University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
Sensory integration and coordination with children in kindergarten
No full textPoznavanje funkcije i strukture ţivčanog sustava vaţno je za razumijevanje senzorne integracije. Neuroni stvaraju i prenose impulse unutar, ali i između dva sustava – središnjeg i perifernog. Senzorna integracija je organizacija osjeta za upotrebu. Putem osjetila dobivamo informacije o fizičkom stanju našeg tijela i okoline koja nas okruţuje. Sedam je senzornih sustava: vestibularni, proprioceptivni, taktilni, vizualni, auditivni, gustativni i olfaktorni. Poremećaj senzorne integracije nastaje kad mozak neučinkovito obrađuje osjetilne informacije koje dolaze iz vlastitog tijela ili okoline, a djetetu oteţava funkcioniranje u aktivnostima. Sposobnosti hvatanja, drţanja i podizanja nekog predmeta najranije se zapaţaju kod djeteta. Ove vještine, uz gledanje i slušanje, jako su vaţne za dodatno učenje i istraţivanje svijeta oko sebe. Iz tog razloga vaţno je motoričke sposobnosti (koordinacija, dinamogena sposobnost očitovanja snage, dinamogena sposobnost očitovanja brzine, fleksibilnost, izdrţljivost, preciznost) razvijati od najranije dobi jer su potrebne za izvođenje velikog broja aktivnosti kod svakog djeteta. Ako dijete ima dobro razvijene motoričke sposobnosti uspješnije će se igrati s igračkama u samostalnoj igri ili s vršnjacima. Na taj će način kvalitetnije provoditi vrijeme u vrtiću ili kod kuće. Vaţno je napomenuti da su senzorna integracija i motoričke sposobnosti međusobno povezane. Na temelju toga, odgojitelj stvara poticajno okruţje za djecu. U svakoj aktivnosti utječe se na poticanje i još bolji razvoj jednog ili više senzornih sustava kao i motoričkih sposobnosti. S obzirom na dob djece u vrtiću, aktivnosti se razlikuju. Sa mlađom djecom aktivnosti su jednostavnije, a kako oni rastu tako i aktivnosti postaju sloţenije. Djeca s teškoćama u razvoju sve češće se uključuju u redovne vrtiće ili škole.The understanding of the function and the structure of the nervous system is important for understanding the sensory integration. Neurons produce and transport impulses within, but also between two systems – the central and the peripheral. Sensory integration is organizing the senses for use. Through our senses, we gain information about the physical condition of our body and our surroundings. There are seven sensory systems: vestibular, proprioceptive, tactile, visual, auditive, gustative and olfactory. Disturbance of the sensory integration occurs when the brain inefficiently processes sensory information that comes from one’s own body or surroundings and makes hard for the child to function in activities. The ability to catch, hold and lift an object are the earliest to be noticed in children. These skills, along with watching and listening, are very important for additional learning and exploring the world around us. For that reason, it is important to develop motor skills (coordination, strength, speed, flexibility, stamina, precision) from the earliest age because they are needed by all children to perform large number of activities. A child will more successfully play with toys, whether on its own or with its peer, if it has well developed motor skills. That way, it will spend more quality time in kindergarten or at home. It is important to mention that sensory integration and motor skills are interconnected. Based on that, the educator creates a more stimulating environment for children. In every activity, encouragement and even better development of one or more sensory systems, as well as motor skills, are affected. Activities differ according to the age of children in kindergarten. With younger children, activities are simpler. As they grow, so do the activities get more complex. Children with developmental disorders are being more and more integrated into regular kindergartens and schools
Developing coordination in rhythm using folk dance elements
