University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
The impact of table tennis on morphological characteristics and motor skills of children
No full textSlobodno vrijeme koje djeca provode trebalo bi biti ispunjeno aktivnostima koje potiču njihov sveobuhvatni razvoj. Stolni tenis je sport koji djeci omogućava psihički i fizički napredak. Sportski klubovi igraju ključnu ulogu u socijalizaciji djece, učenju timskog rada, razvoju motoričkih sposobnosti te promoviranju zdravog načina života. Ovaj rad obuhvaća istraživanja koja pokazuju da nema statistički značajne razlike u morfološkim obilježjima između testnih i kontrolnih skupina. Međutim, razvojna dob ispitanika ima značajan utjecaj na rezultate, pri čemu je zabilježeno da je u razvoj u testnoj skupini veći nego u kontrolnoj, što se pripisuje trenažnim procesima stolnog tenisa kojima su bili izloženi. Stolni tenis ima značajan utjecaj na motoričke sposobnosti, posebno na brzinu, snagu i koordinaciju. Brzina se razvija kroz brze reakcije na lopticu, eksplozivna snaga kroz nagle promjene smjera i snažne udarce, dok se koordinacija poboljšava sinkronizacijom pokreta ruku i nogu. Autori također ističu važnost stolnog tenisa kao izvannastavne aktivnosti u školama, predlažući nastavne teme koje su prilagođene različitim razredima prema težini izvedbe. Posebno je važna inkluzija djece s posebnim potrebama u izvanškolske aktivnosti poput stolnog tenisa. Ova praksa značajno doprinosi razvoju njihovih funkcionalnih i motoričkih sposobnosti. Tako stolni tenis ne samo da pomaže djeci u fizičkom i psihičkom razvoju, već i stvara poticajno okruženje koje podržava individualni rad i inkluziju svakog djeteta.Children's free time should be filled with activities that promote their comprehensive development. Table tennis is sport that facilitates both psychological and physical progress for children. Sports club play crucial role in children's socialization, learning teamwork, developing motor skills, and promoting a healthy lifestyle. This paper encompasses research indicating that there is not statistically significant difference in morphological characteristics between the test and control groups. However, the developmental age of the participants significantly influences the results, with the test group showing greater development than the control group, attributed to the table tennis training processes they were exposed to. Table tennis have significant impact on motor skills, particularly speed, strength, and coordination. Speed is developed through quick reactions to the ball, explosive strength through rapid changes in direction and powerful strokes, and coordination through the synchronization of hand and foot movements. The author also emphasize the importance of table tennis as an extracurricular activity in schools, proposing curriculum topics that are designed to different school grade based on the difficulty of execution. The inclusion of children with special needs in extracurricular activities such as table tennis is particularly important. This practice significantly contributes to the development of their functional and motor skills. Thus, table tennis not only aids in the physical and psychological development of children but also creates a supportive environment that fosters individual growth and the inclusion of every child
Sensory integration through art in the nursery age
No full textSenzorna integracija kroz likovnost u jasličkoj dobi od izuzetne je važnosti za rani razvoj djece. U ovoj osjetljivoj fazi života, djeca se suočavaju s intenzivnim senzornim iskustvima koja oblikuju njihovu percepciju svijeta. Kroz likovne aktivnosti, poput crtanja, bojanja, modeliranja glinom i slikanja prstima, djeca stimuliraju različite senzorne sustave: vizualni, taktilni, proprioceptivni i vestibularni. Ove aktivnosti omogućavaju djeci da istražuju teksture, boje, oblike i pokrete, potiču i motoričke vještine, koordinaciju te finu i grubu motoriku. Likovne aktivnosti također podržavaju emocionalni razvoj, jer omogućavaju djeci izražavanje osjećaja i misli na neverbalan način. Kroz kreativni proces, djeca razvijaju samopouzdanje i osjećaj postignuća. Senzorna integracija kroz likovnost ne samo da obogaćuje senzorna iskustva, već i potiče kognitivni razvoj, maštu i kreativnost. U jasličkoj dobi, kad je istraživanje svijeta temeljna aktivnost, likovnost pruža sigurno i stimulirajuće okruženje za sveobuhvatan razvoj djeteta, čineći ga spremnijim za buduće izazove.Sensory integration through art in the nursery age is of utmost importance for early childhood development. In this sensitive phase of life, children encounter intense sensory experiences that shape their perception of the world. Through artistic activities such as drawing, painting, modeling with clay, and