University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
Professional Literature and Internet Sources as Factors in the Lifelon Learning of Kinesiology Competences for Educators
No full textCjeloživotno učenje, kao temeljna komponenta kompletnog životnog vijeka, glavna je točka polazišta ovog istraživačkog rada. Ovaj rad pridonosi cjelovitom razumijevanju pojmova formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja, kao i kompetencija koje odgajatelj usvaja kako bi mogao u skladu s teorijom i kurikulumom provesti kineziološki sat s djecom rane i predškolske dobi. Glavno sredstvo učenja te bogat izvor informacija predstavlja knjiga te sva dostupna stručna literatura čija je uloga kako profesionalno tako i kontinuirano životno usavršavanje. S druge strane živimo u suvremenom elektroničnom dobu u kojem glavnu ulogu igraju razne multimedije, koje ako ih koristimo u dobre svrhe, uvelike mogu pomoći u stručnom usavršavanju i izvoru dodatnog znanja te primanja novih informacija i stjecanje dodatnih kompetencija. Predmet ovog istraživačkog rada je cjeloživotno učenje odgajatelja putem korištenja stručne literature i stručnih internetskih izvora s područja tjelesne i zdravstvene kulture, kao i njihova samoprocjena o važnosti stjecanja određenih kinezioloških kompetencija. U svrhu prikupljanja podataka koristila se metoda papir-olovka, odnosno ispunjavanje anonimnog anketnog upitnika kojem je pristupilo ukupno 264 ispitanika. Cilj ovoga rada je usporediti stavove odgajatelja o važnosti koju pripisuju zadanoj kompetenciji koja je povezana uz cjeloživotno učenje, o njihovoj trenutnoj te željenoj osposobljenosti koristeći pritom Likertovu skalu od četiri stupnja, kao i uočiti moguće razlike između korištenja stručne literature i internetskih izvora na ispitanoj populaciji od kojih su izdvoji studenti od odgajatelja. Rezultati istraživanja mogu koristiti kao poticaj podjednakog korištenja oba načina cjeloživotnog učenja i profesionalnog usavršavanja.Lifelong learning, as a fundamental component of a complete life span, is the main starting point of this research. This research contributes to a complete understanding of the concepts of formal, non-formal and informal education, as well as the competencies that the educator acquires in order to be able to conduct a kinesiology class with children of early and preschool age in accordance with the theory and curriculum. The main means of learning and a rich source of information are books and all available professional literature whose role is both professional and continuous life improvement. On the other hand, we live in a modern electronic age in which various multimedia plays a major role, which, if used for good purpoes, can greatly help in professional development and a source of additional knowledge, as well as receiving new information and acquiring additional competencies. The subject of this research is the lifelong learning of educators through the use of professional literature and professional internet sources in the field of physical and health culture, as well as their self-assessment of the acquisition of kinesiology competencies through them. For the purpose of data collection the paper-pencil method was used, that is filling an anonymous survey questionnaire, which was accessed by a total of 264 respondents. The aim of the research is to compare the attitudes of educators about the importance they attribute to the given competence that is connected with lifelong learning, about their current and desired competence using a four-point Likert scale, as well as to observe possible differences between the use of professional literature and internet sources on the surveyed population of which separated the students from the educators. The result of the research can be used as an incentive to equally use both methods of lifelong learning and professional development
Photography as an expression of children´s visual perception and interest
No full textDječje stvaralaštvo neizmjerno je bogatstvo umijeća izražavanja vlastitih emocija i identiteta djeteta putem raznolikih aktivnosti i poticaja. Pravovremeno otkrivanje i njegovanje stvaralačkog talenta omogućuje postizanje visokog stupnja dječje umjetničke zrelosti. Prvi djetetovi stvaralački izrazi trebaju biti potpomognuti te je djetetu neophodno važno otkriti i postupno upoznavati svijet putem igre i istraživanja.
Umjetnost je izraz duhovne aktivnosti koja reflektira ljudske emocije, misli i kreativnost. Ona se manifestira u različitim oblicima poput glazbe, poezije, plesa, likovne umjetnosti i fotografije. Svaka osoba ima jedinstveni kreativni pristup fotografiji, koja predstavlja trenutačno zapažanje svijeta ljudskim okom. Fotografska djela nastaju kao rezultat unutarnjih potreba, percepcije okoline i trenutačnog interesa pojedinca. U ovom istraživanju fotoaparat, u rukama djeteta, postaje instrument koji nam otkriva dječje interese tijekom boravka u dječjem vrtiću.
