University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
Suvremene metode i postupci poučavanja engleskoga jezika u ranoj i predškolskoj dobi
The goal of this theoretical final thesis is to present some contemporary English as a foreign language (EFL) teaching methods and approaches. The topics discussed are children’s language development in their first language and the potential benefits of very early foreign language acquisition. The thesis introduces two subtopics related to FL instruction - the age of onset and the importance of a stimulating environment. The main section of the thesis presents four contemporary EFL teaching methods and approaches: total physical response (TPR), situational FL learning, content and language integrated learning (CLIL), and play-based learning.Cilj je ovoga teorijskoga završnoga rada predstaviti neke suvremene metode i postupke poučavanja engleskoga kao stranoga jezika koje se koriste s djecom rane i predškolske dobi. U radu su najprije prikazane informacije o razvoju materinskoga jezika i spomenute su potencijalne prednosti vrlo ranoga ovladavanja stranim jezikom. Osim toga, objašnjene su i dvije podteme vezane uz poučavanje stranih jezika – dob u kojoj se počinje s ovladavanjem stranim jezikom i važnost poticajnog okružja. Središnji dio rada predstavlja prikaz četiriju suvremenih metoda i pristupa poučavanju engleskoga kao stranoga jezika - potpuni tjelesni odgovor, situacijsko učenje stranoga jezika, integrirano učenje sadržaja i jezika, učenje stranoga jezika temeljeno na igri
ELF teaching and learning in pre-primary age - situational language learning and total physical response
Ovladavanje stranim jezicima u okružju dječjega vrtića, osobito u sklopu cjelodnevnog programa stranoga jezika još uvijek je nedovoljno istraženo. Učinci poučavanja stranoga jezika u okviru ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja (RPOO) na jezični razvoj i opću dobrobit djece mogu ovisiti o nizu čimbenika, među kojima se posebno ističu vrsta programa, metode i pristupi poučavanju te karakteristike djece koja u njemu sudjeluju. U brojnim zemljama primjetan je porast interesa za učenje stranih jezika u RPOO programima, što se tumači osviještenošću roditelja i donositelja odgojno-obrazovnih politika da djeca u najranijoj
dobi lakše i brže usvajaju strani jezik, što im dugoročno može koristiti na tržištu rada. U ovome radu opisane su dvije metode, odnosno pristupa koji se u recentnoj literaturi najčešće ističu kao osobito primjereni za poučavanje djece rane i predškolske dobi: situacijsko poučavanje engleskoga kao stranoga jezika (engl. situational learning) i metoda potpunoga tjelesnog odgovora (engl. total physical response). Situacijskim poučavanjem nastoje se izgraditi autentične komunikacijske situacije kako bi djeca prirodno povezala novo gradivo sa svojim prethodnim znanjem i svakodnevnim iskustvima. Potpuni tjelesni odgovor, pak, predstavlja sveobuhvatnu metodu poučavanja koja se temelji na usklađivanju verbalnih poticaja s fizičkim pokretom; ona razvija razumijevanje i postupno potiče produkciju jezika, obuhvaćajući vokabular, jezične strukture i komunikacijske obrasce. Zaključno, važno je djeci omogućiti ovladavanje engleskim jezikom na što prirodniji način – uz pomoć komunikacije u što autentičnijim kontekstima, uz fizički pokret i aktivnosti koje su im u ovoj dobi bliske i na materinskom jeziku, poput igre, pjesmica, priča i slikovnica. Takav pristup potiče motivaciju, osigurava razvoj jezičnih kompetencija te doprinosi cjelokupnom razvoju djece u ranom i predškolskom razdoblju.Foreign language acquisition and learning within the kindergarten setting, especially in full‑day programmes, remains insufficiently researched. The effects of foreign language teaching in early childhood education and care (ECEC) on children’s language development and overall well‑being depend on multiple factors, notably the programme type, teaching
