Repository of the University of Rijeka, Faculty of Teacher Education
Not a member yet
988 research outputs found
Sort by
Teachers' Attitudes Towards Contemporary Dokimological Insights
No full textNačini i postupci praćenja, ocjenjivanja i vrednovanja učenika značajni su segmenti odgojno - obrazovnih procesa i predstavljaju odgovoran i osjetljiv zadatak za učitelja.
Praćenje, ocjenjivanje i vrednovanje učeničkog napretka su izrazito bitne stavke nastavnog procesa jer se njima prati odgojno - obrazovni razvoj učenika. Školskim ocjenama se pridaje velika važnost u prikazivanju uspjeha učenika stoga se samo kontinuiranim i sustavnim praćenjem, ocjenjivanjem i vrednovanjem učenika u svim nastavnim situacijama stvara cjelovita i sveobuhvatna slika o napretku i postignućima učenika.
U promišljanju o dokimološkim spoznajama izvan nacionalnih okvira studijem dokumentacije analizirale su se bitne karakteristike hrvatskog i češkog odgojno - obrazovnog sustava.
Cilj ovog diplomskog rada bio je istražiti važne značajke dokimoloških procesa te iznijeti stavove i mišljenja učitelja razredne nastave iz 5 osnovnih škola u Češkoj Republici o ocjenjivanju, praćenju i evaluaciji u sklopu njihove nastavne prakse.
Rezultati istraživanja upućuju na uključivanje učenika u samoprocjenu vlastitog znanja, izbjegavanje korištenja loših ocjena kao disciplinske mjere te odmicanje od tradicionalnog zaključivanja ocjena na temelju aritmetičke sredine. Bez obzira na radno iskustvo učitelji su u velikoj mjeri iskazali spremnost evaluacije u vlastitom radu, potiču učenike na samoprocjenu te otvoreno razmjenjuju povratne informacije s kolegama.Manners and methods of monitoring, assessment and evaluation of pupils are significant segments of the educational system and they present responsible and sensitive task for the teacher.
Monitoring, assessment and evaluation of pupils' progress are extremely important elements of the educational process with whom teachers' can follow educational progress and development of pupils. School grades have a great importance in showing the pupils' achievement, therefore only with continuous and systematic monitoring, assessment and evaluation of pupils in every educational situation a complete and comprehensive picture of the pupils progress and achievement can be made.
In considering docimological insights out of the national context with study of documentation, essential characteristics of the Croatian and Czech educational system have been analyzed.
The aim of this master's thesis was to explore the characteristics of docimological processes and to present opinions and attitudes of class teachers from 5 primary schools in the Czech Republic on assessment, monitoring and evaluation as a part of their teaching practice.
The results of this research indicate involving pupils in assessment of their own work, avoiding the use of bad grades as disciplinary measures and moving away from traditional final grading based on the arithmetic mean. Regardless of their work experience, teachers have expressed readiness to evaluate their own work, they encourage pupils to self – assess and openly exchange feedback with their colleagues
Obrasci ponašanja u interpersonalnim sukobima u budućih učitelja i odgajatelja: relacije s godinama studiranja i studijskim programom
Get PDFSukobi su česta, gotovo svakodnevna pojava u životu pojedinca, te kao takvi često su prisutni u ustanovama odgoja i obrazovanja među odgajateljima i učiteljima. Cilj istraživanja bio je utvrditi samoiskazanu učestalost uporabe pet različitih obrazaca ponašanja u sukobima kod budućih učitelja i odgajatelja te utvrditi povezanost između godina studiranja i samoiskazane učestalosti uporabe pet različitih obrazaca ponašanja u interpersonalnim sukobima u budućih odgajatelja i učitelja. U istraživanju je je sudjelovao 291 ispitanik, među kojima je 160 ispitanika učiteljskog studija i 125 ispitanika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, dok se 6 ispitanika nije izjasnilo koji studijski smjer polaze. Mjerni instrument korišten u istraživanju je Skala ponašanja u interpersonalnim sukobima (Kilman i Thomas, 1975) koja se sastoji od pet obrazaca ponašanja u interpersonalnim sukobima. Postavljena hipoteza u istraživanju jest da studenti učiteljskog fakulteta u interpersonalnim sukobima uglavnom koriste obrazac suradnje, a zatim obrazac kompromisa i prilagodbe te obrazac izbjegavanja i pobjeđivanja kao najmanje korišten pristup rješavanju sukoba. Analiza istraživanja potvrdila je postavljenu hipotezu, a dobiveni podatci ne ukazuju na povezanost između godina studiranja i samoiskazane uporabe pet različitih obrazaca ponašanja u interpersonalnim sukobima kod budućih odgajatelja i učitelja
Stimulate self-regulation and preactivities for gaining preschool skills.