Rad obuhvaća istraživanje, provedeno u dječjem vrtiću u Zagrebu, pri čemu su djeca odabirala i fotografirala njima zanimljive motive. Analizom njihovih fotografskih uradaka uočeno je da su djeca tijekom aktivnosti fotografiranja veću pozornost usmjerila fotografiranju predmeta ili dijelova prostora u dječjem vrtiću nego fotografiranju osoba. Specifičnost provedenog istraživanja je primjena mozaik pristupa koji omogućuje djeci izražavanje vlastitog mišljenja te aktivno sudjelovanje u organiziranim aktivnostima istraživača. Istraživanje je provedeno u gradskom dječjem vrtiću na području Grada Zagreba, a obuhvaćeno je 28 djece uzrasta od 4 do 7 godina.Children's creativity is an immense wealth of the art of expressing a child's own emotions and identity through various activities and incentives. Timely discovery and nurturing of creative talent make it possible to achieve a high level of children's artistic maturity. The child's first creative expressions should be supported, and it is essential for the child to discover and gradually get to know the world through play and research.
Art is an expression of spiritual activity that reflects human emotions, thoughts and creativity. It manifests itself in different forms such as music, poetry, dance, fine art and photography. Each person has a unique creative approach to photography, which represents a momentary observation of the world through the human eye. Photographic works are created as a result of internal needs, perception of the environment and current interest of the individual. In this research, the camera, in the hands of a child, becomes an instrument that reveals children's interests during their stay in kindergarten.
The work includes research conducted in a kindergarten in Zagreb, where the children selected and photographed interesting motifs for them. Analyzing their photographic works, it was observed that during the photography activity, the children paid more attention to photographing objects or parts of the space in the kindergarten than to photographing people. The specificity of the conducted research is the application of a mosaic approach, which enables children to express their own opinions and actively participate in the researcher's organized activities. The research was carried out in a city kindergarten in the area of the City of Zagreb, and included 28 children aged 4 to 7 years
Extracurricular activities in elementary school: characteristics, history and recent trends
No full textOrganizacijom izvannastavnih aktivnosti škola nudi sadržaje kako bi učenici kvalitetno provodili svoje slobodno vrijeme. Izvannastavne aktivnosti su izravni oblik odgojno-obrazovnog rada koji je planiran i organiziran u sklopu školskog kurikuluma. U hrvatske škole službeno su uvedene 1953. godine kao „slobodne aktivnosti“. Godinama su se mijenjali nazivi, a danas se u svim službenim pedagoškim dokumentima koristi termin „izvannastavne aktivnosti“. Izvannastavne aktivnosti omogućavaju individualan razvoj učenika i učitelja zbog njihove raznolikosti sadržaja i prilagođenosti specifičnim potrebama i željama određene školske ustanove. Tijekom sudjelovanja u izvannastavnim aktivnostima, zadovoljavaju se obrazovne i odgojne potrebe učenika. Izvannastavne aktivnosti omogućuju postizanje ciljeva koji nisu u potpunosti ostvarivi tijekom redovne nastave te pružaju mogućnost istraživanja suvremenih zbivanja i saznanja. Izvannastavne aktivnosti kreira učitelj koji je voditelj aktivnosti te posjeduje potrebne kompetencije za uspješno provođenje tih aktivnosti u poticajnom okruženju. Kako bi provedba izvannastavnih aktivnosti bila što kvalitetnija, važno je da se učitelji neprestano stručno usavršavaju. Učenici imaju slobodu odabira aktivnosti prema njihovim interesima, motivaciji i sklonostima određenim odgojnoobrazovnim područjima. Potrebno je slušati želje i potrebe učenika kako bi se oni što više uključivali u izvannastavne aktivnosti. Svoje slobodno vrijeme učenici provode sudjelovanjem u izvannastavnim aktivnostima koje im omogućuju kreativno proširivanje znanja, stjecanje novih vještina i iskustava te socijalizaciju s vršnjacima. Brojna istraživanja potvrđuju da sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima ima pozitivan utjecaj na učenike u svim područjima njihovog razvoja. Kreativnost, entuzijazam i profesionalnost učitelja ključni su faktori koji određuju budućnost izvannastavne aktivnosti. Prisutan je problem vremenske organizacije aktivnosti koju bi