University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
Creative Activities In Stimulating The Perceptual-Motor Abilities Of Children With Down Syndrome
No full textDown sindrom je jedan od najčešćih genetskih poremećaja koji se javlja kao rezultat prisutnosti dodatnog 21. kromosoma, što dovodi do stanja poznatog kao trisomija 21. Ovaj poremećaj, prvi je put opisan 1866. godine od strane britanskog liječnika Johna Langdona Downa, koji značajno utječe na fizički, kognitivni i socijalni razvoj pojedinaca. Osobe koje imaju Down sindrom imaju zajednička obilježja poput kosih očiju, malenih ušiju i nosa, širokog vrata i suhe kože, smanjenog tonusa mišića, kratkih ruku, glave smanjenog opsega te raznih oštećenja. Kreativne i interaktivne igre te druge aktivnosti posebno pomažu u razvoju motoričkih i perceptivnih sposobnosti, stimuliraju emocionalni i socijalni razvoj djece s Down sindromom. Kreativne i interaktivne aktivnosti mogu značajno doprinijeti razvoju motoričkih, perceptivnih i socijalnih vještina kod djece s Down sindromom. Kroz analizu različitih metoda i tehnika, rad pokazuje kako prilagodba ovih aktivnosti specifičnim potrebama djece može pomoći u njihovoj uspješnijoj integraciji u društvo i obrazovni sustav, uz poštovanje njihovih individualnih mogućnosti i ograničenja. Djeca s Down sindromom prolaze kroz djetinjstvo i adolescenciju, uče, pohađaju školu, zapošljavaju se na tržištu rada. Treba poticati i učiti djecu od onog trena kada se primijeti poteškoća. Ne smije se nametati što djeca s Down sindromom mogu, a što ne mogu, treba im pružiti priliku da učenjem pokažu svoje mogućnosti i potencijal. Stoga, cilj ovaj rad je istaknuti važnost rane intervencije i kontinuirane podrške za djecu s Down sindromom te ukazati na kreativne aktivnosti koje potiču perceptivno-motoričke sposobnosti djece s Down sindromom kako bi se osigurao njihov optimalan razvoj i kvaliteta života.Down syndrome is one of the most common genetic disorders that occurs as a result of the presence of an additional 21st chromosome, which leads to a condition known as trisomy 21. This disorder was first described in 1866 by the British physician John Langdon Down, which significantly affects physical, cognitive and social development of individuals. People with Down syndrome have common features such as slanted eyes, small ears and nose, wide neck and dry skin, reduced muscle tone, short arms, reduced head size and various defects. Creative and interactive games and other activities especially help in the development of motor and perceptive abilities, stimulate the emotional and social development of children with Down syndrome. Creative and interactive activities can significantly contribute to the development of motor, perceptual and social skills in children with Down syndrome. Through the analysis of various methods and techniques, the work shows how adapting these activities to the specific needs of children can help in their more successful integration into society and the educational system, while respecting their individual capabilities and limitations. Children with Down syndrome go through childhood and adolescence, study, attend school, and find employment on the labor market. Children should be encouraged and taught from the moment a difficulty is noticed. It should not be imposed on children with Down syndrome what they can and cannot do, they should be given the opportunity to show their possibilities and potential through learning. Therefore, the aim of this paper is to emphasize the importance of early intervention and continuous support for children with Down syndrome and to point out creative activities that stimulate the perceptual-motor skills of children with Down syndrome in order to ensure their optimal development and quality of life
Perception of educators and parents about the cooperation of the institution for early and preschool education with the local community
No full textOvaj rad istražuje važnost suradnje između ustanova za rani i predškolski odgoj i obrazovanje i lokalne zajednice, analizirajući kako takva suradnja doprinosi emocionalnom, socijalnom, kognitivnom i tjelesnom razvoju djece. Suradnja je definirana kao dinamičan proces koji uključuje razmjenu informacija, resursa i ideja među sudionicima. Kroz primjenu Bronfenbrennerove ekološke teorije razvoja, rad naglašava utjecaj različitih sustava na razvoj djeteta i značaj međusobne interakcije između tih sustava. U predškolskom odgoju, suradnja se očituje u zajedničkim aktivnostima odgojitelja, roditelja i šire zajednice koje potiču cjelokupni razvoj djeteta. Emocionalni razvoj se podupire kroz stvaranje sigurnog okruženja, dok socijalni razvoj uključuje stjecanje socijalnih vještina i razumijevanje društvenih normi. Kognitivni razvoj se potiče kroz bogate