University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
Tim Burton's adaptation of Lewis Carroll's Alice's Adventures in Wonderland
No full textThe aim of this thesis is to describe and analyse the ways in which the children9s novel Alice’s Adventures in Wonderland (1865) by Lewis Carrol was adapted into the live action film Alice in Wonderland (2010), directed by Tim Burton, over a century later. Adaptation, viewed from the perspective of both film and literary theory, can be defined as a process of transmission of key characteristics of a work from one medium to another. When adapting a literary work into a film, there is the possibility of modifying the story from the original medium. Therefore, this thesis examines all adjustments made by Tim Burton in the process of adapting Carroll's story for the silver screen. The thesis studies and compares characters, setting, plot, elements of humour, and Carroll9s indispensable component of nonsense.Cilj je ovog diplomskog rada prikazati i analizirati načine na koje je dječji roman Alice’s Adventures in Wonderland (1865.) Lewisa Carrolla adaptiran u igrani film redatelja Tima Burtona Alice in Wonderland (2010.) više od jednog stoljeća kasnije. Sagledanu iz rakursa filmske i književne teorije, adaptaciju možemo definirati kao postupak prenošenja ključnih karakteristika iz jednog medija u drugi. Prilikom postupka adaptacije književnoga djela u film, moguće su razne modifikacije priče iz izvornog medija kako bi je se što uspješnije prikazalo u drugom mediju. U radu će se zato proučavati sve prilagodbe koje su učinjene prilikom adaptacije Carrollove priče za filmsko platno. Razmatrat će se i uspoređivati likovi, mjesto i vrijeme radnje, način prikazivanja glavnih događaja romana na filmu, elementi humora te neizostavna Carrollova komponenta nonsensa
Jackson Pollock's art as an incentive for preschool children's artistic activities
No full textApstraktni ekspresionizam je pravac u umjetnosti nastao kao spoj apstraktne umjetnosti i ekspresionizma. Dijeli se u dvije skupine: akcijsko slikarstvo i slikarstvo bojenog polja. U najpoznatije slikare bojenog polja ubrajaju se Mark Rothko, Barnett Newman, Clyfford Still, dok su predstavnici akcijskog slikarstva Willem De Kooning i Jackson Pollock, koji je glavna tema ovog rada. Pollock razvija novu tehniku slikanja zvanu akcijsko slikarstvo, a koja uključuje kapanje, prskanje i izlijevanje boje na veliko platno koriste i se raznim gestama i pokretima. Obilježja njegova stila slikanja su improvizacija, ples oko platna, bacanje i prolijevanje boje, zbog čega je i dobio nadimak „Jack the Dripper“. Ovaj rad donosi Pollockovu biografiju i pregled njegovih umjetničkih djela. Ostavština Pollockovih izvanrednih djela pruža velike mogućnosti za poticanje dječjeg likovnog stvaralaštva, a što je potvrđeno u praktičnom dijelu ovog rada. U nastavku se objašnjava koliko likovne aktivnosti utječu na cjelokupan razvoj djece, razjašnjava se uloga odgojitelja u poticanju dječjeg likovnog stvaralaštva te kako umjetnička djela potiču djecu na likovnu aktivnost. Za potrebe ovoga rada, djeca iz Dječjeg vrtića „Proljeće“ vlastitim radovima prikazala su kakav dojam na njih ostavljaju Pollockova djela. Aktivnosti su provedene u četirima odgojno-obrazovnim skupinama (jasličkoj, mlađoj, srednjoj i starijoj skupini). Na temelju dječjih radova uočava se pozitivan utjecaj umjetničkih djela kao poticaja za likovnu aktivnost, a s pomoću kojih su djeca razvijala spontanost, maštu i kreativnost.Abstract expressionism is a direction in art that arose as a combination of abstract art and expressionism. It is divided into two groups: action painting and colour field painting. The most famous painters of the colour field are Mark Rothko, Barnett Newman, Clyfford Still, while representatives of action painting are Willem De Kooning and Jackson Pollock, who is the main subject of this work. Pollock develops a new painting technique called action painting, which involves dripping, splashing and pouring paint onto a large canvas using various gestures and movements. The characteristics of his painting style are improvisation, dancing around the canvas, throwing and spilling paint, which is why he got the nickname ''Jack the Dripper''. This thesis presents Pollock's biography and an overview of his works of art. The legacy of Pollock's extraordinary works provides an immense potential for encouraging children's artistic creativity, which is confirmed in the practical part of this paper. In the following, it is explained to what extent artistic activities influence the overall development of children, the role of educators in encouraging children's artistic creativity is clarified and how works of art encourage children to be artistically active. For the purposes of this paper, the children from the kindergarten ''Proljeće'' showed with their own works what impression Pollock's works leave on them. The activities were conducted in four educational groups (nursery, junior, middle and senior groups). Based on children's works, a positive influence of works of art can be seen as an incentive for artistic activity, with the help of which children developed spontaneity, imagination and creativity
