University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
Razvoj komunikacijske jezične kompetencije dramskim tehnikama u 5. i 6. razredu osnovne škole u nastavi Hrvatskoga jezika
Mnogo se toga u hrvatskom školstvu promijenilo od početka 21. stoljeća, no u poučavanju materinskog jezika tek se s Kurikulumom za nastavni predmet Hrvatski jezik (2019) očekuju značajnije promjene. Novi kurikulum određuje ishode učenja, a kao cilj poučavanja postavlja stjecanje komunikacijske jezične kompetencije. Komunikacijska jezična kompetencija podrazumijeva ovladavanje svim jezičnim djelatnostima: slušanjem, govorenjem, čitanjem i pisanjem i razvija se u svim predmetnim područjima,
osobito u području jezik i komunikacija. U ovome radu naglasak je stavljen na razvijanje vještine slušanja i govorenja jer im se u nastavi posvećuje manje pažnje u odnosu na vještinu čitanja i pisanja, a bez njih se te sekundarne jezične djelatnosti ne mogu ostvariti. Pokazuje se mogućnost razvijanja vještine slušanja i govorenja dramskim tehnikama unutar dramskopedagoških radionica dajući šest primjera radionica za 5. i 6. razred osnovne škole. Svrha ovog rada je istaknuti važnost razvijanja komunikacijske jezične kompetencije i komunikacijskog modela usvajanja jezika te korisnost dramskih tehnika i oblikovanja nastave kao dramskopedagoške radionice jer na taj način aktivno uključujemo učenike u nastavni proces u kojem iskustveno uče, zainteresirani su, opušteni i spremni na suradnju. To je nastava koja priprema učenike za cjeloživotno učenje.Much has changed in Croatian education since the beginning of the 21st century, but it is only with the Croatian Language Curriculum (2019) that significant changes are expected in the teaching of the mother tongue. The new curriculum determines learning outcomes and sets the acquisition of communication language competence as a teaching goal. Communication language competence implies mastery of all language skills: listening, speaking, reading and writing and is developed in all subject areas, especially in the field of language and communication. In this paper, the emphasis is placed on the development of listening and speaking skills because they are given less attention in teaching compared to reading and writing skills, and without them, these secondary language activities cannot be achieved. The possibility of developing listening and speaking skills with drama techniques within drama pedagogical workshops is shown, giving six examples of workshops for the 5th and 6th grade of elementary school. The purpose of this paper is to emphasize the importance of developing communication language competence and communication model of language acquisition and the usefulness of drama techniques and shaping classes as a drama pedagogical workshop because in this way we actively involve students in the teaching process in which they learn experientially, are interested, relaxed and ready to cooperate. It is a way of teaching that prepares students for lifelong learning
The importance of reading to preschool children
Jedan od najvažnijih aspekata brige za bebe i malu djecu je uspostava svakodnevnih rituala i rutina. Ovo je osobito važno jer im omogućuje da se osjećaju sigurno i pouzdano u svom okruženju, što je ključno za njihov emocionalni i psihološki razvoj. U ovom radu se fokusiramo na važnost rituala čitanja kao jedne od aktivnosti koje se mogu uvrstiti u svakodnevnu rutinu djeteta. Čitanje djeci od najranije dobi je izuzetno važno za njihov kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj. Djeca koja su izložena čitanju u ranoj dobi razvijaju ljubav prema knjizi i čitanju što ima pozitivne učinke na njihovu sposobnost učenja i čitanja kasnije u životu. Stoga, uspostava rituala čitanja može pomoći roditeljima i skrbnicima da osiguraju da djeca imaju pozitivan stav prema čitanju i knjigama. Osim toga, uspostava rituala čitanja pruža djeci osjećaj sigurnosti i povjerenja. Djeca koja znaju što slijedi nakon čitanja, poput spavanja, osjećaju se sigurnije i manje anksiozno. Ovo je važno