University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
Kinesiological activity and eating habits of children
No full textOvaj diplomski rad istražuje vezu između kineziološke aktivnosti i prehrambenih navika djece. S obzirom na sveprisutan problem nedovoljne tjelesne aktivnosti i nepravilnih prehrambenih izbora kod djece, istraživanje ima za cilj razumjeti kako kineziološke aktivnosti i prehrambene navike međusobno djeluju te kako ova interakcija utječe na zdravlje i dobrobit djece. U današnjem sve digitaliziranijem svijetu, sve manje vremena i pažnje posvećujemo vlastitom tjelesnom zdravlju i prehrambenim navikama. Problem nedostatka tjelesne aktivnosti i nezdravih prehrambenih izbora, posebno među djecom, postaje sve ozbiljniji i zahtijeva temeljito istraživanje kako bi se razumjelo njegovo porijeklo i kako bi se razvile učinkovite strategije prevencije. Cilj ovog diplomskog rada je pružiti dublje razumijevanje veze između kineziološke aktivnosti i prehrambenih navika djece te identificirati faktore koji oblikuju ove obrasce i potencijalne intervencije za promicanje zdravog ponašanja. U okviru rada analizirat će se dostupna literatura te relevantne istraživačke studije koje istražuju utjecaj redovne tjelesne aktivnosti i prehrambenih dječjih obrazaca. Kroz analizu podataka prikupljenih iz istraživanja o tjelesnoj aktivnosti i prehrambenim navikama djece, istraživanje će identificirati potencijalne uzorke i veze između ova dva čimbenika. Nadalje, rad će istražiti ulogu obitelji, škole i društvenog okruženja u oblikovanju kinezioloških aktivnosti i prehrambenih navika djece. Ispitat će se kako ovi čimbenici mogu poticati ili ograničavati zdrave navike kod djece te kako se može unaprijediti suradnja između različitih sektora kako bi se potaknulo zdravo ponašanje. Ovaj rad ima za cilj doprinijeti boljem razumijevanju važnosti holističkog pristupa zdravlju djece te naglasiti potrebu za preventivnim programima usmjerenim na promicanje zdravih navika od najranije dobi.This Master thesis investigates the connection between kinesiology activity and children's eating habits. Considering the ubiquitous problem of insufficient physical activity and improper food choices in children, the research aims to understand how kinesiology activities and eating habits interact and how this interaction affects children's health and well-being. In today's increasingly digitized world, we devote less and less time and attention to our own physical health and eating habits. The problem of lack of physical activity and unhealthy food choices, especially among children, is becoming increasingly serious and requires thorough research to understand its origins and to develop effective prevention strategies. The aim of this thesis is to provide a deeper understanding of the relationship between kinesiology activity and children's eating habits and to identify the factors that shape these patterns and potential interventions to promote healthy behavior. The work will analyze available literature and relevant research studies that investigate the impact of regular physical activity and children's eating patterns. Through the analysis of data collected from research on children's physical activity and eating habits, the research will identify potential patterns and connections between these two factors. Furthermore, the paper will investigate the role of family, school and social environment in shaping children's kinesiology activities and eating habits. It will examine how these factors can encourage or limit healthy habits in children and how cooperation between different sectors can be improved to encourage healthy behavior. This work aims to contribute to a better understanding of the importance of a holistic approach to children's health and to emphasize the need for preventive programs aimed at promoting healthy habits from an early age
Physical activity of children of nursery age
No full textSuvremeni način života i moderna tehnologija današnjice, rezultiraju sve manjom potrebom za prirodnim kretanjem. Djeca sve manje borave na otvorenim prostorima u aktivnoj igri što znatno utječe na njihov cjelokupni razvoj. Upravo zbog takvog načina „modernog življenja“ antropološki status pojedinca je već u ranom djetinjstvu pod negativnim utjecajem. Ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nastoje se sve više baviti tjelesnom aktivnošću. Provedeno je istraživanje u svrhu utvrđivanja, ali i same provjere može li se s djecom jasličke dobi provoditi organizirano tjelesno vježbanje. Prilikom provođenja tjelesne aktivnosti unutar dječjeg vrtića praćena su sljedeća motorička znanja: hodanje, skakanje, puzanje, provlačenje, bacanje i hvatanje te gađanje. Mjerila se uspješnost i neuspješnost djeteta, odnosno može li ili ne može pravilno izvesti vježbu. Istraživanje je trajalo dvadeset tjedana te je provedeno u drugoj mlađoj jasličkoj skupini u Dječjem vrtiću „Botinec“, na 19 ispitanika.