Methodological incentives for the development of media literacy in early and preschool education
No full textMedijska pismenost odnosi se na korištenje medijima kao i na to da te iste medije „promatramo, analiziramo, procjenjujemo njihove sadržaje te i na samo stvaranje ili sudjelovanje u stvaranju medijskih sadržaja (Ciboci Perša i sur., 2023, str. 5).“ Medijska pismenost jedan je od ključnih pojmova, a ujedno i dio medijskoga odgoja. Upravo je medijska pismenost jedna od bitnih kompetencija za razvoj medijskoga odgoja. U kontekstu toga, medijsku se pismenost definira kao analiziranje, ocjenjivanje i proizvodnja medijskih sadržaja te sposobnost kritičnoga odnosa prema pregledanim sadržajima, preciznije – razgovor i razmišljanje o medijima i onome što njih određuje (Košir i sur., 1999; prema Ilišin i sur., 2001). Usvajanjem medijskih sadržaja te razvijenom kompetencijom medijske pismenosti djeca se uče razlikovati fikciju od stvarnosti, razvijaju kritičnost prema medijskim sadržajima, znaju odabrati kojim se medijima koristiti te razvijaju svijest o pozitivnim i negativnim stranama tih medija (Gunter i Mcaleer, 1997; prema Šimić Šašić i Rodić, 2021). S obzirom na sve veću zastupljenost industrije oglašavanja važna je upućenost i o tome obliku informiranja. Naime, brojni medijski stručnjaci ističu industriju oglašavanja kao industriju kojoj je glavni cilj doprijeti do djece i utjecati na njih (Žderić, 2009). Također, potrebno je da medijski sadržaji budu primjereni dobi djece i mladih, no izostavljajući reklamne sadržaje prilikom emitiranja tih medijskih sadržaja (Žderić, 2009). Kako bi se kod djece razvijala medijska pismenost, iznimno je važno podučavanje djece od strane osoba koje su medijski pismene, pritom se prvenstveno misli na odgojitelje i roditelje. Pomoć odgojiteljima i roditeljima svakako su brojni priručnici, brošure i ostali edukativni materijali koji nude mnoštvo informacija o medijskome odgoju, ali i prijedloge aktivnosti za svaku pojedinu dob kako bi se uspješno razvijala medijska pismenost. Kao kod razvoja bilo koje druge vještine, tako se i za razvoj medijske pismenosti izdvajaju posebno strukturirani metodički poticaji kojima se djeci žele približiti mediji, uputiti ih na ispravan način njihove upotrebe, a time ih i medijski odgajati.Media literacy refers to both the use of media and "the observation, analysis, evaluation of their content, and the creation or participation in the creation of media content" (Ciboci Perša et al., 2023, p. 5). Media literacy is one of the key concepts and is also a part of media education. Specifically, media literacy is a crucial competence for the development of media education. In this context, media literacy is defined as the analysis, evaluation, and production of media content, as well as critical thinking about the viewed content, more precisely – discussing and reflecting on the media and what defines them (Košir et al., 1999 according to Ilišin et al., 2001). By using media content and developing the competence of media literacy, children distinguish fiction from reality and develop critical thinking towards media content and the choice of which media to use, as well as the positive and negative aspects of these media (Gunter and McAleer, 1997 according to Šimić Šašić and Rodić, 2021). Given the increasing presence of the advertising industry, it is important to be informed about this form of information. Namely, numerous media experts highlight the advertising industry as one that primarily aims to reach and influence children (Žderić, 2009). Additionally, the ageappropriateness of content for children and young people is emphasized, and advertising content should be absent during the broadcasting of media content (Žderić, 2009). To develop media literacy in children, it is extremely important for children to be taught by individuals who are also media literate, primarily educators and parents. Numerous manuals, brochures, and other educational materials that offer a wealth of information on media education, as well as activity suggestions for each age group to develop media literacy, certainly assist educators and parents. For example, as with the development of any other skill, the development of media literacy highlights specially structured methodological incentives designed to introduce children to the media, the proper use of media, and media education through selected methodological incentives