No full textPles je vrlo zabavna i motivirajuća aktivnost posebno u dječjoj dobi. Spoj glazbe i pokreta izvrsno djeluje na emocionalni i somatski sustav čovjeka kao i na razvoj motoričkih, kognitivnih i konativnih sposobnosti i osobina. Plesne strukture u radu s djecom predškolske dobi su izvrsno prihvaćeni sadržaji rada tijekom tjelesnog vježbanja bez obzira u kojem organizacijskom obliku rada se primjenjuju. Cilj ovog rada bio je analizirati utjecaj elemenata folklornog plesa na koordinaciju u ritmu kod djece predškolske dobi. U istraživanju je sudjelovalo 21 dijete koje pohađaju vrtić u Zagrebačkoj županiji, od čega 16 dječaka i 5 djevojčica u dobi između pet i sedam godina. Od cijelog uzorka istraživanja petoro djece se aktivno bavi folklorom u lokalnom folklornom društvu od čega su 2 dječaka i 3 djevojčice. Za provjeru koordinacije u ritmu korištena su dva testa i to taping nogom i poskoci nogom. Obadva testa mjerena su izvođenjem lijevom i desnom nogom po tri pokušaja za svaku nogu. Provedeno je inicijalno mjerenje nakon čega je tijekom osam folklornih treninga uvježbavana folklorna koreografija folklornih elemenata plesova međimurskog kraja nakon čega je provedeno završno mjerenje koordinacije u ritmu. Provjerom značajnosti razlika prema rezultatima djelomično je potvrđena hipoteza jer je statistički značajna razlika primijećena samo kod testa taping desnom nogom drugi pokušaj i poskoci desnom nogom prvi pokušaj. S obzirom da u ostalim varijablama nije primijećena statistički značajna razlika ne možemo u potpunosti prihvatiti hipotezu. Za vjernije rezultate trebalo bi povećati broj ispitanika te ujednačiti omjere djevojčica i dječaka te onih koji se bave folklorom i onih koji se ne bave i uzeti ispitanike jednake dobi. Također bilo bi poželjno da djeca duže uvježbavaju folklorne elemente.Dancing is a very entertaining and motivating activity, especially for children. A combination of music and movement has an excellent effect on the human emotional and somatic system as well as on the development of motor, cognitive and conative skills and characteristics. Dance structures are excellently accepted by preschool children during movement work, regardless of the organizational form in which it is applied. The aim of this study was to analyze the influence of folk dance elements on rhythmic coordination in preschool children. 21 children between the ages of five and seven who attended kindergarten in Zagrebian county took part in this study, including 16 boys and 5 girls. Of the entire research sample, five children are actively involved in the local folk dance society, of which 2 are boys and 3 are girls. To test rhythm coordination, two tests were used, namely leg tapping and leg jumps. Both tests were measured by performing three trials with the left and right leg. First, the initial measurement was performed. Then, the choreography with folk dance elements of the Međimurje region was rehearsed during eight folk dance training sessions. Finally, the final measurement was carried out to check the rhythm coordination. When testing the significance of the difference in the results, the hypothesis was partially confirmed, as a statistically significant difference was only found in the taping test with the right leg in the second attempt and in the jump with the tight leg in the first attempt. Since no statistically significant difference was found for the other variables, we cannot fully accept the hypothesis. To obtain more reliable results, the number of respondents should be increased and the ration of girls to boys and those who are engaged in folk dance to those who are not, as well as subjects of the same age, should be tested. It would also be desirable to extend the time for rehearsing the folk-dance elements
Language games as a storytelling incentive for preschoolers and young learners
No full textSamim rođenjem dijete donosi na svijet predispozicije za učenje govora. Razvoj govora započinje prvim plačem djeteta, a u prvim mjesecima to su zvukovi koje djeca proizvode ovisno o ugodi ili neugodi (Starc, Čudina Obradović, Pleša, Profaca, Letica, 2004).
Govor je viša psihička aktivnost čovjeka koja mu omogućuje da pomoću sustava znakova i simbola priopćava svoja znanja, osjećaje, potrebe i mišljenja drugim ljudima. Osnovni simboli u ljudskom govoru su riječi, a njegova najvažnija funkcija je komunikacija (Starc, Čudina Obradović, Pleša, Profaca, Letica, 2004).
Jezično-govorni razvoj treba se stalno poticati. Dijete traži pozornost i strpljivost odraslih. Oni moraju biti govorni uzori djetetu, stvarati pozitivno emocionalno ozračje slobode, povjerenja i ljubavi, na vrijeme prepoznati njegove mogućnosti te pomoći da ih neprestano oplemenjuje i razvija (Šego, 2009).
Djeca predškolskog uzrasta spoznaju svijet preko simboličkih radnji, a svoje dojmove, spoznaje i okoliš prerađuju uz pomoć priča. Ona u pričama dobivaju materijal za obogaćivanje i građenje unutarnjeg svijeta predodžbi, a kad sama pričaju, taj unutarnji svijet mogu okrenuti prema van i podijeliti ga s drugima (Velički, 2013).