Rezultatima istraživanja utvrđeno je da djeca mogu sudjelovati u organiziranom tjelesnom vježbanju unutar odgojno-obrazovne ustanove te da uz trud i rad u istome mogu i napredovati. Tijekom istraživanja djeca su razvila pozitivan odnos prema vježbanju. Odgojitelj mora biti motiviran i posjedovati potrebna znanja iz područja kineziologije te mora znati demonstrirati pravilno izvođenje vježbe. Nadalje, odgojitelj treba pružiti podršku i roditeljima te ih educirati o važnosti provođenja organiziranog tjelesnog vježbanja s djecom jasličke dobi te o njezinoj nužnosti za kvalitetan rast i razvoj. Samo zajedničkim radom, odgojitelji i roditelji mogu pružiti djetetu sigurno, zdravo i aktivno djetinjstvo.
Ovo istraživanje je samo početak i motivacija za daljnja istraživanja i ispitivanja motoričkih mogućnosti djece jasličke dobi.The modern way of life and the modern technology of today result in a decreasing need for natural movement. Children spend less and less time in open spaces in active play, which significantly affects their overall development. It is precisely because of this way of "modern living" that the anthropological status of an individual is already under a negative influence in early childhood. Institutions of early and pre-school upbringing and education strive to engage more and more in physical activity. The research was carried out for the purpose of determining, but also checking whether it is possible to carry out organized physical exercise with children of nursery age. During physical activity in the kindergarten, the following motor skills were monitored: walking, jumping, crawling, crawling, throwing and catching, and shooting. The child's success and failure were measured, i.e. whether or not he could perform the exercise correctly. The research lasted for twenty weeks and was conducted in the second younger nursery group in the Kindergarten "Botinec", on 19 subjects.
The results of the research established that children can participate in organized physical exercise within an educational institution and that with effort and work they can progress in the same. During the research, the children developed a positive attitude towards exercise. The educator must be motivated and possess the necessary knowledge in the field of kinesiology and must be able to demonstrate the correct execution of the exercise. Furthermore, the educator should also provide support to parents and educate them about the importance of conducting organized physical exercise with children of nursery age and about its necessity for quality growth and development. Only by working together, educators and parents can provide the child with a safe, healthy and active childhood.
This research is just the beginning and motivation for further research and testing of the motor capabilities of children of nursery age
Parental Information And Atttitudes Of Preschool Children About Waldorf Pedagogy In The Republic Of Croatia
No full textU Republici Hrvatskoj se, osim redovnog programa predškolskog odgoja, nude i različiti alternativni programi unutar gradskih i općinskih vrtića ili kao zasebni, privatni vrtići, igraonice i slično. Jedan od alternativnih programa koji se nudi je i pedagogija prema smjernicama Rudolfa Steinera, odnosno waldorfska pedagogija. Naizgled waldorfska pedagogija ima neke smjernice iste kao i one koje slijedi redoviti program, temeljen na Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj, no u svojoj suštini se razlikuju. Rudolf Steiner je svoje pedagoške poglede temeljio na antropozofiji, koja na čovjeka gleda kao na cjelovito biće koje ima duh, dušu i fizičko tijelo. U radu s djecom, waldorfski odgojitelji se uvijek pitaju kako nešto utječe ne samo na djetetovo fizičko tijelo, već i a ostale dijelove njegovog bića. Ovim radom se istražilo koliko su roditelji predškolske djece upoznati s waldorfskom pedagogijom i koliko su im važni temeljni principi waldorfskog odgoja. Istraživanje je provedeno na dvije skupine, roditeljima waldorfskog i redovnog programa. Rezultati istraživanja su pokazali da je većina ukupnog broja ispitanika čula za waldorfsku, kao i Montessori pedagogiju, ali nije utvrđena statistički značajna razlika na važnosti principa u te dvije skupine ispitanika. Obje skupine smatraju da su za njih jednako važni upravo oni principi koje slijedi waldorfski program, nema statistički značajne razlike u te dvije skupine. Za roditelje djece redovitog programa se kriterij udaljenosti vrtića pokazao presudan za upis djece u vrtić. Rezultati istraživanja navode na to da bi roditelje trebalo više informirati o programima različitih pedagogija putem predavanja, društvenih mreža i iskustvenih radionica kako bi prepoznali koji program je najprimjereniji za njihovo dijete.In the Republic of Croatia, in addition to the regular