riješila nastava u jednoj smjeni jer bi se poslijepodne izvannastavne aktivnosti mogle neometano održavati.By organizing extracurricular activities, school offers contents for students to spend quality time in their leisure time. Extracurricular activities are a direct form of educational work that is planned and organized as part of the school curriculum. They were officially introduced in Croatian schools in 1953 under the name "free activities". The names have changed over the years, while today the term extracurricular activities is used in all official pedagogical documents. Extracurricular activities enable the individual development of students and teachers due to their diversity of content and flexibility to the specific needs and desires of a particular school institution. By involving students in extracurricular activities,
their educational and developmental needs are satisfied. This is where aims that cannot be achieved in regular classes are achieved, and it offers contents that align with contemporary events and knowledge. Extracurricular activities are designed by teachers who is the leader of the activities and who has competencies for quality implementation in a stimulating surrounding. In order to ensure the highest quality implementation of extracurricular activities, it is important for teachers to continuously enhance their professional development. Students are free to choose activities based on their interests, motivation and preferences for certain educational areas. It is essential to listen to the desires and needs of students in order to encourage their active participation in extracurricular activities. Students spend their leisure time by engaging in extracurricular activities, which allow them to creatively expand their knowledge, acquire new skills and experiences, and socialize with peers. Numerous studies confirm the positive impact in all areas on students who engage in extracurricular activities. Creativity, enthusiasm, and professionalism of teachers are key factors that determine the future of extracurricular activities. There is a problem of time organization of activities that could be resolved by having classes in a single shift, allowing extracurricular activities to take place uninterrupted in the afternoon
Parental Information and Attitudes of Preschool Children About Waldorf Pedagogy in the Republic of Croatia
No full textU Republici Hrvatskoj se, osim redovnog programa predškolskog odgoja, nude i različiti alternativni programi unutar gradskih i općinskih vrtića ili kao zasebni, privatni vrtići, igraonice i slično. Jedan od alternativnih programa koji se nudi je i pedagogija prema smjernicama Rudolfa Steinera, odnosno waldorfska pedagogija. Naizgled waldorfska pedagogija ima neke smjernice iste kao i one koje slijedi redoviti program, temeljen na Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj, no u svojoj suštini se razlikuju. Rudolf Steiner je svoje pedagoške poglede temeljio na antropozofiji, koja na čovjeka gleda kao na cjelovito biće koje ima duh, dušu i fizičko tijelo. U radu s djecom, waldorfski odgojitelji se uvijek pitaju kako nešto utječe ne samo na djetetovo fizičko tijelo, već i a ostale dijelove njegovog bića.
Ovim radom se istražilo koliko su roditelji predškolske djece upoznati s waldorfskom pedagogijom i koliko su im važni temeljni principi waldorfskog odgoja.Istraživanje je provedeno na dvije skupine, roditeljima waldorfskog i redovnog programa.Rezultati istraživanja su pokazali da je većina ukupnog broja ispitanika čula za waldorfsku, kao i Montessori pedagogiju, ali nije utvrđena statistički značajna razlika na važnosti principa u te dvije skupine ispitanika. Obje skupine smatraju da su za njih jednako važni upravo oni principi koje slijedi waldorfski program, nema statistički značajne razlike u te dvije skupine. Za roditelje djece redovitog programa se kriterij udaljenosti vrtića pokazao presudan za upis djece u vrtić. Rezultati istraživanja navode na to da bi roditelje trebalo više informirati o programima različitih pedagogija putem predavanja, društvenih mreža i iskustvenih radionica kako bi prepoznali koji program je najprimjereniji za njihovo dijete.In the Republic of Croatia, in addition to the regular preschool education program, various alternative programs are offered within city and municipal kindergartens or as separate, private kindergartens, playrooms and the like. One of the alternative programs offered is pedagogy according to Rudolf