Speech characteristics of primary school children
No full textUsvajanje govora započinje već u najranijoj fazi djetetova razvoja, što predstavlja važnost govora kao primarnog sredstva komunikacije. Proces usvajanja govora odvija se kroz dvije ključne faze: preverbalnu i verbalnu. S prvim vokalizacijama djeteta i pripremom za artikulaciju započinje predverbalna faza, dok u verbalnu fazu spada izgovaranje prvih riječi i daljnje postupno širenje vokabulara. Ovaj e rad istaknuti ključne aspekte komunikacije dijele i je na verbalnu i neverbalnu, a one su obje važne u ukupnom procesu razvoja jezika. Od samog početka isti e se potreba za razvojem komunikacijskih vještina kako bi se osigurala uspješna socijalizacija, a s time i integracija u društvo. Čimbenici koji utječu na komunikacijsku kompetenciju su psihološki uvjeti, uloga odraslih te utjecaj medija. Razvoj jezika ovisi o nizu čimbenika, a to su genetski uvjeti, kognitivne sposobnosti i podražaji iz okoline. Odrasli su stoga važno poticajno okruženje koje utječe na razvoj djetetova govora, a to se može ostvariti kroz razgovor, igru ili čitanje, ime se ostvaruje poticanje komunikacije i učenja. Naprotiv, nestimulativno okruženje može usporiti razvoj govora, što će imati negativne posljedice na opći razvoj djeteta. Osim toga, kvalitetni medijski sadržaji mogu poboljšati vokabular djece, ali s druge strane njihova prekomjerna izloženost smanjit će društvene interakcije. Stoga bi odrasli trebali mudro odabrati sadržaj i vremenski ograničiti pristup medijima. Ukratko, razvoj govora nije lak proces s obzirom da mu, osim utjecaja okoline, doprinose genetski čimbenici te kognitivne sposobnosti. Stoga odrasli igraju vrlo važnu ulogu u stvaranju onog poticajnog okruženja koje djetetu omogućuje da dostigne svoj puni jezi ni potencijal.
U ovom istraživa kom radu nastojale su se ispitati karakteristike na ina govorenja djece rane školske dobi na način da se ispitaju individualna verbalna i neverbalna obilježja govornog izričaja. Također, nastojalo se utvrditi razlikuju li se ta obilježja s obzirom na navike učenika, a one predstavljaju učestalost posjeta knjižnici, odnosno čitalačke navike te vrijeme koje ispitanici provode pred različitim ekranima. Isto tako, ispitivalo se mišljenje učenika o govorenju u javnosti. Istraživanje je provedeno u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi, a u njemu su sudjelovali učenici dvaju četvrtih razreda. Istraživanje se sastojalo od rješavanja anketnog upitnika, kao i dijela gdje su učenici nasamo govorili o zadanoj temi, a sve to zabilježeno je videozapisom. Istraživanja pokazuju da na govorni izričaj učenika mlađe školske dobi utječu njihove navike, no ne značajno. Također, vidljivo je da učenici mlađe školske dobi imaju pozitivno mišljenje o javnom govorenju i ono im ne predstavlja problem.The acquisition of speech begins at the earliest stage of a child's development, which represents the importance of speech as a primary means of communication. The process of acquiring speech occurs through two key phases: preverbal and verbal. The preverbal phase begins with the child's first vocalizations and preparation for articulation. In contrast, the verbal phase includes the pronunciation of the first words and further gradual expansion of the vocabulary. This paper will highlight the critical aspects of communication, dividing it into verbal and non-verbal, which are both critical to language development. From the very beginning, development communication skills is emphasized to ensure successful socialization and integration into society. Factors that affect communication competence are psychological conditions, the role of adults and the influence of the media. Language development depends on genetic factors, cognitive capabilities and environmental stimuli. Adults are a stimulating environment for a child's speech development, and they can influence it through conversation, playing or reading, which encourages communication and learning. But the negative side is that a non-stimulating environment can have negative consequences on further general growth. Also, good quality media increases kids` vocabulary, but their consumption needs to be lower because it can reduce social interactions. So, adults must wisely select and restrict children's access to the media. In summary, speech development is far from easy since, apart from environmental factors, genetic components and cognitive abilities contribute to it. Also, it can be strongly noted that adults have a great responsibility to build this stimulative environment that enables the child to realize his full linguistic potential.