obrazovne sadržaje i interaktivne aktivnosti, a tjelesni razvoj kroz tjelesne aktivnosti i zdravstvene programe. U sklopu izradeovog rada provedeno je istraživanje u kojem su anketirani roditelji i odgojitelji. Istraživanjem su se identificirali oblici suradnje između vrtića i lokalne zajednice, ali i izazovi i prepreke u suradnji. Iako suradnjapruža korisne rezultate, postoji značajan prostor za daljnje unapređenje. Zaključno je istaknuta važnost suradnje za stvaranje poticajnog obrazovnog okruženja koje omogućava djeci da razviju svoje potencijale i postanu aktivni članovi društva.This paper explores the importance of collaboration between early childhood and preschool education institution and the local community, analyzing how such cooperation contributes to children's emotional, social, cognitive and physical development. Collaboration is defined as a dynamic process that involves the exchange of information, resources and ideas among participants. By applying Bronfenbrenner's ecological theory of development and the significance oft he interaction between these systems. In preschool education, collaboration manifests through joint activities involving educators, parents and the wider community, fostering the overall development of children. Emotional development is supported by creating a secure environment, while social development includes acquiring social skills and understanding social norms. Cognitive development is encouraged through rich educational content and interactive activities, while physical development is promoted through physical activities and health programs. As part of this research, a study was conducted involving a survey of parents and educators. The study identified forms of cooperation between kindergartens and the local community, as well as challenges and obstacles in collaboration. Although collaboration already provides beneficial outcomes, there is significant room for further improvement. In conclusion, the importance of cooperation in creating a stimulating educational environment that enable children to develop their potential and become active members of society is emphasized
Metric characteristics of tests for the assessment of motor abilities
No full textGlavni predmet ovog rada je procjena motoričkih sposobnosti djece predškolske dobi, s posebnim naglaskom na ispitivanje metrijskih karakteristika testova ravnoteže, koordinacije, snage i fleksibilnosti. Cilj istraživanja bio je utvrditi pouzdanost, valjanost, osjetljivost, homogenost i objektivnost ovih testova te njihovu primjenjivost u praksi. Istraživanje je provedeno u adekvatnoj sportskoj dvorani jedne predškolske ustanove u Zagrebu. U navedenom istraživanju sudjelovalo je ukupno 18-ero djece, od kojih je bilo šest djevojčica i dvanaest dječaka. Kronološka dob svih ispitanika prilikom mjerenja bila je u razdoblju od 5 do 6 godina. Provedena su četiri testa: test „Stajanje na jednoj nozi na kocki (MRSJNK)“, test „Skok u dalj iz mjesta (MSDM)“, test „Pretklon trupa u sjedu (MFSR)“ i Test „Poligon natraške (MKPN)“, a analizom podataka utvrđeno je da su testovi pokazali visoku razinu
osjetljivosti, homogenosti i pouzdanosti. Budući da je uzorak ispitanika bio mali broj, N=18, potrebna su istraživanja metrijskih karakteristika ovih testova na većem broju ispitanika.The main subject of this paper is the assessment of motor skills in preschool children, with a particular focus on examining the metric characteristics of tests for balance, coordination, strength, and flexibility. The aim of the research was to determine the reliability, validity, sensitivity, homogeneity, and objectivity of these tests and their applicability in practice. The research was conducted in an appropriate sports hall of a preschool institution in Zagreb. A total of 18 children participated in the study, including six girls and twelve boys. The chronological age of all participants at the time of measurement was between 5 and 6 years. Four tests were conducted: the "Standing on One Leg on a Block (MRSJNK)" test, the "Standing Long Jump (MSDM)" test, the "Sit and Reach (MFSR)" test, and the "Backwards Obstacle Course (MKPN)" test. Data analysis showed that the tests demonstrated a high level of sensitivity, homogeneity, and reliability. Given that the sample size was small, N=18, further research on the metric characteristics of these tests with a larger number of participants is necessary
The effect of physical activity on development of child's cognitive abilities