Steiner's guidelines, i.e. Waldorf pedagogy. Seemingly Waldorf pedagogy has some guidelines the same as those followed by a regular program, based on the National Curriculum for Early childhood education, but in their essence they differ. Rudolf Steiner based his pedagogical views on anthroposophy, which views man as an integral being who has a spirit, soul and physical body. In working with children, Waldorf educators always wonder how something affects not only the child's physical body, but also other parts of his being.This paper explored how familiar parents of preschool children are with Waldorf pedagogy and how important the basic principles of Waldorf education are to them. The study was conducted on two groups, parents of waldorf and regular programs. The results of the research showed that the majority of the total respondents heard about Waldorf, as well as Montessori pedagogy, but no statistically significant difference was found on the importance of principles in these two groups of respondents. Both groups believe that the most of the principles followed by the Waldorf program are equally important for them, there is no statistically significant difference in these two groups. For parents of children of the regular program, the kindergarten distance criterion has proven crucial for enrolling children in kindergarten. The results of the research suggest that parents should be more informed about the programs of different pedagogies through lectures, social networks and experiential workshops in order to recognize which program is most appropriate for their child
The impact of physical activities on toddlers
No full textSvjesni smo kako djeca u današnje vrijeme žive sjedilačkim načinom života, manje se kreću, borave na svježem zraku te provode bilo kakvu kineziološku aktivnost. Potrebno je djecu od najranije dobi osvijestiti i u njima probuditi želju za tjelesnom aktivnosti.
U pisanju ovog rada pozornost sam posvetila tome kako tjelesno vježbanje utječe na dječji organizam . Cilj je ovoga rada dati doprinos malo istraženom području utjecaja tjelesne aktivnosti na djecu jasličke dobi te ispitati iskustva odgojitelja o tjelesnim aktivnostima za djecu jasličke dobi i predškolskog uzrasta.
U uvodnome dijelu rada govori se o razvojnim obilježjima djece rane i predškolske dobi. U središnjem dijelu rada naglasak je stavljen na dosadašnja istraživanja i teorijski dio o vrstama kinezioloških aktivnosti za djecu rane i predškolske dobi te o okruženju za provođenje kinezioloških aktivnosti. Detaljnije se govori o poticanju tjelesnog razvoja djece i utjecaju tjelesne aktivnosti na djecu jasličke dobi.
Istraživanje je provedeno temeljem anketnog upitnika, a pokazalo je kako tjelesne aktivnosti za djecu jasličke dobi baš i nisu zastupljene u hrvatskim vrtićima zbog nedosatatka adekvatnog prostora i opreme koja je primjerena za njihov uzrast.We are aware that children today live a sedentary life; they are less active, spend less time outside, and rarely carry out any kinesiological activities. It is necessary to raise awareness about the importance of physical activity during children’s earliest years.
This paper focuses on the effects that physical activity has on children’s organism. The aim of this paper is to contribute to the insufficiently researched area of the physical activity’s impact on toddlers and preschoolers.
The introduction covers the topic of developmental features of toddlers and preschoolers. The main part of the paper focuses on the current research done on this topic, as well as the theoretical framework of the kinesiological activity of toddlers and preschoolers and the environment for performing kinesiological activities. The main part also goes into greater detail on encouragement of physical activity and the effects of physical activity on toddlers.
The research was conducted using a survey which showed that physical activity for toddlers is not implemented in Croatian kindergartens because of the shortage of adequate space and equipment suited for children’s age
The trend of body mass index in preschool children
No full textCilj je ovog rada povezati dob djece s razvojem i promjenama morfoloških karakteristika. Pritom je izrazito važno pratiti trend razvoja svakog djeteta, odnosno utvrditi kako dob utječe na promjene u tjelesnoj visini i tjelesnoj težini pojedinca. Rast i razvoj ovise o mnogim vanjskim i unutarnjim čimbenicima koji se mogu bolje razumjeti pojedinačnim praćenjem svakog djeteta.