In this research work, an attempt was made to examine the characteristics of the way children of early school age speak in a way that examines individual verbal and non-verbal characteristics of speech expression. Also, an effort was made to determine whether these characteristics differ with regard to students' habits, and they represent the frequency of visits to the library, that is, reading habits and the time that respondents spend in front of different screens. In the same way, the students' opinion about speaking in public was examined. The research was conducted in an elementary school in Zagreb, and students of two fourth grades participated in it. The research consisted of solving a survey questionnaire, as well as a part where the students spoke privately about the assigned topic, all of which was recorded on video. Research shows that the speech expression of students of younger school age is influenced by their habits, but not significantly. Also, it is evident that students of younger school age have a positive opinion about public speaking and it is not a problem for them
The influence of educators' attitudes on the frequency of conducting kinesiology activities in kindergarten
No full textKineziološke aktivnosti u radu s djecom rane i predškolske dobi uključuju širok spektar tjelesnih aktivnosti koje su usmjerene na poticanje njihovog fizičkog razvoja i unapređenje zdravlja. Odgojitelji za većinu djece rane i predškolske dobi predstavljaju važan čimbenik u organizaciji i provođenju kinezioloških aktivnosti, čime značajno utječu na razvoj motoričkih znanja i sposobnosti i stjecanje zdravih životnih navika. Među ove aktivnosti spadaju: kineziološke igre, poticajno tjelesno vježbanje, jutarnje vježbe, aktivne pauze, vježbanje u suradnji s roditeljima, šetnje, izleti te aktivnosti na zimovanju i ljetovanju.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove odgojitelja prema tjelesnom vježbanju djece, načinu provođenja kinezioloških aktivnosti s djecom i preprekama s kojima se odgojitelji susreću. Za potrebe istraživanja kreiran je "on line" anonimni upitnik sa 23 pitanja. U istraživanju je sudjelovalo 104 odgojitelja. Rezultati istraživanja pokazali su da vlastita uvjerenja odgojitelja i materijalni uvjeti u vrtiću imaju najveći utjecaj na donošenje odluke o učestalosti provođenja kinezioloških aktivnosti s djecom. Ispitanici se slažu o važnosti redovitog provođenja kinezioloških aktivnosti iako istraživanje pokazuje da većina odgojitelja ne provodi strukturirani sat tjelesnog vježbanja s djecom.Kinesiological activities in working with children of early and preschool age include a wide range of physical activities aimed at stimulating their physical development and improving their health. For most children of early and preschool age, educators represent an important factor in the organising and implementation of kinesiology activities, which significantly influence the development of motor skills and abilities and the acquisition of healthy lifestyle habits. These activities include: kinesiology games, stimulating physical exercise, morning exercises, active breaks, exercise in cooperation with parents, walks, trips and activities during winter and summer holidays.
The aim of this research was to examine the attitudes of educators towards children's physical exercise, the way of conducting kinesiology activities with children and the obstacles faced by educators. An online anonymous questionnaire with 23 questions was created for the purposes of the research. 104 educators participated in the research. The results of the research showed that the teachers' own beliefs and the material conditions in the kindergarten have the greatest influence on the decision-making about the frequency of conducting kinesiology activities with children. Respondents agree on the importance of regularly conducting kinesiology activities, although the research shows that most educators do not conduct structured physical exercise classes with children
Historical analysis of early and preschool development education in the Republic of Croatia
No full textOvim radom pokušalo se prikazati na koji način se razvijao sustav ranog i predškolskog odgoja u Republici Hrvatskoj kroz povijesna razdoblja. Put od prvih koncepcija skrbi za djecu do suvremenog predškolskog odgoja i vrtića prilagođenih dječjim potrebama i pravima bio je dug. Institucijski predškolski odgoj (zabavišta kao odgojno – obrazovne ustanove) nije započeo kao inicijativa državne vlasti, nego na privatnu inicijativu, prvo zabavište u Hrvatskoj bilo je u privatnom vlasništvu, i inicijativu određenih (ženskih) crkvenih redova. Također, bio je to duh vremena 19. stoljeća u kojem se pojavila „čovjekoljubiva ideja“ (Cvijić, 1895) institucijskog odgoja kao pomoći i nadopuni roditeljskom. Razvoj predškolskog odgoja može se promatrati s dva aspekta: obrazovanje stručnog kadra i programske orijentacije.
Osnivanje predškolskih ustanova zahtijevalo je osposobljavanje kadra koji bi u tim ustanovama radio. Profesionalno obrazovanje odgojitelja prošlo je kroz različite faze, od jednogodišnjih tečajeva do sveučilišnih studija. Prva organizirana edukacija za zabavišne učiteljice u Zagrebu datira iz 1880./81. godine. Tijekom vremena obrazovanje odgojitelja provodilo se na ubrzanim tečajevima nakon završetka Drugog svjetskog rata i velike potražnje za nedovoljnim brojem stručnog kadra. Postepeno je sazrijevala svijest o potrebi višeg obrazovanja odgojitelja. Jedno vrijeme obrazovali su se u srednjoj školi za odgojitelje, a 60 – ih godina 20. stoljeća započelo je obrazovanje na višem stupnju. Uvođenjem Bolonjske deklaracije 2006./07. godine, stručni studij se produljio na tri godine, a od 2009./10. godine uvedeni su preddiplomski sveučilišni studiji ranog i predškolskog odgoja.