No full textTjelesna aktivnost igra ključnu ulogu u razvoju kognitivnih sposobnosti djece. Različite motoričke aktivnosti, osobito u ranoj dobi, potiču kognitivni razvoj, omogućuju i djeci bolje razumijevanje svijeta oko sebe. Istraživanja pokazuju da složenije kineziološke aktivnosti imaju stimulativniji učinak na razvoj intelektualnih funkcija. Osim što poboljšava funkcionalne sposobnosti organizma, bavljenje tjelesnom aktivnošću i organiziranim sportom može pozitivno utjecati na pažnju, školski uspjeh, socijalizaciju i smanjenje predispozicija za bolesti povezane s prekomjernom tjelesnom težinom. Roditelji, odgojitelji i učitelji igraju ključnu ulogu u razvoju kognitivnih sposobnosti kod djece. Upravo su oni zaduženi za poticanje djece na bavljenje tjelesnom aktivnošću, bilo da je riječ samo o izlasku van iz doma i igranju s vršnjacima ili pak o poticanju na aktivno bavljenje nekim sportom. Sve to može doprinijeti boljem i kvalitetnijem razvoju djeteta, a poglavito razvoju njegovih kognitivnih sposobnosti.Physical activity plays a crucial role in developing children's cognitive abilities. Various motor activities, especially in early childhood, stimulate cognitive development, enabling children to better understand the world around them. Research shows that more complex sports activities have a more stimulating effect on the development of intellectual functions. In addition to improving the body's functional capabilities, engaging in sports can positively influence attention, academic success, and socialization, and reduce predispositions for diseases associated with excessive body weight. Parents, caregivers, and teachers play a key role in developing children's cognitive abilities. They are responsible for encouraging children to engage in physical activity, whether it involves simply going outside to play with peers or actively participating in a sport. All of this can contribute to better and higher quality child development, especially in terms of their cognitive abilities
Intrapersonal Communication In The Educational Profession
No full textU ovom radu istražuje se intrapersonalna komunikacija u odgojiteljskoj profesiji i njezina uloga u profesionalnom i osobnom razvoju odgojitelja. Rad se temelji na proučavanju teorijskih okvira intrapersonalne komunikacije u kontekstu komunikoloških disciplina, s naglaskom na specifične izazove i zahtjeve koji se odnose na rad s djecom. Iz ovog razloga razmatraju se različiti aspekti intrapersonalne komunikacije, uključujući samopromatranje, refleksiju i upravljanje vlastitim emocionalnim reakcijama, kao temeljne vještine za kvalitetnu i odgovornu pedagošku praksu. Kroz rad se analizira važnost emocionalne inteligencije i njezinih komponenti, poput samosvijesti i samoregulacije, koje su ključne za razumijevanje osobnih emocija i njihovo usmjeravanje u konstruktivne pedagoške postupke. Posebna pozornost posvećena je pojmu skrivenog kurikuluma, koji predstavlja nenamjerne poruke i vrijednosti koje odgojitelji prenose djeci kroz svoj primjer i ponašanje. U tom kontekstu, rad istražuje kako intrapersonalna komunikacija može pomoći odgojiteljima da postanu svjesni tih implicitnih poruka i prilagode ih kako bi podržale emocionalni i socijalni razvoj djece. Istraživanje u radu temelji se na teorijskim i praktičnim izvorima koji upućuju na to da razvijanje intrapersonalnih komunikacijskih vještina može značajno smanjiti stres i prevenciju profesionalnog burnouta. Zaključuje se da rad na vlastitim emocijama i vrijednostima te samorefleksija omogućuju odgojiteljima da uspješnije upravljaju svakodnevnim izazovima te grade pozitivne odnose s djecom i roditeljima. Ovaj rad time doprinosi razumijevanju važnosti intrapersonalne komunikacije kao ključnog elementa u jačanju profesionalnih kompetencija odgojitelja.This paper explores intrapersonal communication in the teaching profession, specifically examining its role in the professional and personal development of educators. The paper is grounded in theoretical frameworks from communication studies, with a focus on the unique challenges and demands inherent in working with young children. As such, various aspects of intrapersonal communication are examined, including self-observation, reflection, and the management of emotional responses, as essential skills for quality and responsible pedagogical practice. The analysis highlights the importance of emotional intelligence and its components, such as self-awareness and self-regulation, which are crucial for understanding personal emotions and channeling them into constructive pedagogical actions. Special attention is given to the concept of the hidden curriculum, which encompasses unintended messages and values educators impart to children through their example and behavior. In this context, the study examines how intrapersonal communication can support educators in becoming aware of these implicit messages and adapting them to support children's emotional and social development. The study relies on theoretical and practical sources suggesting that the development of intrapersonal communication skills can significantly mitigate stress and prevent professional burnout. The paper concludes that working on personal emotions and values, along with selfreflection, enables educators to manage daily challenges more effectively and foster positive relationships with children and parents. This study contributes to understanding the importance of intrapersonal communication as a fundamental element in strengthening educators' professional competencies