Istraživanje je provedeno u veljači 2023. godine u dječjem vrtiću u Sesvetama. Obuhvaćeno je ukupno 90 djece u dobi od 3 do 6 godina. Nad dobivenim podacima provedena je deskriptivna statistika i regresijska analiza. Na osnovu dobivenih rezultata može se zaključiti da dob ima statistički značajan utjecaj na antropometrijska mjerenja visine i težine. Svrha ovog istraživanja je informirati odgojitelje te kod roditelja osvijestiti važnost tjelesne aktivnosti i zdrave prehrane odnosno o utjecaju istog na morfološke karakteristike djeteta odnosno na pravilan rast i razvoj. Potrebno je na vrijeme poduzeti mjere opreza kako bi predškolske ustanove i roditelji bolje razumjeli čimbenike koji utječu na zdravlje djeteta i nužne preduvjete za zdrav rast djeteta.The purpose of this work is to connect the age of children with the development and changes in morphological characteristics. It is of great importance to monitor the development trend of each child, that is, to determine how age affects changes in an individual's height and weight. Growth and development depend on many external and internal factors, which can be better understood by observing each child individually.
The research was conducted in a kindergarten in Sesvete with 90 children aged 3 to 6 years. Descriptive statistics and regression analysis were performed on the obtained data. Based on the results obtained in this research, it can be concluded that the results showed that age has a statistically significant influence on anthropometric measurements of height and weight. The purpose of this research was to inform educators and encourage parents to better understand the importance of physical activity and healthy nutrition. It is necessary to take precautionary measures in time so that preschool institutions and parents better understand all the factors that affect the child's health and what these needs are in order for them to grow up healthy
Online dramska u vrtiću i dramskom studiju
No full textProvođenje odgojno-obrazovnog rada i kraćih programa našlo se pred brojnim izazovima tijekom pandemije koronavirusa. Zatvaranjem (lockdown) odgojno-obrazovnih institucija i dramskih studija došlo je do obustave svih aktivnosti u jednom kraćem razdoblju. Zbog zatvaranja i čestih samoizolacija odgojno-obrazovnih djelatnika i djece bilo je neophodno osmisliti i provesti novu organizaciju rada od kuće. Dio odgojno-obrazovnih ustanova i dramskih studija nastavio je provoditi programe putem Zoom platforme. Taj nastavak rada podrazumijevao je prilagodbu dramskih aktivnosti novome mediju. Upravo tom prilagodbom dramskih aktivnosti u bitno drugačijem mediju bavi se u ovome radu. Rad opisuje cjeloviti proces provođenja sinkronog online dramskoga rada u skupini u Dječjem vrtiću Dobro Drvo i u Dramskom studiju Tirena i to kratkoročnu prilagodbu na početku zatvaranja (primjerice putem aplikacije WhatsApp) te kontinuirano i redovito provođenje online sinkronog dramskog rada pomoću platforme Zoom. Sinkrono provođenje online aktivnosti podrazumijeva sudjelovanje u realnom vremenu. Polazišta za praktični rad pronašla su se u krovnom dokumentu Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje te se prikazao konceptualni okvir za provođenje dramskih aktivnosti. Online sinkroni dramski rad strukturiran je i proveden u tri faze, koje su rasle, međusobno se preklapale i nadopunjavale. Metodički je sat također osmišljen i realiziran u trodjelnoj strukturi s opisanim ciljevima svake faze provođenja i navedenim te opisanim dramskim aktivnostima. Online rad nije i ne bi trebao biti zamjena neposrednom odgojno-obrazovnom radu i radu u dramskim skupinama, no ipak je rezultirao pozitivnim ishodima i dobrobitima, kako za djecu tako i za odrasle. Osim toga, djelovanje u trenutku i prelazak na online dramskopedagoški rad, u vrtiću i dramskom studiju, u novom normalnom omogućilo je djeci da se osjećaju sigurnije, a roditeljima je pokazalo da na dramske pedagoge mogu računati i u nesigurnim vremenima.With the emergence of the coronavirus pandemic, the implementation of educational work and shorter programs faced numerous challenges. The closure (lockdown) of educational institutions and drama studios for a short time resulted with the suspension of all activities. Due to the closures and frequent self-isolation of educational staff and children, it was necessary to design and implement a new organization of working from home. Part of the institutions and drama studios designed work via the Zoom platform and continued all activities in the form of online meetings. In the paper, I describe the implementation of online drama in the form of two hours (block hour) in kindergarten and drama studio. In the paper, I describe the entire process from the first days of closure and adaptation to new media up to the implementation of the online drama on the Zoom platform. I find the starting points in the umbrella document, the National Curriculum, and present the conceptual framework for the implementation of dramatic activities. During the online drama process, the implementation was carried out in three phases that grew and overlapped and complemented each other. The presentation of the work in each phase is through a three-part structure in which the goals of each implementation phase, examples of games, activities and exercises are described. Online work is not and should not be a substitute for direct educational work and work in drama groups, but it still resulted in positive outcomes and benefits for both children and adults. The leaders of the drama groups took advantage of the Zoom application and carried out drama activities during the lockdown. They created online activities in the "new normal", which showed their presence to both children and parents in those uncertain times
The influence of parents' ambitions on the involvement of preschool children in kinesiology activities
No full textKroz ovaj rad upoznat ćemo se s pojmovima kineziologija i sport, dobrobiti bavljenja sportom, kineziološkim aktivnostima za djecu rane i predškolske dobi, ulogom roditelja, pojmom ambicija i pretjerana ambicija kod roditelja te primjerima poznatih sportaša.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 104 ispitanika, roditelja djece predškolske dobi kojima su postavljena pitanja i tvrdnje u kojima se trebaju opredijeliti u kojoj mjeri se slažu s njima.