finger painting, children stimulate various sensory systems: visual, tactile, proprioceptive, and vestibular. These activities allow children to explore textures, colors, shapes, and movements, enhancing motor skills, coordination, as well as fine and gross motor skills. Artistic activities also support emotional development by enabling children to express their feelings and thoughts in a nonverbal way. Through the creative process, children develop self-confidence and a sense of achievement. Sensory integration through art not only enriches sensory experiences but also fosters cognitive development, imagination, and creativity. In the nursery age, when exploring the world is a fundamental activity, art provides a safe and stimulating environment for the comprehensive development of the child, making them more prepared for future challenges
Genres in "Coraline" and "The Graveyard Book"
No full textThe main purpose of this thesis is to identify and analyze the various genres present in Neil Gaiman's works: Coraline and The Graveyard Book. Although these two novels differ in their narratives, they share notable similarities in the context of genre. The genres explored include: the family story, coming-of-age novel (Bildungsroman), gothic fiction, fantasy, the adventure story, and magical realism. These genres have evolved during their existence. Some are newer, such as magical realism (Bowers 2004), and some have been present for centuries, such as gothic fiction (Smith 2013), and the adventure story (Butts 2004). Each of the chapters focuses on the identification and analysis of one of the genres within Coraline and The Graveyard Book. In these works, the family story genre explores the unconventional structures and dynamics within the families, and how these relationships contribute to the protagonist's growth. The coming-of-age genre, or Bildungsroman, focuses on the protagonist9s emotional and psychological development. Gothic fiction explores the balance between the uncanny and light-heartedness, making it suitable for a younger audience. The chapter about fantasy in the aforementioned works analyzes supernatural phenomena, and the struggle between good and evil. The adventure story follows and explores these novel9s protagonist9s thrilling journeys as they confront dangerous situations and overcome supernatural threats. Magical realism combines real and fantastical elements, blurring the lines between reality and imagination. By examining these genres, this thesis aims to explore each genre9s literary elements, and how they manifest in both Coraline and The Graveyard Book.Glavna je svrha ovog rada identificirati i analizirati različite žanrove u djelima Neila Gaimana Coraline i The Graveyard Book. Iako se ta dva djela razlikuju po svojim pri ama, dijele značajne sličnosti u kontekstu žanrova. Žanrovi koji se istražuju u radu uključuju obiteljsku priču, roman o odrastanju (Bildungsroman), gotičku fikciju, fantastiku, pustolovnu priču i magični realizam. Svako poglavlje usredotočeno je na identifikaciju i analizu jednog od šest žanrova unutar Gaimanovih djela. Ti su se žanrovi mijenjali i razvijali tijekom svog postojanja. Neki su noviji, poput magičnog realizma (Bowers 2004), a neki su prisutni stoljećima, poput gotičke fikcije (Smith 2013) i pustolovne priče (Butts 2004). Svako poglavlje usredotočeno je na identifikaciju i analizu jednog od žanrova. Žanr obiteljske pri e istražuje nekonvencionalne obiteljske strukture i dinamiku unutar obitelji te način na koji ti odnosi doprinose odrastanju glavnih likova. Žanr odrastanja, tzv. Bildungsroman, fokusira se na emocionalni i psihološki razvoj glavnih likova. Goti ka fikcija istražuje ravnotežu između jezovitog i bezbrižnosti, što je čini prikladnom za mlađu publiku. Poglavlje o žanru fantastike u navedenim djelima analizira nadnaravne pojave i borbu između dobra i zla. Pustolovna pri a prati i istražuje uzbudljiva putovanja glavnih likova djela dok se suoćavaju s opasnim situacijama i prevladavaju nadnaravno. Magičnim realizmom povezuju se stvarni i fantasti ni elementi, brišu i granice između stvarnosti i mašte. Cilj ovog diplomskog rada je istražiti književne elemenate svakog od navedenih žanrova i na ina na koji se oni očituju u Gaimanovim djelima Coraline i The Graveyard Book
Information and communication technologies in education
No full textInformacijska i komunikacijska tehnologija (IKT) revolucionirala je područje obrazovanja, transformiraju i tradicionalne metode podučavanja u interaktivnije i zanimljivije iskustvo. IKT u obrazovanju uključuje korištenje računala, interneta i digitalnih medija za poboljšanje ishoda učenja. Omogućuje interakciju u stvarnom vremenu, pristup ogromnim izvorima informacija i mogućnost stvaranja i dijeljenja sadržaja.