Role of the dialect vocabulary on acquiring lexical competence in the standard language
No full textKao rezultat brojnih povijesnih događaja na prostoru današnje Republike Hrvatske, hrvatski jezik obiluje narječjima, dijalektima i mjesnim govorima. Ovaj diplomski rad istražuje značaj i ulogu zavičajnog rječnika u procesu usvajanja standardnog jezika kod djece mlađe školske dobi na području Grada Čabra. Rad polazi od teze da djeca svoj prvi jezični kontakt ostvaruju unutar obitelji koristeći lokalni govor, što znatno oblikuje njihov jezični razvoj. Ulaskom u obrazovni sustav pretpostavlja se da će naglasak biti stavljen na učenje i uporabu standardnoga jezika, a rad detaljno analizira kako ovaj proces utječe na učenike te u kojoj mjeri zavičajni govor ostaje prisutan u njihovom svakodnevnom jeziku. Kako bi se dobio što bolji uvid u razumijevanje i korištenje zavičajnoga govora učenika mlađe školske dobi, u radu se polazi od objašnjavanja hrvatskog standardnog jezika i njegovih triju narječja – štokavskog, čakavskog i kajkavskog narječja. Budući da su ispitanici rada učenici područja grada Čabra, opisuju se specifičnosti govora spomenutog područja u Gorskom kotaru. Ovaj rad ispituje ulogu koju zavičajni govor ima kod djece mlađe školske dobi u samome procesu učenja standardnoga jezika te ispituje koliko često u produktivnom rječniku učenici koriste, i razumiju li uopće, zavičajni govor. Analiza rezultata nudi uvid u jezične izazove s kojima se učenici suočavaju te ulogu koju zavičajni govor može imati u njihovom obrazovnom i jezičnom razvoju, naglašavajući važnost očuvanja lokalnog jezičnog identiteta u kontekstu učenja standardnog jezika.As a result of numerous historical events in the territory of today's Republic of Croatia, the Croatian language is rich in dialects, subdialects and local speeches. This thesis explores the significance and role of local vocabulary in the process of acquiring the standard language among younger primary school children in the Čabar area. The thesis starts from the premise that children’s first linguistic contact is within the family, using local speech, which significantly shapes their language development. Upon entering the educational system, it is assumed that the emphasis will be placed on learning and using the standard language, and the thesis analyses in detail how this process affects students and to what extent local speech remains present in their everyday language. To gain a better insight into the understanding of the use of local speech among younger primary school children, the paper begins by describing the Croatian standard language and its three main dialects – Štokavian, Čakavian and Kajkavian dialect. Since the study’s participants are students from the Čabar area, the specific characteristics of the speech in the aforementioned region of Gorski kotar are described. This paper examines the role that local speech plays in the process of learning the standard language among younger students, and also investigates how frequently students use local speech in their active vocabulary, and whether they understand it at all. The analysis of the results provides insight into the linguistic challenges that students face and the role that local speech may play in their educational and linguistic development, emphasizing the importance of preserving local linguistic identity in the context of learning the standard language
The use of process drama method in teaching mathematics in elementary school education
No full textOpće je poznato da svladavanje matematičkog nastavnog sadržaja učenicima često zadaje teškoće, zbog toga je potrebno pronaći i koristiti drugačije načine i pristupe poučavanja, a jedan od njih jest upravo dramskopedagoški pristup. Znanstvenih radova koji ističu utjecaj dramskih metoda i tehnika u nastavi matematike ima jako malo. Stoga je cilj ovoga rada pridonijeti suvremenom znanstvenom diskursu istražujući utjecaj dramske metode procesne drame na motivaciju učenika, kao i opće zadovoljstvo i stav o nastavi matematike. Ovaj rad također nastoji utvrditi imaju li učenici preferenciju između fantastičnog i realističnog dramskog svijeta prilikom provođenja nastavne metode procesne drame, kako bi ih se što kvalitetnije motiviralo na sudjelovanje u nastavi matematike. Suvremene dramske nastavne metode u potpunosti odgovaraju zahtjevima