Provedenim istraživanjem nastojale su se vidjeti ambicije roditelja ispitanika, njihov utjecaj na djecu, teže li roditelji uspješnosti kod svoje djece, bave li se oni kineziološkim aktivnostima te sudjeluju li u istima sa svojom djecom. Također, motiviraju li roditelji svoju djecu na bavljenje sportom te postoje li među ispitanicima preambiciozni roditelji. Istraživanje je pokazalo da se 75% ispitanika u životu bavilo sportom, a njih 70,2% se izjasnilo da njihovo dijete sudjeluje u kineziološkim aktivnostima.Through this paper, we will get to know the concepts of kinesiology and sport, the benefits of playing sports, kinesiology activities for early and preschool children, the role of parents, the concept of ambition and excessive ambition in parents, and examples of famous athletes.
The research was conducted on a sample of 104 respondents, parents of preschool children who were asked questions and statements in which they had to decide to what extent they agreed with them.
The conducted research sought to see the ambitions of the respondents' parents, their influence on their children, whether parents strive for success in their children, whether they engage in kinesiology activities and whether they participate in them with their children. Also, do parents motivate their children to play sports and are there too ambitious parents among the respondents. The research showed that 75% of respondents were involved in sports in their life, and 70.2% of them declared that their child participates in kinesiology activities
Collaboration and teamwork in inclusive kindergarten
No full textU današnjem suvremenom svijetu odgojno-obrazovna inkluzija je imperativ. Budući da je u društvu sve više djece s raznim teškoćama u razvoju, odgojno-obrazovna inkluzija u ustanovama ranoga i predškolskog odgoja je neizbježna. Zbog sve većih izazova u radu s djecom rane i predškolske dobi cjeloživotno učenje i razvoj te jačanje profesionalnih kompetencija odgojitelja od iznimne su važnosti za inkluzivnu praksu i suradnju. Kako bi se osigurala dobrobit i optimalan razvoj svakog djeteta u inkluzivnom vrtiću potrebno je ostvariti suradnički odnos između stručnjaka odgojnoobrazovne ustanove i roditelja. U inkluzivnom vrtiću svi sudionici odgojnoobrazovnog procesa trebaju biti spremni i otvoreni za suradnju i timski rad. Suradnja i timski rad odgojitelja, stručnih suradnika te pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju u inkluzivnom vrtiću pokazatelj su kvalitete ustanove. Razmjenom vlastitih iskustava i stručnih znanja odgojitelji i stručni suradnici doprinose optimalnim uvjetima za rast i razvoj sve djece, a osobito djece s teškoćama u razvoju. Inkluzivno obrazovanje usmjereno je na jačanje suradnje i aktivno sudjelovanje, stoga se ovaj rad bavi ispitivanjem stavova i mišljenja odgojitelja o suradnji i timskom radu u inkluzivnom vrtiću. Cilj istraživanja je ispitati stavove i mišljenja odgojitelja o suradnji i timskom radu s roditeljima, stručnim suradnicima i pomoćnicima za rad s djecom s teškoćama u razvoju. Istraživanje je provedeno on-line upitnikom „Suradnja i timski rad u inkluzivnom vrtiću“ koji je kreiran za potrebe ovoga završnog rada. Rezultati su pokazali da su odgojitelji većinom zadovoljni suradnjom s roditeljima i pomoćnicima za djecu s teškoćama u razvoju, dok su suradnjom i timskim radom sa stručnim suradnicima manje zadovoljni. Iz provedenog istraživanja proizlazi da je dobra i kvalitetna suradnja s roditeljima, stručnim suradnicima i pomoćnicima za djecu s teškoćama u razvoju vrlo važna odgojiteljima te da doprinosi većem zadovoljstvu odgojitelja u njihovom odgojno-obrazovnom radu i boljem okružju u vrtiću.Educational inclusion is vital in today's modern world. Since there are more and more children with disabilities in today's society, educational inclusion is inevitable in institutions of early and preschool education. On daily basis educators are facing increasing challenges in their educational work with children of early and preschool age. Therefore, lifelong learning, development