preschool education program, various alternative programs are offered within city and municipal kindergartens or as separate, private kindergartens, playrooms and the like. One of the alternative programs offered is pedagogy according to Rudolf Steiner's guidelines, i.e. Waldorf pedagogy. Seemingly Waldorf pedagogy has some guidelines the same as those followed by a regular program, based on the National Curriculum for Early childhood education, but in their essence they differ. Rudolf Steiner based his pedagogical views on anthroposophy, which views man as an integral being who has a spirit, soul and physical body. In working with children, Waldorf educators always wonder how something affects not only the child's physical body, but also other parts of his being. This paper explored how familiar parents of preschool children are with Waldorf pedagogy and how important the basic principles of Waldorf education are to them. The study was conducted on two groups, parents of waldorf and regular programs. The results of the research showed that the majority of the total respondents heard about Waldorf, as well as Montessori pedagogy, but no statistically significant difference was found on the importance of principles in these two groups of respondents. Both groups believe that the most of the principles followed by the Waldorf program are equally important for them, there is no statistically significant difference in these two groups. For parents of children of the regular program, the kindergarten distance criterion has proven crucial for enrolling children in kindergarten. The results of the research suggest that parents should be more informed about the programs of different pedagogies through lectures, social networks and experiential workshops in order to recognize which program is most appropriate for their child
Links between kinesiological competences and the involvement of educators in projects
No full textCilj ovog istraživanja je otkriti kolika je česta uključenost odgojitelja u projekte povezane s tjelesnom i zdravstvenom kulturom ili povezane s drugim vrtićkim programima. Istraživanje se provodilo putem upitnika koji su ispunjavali sami odgojitelji, a odazvalo se ukupno 264 ispitanika. Upitnik je sadržavao niz pitanja o općim stvarima poput godina, spola, radnog staža, pohađanja seminara ili projekata pa tako i o stečenim kompetencijama odgojitelja u području kineziološke aktivnosti. Kroz uvod i daljnje teorije prikazuju se informacije kojima smo dodatno pojasnili glavne pojmove upitnika. Jedna od njih je projekt gdje je opisano što je projekt, koje su faze projekta, na čemu se temelji te koliko često se provodi u vrtićima. U istraživanju smo se dotakli glavnih dva pitanja koja glase: „Uključujete li se u projekte povezane s tjelesnom i zdravstvenom kulturom?“ i „Uključujete li se u projekte, povezane s drugim vrtićkim programima?“. Odgojitelji su kao moguće odgovore mogli zaokružiti 0 – nikada, 1 – ponekad te 2 – redovito. Rezultati su pokazali da od 264 ispitanika, otprilike četvrtina se nikada ne uključuje u projekte povezane ili ne povezane s tjelesnom aktivnošću. Zatim dvije četvrtine ispitanika se ponekad uključuje u navedene projekte dok njih samo četvrtina se uključuje redovito. Vidljivo je kako se odgojitelji više uključuju u projekte drugih vrtićkih programa nego one koji su povezani s tjelesnom i zdravstvenom kulturom. Na dalje smo se osvrnuli na određene kineziološke kompetencije kao što su: „Sposobnost apstraktnog mišljenja, analize i sinteze“, „Poznavanje karakteristika istraživačkog rada (postavljanje hipoteza, izbor istraživačke metodologije, interpretacija rezultata)“, „Sposobnost za formiranje i vođenje različitih projekata“, „Sposobnost povezivanja s vanjskim ustanovama (drugim vrtićima, zajednicama, različitim organizacijama, institutima, društvima itd.)“, „Komuniciranje na stranom jeziku“. Iz odabranih kompetencija može se uočiti kako su važnost koju ispitanici pripisuju zadanoj kompetenciji ocijenili s brojem 4 (iznimno značajno / vrlo sam osposobljen(a)), svoju sadašnju osposobljenost ocijenili su s 3 (značajno / jesam osposobljen(a)) te svoju željenu osposobljenost ocijenili su brojem 4 ((iznimno značajno / vrlo sam osposobljen(a)).The aim of this research is to discover the common involvement of educators in projects related to physical and health culture or related to other kindergarten programs. The survey was conducted through questionnaires completed by the educators themselves, and a total of 264 respondents responded. The questionnaire included a number of questions on general issues such as age, gender, work experience, attendance of seminars or projects, including the acquired competencies of educators in the field of kinesiology activities. The introduction and further theories