Tijekom vremena doneseni su brojni programi rada i zakonska rješenja koja su reformirala sustav. Prva regulacija institucijskog odgoja pojavljuje se 1874. kada je donesen Zakon ob ustroju pučkih školah i preparandijah za pučko učiteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, čiji članak donosi potrebu osnivanja zabavišta. Sljedeći dokument je Naredba ob ustrojstvu zabavišta iz 1878. godine koja se smatra prvim programskim dokumentom institucionalnog odgoja. Godine 1948., nadležnost za rani i predškolski odgoj prenesena je iz sustava socijalne skrbi u sustav odgoja i obrazovanja, dok su dječje jaslice ostale pod zdravstvenim sustavom do 1970-ih. Demokratske promjene 1991. godine dovele su do humanistički usmjerenog kurikuluma, a 2014. godine donesen je Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje.This paper tried to show how the system of early and preschool education in the Republic of Croatia developed through historical periods. The path from the first conceptions of child care to modern preschool education and kindergartens adapted to children's needs and rights was a long one. Institutional preschool education did not start as an initiative of the state government, but as a private initiative (the first amusement park in Croatia was privately owned) and the initiative of certain (female) church orders due to the need to take care of children during industrialization. Also, it was the zeitgeist of the 19th century in which the "humanitarian idea" (Cvijić, 1895) of institutional education appeared as an aid and supplement to parental education. The development of preschool education can be viewed from two aspects: the education of professional staff and program orientation.
The establishment of preschool institutions required the training of personnel who would work in these institutions. The professional education of educators went through different stages, from one-year courses to university studies. The first organized education for entertainment teachers in Zagreb dates back to 1880/81. year. Over time, teacher education was conducted on accelerated courses after the end of the Second World War and the great demand for an insufficient number of professional staff. Awareness of the need for higher education of educators gradually matured. For a time, they were educated in a secondary school for educators, and in the 60s of the 20th century, higher education began. With the introduction of the Bologna Declaration in 2006/07. professional study was extended to three years, and from 2009/10 undergraduate university studies of early and preschool education were introduced.
Over time, numerous work programs and legal solutions were adopted that reformed the system. The first regulation of institutional education appeared in 1874, when the Law on the Organization of Folk Schools and Preparation for Folk Teaching in the Kingdoms of Croatia and Slavonia was passed, the article of which brought about the need to establish amusement parks. The next document is the Order on the Organization of Amusement Parks from 1878, which is considered the first programmatic document of institutional education. In 1948, responsibility forearly and preschool education was transferred from the social welfare system to the education system, while nurseries remained under the health system until the 1970s. Democratic changes in 1991 led to a humanistically oriented curriculum, and in 2014, the National Curriculum for Early and Preschool Education was adopted
Art as a suport for child's emotional development
No full textTema ovog završnog rada su emocije kao podrška u djetetovom likovnom izražaju te veza tih dviju stvari. Svrha rada je istražiti podru je dječjih emocija kroz likovni izričaj. Istraživanje je provedeno u DV Kustošija na dvanaestoro djece u dobi od četiri i pet godina. Svako dijete je na A3 papiru dobilo šest emocija koje mora prikazati crtežom i opisati riječima. Djeca su prikazala emocije: sreću, tugu, ljutnju, iznenađenje, strah i sram linijom, bojom i sadržajem. Rezultati istraživanja su pokazali da su za sreću djeca većinom koristila svijetle boje i sretne simbole poput sunca. Tugu prikazuju jednostavnim linijama, tužnim izrazom lica, a strah i sram često uključuju elemente nepoznatog ili socijalne interakcije. Iznenađenje je uvijek pozitivno i vezano uz poklon, a ljutnja je prikazana najrazličitijim simbolima i bojama. Crteži pokazuju kako djeca koriste umjetnost kao sredstvo za izražavanje svojih emocija i razumijevanje svijeta oko sebe.The topic of this final work is emotions as a support in the child's artistic expression and the connection between these two. The purpose of the work is to explore the area of children's emotions through artistic expression. The research was conducted in the DV Kustošija on twelve children aged four and five. Each child received six emotions on A3 paper, which they had to show in a drawing and describe in words. Children showed emotions: happiness, sadness, anger, surprise, fear, and shame with line and color content. The research results showed that children mostly used bright colors and happy symbols like the sun for happiness. Sadness is depicted with simple lines, and a sad facial expression, and fear and shame often include elements of the unknown or social interaction. Surprise is always positive and related to the gift, and anger is shown with a various symbols and colors. The drawings show how children use art to express their emotions and understand the world around them