i načelima suvremene metodike nastave matematike, što ih čini vrhunskim izborom prilikom odabiranja nastavne metode nastave matematike. Ovaj rad sadrži teorijski prikaz kojim se objašnjavaju važni pojmovi vezani uz dramski odgoj, dramsku metodu procesne drame i uz metodiku nastave matematike. Rad prikazuje kvalitativno istraživanje provedeno na fokus-skupini od pet učenika kojim se nastoji utvrditi odgovor na tri istraživačka pitanja. Utječe li dramska metoda procesne drame na motivaciju učenika prilikom prisustvovanja u nastavi matematike, kao i opći stav o samom nastavnom predmetu? Te imaju li učenici preferenciju između realističnog i fantastičnog dramskog svijeta. Prvo su provedena dva nastavna sata implementirajući dramsku metodu procesne drame i dvije potpuno drugačije dramske radnje, smještena u drugačijim dramskim svjetovima. Nakon nastavnih sati, proveden je intervju s fokus- skupinom, te detaljna kvalitativna analiza podataka. Rezultati ukazuju na pozitivan učinak procesne drame na motivaciju učenika, kao i na njihov opći stav o nastavnom predmetu. Učenici nisu pokazali preferenciju između različitih tipova dramskog svijeta, već značajni utjecaj dramske radnje na zadovoljstvo nastavom procesne drame.It is well-known that mastering mathematics often poses difficulties for students, which is why it is necessary to find and use different methods and approaches to teaching. One of these is the drama-based approach. There are very few scientific papers that highlight the impact of drama methods and techniques in mathematics teaching. Therefore, the aim of this paper is to contribute to the contemporary scientific discourse by investigating the impact of the process drama method on students' motivation, as well as their overall satisfaction and attitude towards mathematics. This paper also seeks to determine whether students have a preference between a fantastic and a realistic dramatic world when implementing the process drama teaching method, in order to better motivate them to participate in mathematics classes. Modern drama teaching methods fully meet the requirements and principles of contemporary mathematics teaching methodology, making them an excellent choice when selecting a teaching method for mathematics. This paper includes a theoretical overview that explains important concepts related to drama education, the process drama method, and the modern methodology of mathematics teaching. The paper presents qualitative research conducted on a focus group of five students, aiming to answer three research questions. Does the process drama method affect students' motivation to attend mathematics classes, as well as their overall attitude towards the subject? And do students have a preference between a realistic and a fantastic dramatic world? First, two lessons were conducted implementing the process drama method and two completely different dramatic scenarios set in different dramatic worlds. After the lessons, an interview was conducted with the focus group of students, followed by a detailed qualitative data analysis. The results indicate a positive effect of process drama on students' motivation, as well as on their overall attitude towards the subject. Students did not show a preference between different types of dramatic worlds, but there was a significant impact of the dramatic scenario on their satisfaction with the process drama method
Guided reading as a methodical procedure
No full textCilj rada bio je istražiti utjecaj vođenoga čitanja na razumijevanje teksta kod učenika trećih razreda osnovne škole. Vođeno čitanje definira se kao metodički postupak u kojem sudjeluju učitelj i učenici. Učitelj podržava učenike u procesu čitanja i razumijevanja teksta, dok učenici vođenim čitanjem dostižu veću razinu razumijevanja od one koju bi postigli samostalno. Uz navedeni cilj rada, istraživanje je usmjereno na usporedbu rezultata između eksperimentalne skupine učenika koji su prošli postupak vođenoga čitanja te kontrolne skupine koja nije bila izložena vođenom čitanju. Također, rad istražuje koje asocijacije, broj bilježaka, vrstu riječi i rečenice zapisuju ispitanici za vrijeme prvoga slušanja (čitanja) teksta. Eksperimentalna skupina bila je izložena slušanju digitalnoga zvučnog zapisa teksta, dok je kontrolnoj skupini tekst interpretativno čitao učitelj. U istraživanju su sudjelovala 42 učenika, od čega je 15 dječaka i 27 djevojčica. Učenici su bili podijeljeni u dvije jednake skupine, a podatci su prikupljeni s pomoću upitnika za ispitivanje razumijevanja teksta. Rezultati istraživanja pokazali su značajnu statističku razliku u postignućima između kontrolne i eksperimentalne skupine. Ispitanici koji su sudjelovali u metodičkom postupku vođenoga čitanja postigli su znatno bolje rezultate u razumijevanju teksta u