jer im pomaže razviti povjerenje u svijet oko sebe i osjećaj kontrole nad svojim životom. Konačno, ritual čitanja pomaže djeci u uspostavi reda u svom životu. Kada su djeca izložena redovitom čitanju, to ih potiče da budu organizirani i da uspostave red u svojim aktivnostima. To se odražava na druge aspekte njihovog života, poput obavljanja školskih zadataka i održavanja higijene. Svrha pisanja ovog rada je naglasiti važnost uspostave svakodnevnih rituala i rutina za bebe i malu djecu. Posebno se naglašava važnost rituala čitanja i njegovih pozitivnih učinaka na djecu.One of the most important aspects of caring for babies and toddlers is establishing daily rituals and routines. This is particularly important because it allows them to feel safe and secure in their environment, which is crucial for their emotional and psychological development. In this paper, we focus on the importance of reading rituals as one of the activities that can be included in a child's daily routine. Reading to children from an early age is extremely important for their cognitive, social, and emotional development. Children who are exposed to reading at an early age develop a love of books and reading which has positive effects on their ability to learn and read later in life. Therefore, establishing a reading ritual can help parents and caregivers ensure that children have a positive attitude toward reading and books. In addition, establishing a reading ritual provides children with a sense of security and trust. Children who know what comes next after reading, such as sleep, feel more confident and less anxious. This is important because it helps them develop trust in the world around them and a sense of control over their lives. Finally, the ritual of reading helps children to establish order in their lives. When children are exposed to regular reading, it encourages them to be organized and to establish order in their activities. This affects other aspects of their lives, such as completing schoolwork and maintaining hygiene. The purpose of writing this paper is to emphasize the importance of establishing daily rituals and routines for babies and toddlers. The importance of the ritual of reading and its positive effects on children is particularly emphasized
Physical activity and mental health of children
Ovaj rad bavi se pozitivnim utjecajima tjelesne aktivnosti na mentalno zdravlje djece i mladih. Budući da tjelesna neaktivnost može biti rizični čimbenik za razvoj bolesti (npr. kardiovaskularnih) ili zdravstvenih problema, koji onda dovode do povećane smrtnosti, trebalo bi se odrasle i djecu puno više informirati o važnosti tjelesne aktivnosti, kako za mentalno, tako i za tjelesno zdravlje. Djeca su sve više pretila jer se nedovoljno kreću, a uočen je i veliki porast neaktivnosti pri prelasku iz osnovne u srednju školu. U većini zemalja dokazano je da se djevojčice kreću puno manje od dječaka, pa su u prijelaznim razdobljima sklonije mentalnim bolestima poput depresije, anksioznosti i drugih. Budući da je ova tema danas izrazito važna, tumači se i o odnosu tjelesne aktivnosti i kvalitete života djece i mladih i na koje sve način tjelesna aktivnost utječe na razne aspekte života djece. Do sada je većina istraživanja, koja su provedena u svijetu, pokazala pozitivnu povezanost bavljenja tjelesnom aktivnosti i mentalnog zdravlja. Tjelesna aktivnost je izrazito važna za emocionalnu regulaciju stanja osobe kao i za njen psihološki, kognitivni i socijalni razvoj. Tjelesna aktivnost utječe pozitivno na psihičko zdravlje djeteta jer poboljšava djetetovu sliku o sebi, podiže samopoštovanje te smanjuje osjećaj anksioznosti, depresije i promjene raspoloženja.This paper discusses positive impact of physical activity on the mental health of children and young people. Since physical inactivity is among leading causes of mortality worldwide and is one of the significant contemporary issues today, both adults and children should be better informed about the importance of physical activity for both mental and physical health.