Analysis of Children's Songs in Catholic Kindergartens
No full textU ovom radu predstavljena je analiza dječjih pjesama u katoličkim vrti ima. Kroz rad će se detaljnije opisati kako glazba utječe na dijete, koje kompetencije razvija te koje su dobrobiti glazbe Glazba, kao važan dio odgojno-obrazovnog procesa, pomaže u razvoju djece na mnogim razinama. Opisat će se kako glazba utječe na emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj djeteta. Također će se spomenuti koje se i na koji način koriste tematike u katoličkim vrti ima. Analizirat će se dječje pjesme koje se upotrebljavaju u katoličkim vrti ima te će se priložiti par slika. Usporedit će se odgoj u katoličkim vrtićima i ostalim vrtićima. Kroz analizu specifičnih primjera, rad pokazuje kako glazba može služiti kao sredstvo za poučavanje i integraciju vjerskih vrijednosti u svakodnevni život djece. Osim religijskih pjesama, katolički vrtići koriste i pjesme drugačijih tematika koje su usmjerene na pozitivne poruke i primjerene su dječjoj dobi. Osvrnut će se i na važnost igara s pjevanjem te na koji način djeca usvajaju pjesme. Na kraju će se osvrnuti na bitnu ulogu odgojitelja i okoline u glazbenom razvoju djeteta.This study presents an analysis of children's songs in Catholic preschool. This theme will describe in more detail how music affects the child, what competencies it develops and what are the benefits of music. Music, as an important part of the educational process, helps in the development of children on many levels. It will be described how music affects the emotional, social and cognitive development of a child. It will also be mentioned which topics are used in Catholic kindergartens and in what way. Children's songs used in Catholic kindergartens will be analyzed and a couple of pictures will be attached. Education in Catholic kindergartens and other kindergartens will be compared. Through the analysis of specific examples, the paper shows how music can serve as a tool for teaching and integrating religious values into the daily life of children. In addition to religious songs, Catholic kindergartens also use songs with different themes that are focused on positive messages and are suitable for children's age. He will also look at the importance of singing games and how children acquire songs. At the end, he will look at the important role of the teacher and the environment in the musical development of the child
Service learning and artistic expression of children of early and preschool age
No full textSvi ljudi su dio određene zajednice koja ima određena obilježja, vrijednosti i kulturu. Život unutar zajednice ima brojne prednosti i upravo ona treba svima biti poticaj i motivacija za svakodnevno učenje i osnaživanje. U ovom radu govorit će se o umjetnosti koja nastaje unutar zajednice, o umjetnosti zajednice kao aktivnosti koja se temelji na okruženju, koju karakterizira interakcija ili dijalog s ljudima i često uključuje profesionalnog umjetnika koji surađuje s ljudima unutar toga društva. Povezano sa društveno korisnim učenjem kao metodom učenja zalaganjem za zajednicu i poticajem za primjenu iskustvenog učenja gdje se takvim zalaganjem uči, a teorijska i praktična znanja primjenjuju se u stvarnom životu kroz doprinos svima. Navest će se i brojni primjeri društveno korisnog učenja povezanih sa održivim razvojem kojim se uči poštivanju, preuzimanju odgovornosti za sebe i druge, za prošlost, sadašnjost, ali i budućnost, za Zemlju i za cijelo društvo sveobuhvatno. Sve to povezano je i sa cjeloživotnim učenjem koje obuhvaća unaprjeđenje znanja, vještina i kompetencija i obuhvaća učenje u svim razdobljima i oblicima života. Cilj ovoga rada je potaknuti one koji čitaju da budu aktivni sudionici svoje zajednice, da se zalažu za nju, za prirodu, za društvo, nova znanja i da integriraju različite kreativne sadržaje u svakodnevnom životu. Praktičnim dijelom rada cilj je potaknuti djecu i mlade da se ponašaju kao zaštitnici svoga okoliša kroz primjenu održive umjetničke prakse. Sveobuhvatno cilj je osnažiti ljude za suradnju, za timski rad, za razvijanje empatije, kritičkog promišljanja, komunikacije i aktivnog sudjelovanja u životu zajednice i to od najranije dobi jer djeca su budućnost i nosioci promjena.All people are part of a certain community that has specific characteristics, values, and culture. Life within a community has numerous advantages, and it should serve as encouragement and motivation for everyone to engage in daily learning and empowerment. This paper will discuss art that emerges within a community, the community art as an activity based on the environment, characterized by interaction or dialogue with people and often involves a professional artist collaborating with individuals within that society. This is connected to service learning as a