methods and approaches as well as children’s individual characteristics. In many countries, interest in foreign language learning in ECEC has increased significantly, driven by the awareness of parents and policy‑makers that very young children acquire a second language more easily and rapidly, which may have long‑term benefits, including enhanced opportunities in the labour market. This paper describes two methods and approaches most frequently highlighted in recent literature as especially appropriate for the early childhood period: situational language teaching of English as a foreign language and the total physical response (TPR) method. Situational language teaching aims to create authentic communicative contexts that enable children to connect new content with prior knowledge and everyday experiences. TPR is a comprehensive teaching method based on synchronising verbal input with physical actions; it enhances comprehension and gradually fosters language production, including vocabulary acquisition, grammatical structures, and the development of communicative patterns. In conclusion, it is essential to facilitate children’s acquisition of English in the most natural way possible—through communication in authentic contexts, physical movement, and activities familiar to them from their first language, such as play, songs, stories, and picturebooks. Such an approach enhances motivation, supports the development of language
competence, and contributes to the overall well‑being of children in their early childhood and preschool years
The role of the educator in encouraging reading
Čitanje predstavlja temeljnu jezičnu vještinu koja značajno utječe na cjelokupni kognitivni i emocionalni razvoj djeteta. U ovom radu analizirana je uloga odgojitelja u poticanju čitanja kod djece rane i predškolske dobi, pri čemu je poseban naglasak stavljen na metode, strategije i aktivnosti koje odgojitelji primjenjuju u svakodnevnom radu. Teorijski dio rada obuhvaća razvoj jezičnih djelatnosti, važnost slikovnica, problem ekranizacije te poteškoće u čitanju. Empirijski dio rada temelji se na provedenom istraživanju među odgojiteljima, čiji su odgovori analizirani kako bi se dobio uvid u stvarne pedagoške prakse. Rezultati su pokazali da odgojitelji koriste raznolike metode poput pričanja priča, igrokaza, interaktivnog čitanja, oblikovanja kutaka za čitanje i suradnje s roditeljima. Postavljene hipoteze uglavnom su potvrđene – većina odgojitelja aktivno potiče čitanje u svom radu, koristi različite pristupe prilagođene interesima i dobi djece te prepoznaje važnost stvaranja poticajnog okruženja za razvoj čitalačkih vještina. Ovim radom dodatno se potvrđuje da je sustavan i kreativno osmišljen pristup čitanju u predškolskom razdoblju ključan za oblikovanje pozitivnog stava djece prema pisanoj riječi i uspješan prelazak u početno opismenjavanje.Reading is a fundamental language skill that significantly affects the overall cognitive and emotional development of a child. This paper analyzes the role of educators in encouraging reading in early and preschool children, with special emphasis on the methods, strategies, and activities that educators apply in their everyday work. The theoretical part of the paper covers the development of language activities, the importance of picture books, the problem of screen adaptation, and reading difficulties. The empirical part of the paper is based on research conducted among educators, whose responses were analyzed in order to gain insight into actual pedagogical practices. The results showed that educators use a variety of methods such as storytelling, role-playing, interactive reading, designing reading corners, and collaborating with parents. The hypotheses set were largely confirmed – most educators actively encourage reading in their work, use different approaches tailored to the interests and age of children, and recognize the importance of creating a stimulating environment for the development of reading skills. This paper further confirms that a systematic and creatively designed approach to reading in the preschool period is crucial for shaping children's positive attitudes toward the written word and a successful transition to initial literacy
Independence development in early and preschool age