Umjetna inteligencija (UI) je značajna komponenta IKT-a u obrazovanju. Alati pokretani umjetnom inteligencijom kao što su inteligentni sustavi podučavanja, prilagodljivi softver za učenje i aplikacije za obradu jezika sve se više koriste za personalizaciju učenja, čineći ga djelotvornijim i učinkovitijim. UI može analizirati obrasce učenja učenika, pružiti trenutnu povratnu informaciju i prilagoditi sadržaj individualnim potrebama, čime se poboljšavaju rezultati učenja.
Međutim, integracija IKT-a u obrazovanje nije bez izazova. Digitalni jaz, kojeg karakterizira nejednak pristup IKT resursima, značajan je problem. Taj je nesrazmjer često posljedica socioekonomskih čimbenika i može dovesti do nejednakosti u obrazovanju. Nadalje, uspješna integracija IKT-a zahtijeva znatna ulaganja u infrastrukturu, obuku i usluge podrške, što može biti prepreka za mnoge institucije.
Razvojem tehnologije, privatnost i zaštita podataka korisnika također postaje problem kojeg je potrebno sustavno analizirati i riješiti.
Budućnost IKT-a u obrazovanju je obećavajuća. Očekuje se da će nove tehnologije poput virtualne i proširene stvarnosti te UI dodatno transformirati obrazovni krajolik. Te tehnologije mogu pružiti impresivna iskustva učenja, poboljšati suradnju i pojednostaviti administrativne procese.
U ovom radu će biti opisani glavni dijelovi IKT, sa svim prednostima i nedostatcima korištenja iste, koji se mogu iskoristiti za poboljšanje izvođenja nastave u obrazovnom sustavu.
Rad je namijenjen svim sudionicima sustava obrazovanja kao sustavan pregled dosadašnje literature i provedenih istraživanja o korištenju IKT u obrazovanju, s naglaskom na učitelje, kako bi se potaknulo korištenje IKT u nastavi za osmišljavanje novih interaktivnih načina podučavanja nastavnog sadržaja. Također će biti izložene i nove ideje o uvođenju tehnologije u nastavni proces, buduće mogućnosti koje iste nude te opasnosti koje one donose.Information and Communication Technology (ICT) has revolutionized the field of education, transforming traditional teaching methods into a more interactive and engaging experience. ICT in education involves the use of computers, internet and digital media to improve learning outcomes. It provides real-time interaction, access to create huge sources of information, and the ability to share content.
Artificial intelligence (AI) is a significant component of ICT in education. AI-powered tools such as intelligent tutoring systems, adaptive learning software and language processing applications are increasingly being used to personalize learning, making it more effective and efficient. AI can analyse students' learning patterns, provide instant feedback and tailor content to individual needs, thereby improving learning outcomes.
However, the integration of ICT in education is not without challenges. The digital divide, characterized by unequal access to ICT resources, is a significant problem. This disparity is often the result of socioeconomic factors and can lead to educational inequality.
Furthermore, successful ICT integration requires substantial investment in infrastructure, training and support services, which can be a barrier for many institutions.
With the development of technology, privacy and user data protection also becomes a problem that needs to be systematically analysed and solved.
The future of ICT in education is promising. New technologies such as virtual and augmented reality and UI are expected to further transform the educational landscape. These technologies can provide immersive learning experiences, improve collaboration, and streamline administrative processes.