method of learning through community engagement, providing motivation for experiential learning where such involvement leads to learning and theoretical and practical knowledge is applied in real life to benefit everyone. Numerous examples of service learning related to sustainable development will be cited, which teach respect, taking responsibility for oneself and others, for the past, present, and future, for the Earth and for society as a whole. All this is also connected to lifelong learning, which encompasses the enhancement of knowledge, skills and competencies and includes learning in all periods and forms of life. The aim of this paper is to encourage readers to be active participants in their community, to advocate for it, for nature, for society, for new knowledge, and to integrate various creative contents into everyday life. The practical part of the work aims to encourage children and young people to act as protectors of their environment through the application of sustainable artistic practices. Overall, the goal is to empower people for cooperation, teamwork, developing empathy, critical thinking, communication and active participation in community life from an early age, as children are the future and bearers of change
Experiences of educators in working with adopted children
No full textPosvojenje kakvo danas poznajemo, intenzivnije se istražuje od druge polovice 20. stoljeća. Stručnjaci su pažnju posvetili proučavanju kompleksnosti samog posvojenja, psihološkim rizicima koje posvojenje nosi sa sobom, utjecaju posvojenja na novonastale obitelji i biološke roditelje. U Hrvatskoj enciklopediji posvojenje je opisano kao „obiteljskopravni institut kojim se pravnim putem zasniva roditeljski odnos između tuđega djeteta (posvojenik) i punoljetne osobe (posvojitelj); stariji su nazivi posinjenje, adopcija i usvojenje“. Krovna institucija za posvojenje je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Regulirano je zakonima, protokolima te drugim zakonskim okvirima, kao što su Obiteljski zakon, Protokol o postupanju u postupcima posvojenja i Konvencija o pravima djeteta. Najbitnije je u cijelome procesu pažnju usmjeriti na najbolji interes djeteta i na ispunjavanje njegovim individualnih potreba. Proces posvojenja može se sumirati u osam ključnih koraka koje svaki potencijalni posvojitelji trebaju proći prije no što mogu posvojiti dijete. Može trajati od nekoliko mjeseci do više od godinu dana, a ovisi o mnogo faktora. Sve dok dijete nije posvojeno, boravi u domu za nezbrinutu djecu. Svako dijete taj boravak doživljava drugačije što utječe na njegov razvoj. Stručnjaci istražuju utječe li i vrijeme boravka na dječji razvoj, uz iskustva koja su djeca tamo stekla. Potencijalni posvojitelji moraju biti punoljetni te od djeteta koje posvajaju stariji minimalno osamnaest godina. Na prostoru Republike Hrvatske djeluje Udruga Adopta koja pruža pomoć i savjetovanje (budućim) posvojiteljima. Posvojitelji i posvojenici imaju pravo na stručnu pomoć tijekom i nakon procesa posvojenja, iako stručna pomoć po završetku posvojenja nerijetko izostaje. Kako je navedeno u literaturi, posvojenje možemo podijeliti na domaće (tradicionalno), internacionalno, otvoreno i zatvoreno. U posljednje se vrijeme, pogotovo u zapadnjačkim zemljama povećava broj posvojene djece i broj posvojiteljskih obitelji. Zbog bolje educiranosti, povećava se i broj posvojenja djece s posebnim potrebama. Nakon posvojenja, posvojitelji, posvojenici, ali i njihova okolina prolaze prilagodbu. Može biti zahtjevna i trajati duži period zbog mogućih poteškoća s kojima se novonastale obitelji susreću. Biološki se roditelji također susreću s poteškoćama. U novije se vrijeme istražuje i educiranost i pripremljenost stručnjaka za rad s posvojenom djecom, a rezultati istraživanja pokazuju kako se stručnjaci osjećaju nekompetentno te kako postoji potreba za dodatnim edukacijama. Također, kroz fakultetsko obrazovanje, budući stručnjaci nemaju dovoljno prilika upoznati se sa sustavom posvojenja i pružanjem podrške posvojiteljskim obiteljima. U odgojno – obrazovnom sustavu posvojenici se susreću s poteškoćama kod adaptacije. Odgojno –2 obrazovni sustav je na meti kritika, upravo zbog neadekvatne pripremljenosti. Nekada implicitni stavovi također mogu utjecati na postupanje stručnjaka prema posvojenoj djeci. Bitno je da dječji vrtići i obitelji uspostave kvalitetnu suradnju kako bi lakše mogli riješiti sve poteškoće s kojima se susreću. Suradnja je usmjerena na dobrobit djeteta, a može biti pismenog i usmenog oblika te se može podijeliti na individualne i skupne oblike. Od velikog je značaja pripremljenost i kompetentnost stručnjaka (odgojitelja) kako bi roditeljima mogli pružiti kvalitetne oblike suradnje. Istraživanje provedeno u sklopu pisanja ovog rada pokušalo je odgovoriti na sljedeća istraživačka pitanja: „Mogu li posvojiteljske obitelji djetetu pružiti sve što mu je potrebno za normalan rast i razvoj? Jesu li budući posvojitelji dovoljno informirani o procesu posvojenja te o potrebama posvojene djece?“, „Jesu li odgojitelji dovoljno educirani o temi posvojenja te mogu li olakšati proces posvojenja posvojiteljima i njihovoj djeci?