Samostalnost podrazumijeva niz vještina koje su potrebne i djetetu i odrasloj osobi, stoga ih je potrebno stjecati i usvajati od najranije dobi te tijekom života sustavno nadograđivati. Djetinjstvo karakterizira intenzivan emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj pri čemu dijete postupno usvaja vještine i sposobnosti potrebne za samostalno funkcioniranje u svakodnevnim situacijama. Samostalnost se ogleda kroz različite dimenzije, poput brige o sebi, donošenja odluka, izražavanja vlastitih potreba i rješavanja problema. Podrška roditelja, odgojitelja i šire okoline ima ključnu ulogu u oblikovanju djetetove sposobnosti da preuzme inicijativu, istražuje svijet oko sebe i razvija osjećaj odgovornosti. Važno je biti upoznat s razvojnim fazama i strategijama koje potiču samostalnost kako bismo kreirali poticajno okružje u kojem dijete može s povjerenjem istraživati, učiti i razvijati samopouzdanje. Cilj ovog rada je prikazati kako različiti faktori i uloga odraslih potiču razvoj samostalnosti kod djece te zašto je ona ključna za njihov cjelokupni razvoj.Independence encompasses a range of skills necessary for both children and adults. Therefore, these skills should be acquired and developed from an early age and systematically built upon throughout life. Childhood is characterized by intense emotional, social, and cognitive development, during which a child gradually adopts the skills and abilities needed for independent functioning in everyday situations. Independence is reflected in various dimensions, such as self-care, decision-making, expressing personal needs, and problem-solving. Support from parents, educators, and the broader environment plays a crucial role in shaping a child’s ability to take initiative, explore the world around them, and develop a sense of responsibility. It is important to be familiar with developmental stages and strategies that encourage independence in order to create a stimulating environment in which the child can explore, learn, and build self-confidence with trust. The aim of this paper is to explore how various factors and the role of adults contribute to fostering independence in children and why independence is essential for their overall development
Mobile Application Programming For Visualization And Understanding Of The Number Line In The First Grade Of Primary Education
Usvajanje modela brojevnog pravca ključno je u ranom matematičkom učenju jer pomaže učenicima u razumijevanju pojma broja, redoslijeda, udaljenosti između brojeva i osnovnih računskih operacija. Međutim, učenici prvog razreda osnovne škole često se susreću s izazovima njegova razumijevanja, posebno zato što je brojevni pravac apstraktan pojam koji zahtijeva vizualno i prostorno razmišljanje. Ovaj diplomski rad bavi se upravo tim izazovima te istražuje na koje se načine može učenicima olakšati učenje brojevnog pravca, uz poseban naglasak na korištenje digitalne tehnologije kao didaktičkog alata. Cilj rada je međupredmetnim povezivanjem matematike i informatike integrirati nastavne ishode na primjeru brojevnog pravca. U tu svrhu je dizajnirana i programirana mobilna aplikacija pod nazivom „Brojevni pravac“, koja je namijenjena učenicima prvog razreda osnovne škole. Aplikacija je izrađena u razvojnom okruženju MIT App Inventor i omogućuje učenicima da kroz interaktivne zadatke i vizualno atraktivno sučelje samostalno vježbaju raspored brojeva na brojevnom pravcu, zbrajanje, oduzimanje te snalaženje u pojmovima poput prethodnika i sljedbenika. Uz samu izradu aplikacije, rad uključuje izradu metodičkog scenarija te kako aplikaciju primijeniti u nastavi. Scenarij uključuje aktivnosti s aplikacijom kao i sa upotrebom analognih sredstva poput brojevne crte u prirodnoj veličini, što pokazuje važnost kombiniranja digitalnih i konkretnih metoda u razrednoj nastavi. Rad daje doprinos razumijevanju kako digitalni alati mogu poboljšati matematičko učenje kod djece i učiniti ga pristupačnijim, zanimljivijim i učinkovitijim. Istaknuta je važnost primjene mobilnih aplikacija koja je učenicima bliska i motivirajuća, kao način digitalne transformacije nastave matematike.The adoption of the number line model is essential in early mathematics education, as it supports students in understanding the concept of number, numerical order, the distance between numbers, and basic arithmetic operations. However, first-grade primary school students often face challenges in grasping the number line, primarily because it is an abstract concept that requires visual and spatial reasoning. This thesis addresses these challenges and explores ways to facilitate students’ learning of the number line, with a particular focus on the use of digital technology as a didactic tool. The aim