No full textSamoregulirano učenje je proces razvoja djetetovih samoregulacijskih vještina koje utječu na cjelokupni djetetov razvoj, a time i na razvoj predškolskih vještina. Samoregulirano učenje važno je za uspješno suočavanje s izazovima cjeloživotnog učenja, a posebice za razvoj kompetencije učiti kako učiti. Temeljni cilj rada bio je istražiti uvjete i aktivnosti poticajnih za samoregulaciju ponašanja djece predškolske dobi i njihova povezanost sa stupnjem usvojenosti grafomotoričkih, predčitačkih i predmatematičkih vještina vezanih uz pripremu za pisanje.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 106 djece u dobi od 5 do 7 godina i 30 odgajatelja. U istraživanju je korištena skala procjene okoline i aktivnosti poticajnih za samoregulaciju učenja iz perspektive odgajatelja i test za procjenu grafomotoričkih, predčitačkih i predmatematičkih vještina.
Rezultati pokazuju da je odgajateljska percepcija na subskalama veća na procjeni doprinosa dobrobiti u poticanju samoregulacije, a niža na procjeni mogućnosti i uvjeta pružanja pomoći u poticanja samoregulacije. Isto tako, rezultati potvrđuju da nema statistički značajne razlike između odgajateljske percepcije važnosti poticanja samoregulacije i radnog staža te dobi odgajatelja. Na zadacima za procjenu grafomotoričkih, predčitačkih i predmatematičkih vještina utvrđeno je da postoje dobne razlike među djecom. Starija djeca su bolja na svim zadacima procjene grafomotoričkih, predčitačkih i predmatematičkih vještina od mlađe djece. Utvrđeno je da su djevojčice bolje od dječaka u grafomotoričkim zadacima. Odgajateljska percepcija za poticanje razvoja samoregulacije na mlađoj djeci uglavnom negativno korelira s rezultatima na testu za procjenu predškolskih vještina, dok su te korelacije kod starije djece uglavnom pozitivne. Zaključujemo da odgajateljeva percepcija važnosti i mogućnosti pružanja uvjeta za samoregulaciju na mlađoj djeci uglavnom nije povezana ili je negativno povezana s mjerenim postignućima, dok na starijoj djeci postoje i statistički značajne pozitivne korelacije koje sugeriraju da tek starija djeca predškolske dobi imaju zadovoljavajuću razinu razvijenosti metakognitivnih vještina potrebnih za samoregulaciju učenja.Self-regulated learning is the process of developing a child's self-regulation skills that affect the overall child development and thus the development of preschoolers’ skills. Self-regulated learning is important for successful coping with the challenges of lifelong learning and especially for the development of a key competence learning to learn. The main aim of the paper was to study the conditions and activities stimulating the self-regulation of the behaviour of preschool children and their correlation with the degree of adoption of the graphomotor, pre-reading, and pre-mathematics skills related to preparation for writing learning.
The study was conducted on a sample of 106 children aged 5 to 7 and 30 educators. The study used an environmental assessment scale and self-regulation stimulating activities from the perspective of the educators and a test for the evaluation of the graphomotor, pre-reading, and pre-mathematics skills.