and strengthening of theirs professional competences are extremly important for inclusive practice and cooperation In order to ensure well-being and optimal development of every child in an inclusive kindergarten, it is necessary to accomplish a collaborative relationship between educators and parents. In an inclusive kindergarten all participants of educational process should be open and ready for collaboration and teamwork. By sharing their own experiences and proffessional knowledge, educators and associates contribute to optimal conditions for the growth and development of every child, especially children with disabilities. Inclusive education is aimed at strenghtening cooperation and active participation, therfore this paper examines educators attitudes and opinions about cooperation and teamwork in an inclusive kindergarten. The aim of this research is to examine educators attitudes and opinions regarding collaboration and teamwork with parents, professional associates and assistants working with children with developmental disabilities. Research was conducted with an online questionnaire “Collaboration and teamwork in inclusive kindergarten, which was created for this thesis. The results showed that educators are mostly satisfied with collaboration with parents and assistants for children with developmental disabilities, while they are less satisfied with collaboration and teamwork with professional associates. The conducted research shows that good and high-quality collaboration with parents, professional associates and assistants for children with developmental disabilities is very important for educators. It contributes not only greater satisfaction in educational work for educators, but also contributes for better environment in kindergarten
Parenting styles and social competence of the child
No full textStilovi roditeljstva, između ostalog, značajno utječu i na socijalnu kompetenciju djeteta. Roditeljski odgojni stil može se definirati kao ozračje u kojem roditelji odgajaju svoje dijete. Prema znanstvenoj literaturi četiri su roditeljska odgojna stila: autoritativni stil odgoja, permisivni stil odgoja, atoritarni stil odgoja i zanemarujući stil odgoja. Autoritativno roditeljstvo kod djece promiče pozitivne socijalne vještine. Autoritarno roditeljstvo se najčešće veže s nižom socijalnom kompetencijom djece. Permisivni stil roditeljstva daje mješovite rezultate, a zanemarujući stil roditeljstva ima negativne učinke na dobrobit djece. Za roditelje je izrazito važno da budu svjesni svojeg roditeljskog odgojnog stila i njegovog utjecaja na rast i razvoj djeteta. U obiteljskom okruženju dijete stječe brojna znanja i vještine. Roditeljsko vodstvo i primjer uvelike utječu na djetetovo stjecanje socijalne kompetencije. Cilj ovog rada je ukazati na važnost poticanja i razvoja dječje socijalne kompetencije te opisati ulogu roditeljskih odgojnih stilova u njezinom razvoju.Parenting styles, among other things, significantly affect a child's social competence. Parenting style can be defined as the atmosphere in which parents raise their child. According to scientific literature, there are four parenting styles: authoritative parenting style, permissive parenting style, authoritarian parenting style, and neglectful parenting style. Authoritative parenting promotes positive social skills in children. Authoritarian parenting is most often associated with lower social competence of children. A permissive parenting style produces mixed results, and a neglectful parenting style has negative effects on children's well-being. It is extremely important for parents to be aware of their parenting style and its influence on the growth and development of the child. In a family environment, a child acquires numerous knowledge and skills. Parental guidance and example greatly influence a child's acquisition of social competence. The aim of this paper is to point out the importance of encouraging and developing children's social competence and to describe the role of parenting styles in its development