Children are increasingly becoming obese due to insufficient movement and a noticeable increase in inactivity has been observed during the transition from primary to secondary school. In most countries, it has been proven that girls move much less than boys, so they are more likely to experience mental disorders in the transitional periods of some mental illnesses such as depression, anxiety and others. Since this topic is immensely important today, we will be also addressed as well as the impact of physical activity on various aspects of children's lives. So far, majority of research has shown a positive correlation between engaging in physical activity and mental health. This connection is highly significant not only for the balance of a
person's emotional state but also for their psychological, cognitive and social development. Physical activity has a positive effect on the child's psyche by improving self-image and boosting self- esteem, while reducing the feeling of anxiety, depression and large and significant mood swings
Clay as an art material in primary education
Kiparstvo je umjetnost koja datira još od doba prapovijesti. Mijenjalo se s nadolazećim kulturama i iste nadživjelo, odražavajući razvoj civilizacije. Materijali koje kipari oblikuju su prirodni ili umjetni te ih diferenciramo po stupnju tvrdoće na meke, tvrde i polutvrde materijale. Glina je kiparska tehnika koju svrstavamo pod prirodne i meke materijale te se može oblikovati rukom, različitim alatima ili upotrebom strojeva. Prema brojnim istraživanjima, glina povoljno djeluje na razvoj motorike te je ujedno i medij koji je veoma prisutan u području art terapije. Art terapija je pristup koji koristi različite elemente umjetnosti s ciljem utjecanja na zdravlje pojedinca te se, između ostalog, može primjenjivati u odgojno-obrazovnim procesima u primarnom obrazovanju. Glina je nepravedno zapostavljena i zamijenjena glinamolom na satima Likovne kulture u razrednoj nastavi. Ovaj materijal nije stran djeci, jer se ona s njim susreću u ranom djetinjstvu, igrajući se blatom u prirodi. Djeca primanjem gline u ruke započinju proučavanje tog materijala, često spontano otkrivajući različite mogućnosti njezina oblikovanja i modeliranja putem igre. Praktični dio ovoga rada odnosi se na likovne radionice modeliranja i građenja glinom, provedene s učenicima trećeg razreda. Polazište i inspiracija likovnim radionicama nalaze se u prirodnim ljepotama otoka Raba – morskome dnu i geološki raznolikim plažama te šumama i planinarskim stazama. S namjerom ostvarivanja višedimenzionalnog doživljaja rada glinom te doticanja s područjem art terapije, s učenicima su provedene dramske igre i vježbe, ponegdje uz pomoć pokreta te uvijek uz prisutnost glazbe. Cilj provedenih aktivnosti je otkrivanje rada glinom počevši s uzimanjem gline odlamanjem, pomoću žice, pa sve do raspremanja radnoga prostora. Analiza likovnih radionica provodila se usmenim upitnicima te pisanim upitnikom na kraju druge likovne radionice. Po završetku ciklusa radionica, likovni su se radovi učenika položili u izložbeni prostor koji čini „plažu“ trećeg razreda osnovne škole u kojem su radionice provedene. Izložbeni postav trajno je izložen u prostoru učionice.Sculpting is a type of art, one which has been alive since the prehistoric age, and which has been changing, growing with, and outgrowing various civilizations. The materials that sculptors work with can be natural or synthetic and are differentiated by their degree of hardness as soft, hard and semi-hard materials. Clay is a sculptural technique classified as a natural and soft material, and can be shaped differently – by hands, tools or machines. According to numerous studies, clay has a positive effect on the development of motor skills, while simultaneously being a medium used in the field of art therapy. Art therapy is an approach that contains various elements of art with the aim of influencing the health of the individual and, among other things, can be applied in educational processes in lower primary. Clay is often unfairly neglected and replaced with clay mol in Art classes. This material is already well known to children because they encounter it in early childhood, while playing with mud in nature. By interacting with clay, children begin the game of studying this material, while unconsciously learning the varieties of its shaping and modeling. The methods employed in this research refer to the conduction of art workshops. These workshops were conducted in modelling and shaping clay and were carried out with third grade students. The starting point and inspiration for the workshops is the natural beauty of the Island