj projekta Dijete u središtu te shodno tome i intervju sa zaposlenikom Ljevaonice ALU koja je lijevala Spomenik djetetu. U intervjuu se saznaje općenito o lijevanju brončanih skulptura te o suradnji s Fakultetom. Zaključno, Spomenik djetetu unikatna je skulptura kojoj je cilj ukazati na važnost djece za razvoj društva.The goal of this paper is to present the Child in the Center project and one of its products: the Monument to a child, which was placed in front of the building of the Faculty of Teacher Education in Zagreb. To make the context of the work clearer, it was necessary to describe sculpture as a type of art. In addition, the paper also contains a brief overview of the history of Croatian sculpture, so to get a broader picture of the influence and importance of sculpture, and especially the sculpture of public spaces. Since the subject of this paper (Monument to a child) is a bronze sculpture modeled after a child’s art project, the sculptural techniques used in working with children are described in a chapter, and so is the importance of educators in the process of children's artistic expression. Through an interview with the preschool teacher of the girl whose work was selected in the Competition for the selection of the conceptual solution for the Monument to the Child, one learns about the methodical procedures and the organization of art activities in the design of that conceptual solution. At the very end of this paper, the origin and development of the Child in the Center project is described, and an interview is conducted with an employee of the ALU Foundry, which cast the Monument to the Child. In the interview, it is learned in general about the casting of bronze sculptures and about cooperation with the Faculty. In conclusion, the Monument to a Child is a unique sculpture whose goal is to point out the importance of children for the development of society
The Impact of Direct Aerobic Exercise on the Development of Pre-reading Skills of Six-year-olds
Kontinuirana tjelesna aktivnost pruža brojne dobrobiti ljudima. Osim već općepoznate činjenice da tjelesna aktivnost pozitivno utječe na fizičko zdravlje, mnoga istraživanja dokazuju da ono pozitivno utječe na mentalno zdravlje i kognitivno funkcioniranje. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoje li kod ispitanika uključenih u istraživanje povezanost između aerobnih vježbi i njihovog utjecaja na rezultate jezičnih testova te postoji li razlika u uspješnosti rješavanja jezičnih testova s obzirom na rodne razlike. U istraživanje je bilo uključeno četrdesetak djece u dobi od šest godina. Predčitačke vještine ispitivale su se jezičnim testomkoji sadrži pet skupina zadataka (raspoznavanje rime, glasovna analiza, vizualna percepcija, slogovnu raščlambu, razvrstavanje slika prema vremenskom redoslijedu). Uvidom u imenik skupina prikupljeni su podatci o dobi i spolu ispitanika. Dobiveni rezultati pokazuju da postoji statistički značajna razlika (p = .002) u testu jezik 2 s obzirom na eksperimentalnu i kontrolnu grupu u korist eksperimentalne grupe. Nadalje, na temelju dobivenih rezultata nije utvrđena statistički značajna razlika u testovima: jezik 1, jezik 2, jezik 3, jezik 4 prema kriteriju spola.Continuous physical activity provides many benefits to people. In addition to the already well-known facts that physical activity has a positive effect on physical health, many studies prove that it has also a positive effect on mental health and cognitive functioning. The aim of this research was to determine whether there is a connection between aerobic exercises and their influence on the results of language tests and whether there is a difference in the success of solving language tests regarding to gender differences. About forty children aged six years were involved in the research. Pre-reading skills were examined with a language test containing five groups of tasks (rhyme recognition, voice analysis, visual perception, syllabic analysis, sorting pictures according to time order). Data on the age and gender of the respondents were collected by inspecting the group's directory. The obtained results show that there is a statistically significant difference (p = .002) in the language 2 test in relation to the experimental and control groups in favor of the experimental group. Furthermore, based on the obtained results, no statistically significant difference was found in the tests: language 1, language 2, language 3, language 4 according to the criterion of gender
Encouraging healthy lifestyle habits in preschool children
Provedeno je istraživanje u svrhu utvrđivanja stava roditelja i odgojitelja prema usvajanju zdravih životnih navika djece predškolske dobi te imaju li potrebne kompetencije i uvjete za isto. Istraživanje se sastoji od ankete za roditelje predškolske djece, ankete za odgojitelje te intervjua za odgojitelje. U anketi za roditelje, sudjelovalo je devedeset i šest ispitanika, a u anketi za odgojitelje šezdeset i devet ispitanika. Od šezdeset i devet anketiranih odgojitelja, s osmero je proveden intervju.