present information that further clarified the main concepts of the questionnaire. One of them is the project where it is described what the project is, what the project phases are, what it is based on, and how often it is implemented in kindergartens. In our research, we addressed the main two questions: “Are you getting involved in projects related to physical and health culture?” and “are you getting involved in projects related to other kindergarten programs?” As possible, educators could round 0 – never, 1 – sometimes and 2 – regularly. The results showed that out of 264 respondents, around a quarter were never included in physical activity-related or non-physical projects. Then two-quarters of respondents are sometimes involved in these projects, while only a quarter of them are regularly involved. It is evident that educators are more involved in other kindergarten programs than those related to physical and health culture. Further, we looked at certain kinesiological competences such as: “Ability to think abstractly, analyse and synthesize”, “knowledge of the characteristics of research work (hypothesis setting, choice of research methodology, interpretation of results)”, “ability to form and manage different projects”, “ability to connect with external institutions (other kindergartens, communities, different organisations, institutes, societies, etc.)”, “Communication in a foreign language”. From the selected competencies it can be observed that they rated the importance attributed to the given competency with number 4 (exceptionally significant/highly trained (a)), rated their current competency with 3 (significant/well trained (a)) and rated their desired competency with number 4 ((extremely significant/highly qualified (a))
Epilepsy and febrile convulsions in children of preschool age
No full textU predškolskoj dobi, razvojni procesi mozga su u punom jeku, što čini ove poremećaje posebno osjetljivima na utjecaj. Stoga je važno razumjeti njihove uzroke, kliničke karakteristike te pristupe dijagnostici i terapiji. Epilepsija i febrilne konvulzije mogu imati različite oblike i težinu, što zahtijeva individualni pristup u liječenju. Osim toga, važna je i edukacija obitelji i odgojitelja o pravilnom postupanju tijekom napadaja, kao i prepoznavanje znakova koji ukazuju na hitnu medicinsku intervenciju. Sveobuhvatan pristup ovoj tematici, uz suradnju stručnjaka iz područja neurologije, pedijatrije i obrazovanja, ključan je za osiguravanje najbolje moguće kvalitete života djece koja se suočavaju s epilepsijom i febrilnim konvulzijama.In preschool age, brain development processes are in full swing, making these disorders particularly susceptible to influence. Therefore, it is important to understand their causes, clinical characteristics, and approaches to diagnosis and therapy. Epilepsy and febrile convulsions can manifest in various forms and severity, requiring an individualized approach to treatment. Additionally, educating families and caregivers on proper procedures during seizures and recognizing signs that require urgent medical intervention are essential. A comprehensive approach to this topic, involving collaboration among experts in neurology, pediatrics, and education, is crucial to ensuring the best possible quality of life for children facing epilepsy and febrile convulsions
Physiological load on the kinesiological culture class of preschool children
No full textCilj ovog istraživanja bilo je utvrđivanje kretanja fiziološkog opterećenja na satu Kineziološke kulture s djecom starije dobne skupine u predškolskoj dobi. U svrhu istraživanja proveden je jedan sat Kineziološke kulture s djecom predškolske dobi u dječjem vrtiću „Utrina“ u Zagrebu.
Metodički organizacijski oblik rada korišten na satu Kineziološke kulture je bio poligon prepreka, a sat je trajao 35 minuta. Istraživanje je uključivalo uzorak od 13 djece, od čega je 7 djevojčica i 6 dječaka. Za utvrđivanje fiziološkog opterećenja, sudionicima se mjerio puls, odnosno otkucaji srca. Za mjerenje se koristila aplikacija „Heart Rate monitor – Puls App“. Otkucaji srca mjerili su se prije samog početka sata, nakon svakog dijela i na kraju sata. Dobiveni podaci definirani su u tablicama i pomoću grafova.
Obradom podataka dobivenih na satu, dobivena je krivulja kretanja fiziološkog opterećenja tijekom jednog cijelog sata Kineziološke kulture. Rezultatima dobivenim mjerenjem pulsa sudionicima su izračunati deskriptivni parametri: aritmetička sredina, maksimalni i minimalni broj srčanih frekvencija, raspon između minimalnog i maksimalnog broja otkucaja srca i standardna devijacija. Pomoću rezultata dobivenih obradom podataka dobili smo uvid u kretanje fiziološkog opterećenja na jednom satu Kineziološke kulture i tako dobili krivulju fiziološkog opterećenja na satu.