Jezična igra uvelike određuje rani odnos djeteta i roditelja, a osobito vodeći računa o jednoj od osnovnih postavki razvojne psihologije da je učenje putem igre najjednostavnija i najprirodnija djetetova aktivnost (Peti-Stantić, Velički, 2008).
U istraživačkom dijelu rada provedeno je istraživanje u kojem je cilj istraživanja bio ispitati na koji način igranje jezičnih igara potiče pričanje priče kod djece rane i predškolske dobi. Uzimajući u obzir dobivene rezultate, istraživanje je pokazalo kako provođenje jezičnih igara potiče djecu na razvoj govora, koncentracije, pamćenja, potiče empatiju, te u konačnici stvaraju podlogu kako bi djeca samostalno mogla ispričati priču.At birth, a child brings into the world predispositions for learning to speak. The development of speech begins with the child's first cry, and in the first months these are the sounds that children make depending on pleasure or discomfort (Starc, Čudina Obradović, Pleša, Profaca, Letica, 2004). Speech is a higher psychological activity of man that enables him to communicate his knowledge, feelings, needs and opinions to other people using a system of signs and symbols. The basic symbols in human speech are words, and its most important function is communication (Starc, Čudina Obradović, Pleša, Profaca, Letica, 2004). Language and speech development should be constantly encouraged. The child requires the attention and patience of adults. They must be speech models for the child, create a positive emotional atmosphere of freedom, trust and love, recognize his possibilities in time and help him constantly refine and develop them (Šego, 2009). Preschool children get to know the world through symbolic actions, and they process their impressions, knowledge and environment with the help of stories. In stories, they get material for enriching and building their inner world of ideas, and when they talk themselves, they can turn that inner world outward and share it with others (Velički, 2013).
Language play largely determines the early relationship between a child and a parent, especially taking into account one of the basic assumptions of developmental psychology that learning through play is the simplest and most natural child's activity (Peti-Stantić, Velički, 2008). In the research part of the work, a study was conducted in which the goal of the study was to examine how playing language games encourages story telling in children of early and preschool age. Taking into account the obtained results, the research showed that conducting language games encourages children to develop speech, concentration, memory, encourages empathy, and ultimately creates a basis for children to be able to tell a story independently
Developmental language characteristics of children of early and preschool age
No full textU ovo radu istražena su razvojna jezična obilježja djece predškolske dobi. Fokus ovog rada je na pregledu razvojnih faza govora, jezičnih teorija i rezultata istraživanja. Govorna vještina sredstvo je za komunikaciju i bolje razumijevanje okoline. Proces usvajanja govora odvija se u dvije faze. Predjezična faza kada djeca komuniciraju neverbalno. Jezična faza počinje kada djeca krenu artikulirati glasove i formirati rečenice. U gramatički razvoj govora spadaju fonološki, morfološki i sintaktički razvoj. Kroz leksički i semantički razvoj prati se širina fonda riječi s kojom dijete raspolaže kao i razumijevanje pojmova i njihovo povezivanje. Teorije književnosti bihevioralna, nativistička, spoznajna i sociokulturalna nude različita objašnjenja kako dijete usvaja i uči jezik.