Rezultati ukazuju na potrebu poboljšanja postojećih uvjeta za provođenje aktivnosti za usvajanje zdravih životnih navika kod djece. Dječji vrtići i dalje nemaju sve materijalne uvjete te kompetentan stručni tim za provođenje potrebnih programa i aktivnosti. Nadalje, treba se raditi na podizanju motiviranosti roditelja za sudjelovanje u radionicama i programima koji su organizirani upravo za njih. Roditelji koji trebaju biti model svojoj djeci odbijaju prisustvovati programima i aktivnostima koje su organizirane za njih. Iako se osviještenost o važnosti usvajanja zdravih životnih navika uvelike podigla i dalje postoji problem u provođenju teorije u praksu. Međutim, roditelji sve više shvaćaju važnost bavljenja organiziranom fizičkom aktivnosti od najranije dobi te je većina upisala svoje dijete na neki sport. Tako djeca ostvaruju optimalnu dnevnu razinu fizičke aktivnosti koja je poželjna. Usvajanjem zdravih životnih navika moguće je spriječiti niz kroničnih i psihičkih bolesti te je moguće djeci omogućiti bolje
zdravlje u budućnosti. Treba raditi na prevenciji negativnih posljedica uzrokovanih sedentarnim načinom života i potaknuti djecu da njeguju zdrave životne navike koje imaju pozitivan utjecaj na njihov cjelokupni rast i razvoj. Zajedničkim radom roditelja, odgojitelja i djece mogu se postići iznimno pozitivni rezultati koji će djeci olakšati život u budućnosti.The research was conducted in order to determine the attitude of parents and educators towards the adoption of healthy lifestyle habits of preschool children and whether they have the necessary competencies and conditions for the same. The research consists of a survey for parents of preschool children, a survey for educators and an interview for educators. Ninety-six respondents took part in the survey for parents, and sixty-nine respondents in the survey for educators. Of the sixty-nine educators surveyed, an interview was conducted with eight.
The results indicate the need to improve the existing conditions for carrying out activities for the adoption of healthy lifestyle habits in children. Kindergartens still do not have all the material conditions and a competent professional team to implement the necessary programs and activities. Furthermore, efforts should be made to raise the motivation of parents to participate in workshops and programs organized specifically for them. Parents who should be role models for their children refuse to attend programs and activities organized for them. Although awareness of the importance of adopting healthy lifestyle habits has greatly increased, there is still a problem in putting theory into practice. However, parents increasingly understand the importance of engaging in organized physical activity from an early age, and most have enrolled their child in some sport. Thus, children achieve an optimal daily level of physical activity, which is desirable. By adopting healthy lifestyle habits, it is possible to prevent a number of chronic and psychological diseases, and it is possible to provide children with better health in the future. Work should be done to prevent the negative consequences caused by a sedentary lifestyle and encourage children to cultivate healthy lifestyle habits that have a positive impact on their overall growth and development. The joint work of parents, educators and children can achieve extremely positive results that will make life easier for children in the future
The Role Of Play In Child Development
Igra je neizbježan dio života svakog djeteta. Djetetu se to sviđa, spontano je, lagano. Igra djetetu daje osjećaj sigurnosti i što duže traje to se dalje razvija. Kroz igru se dijete oporavlja i stječe nova znanja o sebi i drugima. Izražena je znatiželja, osjetljivost i potreba za suradnjom. Dijete to shvaća ozbiljno dok se različite strategije istražuju, testiraju i primjenjuju. Što je dijete starije, to je igra složenija i radnje smislenije. Zabava pomaže bržem učenju i razvija komunikaciju koja je važna za stjecanje društvenih vještina. Omogućuje rani razvoj pamćenja, fokusiranje pažnje i produljenje koncentracije. Igra povećava samopouzdanje i djeca imaju više povjerenja u ono što govore i rade. Igra pruža informacije o djetetovom unutarnjem svijetu, odnosno o tome kako dijete percipira svijet oko sebe. Kroz igru dijete kontrolira svoje emocije i vježba samoregulaciju, uči dijeliti i prihvaćati okolinu, razvija se veza između roditelja i djeteta, smanjuju se granice u ponašanju djeteta. Vrlo je važno da se dijete igra slobodno, bez roditeljskih zahtjeva, naredbi ili kazni. Kroz slobodnu igru djeca uče dijeliti, raditi u grupama, rješavati probleme i braniti svoje interese. Važno je znati da nema dobre ili loše igre: svaka je igra dobra i prava ako je dijete sretno.Play inevitably occurs in the life of every child. The child enjoys it. It is spontaneous, simple and versatile. The game gives the child a sense of security, and the longer it lasts, the more developed it is. Through play, the child asserts himself, acquires new knowledge about himself and others. Curiosity, sensitivity, and the need for cooperation are expressed. The child takes it seriously because it explores, tries out and uses different strategies. The older the child, the more complex the