Analiza podataka je pokazala da se fiziološko opterećenje održanog sata ne poklapa u potpunosti sa idealnom shemom kretanja opterećenja E. Vukotića koji ističe kako bi se fiziološko opterećenje trebalo postepeno povećavati do kraja glavnog „B“ dijela sata te se nakon njega vratiti do iste ili približno iste vrijednosti kao i na početku sata.The aim of the research was to determine how does the physiological load move on the kinesiology class with children of the older age group in preschool age. One lesson of Kinesiology class was spent with preschool children in the kindergarten „Utrina“ in Zagreb. The methodical-organizational form of work that is used on the class is polygon of abstacles and the lesson lasted 35 minutes. The research sample inculded 13 children, of which it was 7 girls and 6 boys.
In order to determine how does the physiological load moves while in the Kinesiology class, a measure was used to measure the heart rate of the participants, in this case children. The „Heart Rate Monitor – Pulse App“ was used for the measurement. Heart rate was measured before the beggining of the Kinesiology class and in the end of each subsequent part of the class. The obtained data are defined in tables and using graphs.
By processing the obtained data, a physiological load movement curve was obtained thoughout the entire class of the Kinesiological Culture. The results obtained by measuring the heart rate of the participants were calculated descriptive parameters: arithmetic mean, maximum and minimum number of heart rates, range from minimum and maximum number of heart rates and standard deviation.
Using the results obtained by dana processing, we got an insight into the movement of physiological load on one class of Kinesiological Culture. The analysis showed that the physiological load does not fully coincide with the physiological load od E. Vukotić, which states that the load should gradually increase until the end of the main „B“ part of the class and after return to the same or approximately the same value as at the beginning of the clas
Rhythm as musical element in the development of preschool children
No full textCilj je ovog rada osvijestiti važnost i utjecaj ritma kao elementa glazbe, na dijete rane i predškolske dobi. Osim što ritam možemo naći u prirodi i u mnogo različitih životnih aspekata, nalazimo ga i u glazbi. Ritam spada u elemente glazbe koji se tiču njene temporalne dimenzije. U ovu dimenziju spadaju još i metar i tempo koji su usko povezani s ritmom, zbog čega ih se često pogreškom zamijeni. Odgajatelj je važan suigrač u djetetovu glazbenom odgoju, kao osoba koja motivira, posreduje, pjeva. U glazbenoj psihologiji postoje tri grupe teorija ritma, a to su instinktivne, fiziološke i motorne. Prema instinktivnoj teoriji, ritam nam pruža osjećaj ravnoteže i kada promatramo prirodne pojave, mi se zapravo povezujemo s njihovim ritmovima. Poznavanje ritma poboljšava koordinaciju, samoregulaciju, auditivno i motoričko funkcioniranje. Usklađivanje s ritmovima druge osobe kao što su disanje i kucanje srca, dobro utječe na empatiju, osjećaj zajedništva i razumijevanje tuđih emocionalnih stanja. Prvi susreti s ritmom kreću još u prenatalnom razdoblju, a kod dojenčadi se može prepoznati njihova reakcija na ritam i promjene u ritamskoj strukturi. Kasnije, kako ide prema školskoj dobi, dijete sve više razumije i percipira glazbu, pogotovo kad krene usvajati osnovne glazbene pojmove. Kod djece s jezičnim poremećajima i disleksijom, vrlo su važne ritmičke stimulacije zato što one pomažu u poboljšanju jezičnih sposobnosti. Te ritmičke stimulacije koriste vizualnu prozodiju koja uključuje usta, obraze, čeljust i pokrete glave. U ovom radu također ću iznijeti i prijedloge za poticanje razvoja ritma kod djece, od zabavljalica u najranijoj dobi, do izvođenja pjesama uz upotrebu udaraljki.The aim of this paper is to raise awareness of the importance and influence of rhythm as an element of music on children in their early and preschool years. Besides being found in nature and various aspects of life, rhythm is also present in music. Rhythm is one of the elements of music related to its temporal dimension. This dimension also includes meter and tempo, which are closely connected to rhythm, often leading to misconceptions. The caregiver plays an essential role in a child's musical education, as a person who motivates, mediates, and sings. In the field of music psychology, there are three groups of rhythm theories: instinctive, physiological, and motor. According to the instinctive theory, rhythm provides us with a sense of balance, and when we observe natural phenomena, we are actually connecting with their rhythms. Understanding rhythm enhances coordination, self-regulation, auditory and motor functioning. Harmonizing with the rhythms of others, such as breathing and heartbeats, positively affects empathy, a sense of togetherness, and understanding of others' emotional states. The first encounters with rhythm begin in the prenatal period, and in infants, their reaction to rhythm and changes in rhythmic structure can be recognized. As children grow towards school age, they increasingly understand and perceive music, especially when they start acquiring basic musical concepts. For children with language disorders and dyslexia, rhythmic stimulations are crucial as they help improve language abilities. These rhythmic stimulations use visual prosody, involving the mouth, cheeks, jaw, and head movements. This paper will also present suggestions for promoting rhythm development in children, from playful activities in the earliest stages to performing songs using percussion instruments