This paper will describe the main parts of ICT, with all the advantages and disadvantages of its use, which can be used to improve teaching in the educational system. The paper is intended for all participants in the education system as a systematic review of the literature and research conducted so far on the use of ICT in education, with an emphasis on teachers, to encourage the use of ICT in teaching for the creation of new interactive ways of teaching content. It will also present new ideas about the introduction of technology into the teaching process, the future possibilities they offer and the dangers they bring
The influence of teachers' reading habits on students' reading motivation
No full textČitanje je jedna od najvažnijih čovjekovih vještina kojom je ujedno obilježen i početak njegova školovanja uz jezične vještine pisanja, govorenja i slušanja. Ono se javlja kao važna zadaća predmeta Hrvatski jezik, kojem je cilj razviti čitateljske potrebe i navike te stvoriti zrele čitatelje. Učenje čitanja zapravo je ovladavanje nizom čitačkih vještina koje su međusobno povezane i podređene osnovnoj svrsi čitanja – razumijevanju cjeline. Proces učenja čitanja završava u trećem razredu osnovne škole, a razvija se kroz četiri etape: predškolska etapa, početno čitanje, usavršavanje u čitanju i zrelo čitanje. Za čitanje je motivirano ono dijete koje ima pozitivan odnos prema čitanju. Cilj ovoga rada jest utvrditi utječu li učiteljeve navike čitanja na motivaciju učenika za čitanje. Ovim radom željeli smo ispitati kakve su čitateljske navike učitelja primarnog obrazovanja i koje metode oni primjenjuju za poučavanje i poticanje čitanja kod učenika. Istraživanje je provedeno elektroničkim putem i u njemu je sudjelovalo 249 učitelja. Metode poticanja čitanja mnogobrojne su, a svrha im je stvoriti aktivnog čitatelja, potaknuti znatiželju i razviti zanimanje za pisanu riječ. Provedeno istraživanje pokazuje da učitelji čitaju iz užitka i osjećaju se kao čitatelji, ali tek u nešto starijoj dobi. Provedeno istraživanje donosi zanimljive rezultate o svakodnevnim navika učitelja i metodama kojima se u razredu služe za poticanje čitanja kod učenika. Učiteljev pristup ključan je za stvaranje čitateljskih interesa i kulture te navika kao osposobljavanja za samostalno čitanje i recepciju književnog djela. Djeca se za čitanje počinju zanimati vrlo rano u predškolskoj dobi, a kako bi učenik nastavio čitati i stvorio naviku čitanja, odgojno-obrazovni sustav treba obilovati čitanjem radi užitka. Metode koje učitelji najčešće primjenjuju u motivaciji učenika jesu metoda razgovora i metoda postavljanja pitanja o pročitanome.Reading is one of the most important human skills, which also marked the beginning of his education along with the language skills of writing, speaking and listening. It appears as an important task of the Croatian language course, the goal of which is to develop reading needs and habits to create mature readers. Learning to read is actually mastering a series of reading skills that are interconnected and subordinate to the basic type of reading - understanding the whole. The process of learning to read ends in the third grade of primary school, and develops through four stages: preschool stage, initial reading, improvement in reading and mature reading. A child who has a positive attitude towards reading is motivated to read. The aim of this paper is to determine whether the teacher's reading habits affect the students' motivation to read. With this work, we wanted to examine the reading habits of primary education teachers and what methods are used to teach and encourage reading in students. The survey was conducted electronically and 249 teachers participated in it. There are many methods of encouraging reading, and their purpose is to create an active reader, stimulate curiosity and develop an interest in the written word. The conducted research shows that teachers read for pleasure and feel like readers, but only at a slightly older age. The conducted research brings interesting results about the daily habits of teachers and the methods they use in class to encourage reading in students. The teacher's approach is crucial for the creation of reading interests and culture and habits as training for independent reading and reception of a literary work. Children become interested in reading very early in preschool age, and in order for the student to continue reading and create a habit of reading, the educational system should abound in reading for pleasure. The methods most often used by teachers to motivate students are the conversation method and the method of asking questions about what has been read
The role of preschool teacher in supporting risky play in early childhood and preschool education