game and the more meaningful the actions. Through fun, you learn faster and develop communication, which is important for acquiring social skills. It enables the early development of memory, directing attention and prolonging concentration. Self-confidence increases through play and children are more confident in what they say and do. The game provides insight into the child's inner world, that is, the way the child perceives the world around him. Through play, the child manages his emotions and exercises self-regulation, learns to share things and accept the people around him. The relationship between parent and child develops and limits in the child's behavior are eased. It is very important that the child plays freely without any demands and rules of the parents or punishment. Through free play, children learn sharing, teamwork, problem solving and standing up for their interests. It is important to know that there is no wrong or right game. Every game is good and right if the child is happy in it
Physical activity of preschool children then and now
Tjelesna aktivnost nalazi se svuda oko nas i može se kategorizirati na razne vrste i podjele. Svako od nas obavlja neku vrstu tjelesne aktivnosti, no svaki pojedinac razlikuje se u količini obavljanja tjelesne aktivnosti. Tjelesna aktivnost može se razlikovati od osobe do osobe te se također može razlikovati za pojedinca tijekom duljeg razdoblja.
Cilj ovoga rada bio je osvrnuti se na tjelesnu aktivnost djece suvremenog doba koja odrastaju pod utjecajem velikog tehnološkog napretka i tehnološke dostupnosti te ih usporediti s djecom koja su odrastala u prošlosti. Cilj istraživanja bio je ispitati roditelje o njihovoj tjelesnoj aktivnosti u djetinjstvu i tjelesnoj aktivnosti njihove djece danas te usporediti navedene rezultate. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 49 roditelja koji imaju djecu predškolske dobi (N = 49). U istraživanju koristila se online anketa i podaci su se prikupljali uz pomoć unaprijed pripremljenog upitnika. U prvom dijelu upitnika prikupljeni su opći podaci o roditeljima kao što su njihov spol, zaposlenost i dob, u drugom dijelu upitnika prikupljeni su podaci o tjelesnoj aktivnosti roditelja kad su bili djeca predškolske dobi i u posljednjem dijelu upitnika prikupljeni su podaci od tjelesnoj aktivnosti njihove djece predškolske dobi. Dobiveni rezultati prikazani su uz pomoć grafova i tablica. Rezultati pokazuju da su djeca nekada i danas tjelesno aktivna, no djeca prije ipak su bila aktivnija za razliku od današnje djece.
Ovaj diplomski rad i njegovi rezultati mogu poslužiti za daljnja istraživanja i razumijevanje važnosti tjelesne aktivnosti u svijetu brzog tehnološkog napretka. Nadalje cilj je osvijestiti roditelje o važnosti tjelesne aktivnosti, njihovoj ulozi i kretanju djece s ciljem sprečavanja mogućih bolesti i jačanja zdravlja.Physical activity surrounds us and can be categorized into various types and areas. Each of us engages in some type of physical activity, but we all differ in the amount of physical activity performed. Physical activity can vary from person to
person and can also vary over time in an individual.
The study aimed to investigate the physical activity of children of the present time growing up under the influence of great technological progress and accessibility and to compare them with children growing up in the past. The study aimed to determine parents’ physical activity in childhood and the physical activity of their children today and to compare the findings. A total of 49 parents of preschool-aged children participated in the study (N = 49). In the study, an online survey was conducted and data were collected using a prepared questionnaire. The first part of the questionnaire collected general information about the parents such as their gender, occupation, and age; the second part of the questionnaire collected data on the physical activity of the parents when they were children of preschool age, and the last part of the questionnaire collected data on the physical activity of their preschool-aged children. The results are presented with the help of graphs and tables. The results show that children today are still physically active, but children in the past were more active than children today.
This study can be used for further research and understanding of the importance of physical activity in a world of rapid technological advancement. Furthermore, parents should be made aware of the importance of physical activity, their role, and children’s physical activity to prevent possible diseases and strengthen health