"Land art technique in work with children of preschool age - effect on children's creativity, general and artistic expression"
No full textPoriv prema stvaranju nečeg novog i lijepog kao što je umjetnost, posjeduje svaka osoba i izražava ga na vlastit i originalan način. Takvu urođenost prema izražavanju i umjetničkoj ekspresiji posjeduju posebno djeca. Land art umjetnost u radu s djecom predškolske dobi aktivnost je u kojoj dijete slobodno, neograničeno okvirom i izvorom materijala stvara vlastito, autentično djelo u otvorenom prostoru prirode. Dijete, svojim jedinstvenim umjetničkim jezikom, u kontaktu s prirodom i njenim vrednotama ulazi u proces umjetničkog stvaralaštva. Land art aktivnost utječe na njegovu percepciju okoliša i prirode. Stvarajući likovne radove slobodno i aktivno, ono kombinira i slaže materijale iz prirode u jedinstvenu kompoziciju. Takav proces utječe na njegov razvoj kreativnosti i umjetničke ekspresije u likovnom stvaralaštvu.
U ovome radu, osvrnula sam se na umjetnost land arta u radu s djecom predškolske dobi i pomno prikazala provedenu aktivnost land arta u dječjem vrtiću „Iskrica“ u Zagrebu.Every person has the urge to create something new and beautiful, such as art, and express it in their own and original way. Especially children possess such innateness towards artistic and general expression. Land art in work with children of preschool age is an activity in which a child creates his own, authentic work of art in the open space of nature. It creates it in a free way, without limits on the frame and source of materials. The child, with his unique artistic language, in contact with nature and its values, enters the process of artistic creation. Land art activity affects his perception of the environment and nature. Creating works of art freely and actively combines and arranges materials from nature into a unique composition. Such a process affects his development of creativity and artistic expression in fine art.
In this paper, I observed land art in the process of working with preschool children and carefully presented the land art activity in the kindergarten "Iskrica" in Zagreb
Differences in the motor abilities of children of athletes and non-athletes
No full textSuvremenim načinom života roditelji postaju sve više svjesni koliko je fizička aktivnost i sport bitan u životu njihovog djeteta. Unatoč tome, i dalje postoje roditelji koji smatraju da sport nije bitan i nikada ne potaknu svoje dijete da se njime bavi. Zbog toga dolazi do ugroženosti osnovnih motoričkih sposobnosti koja će se odraziti na djecu te njihovo tijelo i organizam kada izrastu u odrasle ljude. Cilj ovog rada je utvrditi postoje li i koje su razlike u motoričkim sposobnostima djece sportaša i nesportaša u predškolskoj dobi. U istraživanju je sudjelovalo 15 djece sportaša i 15 nesportaša u dobi od 5 do 7 godina. Istraživanje je provedeno u dječjem vrtiću Pingvin. Kod djece je mjereno i ispitano šest motoričkih sposobnosti kroz razne testove i procjene, a to su: fleksibilnost, brzina pokreta, repetitivna i eksplozivna snaga, koordinacija i ravnoteža. U radu su motoričke sposobnosti objašnjene te kako tjelesna aktivnost utječe na rast i razvoj djeteta. Objašnjeno je kako djeca u predškolskoj dobi doživljavaju sport te što je bitno znati o djeci u toj dobi kako bi im osigurali adekvatnu fizičku aktivnost odnosno potaknuli ih na sport. Rezultati istraživanja su pokazala da u statistici ne postoji znatna razlika između djece koja nekoliko puta tjedno idu na sport i u odnosu na onu koje ne. Djeca u predškolskoj dobi sport vide kao igru i njime se bave neobavezano stoga još nisu u mogućnosti imati znatno veće rezultate od djece koja se ne bave sportom u slobodno vrijeme. Na rezultate je utjecao i mali broj ispitanika te neke fizičke karakteristike.With the modern way of life, parents are becoming more and more aware of how important physical activity and sports are in their child's life. Despite this, there are still parents who think that sports are not important and never encourage their child to do them. Because of this, basic motor skills+ are compromised, which will affect children and their body and organism when they grow into adults. The aim of this paper is to determine whether and what are the differences in the motor skills of children who are athletes and non-athletes in preschool age. 15 child athletes and 15 non-athletes between the ages of 5 and 7 took part in the research. The research was conducted in the Pingvin kindergarten. In children, six motor abilities were measured and examined through various tests and assessments, namely: flexibility, speed of movement, repetitive and explosive strength, coordination and balance.