No full textSlobodna igra na otvorenome nekada je bila uobičajena, no suvremeno društvo naglasak stavlja na sigurnost djece rane i predškolske dobi što može rezultirati određenim negativnim posljedicama u dječjem razvoju. Stav odgojitelja može imati utjecaj na prostorno-materijalno, socio-pedagoško i vremensko okruženje. S obzirom na to da djeca većinu dana provode u institucijama za rani odgoj i obrazovanje, okruženje bi trebalo omogućiti prilike za suočavanje s određenim rizicima. Ovim su se radom nastojali istražiti stavovi odgojitelja o rizi noj igri. U istraživanju je sudjelovalo 160 ispitanika. Rezultati istraživanja pokazali su kako odgojitelji pokazuju visoku svijest o važnosti samoiniciranih aktivnosti koje uključuju određenu razinu rizika. Međutim, njihovi postupci u kreiranju poticajnog okruženja i djelovanju u rizičnim aktivnostima u značajnim mjerama ukazuju na postavljanje određenih ograničenja kako bi se spriječile moguće ozljede.Outdoor free play used to be common, but modern society places an emphasis on the safety of young and preschool children, which can result in certain negative consequences for child development. Educators' attitudes can influence the spatial-material, socio-pedagogical, and temporal environment. Given that children spend most of their day in early childhood educational institutions, the environment should provide opportunities to face certain risks. This study aimed to investigate educators' attitudes towards risky play. The study involved 160 participants. The results indicated that educators are highly aware of the importance of selfinitiated activities that involve a certain level of risk. However, their actions in creating an encouraging environment and engaging in risky activities significantly point to the imposition of certain limitations to prevent potential injuries
Creativity In Picture Books In Preshcool Children
No full textTema mojeg završnog rada je likovnost u slikovnicama kod djece predškolske dobi. Djeca od malih nogu listaju i proučavaju slikovnice, iako ih ne znaju čitati, djeca se zanimaju za slike u slikovnicama. Ovaj završni rad sastoji se od dva dijela, teorijskog i praktičnog. U prvom dijelu rada definirana je slikovnica te je opisana prva hrvatska slikovnica. Također opisana je podjela slikovnica te njezine funkcije. Slikovnica djeci nije važna samo zbog teksta, važnu ulogu imaju slike u slikovnici te je zbog toga u ovom radu definirana likovnost u slikovnicama, također je opisano kako podučavati djecu likovnost i kako ih podučavati elementima likovnog djela u slikovnicama. U drugom, praktičnom dijelu ovog rada prikazana je likovna aktivnost koja je provedena u dječjem vrtiću. Aktivnost je provedena s djecom od 4 do 7 godina. Motivacija za provedenu aktivnost bila je slikovnica koja je detaljno opisana prije likovne aktivnosti, sam proces likovnog stvaralaštva te su na kraju analizirani neki dječji radovi koji su se istaknuli. Pretpostavljam, da će likovnost u slikovnici utjecati na izgled dječjih radova. U zaključku završnog rada navest ću je li moja hipoteza bila točna i koji su ishodi ove likovne aktivnosti.The topic of my final thesis is art in picture books for preschool children.
From a young age, children browse and study picture books, even though they cannot read them, children are interested in pictures in picture books. This final thesis consists of two parts, theoretical and practical. In the first part of the paper, the picture book is defined and the first Croatian picture book is described. The division of picture books and their functions are also described. A picture book is not important to children only because of the text, the pictures in the picture book play an important role, and that is why this paper defines art in picture books, it also describes how to teach children art and how to teach them the elements of a work of art in picture books. In the second, practical part of this work, an art activity that was carried out in a kindergarten is presented. The activity was carried out with children from 4 to 7 years old. The motivation for the activity was a picture book that was described in detail before the art activity, the process of art creation itself, and at the end some children's works that stood out were analyzed. I assume that the art in the picture book will affect the appearance of the children's works. In the conclusion of the final paper, I will state whether my hypothesis was correct and what the results of this artistic activity are
Symbolic play of children in ECEC
No full textDječja igra je osnovna životna potreba koja djetetu omogućuje da od najranije dobi istražuje svijet oko sebe. Igrajući se djeca razvijaju socijalne vještine, rješavaju probleme i jačaju samopouzdanje što utječe na njihov cjelokupni razvoj. S obzirom na to da igra ima ključnu ulogu u poticanju kreativnosti i razvoju samopouzdanja, važno je da je odrasli podržavaju i potiču. Poznajemo četiri vrste igre: funkcionalna, konstruktivna, simbolička i igra s pravilima.