of Rab – from its seabed and geologically diverse beaches through its forests and hiking trails. Certain drama techniques were conducted with the students, along with movement and music, where the intention was to achieve the multifaceted experience of working with clay and entering the domain of art therapy. The aim of workshops was to fulfill the entire process of working with clay, starting with the preparation of clay and ending with the cleaning up of the workspace. Analyses of the workshops were conducted in the form of oral questionnaires at the end of each workshop, as well as a written questionnaire at the end of the last workshop. Upon completion, the students' art works were placed in the exhibition space located in their classroom
The effect of kinesiology activities on the regulation of emotions in children
Kineziološke aktivnosti se izvrsno integriraju sa svim područjima djetetova razvoja. U svakoj kineziološkoj aktivnosti postoji utjecaj na sva razvojna područja pa tako i na emocionalni razvoj. Dosadašnja istraživanja potvrđuju pozitivan utjecaj kinezioloških aktivnosti na dječji razvoj u koji spada i emocionalni. Tjelesnom aktivnošću djeca se uče suočiti i s neugodnim emocijama . Emocionalna regulacija se odnosi na upravljanje emocijama i strategije koje koristimo kako bismo trajanje ili intenzitet svojih emocionalnih stanja doveli na ugodnu razinu koja nam omogućuje da ostvarimo željeni cilj. U tu je svrhu provedeno istraživanje čiji je cilj bio utvrditi utjecaj kineziološke aktivnosti u ovom slučaju sportskog penjanja na emocije i regulaciju emocija kod djece. Istraživanje je provedeno uživo, usmenim popunjavanjem anketnog upitnika. U istraživanju je sudjelovalo dvadeset djece i jedna trenerica. Dobivenim rezultatima prikazan je pozitivan utjecaj na emocije i pozitivan učinak na regulaciju neugodnih emocija. Uočljivo je podizanje dječjeg samopouzdanja prilikom bavljenja sa sportskim penjanjem te nadilaženje straha od visine. Kineziološka aktivnost pruža mogućnost izražavanja i iskazivanja emocija na prirodan i spontan način. Dijete prilikom bavljenja kineziološkom aktivnošću može osjetiti zadovoljstvo i postignuće kada uspješno savlada nove izazove. To može rezultirati pojačanim osjećajem samopouzdanja i ponosa, što ima pozitivan utjecaj na emocionalni razvoj.Kinesiology activities can be excellently integrated into all areas of a child's development. Each kinesiology activity has an impact on all areas of development, including emotional development. Previous research confirms the positive impact of kinesiology activities on child development, including the emotional aspect. Through physical activity, children learn to cope with unpleasant feelings. Emotion regulation refers to the management of emotions and the strategies we use to bring the duration or intensity of our emotional states to a comfortable level that allows us to achieve our desired goal. To this end, a study was conducted to determine the effects of kinesiological activities, in this case sport climbing, on emotions and emotion regulation in children. The study was conducted in person by completing a questionnaire orally. Twenty children and one coach participated in the study. The results showed a positive influence on emotions and a positive effect on emotion regulation. A noticeable increase in children's self-confidence when engaged in sport climbing and overcoming the fear of heights. Kinesiological activity provides the opportunity to express and express emotions in a natural and spontaneous way. When engaging in a kinesiological activity, a child can feel satisfaction and achievement when he successfully overcomes new challenges. This can result in an increased sense of self-confidence and pride, which has a positive impact on emotional development
Methodical approach to the initial writing of preschool children
Ovaj rad istražuje područje metodičkoga pristupa početnomu pisanju djece predškolske dobi na način da u obzir uzima ključne elemente opismenjavanja i pismenosti, razvojnoga procesa vještine pisanja kao i ulogu grafomotorike. „Metodički pristup određivanju sadržaja poučavanja podrazumijeva uvažavanje spoznaja matične/matičnih znanosti (uz uvažavanje postupnosti, sustavnosti, relevantnosti (svrhovitosti)) i ostalih odgojno-obrazovnih znanosti (psihologije, filozofije, sociologije, pedagogije s didaktikom). To se pretpostavlja na temelju dosadašnjega znanstvenog određenja metodike (hrvatskoga jezika).