Istraživački dio ovog rada bavi se sposobnošću pravilnog izgovora riječi i prepoznavanja zadanih pojmova u odabranoj ispitnoj skupini djece predškolske dobi. Glavni cilj rada je prikazati jezična obilježja djece predškolske dobi. Istraživanje je uključivalo devetero djece. Rezultati istraživanja prikaz su razlike fonološkog, morfološkog i leksičkog razvoja govora različitih dobnih skupina.This final paper research is about language development of preschool children. Central part of this paper is giving the review of developmental stages of speach. Speaking skill is a toll for communicating and better understanding oft he environment. The process of learning how to speak happens in two phases. Nonverbal phase is when children communicate without using verbs. Verbal phase starts when children begin to articulate the sounds and form sentences. Grammatical developement consist of phonological, morphological and synatctic development. Lexical and synatctic development can be seen in number of words that kid knows and how he understands and connects terms. Theories of literature behavioral, nativist, cognitive and sociocultural give us different explanations how children adopt and learn language. Research part oft his paper deals with the ability to pronounce and recognize different words. The main goal oft his paper is to give the review of language development of preschool children. The research included the group of nine children. Results give as a review of different phonological, morphological and lexical development stages in children of different age
Non-visual motifs as an incentive for children's artistic creativity
No full textDječje likovno stvaralaštvo predstavlja nezamjenjiv aspekt razvoja djeteta, pružajući mu mogućnost da istražuje, izražava i oblikuje svoj odnos prema svijetu koji ga okružuje. Ono nije samo sredstvo za razvoj kreativnosti, već i ključni element u formiranju djetetove ličnosti, emocionalnog zdravlja i sposobnosti komunikacije. Stoga poticanje dječjeg likovnog stvaralaštva ne samo da obogaćuje djetetov likovni izraz, već i doprinosi njegovom cjelokupnom razvoju. Odgojitelji imaju važnu ulogu u stvaranju poticajnog okruženja i pružanju podrške dječjoj kreativnosti. Izborom motiva iz sfere nevizualnog kao poticaja za dječje likovno stvaralaštvo, odgojitelji mogu potaknuti djecu da razmišljaju i stvaraju na nove, inovativne načine, što proširuje granice njihovog likovnog izražavanja i potiče originalnost. Ovaj rad temelji se na dječjem likovnom stvaralaštvu i važnosti njegova poticanja, a pozornost je na motivima iz sfere nevizualnog. U praktičnom dijelu rada analizirani su dječji likovni radovi potaknuti emocijom, glazbom i osjetom dodira i mirisa, te je na osnovu toga donesen zaključak o utjecaju nevizualnih motiva na dječje likovno stvaralaštvo.Children's artistic creativity represents an irreplaceable aspect of a child's development, providing them with the opportunity to explore, express, and shape their relationship with the world around them. It is not only a means for developing creativity but also a crucial element in the formation of a child's personality, emotional health, and communication skills. Therefore, encouraging children's artistic creativity not only enriches their artistic expression but also contributes to their overall development. Educators play an important role in creating a stimulating environment and providing support for children's creativity. By choosing motives from the non-visual realm as stimuli for children's artistic creativity, educators can inspire children to think and create in new, innovative ways, expanding the boundaries of their artistic expression and encouraging originality. This work is based on children's artistic creativity and the importance of its encouragement, with a focus on motives from the non-visual sphere. In the practical part of the work, children's artworks inspired by emotion, music, and the senses of touch and smell were analyzed, and based on this, a conclusion was drawn about the influence of non-visual motives on children's artistic creativity
Adaptation of the Harry Potter novels into a board game Harry Potter: Hogwarts battle
No full textCilj ovoga rada je analiza adaptacije priče o Harryju Potteru u društvenu igru Harry Potter: Hogwarts Battle. Igru se analiziralo s obzirom na njezina diskurzivna obilježja s ciljem uspoređivanja priče koju posreduje igra s pričom svih sedam nastavaka serijala knjige kao i filma.
Iako se istraživanju pristupilo s mišlju kako je igra adaptacija romana iz serijala o Harryju Potteru, već na prvi pogled je vidljivo kako se radi o adaptaciji koja je izgrađena na temelju priča koje su posredovane književnim tekstom i filmom. Analiza je pokazala kako je najveći utjecaj na izgradnju priče u igri imala filmska adaptacija (i to ne samo zbog vizualnog diskursa), zatim roman, a pronađeni su i utjecaji koji nadilaze ta dva medija upotrebljavajući informacije iz predstave i video igre kao izvrstan poticaj i užitak istinskim poznavateljima i obožavateljima pripovijedi o Harryju Potteru.
Analiza diskurzivnih obilježja igre pokazala je da, iako su likovi, mjesta i poneki događaji preuzeti iz filmova i romana o Harryju Potteru, igra objedinjuje elemente već poznate priče, ali stvara novu pripovijed koja je u određenoj mjeri interaktivna i u funkciji igre građenja špilova.