The paper explains motor skills and how physical activity affects the growth and development of a child. It was explained how children in preschool age experience sports and what is important to know about children at that age in order to provide them with adequate physical activity or to encourage them to play sports. The results of the research showed that in statistics there is no significant difference between children who go to sports several times a week and those who do not. Children in preschool age see sports as a game and play them casually, therefore they are not yet able to achieve significantly higher results than children who do not play sports in their free time. The results were influenced by the small number of respondents and some physical characteristics
Significance of varieties for the adoption of German as a foreign language
No full textSuvremena nastava stranih jezika teži što kvalitetnijemu razvoju komunikacijske kompetencije učenika. Da bi se ta težnja ostvarila, potrebno je obratiti pažnju na sve relevantne spoznaje iz metodike i didaktike, ali i lingvistike te filologije. Učenike je potrebno osposobiti za komunikaciju u društvu na koje uvelike utječu procesi europske integracije i globalizacije. Upravo je učenje stranih jezika prepoznato kao važan temelj uspješnog ostvarenja međukulturne komunikacije, koja u globaliziranom okružju poprima veći značaj nego ikada prije. Od učenika se više ne traži da savršeno ovladaju stranim jezikom, nastojeći pritom doseći razinu izvornih govornika, već se pred njih stavlja izazov ovladavanja jezičnim i sociolingvističkim kompetencijama koje će im omogućiti snalaženje u drugom jeziku i kulturi. Pritom veliku ulogu ima Zajednički europski referentni okvir za učenje, nastavu i ocjenjivanje jezika (ZEROJ), donesen Rezolucijom Europske unije 2001. godine. U njemu je detaljno objašnjeno koja znanja učenici pojedinoga stranoga jezika moraju naučiti i koje vještine steći kako bi se njime mogli koristiti u komunikaciji. Ono što je bitno naglasiti jest da učenike ne treba poučavati isključivo standardu kao nadregionalnome varijetetu, nego da ih je potrebno senzibilizirati za postojanje različitih jezičnih varijeteta. U ovome su diplomskome radu konkretno bili istraživani sociolekti, funkciolekti, mediolekti i regiolekti. Upoznavanjem varijeteta učenici razvijaju svijest o pluricentričnosti njemačkoga jezika, njegovoj jezičnoj raščlanjenosti te dobivaju uvid u jezičnu realnost zemalja u kojima se učeni jezik govori. Zato bi i kod učitelja trebalo razviti svijest o toj činjenici te ih tijekom izobrazbe senzibilizirati za odnose između standarda i nestandardnih oblika kako bi ih oni više tolerirali i primjenjivali u nastavi.
Čak i nakon dugogodišnjega učenja njemačkoga jezika u školi, učenici jednostavno nisu u stanju komunicirati na njemačkome jeziku na zadovoljavajućoj razini. Upravo zato uvrštavanje što većega broja varijeteta u udžbenike kao osnovne medije nastave omogućuje poboljšanje komunikacijskih kompetencija učenika i priprema ih za susrete s izvornim govornicima.
Cilj ovoga diplomskoga rada bio je stoga istražiti udžbenike za sedmi i osmi razred; sedmu i osmu godinu učenja njemačkoga jezika te uvidjeti ima li ikakvih pomaka u zastupljenosti varijeteta u odnosu na rezultate koje su u svome istraživanju udžbenika dobile Sobo i Filipan- Žignić 2018. godine. Istraživali su se udžbenici izdavača Profil Klett i Školska knjiga. Drugimriječima, analiziralo se prate li udžbenici promjene modernoga društva, ali i jezika i u kojoj mjeri doprinose povećanju komunikacijske kompetencije učenika.