“ (Kolar Billege, 2020, str. 43). Također, analiziraju se iskustva i prakse triju različitih država – Slovenije, Švedske i Sjedinjenih Američkih Država, što proširuje perspektivu i dovodi do poboljšanja pedagoške prakse. Metodologija istraživanja uključuje mišljenja i pristupe 64 ispitanih odgojitelja u području poučavanja pisanja djece predškolske dobi. Zaključci ukazuju na složenost procesa početnoga pisanja te naglašava svijest odgojitelja o važnosti igre te prirodnoga i spontanoga usvajanja pismenosti. Većina odgojitelja ne zagovara uključivanje poučavanja pisanja slova u program predškolskih ustanova, dok se oko pitanja poznavanja velikih i malih tiskanih slova prije polaska u osnovnu školu javljaju različita mišljenja. Grafomotoričke se predvježbe ističu kao važne pripremne aktivnosti za usvajanje vještine pisanja. Također, potreba za dodatnom edukacijom odgojitelja ističe se kao važan faktor. Kombinirajući spoznaje iz literature i istraživanja, dolazimo do zaključka da su edukacija odgojitelja te inovativni pristupi ključni za razvoj rane pismenosti kod djece predškolske dobi kao i za unaprjeđenje metodičke prakse.This paper investigates the field of methodical approach to the initial writing of preschool children in a way that takes into account the key elements of literacy and numeracy, the development process of writing skills as well as the role of graphomotor skills. „Methodical approach to determine the content of teaching implies respect for the knowledge of the parent science/parent sciences (with respect for gradualness, systematicity, relevance (purposefulness)) and other educational sciences (psychology, philosophy, sociology, pedagogy with didactics). This assumption is based on the previous scientific determination of the methodology (of the Croatian language).“ (Kolar Billege, 2020, p. 43).The experiences and practices of three different countries – Slovenia, Sweden and the United States of America – are also analyzed, which broadens the perspective and leads to the improvement of pedagogical practice. The research methodology includes the opinions and approaches of 64 interviewed preschool teachers in the field of teaching writing to preschool children. The conclusions indicate the complexity of the process of initial writing and emphasize the awareness of preschool teachers about the importance of play and the natural and spontaneous acquisition of literacy. The majority of preschool teachers do not advocate the inclusion of writing letters in the program of preschool institutions, while there are different opinions regarding the issue of knowing upper and lower case letters before starting elementary school. Graphomotor exercises stand out as important preparatory activities for acquiring the skill of writing. Also, the need for aditional education of preschool teachers stands out as an important factor. By combining knowledge from literature and research, we come to the conclusion that preschool teacher education and innovative approaches are key to the development of early literacy in preschool children as well as to the improvement of pedagogical practice
Ethical aspects of publishing photos and videos of children on social networks
Unaprjeđenjem tehnologije, mediji i društvene mreže postali su sastavni dio svakodnevnog života suvremenog čovjeka. S porastom popularnosti društvenih mreža, postaje sve važnije razumjeti etičke perspektive i potencijalne rizike koji su povezani s njihovim korištenjem. Cilj ovog istraživanja je ispitati stavove i postupke roditelja djece mlađe od 13 godina u vezi s objavljivanjem videozapisa i fotografija njihove djece na društvenim mrežama te ustanoviti u kojoj su mjeri upoznati s potencijalnim rizicima i opasnostima takvih praksi. Rad uključuje pregled relevantne literature i prikaz rezultata istraživanja koje je provedeno putem anonimne online ankete namijenjene roditeljima djece mlađe od 13 godina (N=226). Anketa obuhvaća pitanja o motivima dijeljenja sadržaja na društvenim mrežama, učestalosti objavljivanja takvog sadržaja, vrsti sadržaja koji se dijeli i etičkoj perspektivi roditelja. Rezultati analize prikupljenih podataka pokazuju da većina roditelja redovito dijeli videozapise i fotografije svoje djece na društvenim mrežama. Motivira ih želja za dijeljenjem obiteljskih trenutaka, simpatičnih i smiješnih situacija te želja za povezivanjem s drugima. Međutim, roditelji su svjesni potencijalnih rizika i mogućih negativnih posljedica ovakvih objava kao što su kršenje privatnosti, zloupotreba sadržaja, hakiranje, nekontrolirano umnožavanje sadržaja, krađa identiteta, pedofilija i rizik od otmice. Usprkos tome, samo 32% ispitanika ne objavljuje fotografije i videozapise svoje djece na društvenim mrežama, a 45% roditelja objavljuje sadržaje u kojima je u potpunosti vidljivo lice njihovog djeteta. Ovaj rad pruža temelj za daljnju