The results show that the perceptions of educators on the subscales are greater in assessing the benefits of self-regulation incentives and lower on the assessment of the opportunities and conditions for assisting in the encouragement of self-regulation. Likewise, the results confirm that there is no statistically significant difference in the perception of the educators on the importance of promoting self-regulation regarding their age and years of service. The assignments for the evaluation of the graphomotor, pre-reading, and pre-mathematics skills show the age differences among the children. Older children achieved better results than the younger ones in all the tasks which evaluated the graphomotor, pre-reading, and pre-mathematics skills. It was also found out that the girls were better in graphomotor assignments than boys. The perception of educators to encourage self-regulation among the younger children is mostly negatively correlated with the results of the preschool assessment test, while the correlations with older children are mostly positive. We can conclude that the perception of educators on the importance and ability to provide self-regulation conditions for younger children is mostly not related to or is negatively related to the measured results, while there are statistically significant positive correlations among the older children, suggesting that only older children of preschool age have a satisfactory level of the development of metacognitive skills necessary for self-regulation of learning
Teacher's competencies in teaching Music in elementary schools
Get PDFOduvijek je glazba bila sastavni dio života svakog čovjeka i njegove kulture. Dijete već prenatalno reagira na glazbu, a kroz odrastanje se kod djece razvija interes i povećava osjećaj za glazbene sadržaje. Kako na razvoj dječjih glazbenih sposobnosti najviše utječe sredina u kojoj ono odrasta, potrebno je da osobe s kojima dijete neposredno komunicira posjeduju razvijene glazbene kompetencije. Uz roditelje to su ponajprije odgojitelji i učitelji. Ovim diplomskim radom želi se prikazati važnost glazbe u životu djeteta i primjene glazbe u razrednoj nastavi te važnost kompetencija učitelja u poučavanju glazbene kulture kako bi se unaprijedio odgojno – obrazovni sustav unutar glazbenog područja. U provedenom istraživanju sudjelovalo je 60 studenata treće i četvrte godine Učiteljskog fakulteta u Rijeci te 76 učitelja razredne nastave s područja Rijeke. Za procjenu stavova učitelja korišten je Anketni upitnik procjene interesa učitelja o kompetencijama u poučavanju glazbene kulture u razrednoj nastavi, a za procjenu stavova studenata Anketni upitnik procjene stavova o glazbenim kompetencijama koje stječu tijekom školovanja na Učiteljskom studiju uključujući procjenu glazbenih kompetencija učitelja. Studenti i učitelji smatraju važnima glazbene kompetencije, kao i samu glazbu u nastavnom procesu, ali upozoravaju na nedostatke u formalnom obrazovanju učitelja za poučavanje glazbene kulture. Kvantitativnom analizom utvrđene su razlike u mišljenjima o kompetentnosti učitelja između procjene studenata i samoprocjene učitelja njihovih vlastitih kompetencija.Music has always been an essential part of human life and culture. Children react to music even before birth, and they develop interest and appreciation of musical content throughout their lives. Since the environment in which a child grows up has the strongest influence on the development of the child's musical aptitude, people who surround the child directly should possess a degree of musical competence. Those people are the child's parents, but also teachers and educators. The aim of this thesis is to present the importance of music in children's lives and its use in elementary school education, as well as the significance of competent teaching in Music classes – in order to improve educational practice within the musical field of work. The research comprised 60 students in the junior and senior years of the Faculty of Teacher Education in Rijeka, along with 76 primary teachers from the region. A Questionnaire on the Teacher's Assessment of Competences in Teaching Music in Primary School has been used to measure teachers' standpoints on the matter, and a Questionnaire on the Student's Assessment of (Personal) Competences in Teaching Music Gained during Training in the Faculty of Teacher Education served to assess students' viewpoints. Both students and teachers recognize the value of musical competence and music itself in an educational context, but they warn against the failings in teachers' formal learning regarding teaching of Music. Quantitative analysis indicates differences in the views on teacher's competences between students and teachers
Predškolska ustanova i odgajatelj u očima roditelja- roditeljska očekivanja i želje
No full textSuvremeni način života u kojem su majka i otac primorani raditi i graditi karijeru dovodi do toga da se većina djece u vrlo ranoj dobi uključuje u predškolsku ustanovu. Veliki je to korak za dijete koje je prvi put odvojeno od roditelja na duži period u novom i nepoznatom okruženju. Osim za dijete, i roditeljima, odluka i polazak djeteta u predškolsku ustanovu stvara jednu vrstu straha i bojazni „Kako će dijete bez mene?“. Obitelj je kritički element u podizanju zdrave, kompetentne djece. Smatram da većina roditelja može ovu funkciju obnašati dovoljno dobro uz podršku snažne šire društvene zajednice. Takva podrška omogućuje neformalne i formalne nadopune obiteljskim odgojnim resursima. Posebnu pozornost, kada govorimo o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, treba pridati kvalitetnoj suradnji i partnerstvu ustanove i obitelji. Dječji vrtići i obitelj povezani su i ovise jedni o drugim kako bi došli do zajedničkog cilja, a to je sigurno, sretno, samopouzdano dijete (Moriarty i Fine, 2001). Stoga ćemo se u ovom radu baviti problematikom očekivanja i stavova roditelja o predškolskoj ustanovi prije samog polaska djeteta u predškolsku ustanovu. Rezultati kvalitativne analize pokazuju kako su roditeljska očekivanja usmjerena na sigurnost, socijalizaciju i zadovoljstvo djeteta. Vidljivo je kako su roditelji svjesni važnosti suradnje i uključivanja u odgojno-obrazovni rad ustanove. Potrebno je poticati roditelje na što veću suradnju i uključenost kako bi cjelokupni sustav bio što bolje i više usmjeren interesima i navikama svakog djeteta
Mentoring as a Professional Role of Preschool Teachers
No full textU procesu učenja razlikujemo više načina učenja, a jedan od načina je ulaganje „u sebe“ i „za druge“. Upravo je takva uloga odgojitelja kao mentora. Od suvremenog odgojitelja očekuje se kontinuirani profesionalni razvoj s ciljem dobrobiti za sve; za dijete, za unaprjeđivanje odgojno obrazovne prakse, čitave ustanove i na koncu vlastitog rasta i razvoja.