U društvenoj igri Harry Potter: Hogwarts Battle iz pripovijedi o Harryju Potteru preuzeti su najvažniji elementi priče; likovi, mjesta radnje, predmeti i čarolije koji se javljaju u priči te poneki događaji. Svi ti elementi spojeni su u novu, ali promjenjivu pripovijed jer se kroz igru, svakim novim igranjem priča nova, jedinstvena i samostalna priča. Analiza je pokazala kako su tvorci igre uzeli temelje priče o Harryju Potteru te ih adaptirali za potrebe igre koja će metodom građenja špilova prije svega ponuditi igračima uzbudljivu i napetu igru, a obožavateljima Harryja Pottera i poticajni pripovjedni okvir rastvaranja poznate i stvaranja nove priče.The aim of this thesis is to analyze the adaptation of the Harry Potter story into the board game Harry Potter: Hogwarts Battle. The game was examined on the level of discourse, along with discrepancies and similarities in the narrative.
Although the research was approached with the idea that the game is an adaptation of the novels about Harry Potter, it is evident at the first glance that the adaptation is built on the basis of stories which are mediated through the literary text as well as the films.
The analysis of the game has shown that a big part of the game is made up of the adaptation of the film series, and that the narrative taken from the film series is represented more so than the story from the novels. The story is told through the method of deck building and following certain steps that create the narrative through the medium of names, descriptions and photos on the playing cards.
In the board game Harry Potter: Hogwarts Battle, the most important elements of the story are taken from the story of Harry Potter; characters, places of action, objects, spells that appear in the story, and events. All these elements are combined into a new narrative, and through the game, with each new play, a new, unique and independent story is told. The analysis showed how the creators of the game took the basic, main elements of the story about Harry Potter and adapted them for the needs of the game in order to create a coherent, logical story modified to the requirements of the board game as a medium
Picture Books In The Native Language
No full textSlikovnica je prva knjiga s kojom se dijete susreće u svojem žvotu, a ima veliku ulogu u razvoju od njegove najranije dobi. Kroz slikovnicu dijete se po prvi puta susreće sa književnošću, razvija maštu, uči, uči se razumijevanju, dobiva odgovore na pitanja, stvaranju
priča i spoznajama o svijetu koji još ne poznaje. Zbog toga je iznimno važno odabrati
kvalitetnu slikovnicu koja će djetetu pomoći u tome, ali i zainteresirati ga kvalitetnom pričom
i ilustracijama. U tome veliku ulogu imaju roditelji i odgojitelji koji su prvi djetetovi
„učitelji“, pomagači u spoznavanju i razumijevanju svijeta i stvari koje dijete tek upoznaje i
osobe koje u tom razdoblju provode najviše vremena s djetetom i brinu o njemu.
U radu je prikazan prijelaz kroz dječju književnost gdje su opisani njezini počeci te
njezine funkcije i vrste, kroz dio “Zavičaj” u kojem su objašnjene pojedinosti vezane za taj
dio te dio o slikovnici gdje je navedena sama definicija, njezine funkcije i vrste. Nakon toga
slijede dijelovi u kojima se govori o autorima i slikovnicama “Krijesnica Iva” Zdenke Malžar
i “Selo moje bake” Krunoslava Puškara.
Cilj ovog rada je približiti roditeljima, odgojiteljima te svima koji vrednuju svoj
zavičaj i ţeče da što dulje opstane, slikovnice vrijedne spomena i potaknuti ih da njeguju svoj
zavičajni govor i prenose ga na mlađe generacije kako se ne bi zaboravio.A picture book is the first book a child encounters in his life, and it plays a major role in his development from an early age. Through a picture book, a child encounters literature for the first time, develops imagination, learns, learns to understand, gets answers to questions, creates stories and learns about a world he does not yet know. That is why it is extremely important to choose a high-quality picture book that will help the child in this, but also interest him with a high-quality story and illustrations. Parents and educators plays a big role in this, as they are the child's first "teachers", helpers in getting to know and understand the world and things that the child is just getting to know, and the people who spend the most time with the child during that period and take care of him. The paper presents a transition through children's literature where its beginnings and its functions and types are described, through the section "Homeland" where details related to that part are explained and the part about the picture book where the very definition, its functions and types are stated. After that, there are parts that talk about the authors and picture books of "Krejsnica Iva" by Zdenka Maltar and "My Grandma's Village" by Krunoslav Puškar. The goal of this work is to bring picture books worth mentioning to parents, educators and everyone who values their homeland and want it to survive as long as possible and to encourage them to cherish their native speech and pass it on to younger generations so that it is not forgotten