usporedbi s kontrolnom skupinom te su također navodili veći broj bilježaka za vrijeme prvoga slušanja (čitanja) teksta. Iako eksperimentalna skupina (skupina izložena slušanju digitalnoga zvučnog zapisa teksta) navodi veći broj bilježaka, kontrolna skupina (skupina izložena interpretativnom čitanju teksta učitelja) piše manji broj bilježaka konkretnijega značenja. Zaključak rada potvrđuje da je vođeno čitanje metodički postupak koji značajno doprinosi poboljšanju razumijevanja teksta kod učenika niži razreda osnovne škole, u ovom slučaju, učenika trećih razreda. Ipak, kako bi hipoteze bile u potpunosti potvrđene, preporuča se provesti istraživanje na osjetno većem uzorku djece (ispitanika).The aim of this study was to investigate the impact of guided reading on text comprehension among third-grade primary school students. Guided reading is defined as a methodological process involving both the teacher and the students. The teacher supports the students in the process of reading and understanding the text, while the students, through guided reading, achieve a higher level of comprehension than they would independently. In addition to the stated goal, the research focused on comparing the results between the experimental group of students who underwent the guided reading process and the control group that was not exposed to guided reading. The study also examined the associations, the number of notes, the types of words, and sentences that the participants recorded during the first listening (reading) of the text. The experimental group was exposed to listening to a digital audio recording of the text, while the control group had the text read aloud by the teacher in an interpretive manner. A total of 42 students participated in the study, including 15 boys and 27 girls. The students wer divided into two equal groups, and the data were collected using a questionnaire designed to assess text comprehension. The research results showed a significant statistical difference in performance between the control and experimental groups. Participants who engaged in the guided reading process achieved significantly better results in text comprehension compared to the control group and also recorded a greater number of notes during the first listening (reading) of the text. Although the experimental group (exposed to listening to the digital audio recording of the text) noted a greater number of annotations, the control group (exposed to the teacher's interpretative reading) wrote fewer notes but with more specific meaning. The conclusion of the study confirms that guided reading is a methodological process that significantly contributes to improving text comprehension among lower primary school students, specifically in this case, third-grade students. However, to fully confirm the hypotheses, it is recommended to conduct research on a significantly larger sample of children (participants)
Educator as a guide in science literacy of preschool children
No full textOvaj završni rad istražuje ulogu odgojitelja u provođenju znanstvenih aktivnosti s djecom predškolske dobi. Rad se bavi ključnim aspektima znanstvenog razmišljanja kod djece predškolske dobi. Definira se znanstveno razmišljanje, naglašavaju i njegovu važnost u ranoj dobi. Zatim se razmatra kako znanstveno razmišljanje vodi do znanstvenog razumijevanja te se ističe značaj istraživa kog razmišljanja u ranom djetinjstvu. Nadalje, rad se fokusira na konkretne uloge odgojitelja u poticanju znanstvenog razmišljanja. Opisuje se njihova uloga u pripremi, planiranju i provođenju aktivnosti, kao i u metodama poticanja znanstvenog razmišljanja kod djece. Naglašava se važnost razvoja radoznalosti i kako znanstveno razmišljanje proizlazi iz radoznalosti. Dalje se razmatra partnerstvo između odgojitelja i djeteta, uključuju i ulogu odgojitelja kao pomagača, također se istražuje važnost postavljanja pitanja u predškolskoj te značaj dokumentiranja u procesu učenja. Na kraju rada predstavljeni su rezultati ankete koja ima za cilj ispitati ulogu odgojitelja kao vodi a prirodoslovnog opismenjavanja djece u predškolskim ustanovama. Istraživanje nastoji razumjeti stavove odgojitelja prema prirodoslovnim aktivnostima, njihovu percepciju vlastitih kompetencija, dostupnost resursa te učestalost i metode provođenja prirodoslovnih aktivnosti.This thesis explores the role of educators in conducting scientific activities with preschool children. The work addresses the key aspects of scientific thinking in preschool children. It defines scientific thinking, emphasizing its importance in early childhood. It then examines how scientific thinking leads to scientific understanding and highlights the significance of investigative thinking in early childhood. Furthermore, the thesis focuses on the specific roles of