Mentorstvo kao jedan od načina koji prikazuje odgojiteljevu profesionalnu ulogu u najviše je slučajeva potaknuta intrinzičnom motivacijom.
Namjera je ovog diplomskog rada prikazati profesionalni razvoj odgojitelja kroz različite vrste mentorstva; odgajatelji kao mentori studentima, mentori pripravnicima i mentori u zvanju. Kroz fokus grupu ispitat će se kako su odgajatelji došli do stečenog zvanja, tko im je u tome pomogao, kako ustanova potiče mentorstvo i kako su odgajatelji motivirani za napredovanje.In the learning process, we distinquish more ways of learning and one of the ways is investing "in ourselves" and "for others", such is the role of educators as a mentors. From a modern educator is expected continuous professional development with the goal of well-being for all; for the child, to improve the educational practice, the whole institution and at the end of their own growth and development.
Mentoring is one of the ways that shows the educator's professional role, which in most cases is motivated by intrinsic motivation.
The purpose of this graduate thesis is to present professional development of educators through various types of mentoring; educators as mentors to students, mentors trainees, and mentors in the profession. Through the focus group will examine how educators have come to the acquired vocation, who helped them, how the institution encourages mentoring, and how the educators are motivated for advancement
Važnost i uloga mentalnih modela učitelja za osnaživanje potencijala i društvene odgovornosti učenika
Get PDFMentalni modeli predstavljaju naše vrijednosti, uvjerenja i niz pretpostavki o tome kako svijet funkcionira. Konkretno, učitelji stvaraju vlastita uvjerenja i pretpostavke o načinima na koje funkcionira ili bi trebalo funkcionirati školstvo. Uvjerenja koja nose u sebi, odražavaju se na načine njihova svakodnevnog poučavanja te postupanja u različitim odgojno-obrazovnim situacijama. S druge strane, današnje se generacije učenika potiču (više nego ikada prije) u razvijanju svojih potencijala te da aktivno sudjeluju u svojoj društvenoj ulozi. Stoga je fokus ovog diplomskog rada na mentalnim modelima učitelja i to u svrhu osnaživanja potencijala i društvene odgovornosti kod učenika. Propituje se važnost mentalnih modela učitelja sa svrhom osnaživanja potencijala i društvene odgovornosti učenika te na koje sve načine se može osnaživati potencijale i društvenu odgovornost kod učenika. Rezultati istraživanja pokazuju da se u RH nedovoljno pozornosti posvećuje upravo mentalnim modelima učitelja, kao i važnosti poučavanja o društvenoj odgovornosti.Mental models represent our values, beliefs and a set of assumptions about how the world works. Specifically, teachers create their own beliefs and assumptions about the ways in which school system works or should work. The beliefs they carry within themselves reflect on the ways in which they teach. On the other hand, today's generation of students is encouraged (more than ever) to develop their potential and to actively participate in their social role. Therefore, the focus of this thesis is on mental models of teachers, in order to encourage student's potential and social responsibility. The main point is on the importance of the mental models of teachers, that are capable of empowering the potential and the social responsibility of the pupils, but also on the ways that teachers can encourage the potentials and social responsibility of the students. The results of the research show that RH does not pay enough attention to any of these items
Peer Learning and Peer Assessment for Better Mathematics Classes