Application of smart mobile devices in Science and social studies
No full textU današnjem svijetu život bez informacijsko-komunikacijske tehnologije gotovo je nezamisliv. Od samih početaka njezina razvoja, ona se postepeno implementirala u edukacijske sustave kao nadopuna ili pomoć pri izvođenju nastave. Moderna tehnologija obuhvaća pametne mobilne uređaje, računala, tablete, Internet i razne druge alate bez kojih bi život bio nepotpun. Tehnologija ima ključnu ulogu u integraciji nastavnog procesa te prilagođavanju potrebama učenja. Primjenom informacijsko-komunikacijske tehnologije u nastavi mijenja se tradicionalni pristup obrazovanju te se unapređuje pristup učenju i poučavanju zbog utjecaja tehnologije na nove generacija učenika. Kako u svakodnevnom životu, tako i u nastavnom procesu, gotovo je nemoguće izbjeći pametne mobilne uređaje jer pojedini zadatci zahtijevaju njihovu primjenu. Upotrebu pametnih mobilnih uređaja treba prilagoditi dobi, potrebama i mogućnostima učenika te ih je potrebno koristiti odgovorno kako bi se postigli unaprijed zadani odgojno-obrazovni ciljevi. Pristup različitim vrstama mobilnih aplikacija može biti od velike koristi, samo je potrebno pronaći kvalitetne aplikacije koje se mogu uključiti u nastavni proces. Učenicima je važno unaprijed definirati jasna pravila sigurne upotrebe pametnih mobilnih uređaja kako se njihova upotreba ne bi zloupotrebljavala. Tehnologija u nastavi ima brojne prednosti i dokazane koristi u edukaciji učenika, no postoje istraživanja koja potkrepljuju i negativne strane korištenja pametnih mobitela u nastavi. Cilj rada je istražiti zastupljenost primjene pametnih mobilnih uređaja u udžbenicima i radnim bilježnicama Prirode i društva od 1. do 4. razreda osnovne škole. U tu svrhu analizirani su aktualni udžbenički kompleti Priroda, društvo i ja te Istražujemo naš svijet. Utvrđeno je da u udžbenicima i radnim bilježnicama postoji relativno značajan broj zadataka i aktivnosti koji od učenika zahtijevaju primjenu informacijsko-komunikacijske tehnologije, i to najčešće u svrhu pretraživanja interneta, ali oni prilično rijetko izrijekom upućuju učenike na korištenje pametnih mobilnih uređaja. Na kraju rada predlažu se moguće aktivnosti koje uključuju primjenu pametnih mobilnih uređaja i njihovih aplikacija u svrhu ostvarivanja ishoda učenja u nastavi Prirode i društva.In today's world, life without information and communication technology is almost unimaginable. From the very beginning of its development, it has been gradually implemented into educational systems as a supplement or aid in teaching. Modern technology encompasses smart mobile devices, computers, tablets, the Internet, and various other tools, without which life would be incomplete. Technology plays a crucial role in integrating the teaching process and adapting to learning needs. The application of information and communication technology in teaching changes the traditional approach to education and enhances the learning and teaching process due to its impact on new generations of students. Just as in everyday life, it is almost impossible to avoid smart mobile devices in the teaching process because certain tasks require their use. The use of smart mobile devices should be adapted to the age, needs, and capabilities of students, and they should be used responsibly to achieve predefined educational goals. Access to various types of mobile applications can be very beneficial, it is just necessary to find quality applications that can be included in the teaching process. It is important to set clear rules for the safe use of smart mobile devices in advance, so that their use is not abused. Technology in teaching has numerous advantages and proven benefits in student education, but there are also studies that highlight the negative aspects of using smartphones in teaching. The aim of this paper is to investigate the prevalence of the application of smart mobile devices in textbooks and workbooks for Science and Society Studies from the 1st to the 4th grade of elementary school. For this purpose, current textbook sets Science, society and me and Exploring our world were analyzed. It was found that there is a relatively significant number of tasks and activities in textbooks and workbooks that require students to use information and communication technology, most often for Internet searches, but they rarely explicitly direct students to use smart mobile devices. At the end of the paper, possible activities that include the use of smart mobile devices and their applications are proposed to achieve learning outcomes in Science and Society Studies classes