diskusiju o etičkim aspektima objavljivanja fotografija i videozapisa djece na društvenim mrežama. Također, na temelju nalaza daju se preporuke za buduća istraživanja kojima bi se detaljnije analizirao utjecaj društvenih mreža na privatnost, sigurnost i opću dobrobit djece.With the improvement of technology, media and social networks have become an integral part of the everyday life of modern man. With the rise in popularity of social networks, it is becoming increasingly important to understand the ethical perspectives and potential risks associated with their use. The aim of this research is to examine the attitudes and actions of parents of children under the age of 13 regarding posting of videos and photos of their children on social networks and to determine to what extent they are aware of the potential risks and dangers of such practices. The paper includes a review of the relevant literature and a presentation of the results of the research conducted through an anonymous online survey intended for parents of children under 13 years of age (N=226). The survey includes questions about the motives for sharing content on social networks, the frequency of publishing such content, the type of content shared and the ethical perspective of parents. The results of the analysis of the collected data show that most parents regularly share videos and photos of their children on social networks. They are motivated by the desire to share family moments, cute and funny situations and the desire to connect with others. However, parents are aware of the potential risks and possible negative consequences of such posts, such as privacy violations, misuse of content, hacking, uncontrolled duplication of content, identity theft, pedophilia and the risk of kidnapping. Despite this, only 32% of respondents do not post photos and videos of their children on social networks, and 45% of parents post content in which their child's face is fully visible. This paper provides a basis for further discussion on the ethical aspects of posting photos and videos of children on social networks. Also, based on the findings, recommendations are given for future research that would analyze in more detail the impact of social networks on the privacy, safety and general well-being of children
Kapitalizacija višejezičnosti i višejezičnih identiteta kod studenata
Diese Abschlussarbeit zielt darauf ab, die Verbindung zwischen den mehrsprachigen Identitäten von Individuen und ihrer Hochschulausbildung zu untersuchen. Im theoretischen Teil der Arbeit werden Mehrsprachigkeit und mehrsprachige Identität definiert und mögliche Wege zu ihrer Kapitalisierung in verschiedenen Lebensbereichen erläutert, wobei der Schwerpunkt auf dem Studienzeitraum liegt. Im empirischen Teil der Arbeit werden das Ziel, die Forschungsmethode, die in die Untersuchung einbezogenen Probanden sowie die erzielten Ergebnisse dargestellt. An der Untersuchung nahmen fünf erwachsene Probandinnen aus mehrsprachigen Familien teil, und die Untersuchung wurde mit einer gemischten Methode durchgeführt. Im ersten Teil der Untersuchung wurde ein Fragebogen verwendet, um grundlegende Informationen über die Probandinnen zu sammeln, und im zweiten Teil der Untersuchung beantworteten die Probandinnen 56 Fragen zur Auswirkung der Mehrsprachigkeit auf verschiedene Aspekte ihres Studiums, um ihre sprachliche Biografie darzustellen. Die Analyse der gesammelten Daten zeigte, dass Mehrsprachigkeit in den meisten mit dem Lernen während des Studiums verbundenen Situationen eine positive Rolle spielte. In allen untersuchten Lernsituationen im Hochschulbereich gaben die Probandinnen an, von der Kenntnis mehrerer Sprachen profitiert zu haben. Ebenso betrachten alle Probandinnen ihre eigene Mehrsprachigkeit als einen Vorteil für ihre zukünftige berufliche Entwicklung und Beschäftigung.Ovaj diplomski rad usmjeren je na istraživanje povezanosti višejezičnih identiteta pojedinaca I njihovo visokoškolsko obrazovanje. U teorijskom dijelu rada definiraju se višejezičnost I višejezični identitet te se objašnjavaju mogući načini njihove kapitalizacije u različitim područjima životas naglaskom na razdoblje studija. U empirijskom dijelu rada prikazani su cilj, metoda istraživanja, ispitanici koji su istraživanjem obuhvaćeni kao I dobiveni rezultati. U istraživanju je sudjelovalo pet ispitanica odraslih u višejezičnojobitelji, a istraživanje je provedeno mješovitom metodom. Uprvom dijelu istraživanja korišten je upitnik kako bi se prikupile osnovne informacije o ispitanicama, a u drugom dijelu istraživanja ispitanice su odgovorile na 56 pitanja povezanih s utjecajem višejezičnosti na različite