No full textU ovom radu istražuju se mogućnosti primjene paradigme suradnje u nastavi, posebno nastavi matematike. Suradničko učenje, kao i suradničko ocjenjivanje, promiču se kao bitni elementi suvremene nastave s višestrukim prednostima za kvalitetu same nastave i ostvarivanje njenih ishoda. Stoga se u radu kreće od istraživanja samog pojma suradničkog učenja te ocjenjivanja, navode i opisuju suradnički oblici učenja i podučavanja, analiziraju i ističu prednosti takvih strategija u nastavi matematike. Istraživanjima je pokazano da suradničko učenje uvelike unapređuje kognitivni i socijalni razvoj pojedinca, s naglaskom na kritičko mišljenje, uvažavanje drugih i razvoj komunikacijskih vještina. Rad je u najvećoj mjeri pregled oblika suradničke nastave te u literaturi opisanih primjera prakse. Posebni doprinos rada su prijedlozi novih mogućnosti i oblika implementacije suradnje na svim razinama nastave matematike. Pritom suvremenu školu karakterizira korištenje digitalnih tehnologija i platformi u nastavi, a one se mogu efikasno upariti s oblicima i aktivnostima suradničkog učenja.This paper investigates the possibilities of applying the paradigm of cooperation in teaching, especially the teaching of mathematics. Collaborative learning as well as collaborative assessment are promoted as essential elements of contemporary teaching with multiple benefits for the quality of teaching itself and achieving its outcomes. Therefore, in the paper, they move from the research of the concept of collaborative learning and assessment, describe and describe the collaborative forms of learning and teaching, analyze and highlight the advantages of such strategies in teaching mathematics. Research has shown that collaborative learning greatly improves the cognitive and social development of an individual, focusing on critical thinking, respecting others, and developing communicative skills. The paper deals mostly with the forms of collaborative teaching and the literature described in the examples of practice. Particular contributions to the work are proposals for new possibilities and forms of cooperation implementation at all levels of math teaching. The modern school is characterized by the use of digital technologies and teaching platforms, and can be efficiently matched to the forms and activities of collaborative learning
Vrednovanje programa edukacije roditelja o važnosti tjelesnoga vježbanja
Get PDFZbog sve češćih pojava kroničnih bolesti koje zahvaćaju sve mlađu populaciju, neophodno je osvijestiti ljude o važnosti tjelesne aktivnosti od najranije životne dobi.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi prevalenciju razine tjelesne aktivnosti djece jasličke dobi i njihovih roditelja te na temelju iste vrednovati tromjesečni program njihove edukacije o važnosti tjelesnoga vježbanja. Uzorak ispitanika činilo je petnaestero djece jasličke dobi Dječjeg vrtića Rijeka te 27 roditelja spomenute djece. Tjelesna aktivnost ispitanika procijenjena je na temelju dijelova standardiziranih upitnika za procjenu razine tjelesne aktivnosti Health Behaviour for Children i International Physical Activity Questionnaires. Razlike u broju ispitanika koji spadaju u određenu razinu tjelesne aktivnosti prije i nakon provedbe programa, izračunate su Hi – kvadrat testom dok je statistička razina značajnosti testirana uz pogrešku p= 0,05%. Istraživanje je trajalo 3 mjeseca, a uključivalo je kineziološke radionice, stvaranje promotivnog letka te svakodnevne organizirane kineziološke aktivnosti s djecom.
Rezultati su pokazali značaj i efikasnost provedenog programa edukacije o važnosti tjelesnog vježbanja zbog činjenice da je, nakon njegove realizacije, došlo do značajnog napretka u rezultatima kod roditelja (p=0.01) i kod djece (p=0.00). Svi su ispitanici, nakon edukacijskog programa, provodili više vremena u tjelesnoj aktivnosti na tjednoj razini nego što su to činili prije pokretanja programa.