of the thesis is to integrate learning outcomes through interdisciplinary connections between mathematics and computer science, using the number line as a concrete example. To this end, a mobile application titled Number Line was designed and developed for first-grade primary school students. The application was created using the MIT App Inventor development environment and enables students to independently practice number sequencing on the number line, addition, subtraction, and concepts such as predecessor and successor through interactive tasks and a visually engaging interface. In addition to the application itself, the thesis includes the development of a methodical scenario for implementing the app in classroom instruction. The scenario combines activities using the application with the use of analog tools, such as a life-sized number line, highlighting the importance of integrating digital and tangible teaching methods in primary education. This work contributes to understanding how digital tools can enhance mathematical learning for young children, making it more accessible, engaging, and effective. The importance of using mobile applications—familiar and motivating to modern learners—is emphasized as a means of digitally transforming mathematics education
Giftedness In Children With Autism Spectrum Disorders
Ovaj rad usmjeren je analizi nekih čimbenika u prepoznavanju i poticanju nadarenosti kod djece s poremećajima iz spektra autizma u ranom i predškolskom razdoblju. Djeca s poremećajima iz spektra autizma mogu pokazivati razne sposobnosti u određenim područjima, poput matematičko-logičkog mišljenja, različitih područja umjetnosti ili memorije. No njihova nadarenost često ostaje neprimijećena zbog njihovih specifičnih obrazaca ponašanja koja mogu prikriti njihove stvarne potencijale. Uloga odgojitelja i stručnih suradnika očituje se kroz pružanje podrške djeci u ovom području rada i važnosti individualiziranog pristupa u odgojnoobrazovnim ustanovama. Na temelju dostupne literature osmišljen je anketni upitnik za odgojitelje o njihovim iskustvima i procjeni mogućnosti prepoznavanja nadarenosti djece s poremećajima iz spektra autizma. Pokazalo se da velik dio odgojitelja ima iskustva u radu s djecom s poremećajima iz spektra autizma, ali i s nadarenom djecom s poremećajima iz spektra autizma, ističući mnoge prepreke u prepoznavanju i radu s takvom djecom. Kao najveće prepreke ističu nedovoljno stručne edukacije kao i nedostatak stručnih suradnika, ali i nedostatak resursa i materijala potrebnih za individualizirani rad s ovom djecom. Na temelju dobivenih rezultata, može se zaključiti kako je uvelike potreban razvoj kompetencija odgojno-obrazovnih djelatnika i dodatna stručna usavršavanja i edukacije. Također pokazalo se da je potrebno osigurati više materijala potrebnih za rad s djecom s poremećajima iz spektra autizma kojima će se stvoriti sigurno i potencijalno okruženje za daljnji razvoj sposobnosti i vještina te okruženje za učenje.This paper focuses on the analysis of some factors in recognizing and encouraging giftedness in children with autism spectrum disorders in the early and preschool period. Children with autism spectrum disorders can demonstrate various abilities in certain areas, such as mathematical-logical thinking, various areas of art or memory. However, their giftedness often remains unnoticed due to their specific behavioral patterns that can hide their real potential. The role of educators and professional associates is manifested through providing support to children in this area of work and the importance of an individualized approach in educational institutions. Based on the available literature, a questionnaire was designed for educators about their experiences and assessment of the possibilities of recognizing giftedness in children with autism spectrum disorders. It was shown that a large number of educators have experience in working with children with autism spectrum disorders, but also with gifted children with autism spectrum disorders, highlighting many obstacles in recognizing and working with such children. They highlight insufficient professional education as well as a lack of professional associates, but also a lack of resources and materials necessary for individualized work with these children. Based on the results obtained, it can be concluded that there is a great need for the development of the competencies of educational staff and additional professional training and education. It also showed that it is necessary to provide more materials necessary for working with children with autism spectrum disorders, which will create a safe and potential environment for the further development of abilities and skills, and an environment for learning