“, „Mijenja li se broj posvojiteljskih obitelji i posvojene djece u posljednje vrijeme? Kakav je stav društva prema posvojiteljima i njihovoj djeci?“, „Trebaju li posvojitelji dodatnu stručnu pomoć? Mogu li im odgojitelji i stručni suradnici tu pomoći?“ te „Pokazuju li posvojena djeca u razvoju više poteškoća od djece koja nisu posvojena? Prihvaćaju li mlađa djeca prilagodbu bolje od veće djece?“. Cilj istraživanja bio je sakupiti iskustva odgojitelja u radu s posvojenom djecom, njihova mišljenja i stavove.Adoption as we know it today has been more intensively researched since the second half of the 20th century. The experts devoted their attention to the study of the complexity of adoption itself, the psychological risks that adoption entails, the impact of adoption on new families and biological parents. In the Croatian encyclopedia, adoption is described as "a family law institute that legally establishes a parental relationship between someone else's child (the adopted person) and an adult (the adopter); the older names are adoption, adoption and adoption". The main institution for adoption is the Ministry of Labour, Pension System, Family and Social Policy. It is regulated by laws, protocols and other legal frameworks, such as the Family Law, the Protocol on Procedures in Adoption Procedures and the Convention on the Rights of the Child. The most important thing in the whole process is to focus on the best interests of the child and on meeting his individual needs. The adoption process can be summarized in eight key steps that every potential adopter should go through before they can adopt a child. It can last from a few months to more than a year, and it depends on many factors. As long as the child is not adopted, he stays in a home for neglected children. Each child experiences this stay differently, which affects his development. Experts investigate whether the time of stay affects children's development, along with the experiences the children have gained there. Potential adoptive parents must be of legal age and must be at least eighteen years older than the child they are adopting. The Adopta Association operates in the Republic of Croatia and provides assistance and counseling to (future) adoptive parents. Adoptive parents and adopted children have the right to professional help during and after the adoption process, although professional help is often absent after the adoption is completed. As stated in the literature, adoption can be divided into domestic (traditional), international, open and closed. Recently, especially in Western countries, the number of adopted children and the number of adoptive families has been increasing. Due to better education, the number of adoptions of children with special needs is also increasing. After adoption, adoptive parents, adoptees, and their environment undergo adjustment. It can be demanding and last for a long period of time due to possible difficulties that new families face. Biological parents also face difficulties. Recently, the education and preparedness of experts for working with adopted children has been investigated, and the research results show that experts feel incompetent and that there is a need for additional education. Also, through college education, future experts do not have enough opportunities to become familiar with the adoption system and the provision of support to adoptive families. In the educational system, adopted children face difficulties in adaptation. The educational system4 is the target of criticism, precisely because of inadequate preparation. Sometimes implicit attitudes can also influence the treatment of professionals towards adopted children. It is essential that kindergartens and families establish quality cooperation so that they can more easily solve all the difficulties they encounter. Cooperation is aimed at the well-being of the child, and can be in written and oral form, and can be divided into individual and group forms. The preparedness and competence of experts (educators) is of great importance so that they can provide parents with quality forms of cooperation. The research conducted as part of writing this paper tried to answer the following research questions: "Can adoptive families provide the child with everything he needs for normal growth and development?" Are prospective adoptive parents sufficiently informed about the adoption process and the needs of adopted children?", "Are educators sufficiently educated on the subject of adoption and can they facilitate the adoption process for adoptive parents and their children?", "Is the number of adoptive families and adopted children changing in lately? What is society's attitude towards adoptive parents and their children?", "Do adoptive parents need additional professional help? Can educators and professional associates help them?" and "Do adopted children show more developmental difficulties than children who were not adopted? Do younger children accept adaptation better than older children?". The aim of the research was to collect the experiences of educators in working with adopted children, their opinions and attitudes