Psihološka otpornost roditelja i otpornost njihove djece
No full textOtpornost se definira kao sposobnost održavanja prilagođenog funkcioniranja i očuvanja men-talnog zdravlja, unatoč različitim životnim nedaćama (Miljević-Riđički, 2013). Glavni cilj istraživanja je ispitati povezanost psihološke otpornosti roditelja i njihove djece, te dodatno ispitati razlike u psihološkoj otpornosti roditelja i djece s obzirom na neka sociodemografska obilježja (spol, dob, broj djece u obitelji, redoslijed rođenja te socioekonomski status obitelji). Također će se ispitati i mogućnost objašnjenja psihološke otpornosti djece na temelju otpornosti njihovih roditelja i sociodemografskih obilježja. Otpornost će se prezentirati kao nezaobilazan faktor u rastu i razvoju svakog pojedinca u emocionalnom, socijalnom i aka-demskom smislu. Provedeno je kvantitativno, korelacijsko istraživanje kojim je ispitana psihološka otpornost djece predškolske dobi (n = 104) i otpornost njihovih roditelja (n = 208). Nakon statističke analize, dobiveni rezultati su raspravljeni u kontekstu teorijskih (prvenstveno socijalnih i emocionalnih) okvira koji otpornost djece i roditelja ističu kao skup potrebnih vještina i znanja za uspješno suočavanje sa životnim izazovima i kompleksnim situacijama.Resilience represents the ability to maintain adapted functioning and preserve men-thal health, despite various life adversities (Miljević-Riđički, 2013). The main objective of the research is to examine the relationship between the psychological resilience of parents and their children, and to further examine the differences in psychological resilience of parents and children with regard to some sociodemographic characteristics (gender, age, number of children in the family, order of birth and socioeconomic status of the family). The paper also examines the possibility of explaining the psychological resilience of children based on the resilience of their parents and sociodemographic characteristics. A quantitative, correlation study was conducted to examine the psychological resilience of preschool children (n = 104) and the resilience of their parents (n = 208). The results were discussed in the context of theoretical (primarily social and emotional) frameworks that emphasize the resilience of children and parents as a set of necessary skills and knowledge to successfully cope with life challenges and complex situations
The Opinion Of Parents About The Upbringing And Education Of Children In Nursery Groups
No full textObitelj je složena društvena pojava koja je u stalnoj interakciji sa širom društvenom zajednicom. Dijete najveći dio vremena provodi u obitelji, no današnja suvremena obitelj i roditeljstvo iskazuju i prepoznaju potrebu za instucionalnim ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem i za djecu do 3. godine života. Polazak djece u jaslice i uvođenje novih rutina može biti izazovan kako za djecu tako i za roditelje, budući da predstavlja prvo dulje odvajanja od obitelji, roditelja. Dobar odnos i kvalitetna komunikacija između roditelja i odgajatelja mogu olakšati prilagodbu djeteta na novu situaciju. Pozitivan stav roditelja i podrška mogu djetetu pomoći da se osjeća sigurno i
samopouzdano u jaslicama. Svrha ovog rada je bila istražiti očekivanja i stavove roditelja djece rane dobi u odnosu na boravak djece u jaslicama. Istraživanjem se nastojalo utvrditi koliko su roditelji djece upoznati s organizacijom i radom u jaslicama te koja su njihova očekivanja od boravka djece u njima. U istraživanju također se nastojalo utvrditi postoje li razlike u stavovima roditelja s obzirom na njihovo prethodno iskustvo s ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.The family is a complex social phenomenon that is in constant interaction with the wider social community. A child spends most of his time in the family, but today's modern family and parenting express and recognize the need for institutional early care early and preschool education for children up to the age of 3. Children starting nursery and introducing new routines can be challenging for both children and parents, since it represents a long separation from family and parents. A good relationship and quality communication between parents and educators can facilitate a child's adaptation to a new situation. Parents positive attitude and support can help the child feel safe and confident in the nursery. The purpose of this paper was to investigate the expectations and attitudes of parents of early-age children in relation to their children's stay in nursery. The research sought to determine how familiar the children's parents are with the organization and work in nurseries and what their expectations are of their children's stay there. The research sought to determine whether there are differences in parents' attitudes regarding their previous experience with early childhood and preschool education institution