The Relationship Between Sleep Habits And Body Mass Index Among Children Aged 7 To 10 Years
Pretilost i poremećaji uhranjenosti u dječjoj dobi predstavljaju jedan od najozbiljnijih javnozdravstvenih problema suvremenog društva. Riječ je o kompleksnom fenomenu koji ne utječe samo na tjelesno zdravlje djece, već ima dalekosežne posljedice i na njihovo emocionalno, socijalno i psihološko blagostanje. Brojna međunarodna istraživanja ističu kako životne navike, uključujući obrasce spavanja, mogu igrati značajnu ulogu u razvoju pretilosti i povećanom riziku za kronične bolesti. Unatoč tome, podaci o povezanosti navika spavanja i statusa uhranjenosti kod djece u Hrvatskoj još su uvijek oskudni, što ukazuje na potrebu za istraživanjima koja bi dodatno rasvijetlila ovaj važan javnozdravstveni problem. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati postoji li povezanost između različitih aspekata navika spavanja (trajanje sna, vrijeme odlaska na spavanje, vrijeme potrebno za uspavljivanje, kvaliteta sna, korištenje ekrana prije spavanja, buđenja tijekom noći i osjećaj umora) i indeksa tjelesne mase (ITM) kod djece u dobi od 7 do 10 godina u Čakovcu. Istraživanje je provedeno na uzorku od 103 učenika iz triju osnovnih škola u Čakovcu i njihovih roditelja. Za potrebe istraživanja konstruiran je upitnik o navikama spavanja djece kojeg su popunjavali roditelji, dok su tjelesna visina i masa izmjereni na satu tjelesne i zdravstvene kulture u školi. Analiza podataka provedena je korištenjem deskriptivne statistike i Spearmanovog koeficijenta korelacije kako bi se ispitala povezanost između promatranih varijabli. Dobiveni rezultati nisu pokazali statistički značajnu povezanost između navika spavanja i ITM-a kod ispitanika. Blaga pozitivna povezanost uočena je između subjektivne procjene kvalitete sna, korištenja ekrana prije spavanja i učestalosti noćnih buđenja s ITM-om, no ti rezultati nisu bili statistički značajni. Ovi nalazi sugeriraju kako u ispitivanom uzorku djece ne postoji jasan odnos između obrasca spavanja i nutritivnog statusa. Moguće je da na ITM djece značajnije utječu drugi čimbenici, poput prehrambenih navika, razine tjelesne aktivnosti, socioekonomskog statusa obitelji i genetskih predispozicija, koji nisu bili predmet ovog istraživanja. Također, specifičnosti metode prikupljanja podataka temeljene na roditeljskoj procjeni putem upitnika mogu utjecati na preciznost i točnost rezultata. Unatoč izostanku statistički značajnih povezanosti, istraživanje pruža vrijedan doprinos razumijevanju navika spavanja i statusa uhranjenosti djece u lokalnoj zajednici. Rezultati naglašavaju važnost daljnjih istraživanja s većim i raznolikijim uzorcima djece, korištenjem kombinacije subjektivnih i objektivnih metoda mjerenja kvalitete sna, te uključivanjem višestrukih čimbenika u analizu pretilosti u dječjoj dobi. Nadalje, rezultati ukazuju na potrebu kontinuirane edukacije roditelja, odgojno-obrazovnih djelatnika i zdravstvenih stručnjaka o važnosti zdravih navika spavanja i prevencije pretilosti u djece.Childhood obesity and nutritional disorders represent one of the most serious public health issues of modern society. It is a complex phenomenon that affects not only the physical health of children but also has far-reaching consequences for their emotional, social, and psychological well-being. Numerous international studies highlight that lifestyle habits, including sleep patterns, may play a significant role in the development of obesity and an increased risk of chronic diseases. However, data on the relationship between sleep habits and nutritional status in children in Croatia remain scarce, underscoring the need for further research to shed light on this important public health issue. The aim of this study was to examine the relationship between various aspects of sleep habits (sleep duration, bedtime, time required