educators in encouraging scientific thinking. It describes their role in preparing, planning, and implementing activities, as well as in methods of fostering scientific thinking in children. The importance of developing curiosity is emphasized, and how scientific thinking stems from curiosity. Additionally, the partnership between educators and children is explored, including the role of educators as helpers. The importance of asking questions in preschool and the significance of documenting the learning process are also examined. Finally, the thesis presents the results of a survey aimed at examining the role of educators as guides in scientific literacy for children in preschool institutions. The research seeks to understand educators' attitudes towards scientific activities, their perception of their own competencies, the availability of resources, and the frequency and methods of conducting scientific activities
Handwork - weaving and felting
No full textTema je ovog diplomskog rada ručni rad – tkanje i filcanje u predškolskim ustanovama. Rad sadrži dva dijela, teorijski i empirijski dio. U teorijskom dijelu rada daje se definicija ručnog rada i prikazana je kratka povijesti ručnog rada. Nadalje, detaljnije se opisuje tehnika tkanja, koje metode tkanja postoje te se daje primjer pojedinih aktivnosti tkanja koje se mogu provoditi u predškolskim ustanovama s djecom. Zatim se detaljnije opisuje tehnika filcanja i također govori o njezinim metodama i primjerima aktivnosti na temu filcanja s djecom u predškolskim ustanovama. Nadalje, stavlja se naglasak na ručni rad u waldorfskoj pedagogiji gdje se posebno njeguje u radu s djecom te se na samom kraju teorijskog dijela govori o dobrobitima i značaju ručnog rada za djecu i njihov cjelokupni razvoj.
Drugi dio rada sadrži rezultate istraživanja provedene s odgojiteljima koji rade u dječjim vrtićima diljem Republike Hrvatske. Istraživanje se provelo putem online ankete putem Google Formsa. Cilj istraživanja bio je istražiti koliko odgojitelja primjenjuje aktivnosti ručnog rada tkanja i filcanja u predškolskim ustanovama te ispitati stavove odgojitelja o značaju ručnog rada tkanja i filcanja na cjelokupni razvoj djeteta. Dobiveni rezultati istraživanja ukazuju na to da se danas odgojitelji češće odlučuju za neke druge aktivnosti nego za aktivnosti ručnog rada poput tkanja i filcanja. Navedeno je puno razloga zbog kojih je tomu tako, a neki od njih osje aj su nekompetentnosti za provedbu takvih aktivnosti, manjak prikladnog pribora i sami uvjeti rada poput prevelikog broja djece na jednu odgojiteljicu. Unatoč tome, utvrđeno je kako je većina odgojitelja svjesna i upoznata s dobrobitima koje takve aktivnosti imaju za razvoj djece poput razvoja fine motorike i kreativnosti.The topic of this thesis is handwork: weaving and felting in preschool institutions. The paper contains two parts, the theoretical and the empirical part. In the theoretical part of the work, the definition of manual labor is given and a brief history of manual labor is presented. Furthermore, the weaving technique is described in more detail, which weaving methods exist and an example of individual weaving activities that can be carried out in preschool institutions with children is given. Then the felting technique is described in more detail and also talks about its methods and examples of activities on the topic of felting with children in preschool institutions. Furthermore, emphasis is placed on handwork in Waldorf pedagogy, where it is especially nurtured when working with children, and at the very end of the theoretical part, the benefits and significance of handwork for children and their overall development are discussed.
The second part of the paper contains the results of research conducted with educators who work in kindergartens throughout the Republic of Croatia. The research was conducted through an online survey via Google Forms. The goal of the research was to investigate how many educators apply the activities of handwork: weaving and felting in preschool institutions, and to examine the views of educators on the significance of handwork: weaving and felting on the overall development of the child. The obtained research results indicate that today educators more often choose other activities than manual work activities such as weaving and felting. Many reasons have been given for this, and some of them are the feeling of incompetence for the implementation of such activities, less adequate equipment and the working conditions themselves, such as too many children for one teacher. Despite this, it was established that the majority of educators are aware and familiar with the benefits that such activities have for the development of children, such as the development of fine motor skills and creativity