Kod sociolekata su se proučavali jezik mladih i jezik svakodnevice, dok su pod pojmom funkciolekata bili analizirani jezik struke, jezik literature i jezik reklame. Mediolektima su smatrani jezik novih medija, primjerice jezik interneta, Facebooka, WhatsAppa, SMS-a, elektroničke pošte itd., a regiolektima jezik gradova i regija te dijalekti.Der moderne Fremdsprachenunterricht strebt danach, möglichst hohe Entwicklung der Kommunikationskompetenz der Lernenden zu entwickeln. Um diesen Anspruch zu verwirklichen, ist es notwendig, alle relevanten Erkenntnisse aus Methodik und Didaktik sowie Linguistik und Philologie zu berücksichtigen. Schüler sollen für die Kommunikation in einer Gesellschaft ausgebildet werden, die stark von den Prozessen der europäischen Integration und Globalisierung betroffen ist. Gerade das Erlernen von Fremdsprachen gilt als wichtige Grundlage für die erfolgreiche Umsetzung interkultureller Kommunikation, die in einem globalisierten Umfeld einen größeren Stellenwert mehr als jemals zuvor einnimmt. Von den Schülern wird nicht mehr verlangt, eine Fremdsprache perfekt zu beherrschen und das Niveau von Muttersprachlern zu erreichen, sondern werden sie aufgefordert, sprachliche und soziolinguistische Kompetenzen zu erwerben, die es ihnen ermöglichen, sich in einer anderen Sprache und Kultur zurechtzufinden. Dabei spielt Gemeinsamer europäischer Referenzrahmen für Sprachen (GER) eine wichtige Rolle. Er wurde durch die Resolution der Europäischen Union im Jahr 2001 angenommen. Darin wird detailliert erklärt, welche Kenntnisse die Lernenden einer bestimmten Fremdsprache erlernen sollen und welche Fähigkeiten sie erwerben müssen, um diese in der Kommunikation einsetzen zu können.
Hervorzuheben ist, dass der Standard als überregionale Varietät den Schülern nicht ausschließlich vermittelt werden soll, sondern dass man sie für die Existenz unterschiedlicher Sprachvarietäten sensibilisieren soll. In dieser Arbeit wurden Soziolekte, Funktiolekte, Mediolekte und Regiolekte gezielt untersucht. Durch das Kennenlernen der Varietäten entwickeln die Lernenden ein Bewusstsein für die Plurizentrizität der deutschen Sprache, ihre sprachliche Zergliederung und erhalten einen Einblick in die sprachliche Realität der Länder, in denen die erlernte Sprache gesprochen wird. Deshalb sollten auch Lehrkräfte ein Bewusstsein für diesen Sachverhalt entwickeln und sie in ihrer Ausbildung für den Zusammenhang zwischen Standard- und Nichtstandardformen sensibilisieren, damit sie diese
im Unterricht stärker tolerieren und anwenden.
Selbst nach vielen Jahren des Deutschlernens in der Schule sind Schüler einfach nicht in der Lage, auf der Zielsprache auf einem zufriedenstellenden Niveau zu kommunizieren. Gerade deshalb ermöglicht die Einbeziehung möglichst vieler Varietäten in Lehrbücher als grundlegende Unterrichtsmedien eine Verbesserung der Kommunikationskompetenzen der
Lernenden und bereitet sie auf Begegnungen mit Muttersprachlern vor.Ziel dieser Arbeit war es daher, Lehrbücher für die siebte und achte Klasse zu untersuchen; siebtes und achtes Lernjahr und um zu sehen, ob es Änderungen in der Darstellung von Varietäten im Vergleich zu den Ergebnissen gibt, die Sobo und Filipan-Žignić in ihrer Schulbuchstudie im Jahr 2018 erhielten. Untersucht wurden die von Profil Klett und Školska knjiga herausgegebenen Lehrbücher. Mit anderen Worten, wurde analysiert, ob die Lehrbücher den Veränderungen der modernen Gesellschaft, aber auch der Sprache folgen und inwieweit sie zur Steigerung der Kommunikationskompetenz der Schüler beitragen.
Unter Soziolekten wurden die Sprache junger Menschen und die Sprache des Alltags untersucht, während unter dem Begriff Funkionlekte die Sprache des Berufs, die Sprache der Literatur und die Sprache der Werbung analysiert wurden. Mediolekte sind die Sprache der neuen Medien, beispielsweise die Sprache des Internets, Facebook, WhatsApp, SMS, E-Mail usw., und Regiolekte sind die Sprache von Städten und Regionen sowie Dialekten