to fall asleep, sleep quality, screen use before bed, nighttime awakenings, and feelings of tiredness) and body mass index (BMI) in children aged 7 to 10 years in Čakovec, Croatia. The study was conducted on a sample of 103 pupils from three primary schools in Čakovec and their parents. For the purposes of the research, a questionnaire on children's sleep habits was constructed and completed by parents, while the children's height and weight were measured during physical and health education classes at school. Data analysis was performed using descriptive statistics and Spearman's correlation coefficient to examine the relationships between the observed variables. The results did not show a statistically significant relationship between sleep habits and BMI in the sample. A weak positive correlation was observed between subjective sleep quality, screen use before bedtime, and the frequency of nighttime awakenings with BMI, but these results were not statistically significant. These findings suggest that, in the examined sample, there is no clear relationship between sleep patterns and nutritional status. It is possible that other factors, such as dietary habits, physical activity levels, family socioeconomic status, and genetic predispositions, play a more significant role in children’s BMI, and these factors were not included in this study. Furthermore, the use of parent-reported questionnaires to assess sleep habits may have influenced the accuracy and precision of the results. Despite the absence of statistically significant relationships, this study contributes valuable insights into the sleep habits and nutritional status of children in a local community. The results highlight the importance of further research with larger and more diverse samples of children, using a combination of subjective and objective methods for measuring sleep quality, and including multiple factors in the analysis of childhood obesity. Moreover, the results emphasize the need for continuous education of parents, educators, and healthcare professionals on th importance of healthy sleep habits and obesity prevention in children
Apps For Parents
Suvremeno roditeljstvo i odgojno-obrazovni procesi sve su više prožeti digitalnim tehnologijama, osobito mobilnim aplikacijama koje pružaju podršku u praćenju dječjeg razvoja, organizaciji obiteljskog života te osiguravanju digitalne sigurnosti djece. Cilj ovog rada bio je analizirati i kritički vrednovati odabrane aplikacije namijenjene roditeljima i odgojiteljima, s naglaskom na funkcionalnosti koje doprinose ranom razvoju, edukaciji i zaštiti djece predškolske dobi. Kroz strukturirane recenzije aplikacija sagledane su njihove prednosti, nedostaci i mogućnosti primjene u svakodnevnom obiteljskom i odgojnom kontekstu. Korištenjem kvalitativnog pristupa i kriterija kao što su edukativna vrijednost, dostupnost, jednostavnost uporabe i usmjerenost na potrebe djece i roditelja, rad nudi uvid u kvalitetu digitalnih alata koji postaju sve prisutniji u skrbi za djecu
Identification and Development of Talents in Children at an Early and Preschool Age
Rana i predškolska dob je razdoblje u kojem djeca uče i razvijaju svijest o sebi te okolini koja ih okružuje. U tom razdoblju kod neke djece počinju se razvijati specifične sposobnosti za koje se kaže da su prikazane kroz određene talente. Posebnost talenta je temeljena na sposobnostima koje se iskazuju u različitim životnim područjima. Povezano s Gardnerovim višestrukim inteligencijama, nadovezujemo se na potencijalne talente koji se javljaju kod djece rane i predškolske dobi. Kako bismo mogli prepoznati dječaka potencijalno talentiranog za slikanje ili djevojčicu potencijalno talentiranu za jezike, važna je pravilna i strukturirana identifikacija iz koje proizlaze mogući načini pristupa daljnjeg razvoja određenog talenta kod djeteta. Osim što identifikacija pomaže u razotkrivanju talenta, često saznanje da je neko dijete talentirano u nekom području može dovesti do pojave etiketiranja i forsiranja koje djetetu mogu otežati njegov daljnji razvoj talenta. Uz roditelje, najčešći prvi čimbenik prepoznavanja djetetovog talenta su odgojitelji koji kao stručnjaci imaju veliku ulogu prepoznavanja i razvijanja djetetovih sposobnosti s obzirom na specifičnosti talenta, što ćemo povezati sa sociokulturalnim