Simbolička igra, koja se razvija oko 18. mjeseca života, uključuje korištenje predmeta, radnji ili ideja kako bi se predstavile druge stvari. Ova vrsta igre omogućuje djeci da koriste maštu i kreativnost te da istražuju različite uloge i scenarije. Simbolička igra razvija se kroz nekoliko faza postajući sve složenija kako djeca usvajaju sposobnost zamjene stvarnih objekata simbolima i preuzimanja različitih uloga.
Odgojitelji u razvoju simboličke igre imaju značajnu ulogu pružajući podršku i sudjelujući u igri na način koji odgovara potrebama djeteta. Pravilno uključivanje u igru i interakcije odgojitelja s djecom mogu značajno utjecati na složenost i razvoj simboličke igre, dok prevelika kontrola može prekinuti spontanost i samu igru. Uz to, odgojitelj je odgovoran za prostorno-materijalno okruženje koje omogućuje djeci da istražuju, uče i razvijaju se. Prostor treba biti siguran, poticajan i bogato opremljen materijalima koji odgovaraju dječjim interesima.
U odgojno obrazovnim ustanovama često je uočena simbolička igra s lutkama koja čak i plašljivoj djeci omogućuje da se izraze i lakše komuniciraju te tako razvijaju socijalne vještine.Children`s play is a basic, vital need that allows a child to explore the world around him from an early age. By playing, children develop social skills, solve problems and strengthen their self-confidence, which affects their overall development. Given that play has a significant role in encouraging creativity and developing self confidence, it is important that adults support and encourage it. We know four types of play: functional, constructive, symbolic, and play with rules.
Symbolic play, which develops around 18 months of age, involves using objects, actions or ideas to represent other things. This type of play allows children to use their imagination and creativity and to explore different roles and scenarios. Symbolic play develops through several stages, becoming increasingly complex as children acquire the ability to replace real objects with symbols and assume different roles.
Educators play a significant role in the development of symbolic play by providing support and participating in the game in a way that meets the needs of the child. Proper involvement in the game and interactions of educators with children can significantly affect the complexity and development of symbolic play, while too much control can interrupt spontaneity and play itself. In addition, the educator is responsible for the spatial and material environment that enables children to explore, learn and develop. The space should be safe, stimulating and well equipped with materials that match children`s interests.
In educational institutions, symbolic play with dolls is often observed, which allows even timid children to express themselves and communicate more easily and develop social skills
Support Systems For Children With Early And Preschool Autism Spectrum Disorders, Case Analysis
No full textPoremećaj iz spektra autizma je neurorazvojni poremećaj koji se javlja kod djece u prve tri godine. Spomenut je davnih 1911. godine, a glavne karakteristike ovog poremećaja su ograničeni interesi, stereotipni obrasci ponašanja, kvalitativno oštećenje komunikacije, loša interakcija s okolinom, oštećenje socijalne aktivnosti. Sama dijagnostika ovog poremećaja je vrlo složena, te u provedbi dijagnostike sudjeluje multidisciplinarni tim različitih stručnjaka. Od iznimne je važnosti rano prepoznavanje i uključivanje djece u sustav rane intervencije i razvojne podrške. Cilj ranog prepoznavanja i pružanja podrške je prevencija značajnih teškoća i ograničenja funkcioniranja te poticanje sposobnosti za vještine svakodnevnog života. Brojni su pristupi u radu s ovom populacijom djece, ali samo nekoliko njih ima i znanstveno dokazanu učinkovitost. U ranom razvojnom periodu važno je koordinirano djelovanje usluga iz zdravstvenog, socijalnog i odgojno-obrazovnog sustava usmjerenih djetetu i njegovoj neposrednoj okolini. Pristupi i intervencije koje mogu koristiti odgojitelji i stručni suradnici za osnaživanje djece su primijenjena analize ponašanja, likovne i glazbene aktivnosti, terapija igrom, strukturirani i polustrukturirani programi poučavanja prilagođeni uvjetima i potrebama djece. U ovom radu učinjena je analiza i prikaz slučaja djevojčice s poremećajem iz spektra