aspekte studija kako bi se prikazala njihova jezična biografija. Analiza prikupljenih podataka pokazala je da je u većini situacija povezanih s učenjem tijekom studija višejezičnost imala pozitivnu ulogu. U svim istraživanim situacijama učenja u visokoškolskom obrazovanju ispitanice su navele da 4ui male koristi od poznavanja većeg broja jezika. Isto tako sve ispitanice percipiraju vlastitu višejezičnost kao prednost za njihov budući profesionalni život I zapošljavanje.This thesis aims to investigate the connection between individuals' multilingual identities and their higher education. In the theoretical part of the work, multilingualism and multilingual identity are defined, and possible ways of capitalizing on them in various areas of life are explained, with a focus on the period of study. In the empirical part of the work, the goal, research method, participants involved in the study, and the obtained results are presented. The study involved five adult female participants from multilingual families, and it was conducted using a mixed method. In the first part of the study, a questionnaire was used to gather basic information about the participants, and in the second part of the study, the participants answered 56 questions related to the impact of multilingualismon various aspects of their studies to depict their language biography. The analysis of the collected data showed that in most situations related to learning during their studies, multilingualism played a positive role. In all investigated learning situations in higher education, the participants stated that they benefited from knowing multiple languages. Likewise, all participants perceive their own multilingualism as an advantage for their future professional development and employment
Developing critical thinking in lower primary education
Kritičko mišljenje se razvija od davnina, a prvi najznačajniji zagovornik preispitivanja je Sokrat koji je smatrao da je to potrebno duši. Sve kreće od postavljanja pitanja. Definiranje kritičkog mišljenja nije lagan zadatak zbog kompleksnosti koje nosi taj pojam i mnogi filozofi i stručnjaci su dali svoje definicije. S obzirom na to da je to jako važna vještina koju pojedinac može posjedovati, tj. bolje bi bilo reći po kojoj može živjeti, potrebno je razvijati je od malena. Uloga učitelja u poticanju razvijanja kritičkog mišljenja kod djece jer od ogromne važnosti i učitelji bi ih trebali usmjeravati prema učinkovitoj komunikaciji, vještini rješavanja problema, otvorenosti prema dijalozima i vlastitoj refleksiji. Za potrebe tog usmjeravanja postoje metode promicanja kritičkog mišljenja koje su potrebne svim učiteljima kako bi učenike učinili uspješnim kritičkim misliocima. Metode koje se koriste u filozofiji za djecu i metode po ERR sustavu (evokacija, razumijevanje, refleksija) pokazuju se kao uspješni alati koje učitelji mogu upotrebljavati u nastavi. Problematika integracije kritičkog mišljenja u obrazovni sustav se javlja kod pitanja na koji način bi se trebala integrirati, kao posebno obrazovno područje ili se treba uklopiti u postojeća obrazovna područja. Uloga nastavnika u razvijanju kritičkog mišljenja kod djece je također dio problematike kojom se stručnjaci bavi. Utjecaj nastavnika koji imaju na učenike je nešto što se ne smije zanemariti i što se treba iskoristiti u pokušajima razvijanja kritičkog mišljenja kod djece. Od učenika se želi stvoriti ljude koji kao dio društva, te za društveni napredak, mogu i znaju na koji način procjenjivati, analizirati informacije, pomno ispitivati svoja uvjerenja, refleksivno se osvrtati na svoja mišljenja i djela, te najvažnije prihvatiti svoje pogreške i raditi na njihovu ispravljanju. Da bi se to moglo postići, potrebno je od što ranije dobi započeti s razvijanjem kritičkog mišljenja. Razredna nastava je prva stepenica u obrazovnom sustavu, u osnovnoj školi, te bi se već od prvog razreda trebalo poučavati djecu kako kritički razmišljati. Metode koje se koriste za takvo razvijanje se mogu prilagoditi uzrastu djece prilagođavanjem tema neposrednom iskustvu učenika. Razmišljati kritički bi trebalo postati imperativom u današnjem suvremenom obrazovanju.Critical thinking has been developing since ancient times, and the first most significant proponent of questioning is Socrates, who believed that it was necessary for the soul. Everything starts with asking questions. Defining critical thinking is not an easy task due to the complexity of the term, and many philosophers and experts have given their own definitions. Given that it is a very important skill that an individual can possess, i.e. it would be better to say that one can live by it, it is