pristupom Lava Vigotskog.Early and preschool age is a period in which children learn and develop awareness of themselves and their environment. During this period, some children begin to develop specific abilities that we say are displayled through certain talents. The specificity of talent is based on abilities that are expressed in diffrent areas of life. Related to Gardner’s multiple intelligences, we build on the potential talent that appear in early and preschool children. In order to be able to recognize a boy potentially talented in painting or a girl potentially talented in languages, proper and structured identification is important, from which possible ways of approching the further development of a certain taletn in a child arise. In addition to the fact that identification helps in revealing talent, often knowing that a child is talented in some area can lead to labeling and forcing, whicih can make it difficult for the child to further develop his talent. Along with parents, the most common first responders to recognizing a child’s talent, there are preschool teacher who, as experts, play a major role in recognizing and developing a child’s abilities with regard to the specifics of talent, which we connect with Lav Vygotsky’s socio-cultural approach
Parents' Perception Of Children's Physical Activity In Early Childhood And Preschool Education Institutions
Tjelesna aktivnost ima ključnu ulogu u zdravom rastu i razvoju djece predškolske dobi
te predstavlja neizostavan dio njihove svakodnevice. Cilj ovoga rada bio je ispitati percepciju
roditelja o tjelesnoj aktivnosti u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, kao i
ulogu odgojitelja u njezinu poticanju i provođenju. Istraživanje je provedeno na uzorku od 214
roditelja čija djeca pohađaju dječje vrtiće.
Za potrebe istraživanja korišten je anonimni anketni upitnik temeljen na Likertovoj
skali. Upitnik je obuhvatio osnovne demografske podatke (spol, stupanj obrazovanja, mjesto
stanovanja), osobne navike roditelja vezane uz tjelesnu aktivnost te njihove stavove o
provođenju tjelesne aktivnosti u vrtićima. Prikupljeni podaci statistički su obrađeni pomoću
programa IBM SPSS Statistics, primjenom deskriptivnih metoda i inferencijalnih statističkih
testova (Mann-Whitney U test i Spearmanova korelacija).
Rezultati analize pokazali su da ne postoje statistički značajne razlike u percepciji
roditelja s obzirom na dob, obrazovanje ili broj djece u obitelji, uz minimalna odstupanja u
stavovima. To ukazuje na visoku razinu osviještenosti roditelja o važnosti i dobrobitima
tjelesne aktivnosti za cjeloviti razvoj djeteta. Roditelji također izražavaju uvjerenje da bi
tjelesna aktivnost trebala biti svakodnevno prisutna u vrtićkom okruženju, pri čemu odgojitelji
imaju ključnu ulogu u njezinu poticanju i provedbi.Physical activity plays a crucial role in the healthy growth and development of
preschool-aged children and is an essential part of their daily lives. The aim of this paper was
to examine parents’ perceptions of physical activity in early childhood education institutions
and the role of educators in promoting and implementing such activities. The research was
conducted on a sample of 214 parents whose children attend kindergarten.
For the purposes of the study, an anonymous online questionnaire based on the Likert
scale was used. The questionnaire included basic demographic data (gender, level of education,
place of residence), parents' personal habits related to physical activity, and their attitudes
towards the implementation of physical activities in kindergartens. The collected data were
statistically analyzed using IBM SPSS Statistics software, applying descriptive methods and
inferential statistical tests (Mann-Whitney U test and Spearman’s correlation).
The statistical analysis showed no significant differences in parents’ perceptions based
on age, education level, or number of children in the family, with only minimal differences in
attitudes. These findings indicate a high level of awareness and acceptance of the importance
and benefits of physical activity for children's growth and development. Parents also believe
that physical activity should be a daily component of the kindergarten environment and that
educators play a key role in its encouragement and implementation