autizma. Analiza je urađena na temelju intervjua s majkom djevojčice iz kojeg se sadržajno može izdvojiti teme zabrinutosti roditelja, podrške u odgojno-obrazovnoj ustanovi, dijagnoze, edukacije roditelja, funkcioniranja djevojčice.Autism spectrum disorder is a neurodevelopmental disorder that occurs in children in
the first three years. It was mentioned back in 1911, and the main characteristics of this disorder are limited interests, stereotyped patterns of behavior, qualitative impairment of communication, poor interaction with the environment, impairment of social activity. The diagnosis of this disorder itself is very complex, and a multidisciplinary team of experts participates in setting up the diagnosis. It is very important to include the child in the early intervention process as soon as possible, in order to achieve a better result and so that the child becomes ready for everyday life. Some of the therapies used in this type of disorder are: application of behavior analysis, music therapy, art therapy, floor-time therapy and play therapy. The mentioned therapies are used in certain ways and are adapted individually to each child. Through the analysis of my own case that was seen in the environment, I will briefly present a girl who was diagnosed with an autism spectrum disorder. The parents' concerns about how and in what way to help the child during the stay in the institution of the educational process, as well as other doubts and the girl's life itself were recounted by the mother, who after the diagnosis admitted that it was much easier for her and that she was more educated about the whole case and that she knew how functioning of such children. Briefly narrated her view of her child, and the very possibilities provided by the institution andother systems through preschool education
Child with adhd in preschool institutions
No full textPoremećaj pažnje-hiperaktivni poremećaj (Attention deficit/hyperactivity disorderADHD) jedan je od najčešćih poremećaja kod djece. ADHD je kognitivni poremećaj i poremećaj ponašanja karakteriziran simptomima nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti. Dijete s ADHD-om ima problema s koncentracijom, teško slijedi upute odraslih, nemirno je, burno emotivno reagira, ne predviđa dobro posljedice svog ponašanja. Ovaj poremećaj značajno narušava kvalitetu djetetova života kao i njegove odnose s vršnjacima i odraslim osobama. Odgoj i obrazovanje djece s ADHD-om predstavlja veliki izazov. Međutim, važno je osvijestiti i spoznati da djeca s ADHD-om nisu definirana svojim poremećajem ili problemom, već su prije svega djeca. Kako bi se izbjegla socijalna izolacija, ključno je pravovremeno otkrivanje poremećaja i edukacija roditelja i odgojitelja. Djeca s ADHD-om posjeduju razne talente, puna su kreativnih misli, lako se prilagođavaju i vole istraživati. Uz podršku obitelji, odgojitelja i stručnjaka, ova djeca mogu ostvariti svoje potencijale i voditi sretan i ispunjen život. Odgojiteljev utjecaj u predškolskim ustanovama i predškolskom okruženju djeteta ima ključnu važnost. On bi trebao prepoznati djetetove potrebe i želje, prilagoditi prostor i aktivnosti te uspostaviti suradnju s roditeljima i ostalom djecom u skupini kako bi se omogućio budu i napredak.Attention deficit and hyperactivity disorder is one of the more common disorders in children. ADHD is a cognitive and behavioral disorder characterized by symptoms; inattention, hyperactivity and impulsivity. A child with ADHD has a problem with concentration, he has a difficult time following the instructions of adults, he is restless, he reacts violently emotionally, he does not foresee the good consequences of his behavior. This disorder significantly impairs the child´s quality of life as well as his relationships with peers and adults. Raising and educating children with ADHD is a big challenge. However, it is important to be aware and realize that children with ADHD are not defined by their disorder or problem, but are, first and foremost, children. In order to avoid social isolation, timely detection of disorders and education of parents and educators is crucial. Children with ADHD possess various talents, are full of creative thoughts, adapt easily and love to explore. With the support of family, educators and experts, these children can realize their potential and lead a happy and fulfilling life. The educator plays a key role in the preschool institustions and child´s environment. He should recognize the child´s needs and wishes, adapt the space and activities, and establish cooperation with parents and other children in the group in order to enable future progress