necessary to develop it from a young age. The role of teachers in encouraging the development of critical thinking in children is extremely important, and teachers should guide them towards effective communication, problem-solving skills, openness to dialogues and self-reflection. For the purposes of this guidance, there are methods of promoting critical thinking that all teachers need in order to make students successful critical thinkers. The methods used in philosophy for children and the methods according to the ERR system prove to be successful tools that teachers can use in teaching. The problem of integrating critical thinking into the educational system arises from the question of how it should be integrated, as a special educational area or should it be integrated into existing educational areas. The role of teachers in developing critical thinking in children is also a part of the problem that experts deal with. The influence teachers have on students is something that should not be ignored and should be used in attempts to develop critical thinking in children. We want to create people from students who, as part of society and for social progress, can and know how to evaluate, analyse information, carefully examine their beliefs, reflect reflexively on their opinions and actions, and most importantly, accept their mistakes and work on their correction. In order to achieve this, it is necessary to start developing critical thinking from an early age. Classroom teaching is the first step in the education system, in primary school, and children should be taught how to think critically from the first grade. The methods used for such development can be adapted to the age of the children by adapting the topic to the students' immediate experience. Thinking critically should become imperative in today's modern education
Difference im motor abilities od preschool children with regrad to gender
Glavni cilj ovog rada bio je istražiti postoje li razlike u motoričkim sposobnostima djece predškolske dobi s obzirom na spol. Djeca koja su sudjelovala u testiranju motoričkih sposobnosti polaznici su Dječjeg vrtića Petrinjčica u Petrinji. U istraživanju je sudjelovalo sveukupno 60 djece predškolske dobi (30 djevojčica i 30 dječaka). Kako bi se prikupili što objektivniji i točniji podaci motoričkih sposobnosti djece predškolske dobi kao instrument istraživanja koristilo se testiranje. Ispitanici su mjereni kroz šest varijabli namijenjenih za procjenu motoričkih sposobnosti: repetitivna snaga, brzina kretanja, koordinacija, ravnoteža, fleksibilnost i agilnost. Sposobnosti su mjerene pomoću sljedećih testova: podizanje trupa(30s)/MPT, trčanje 10 metara/MBT10, prenošenje mlatića/MKPM, stajanje jednom nogom na kocki/MRJNK, pretklon trupa/MFSR i koraci u stranu/MKUS. Dobiveni podaci svake vježbe nakon testiranja obrađeni su putem deskriptivne analize i proveden je t-test. Rezultati testiranja prikazani su tablično (zasebno za dječake i djevojčice). Prikupljeni rezultati potvrđuju da razlika postoji u pojedinim vježbama MPT, MBT10, MKPM, MRJNK, MFSR i MKUS između djevojčica i dječaka kao i u motoričkim sposobnostima. Na temelju toga može se zaključiti prihvaćanje postavljenje hipoteze „Motoričke sposobnosti djece predškolske dobi razlikuju se s obzirom na spol.“The main goal of this study was to investigate whether there are differences in motor skills among preschool-age children based on gender. The children who participated in the motor skills testing were attendees of the Petrinjčica Kindergarten in Petrinja. A total of 60 preschool-age children participated in the research (30 girls and 30 boys). In order to collect objective and accurate data on the motor skills of preschool-age children, testing was used as the research instrument. The participants were assessed through six variables intended for evaluating motor skills: repetitive strength, speed of movement, coordination, balance, flexibility, and agility. The abilities were measured using the following tests: sit-ups (30s)/MPT, running 10 meters/MBT10, hammer throw/MKPM, standing on one leg on a block/MRJNK, forward bend/MFSR, and side steps/MKUS. The data obtained from each exercise after testing were processed through descriptive analysis and the t-value was conducted. The test results were presented in tables (separately for boys and girls). The collected results confirm that there is a difference in individual exercises (MPT, MBT10, MKPM, MRJNK, MFSR, and MKUS) between girls and boys, as well as in motor skills. Based on this, it can be concluded that hypothese is accepted "Motor skills of preschool-age children differ with regard to gender