Vrednovanim kineziološkim programom edukacije možemo utjecati na povećanje razine tjelesne aktivnosti djece i roditelja, samim time i na njihovu kvalitetu života kao i na zdravstveno stanje koje se tjelesnom aktivnošću poboljšava te se smanjuju rizici od brojnih bolesti. Neophodna je borba protiv nekretanja, osobito u suvremenom svijetu u kojem dominira sedentarni način života i sve njegove, nerijetko negativne posljedice. U borbu protiv nekretanja može se i treba krenuti od dječje najranije dobi, a ovo istraživanje utvrdilo je jedan od načina kako to učiniti.Because of the more common chronic diseases affecting the younger population, it is necessary to alert people to the importance of early-on-day physical activity.
The aim of this study was to determine the prevalence of the physical activity of toddlers and their parents and to evaluate the three-month programme of their education on the importance of physical exercise. The sample of respondents was fifteen children of the kindergarten of the Children's Kindergarten Rijeka and twenty seven parents of the mentioned children. The body's activity was evaluated on the basis of standardised questionnaires for the assessment of the physical activity level of Health Behavior for Children and International Physical Activity Questionnaires. Differences in the number of subjects that belong to a certain level of physical activity before and after the implementation of the programme were calculated by the Hi - square test while the statistical level of significance was tested with the error p = 0.05%. The research lasted for 3 three months, including kinesiological workshops, creating a promotional leaflet and daily organised kinesiological activities with children.
The results showed the significance and effectiveness of the implemented education programme on the importance of physical exercise due to the fact that after its realization there was significant progress in the results of parents (p = 0.01) and children (p = 0.00). All respondents, after the education programme, spent more time on weekly physical activity than they did before launching the programme.
With a valued kinesiological education programme, we can influence the increase in the level of physical activity of children and parents, on their quality of life as well as on the health condition that physical activity improves and reduce the risks of many diseases. It is necessary to fight against the exploitation, especially in the modern world dominated by the sedentary lifestyle and all its, often negative, consequences. In the fight against the immobility, it may be necessary to start from the earliest age of children's life, and this research has identified one of the ways to do so
Vrednovanje programa tematskog tjelesnog vježbanja u mješovitoj jasličkoj skupini
Get PDFPokret je svuda oko nas i u nama, kretanje je urođeno svakom biću pa tako i djeci. U ustanovama ranog i predškolskog odgoja sve se više provode različiti sportski programi koji naglasak stavljaju na pokret odnosno kretanje tijekom dana. Cilj ovog istraživanja bio je kvalitativno usporediti program tematskog (integriranog) tjelesnog vježbanja u mješovitoj jasličkoj skupini u DV Rijeka s najstarijim sportskim programom za djecu predškolske dobi u Republici Hrvatskoj odnosno DV Vjeverica iz Zagreba.
Navedeni dokumenti obuhvaćeni su analizom sadržaja te obrađeni na temelju sljedećih sastavnica koje mogu ukazati na kvalitetu istih: stručni kadar koji provodi tjelesno vježbanje, prostor i ostali materijalni uvjeti u kojima se tjelesno vježbanje provodi, dob djece s kojima se tjelesno vježbanje provodi, pristup odgojno – obrazovnom radu, učestalost tjelesnog vježbanja, motorički sadržaji kojima se tjelesno vježbanje realizira te suradnja s roditeljima i ostalom zajednicom.
Rezultati su pokazali kako se programi razlikuju u svim sastavnicama osim u sastavnici pristup odgojno – obrazovnom radu koja je kod oba programa procijenjena kao integrirani pristup, što je vrlo značajno za cjelokupan razvoj djeteta. Program tematskog tjelesnog vježbanja koji se provodi u Rijeci, procijenjen je kao kvalitetniji u sastavnicama prostor i materijalni uvjeti u kojima se istoimeni program provodi zatim sastavnica dob djece jer se s provedbom programa započinje od djetetove prve godine života te u sastavnici motorički sadržaji jer je usmjeren ponajprije na biotička motorička znanja. Nasuprot njemu, cjeloviti sportski program ističe se u sastavnici stručni kadar koji je brojniji nego u programu tematskog tjelesnog vježbanja te u suradnji s roditeljima i ostalom zajednicom.
Sukladno navedenome, zaključuje se kako bi kombinacija sastavnica koje se ističu kao pozitivne odnosno kvalitetnije kod oba programa bila najadekvatniji oblik sportskog programa za djecu.Movement is everywhere around us and in us, movement is inborn with every being, so also with children. Early and pre-school institutions are increasingly pursuing different sports programs that put emphasis on movement or movement during the day. The aim of this study was to qualitatively compare the program of the (integrated) physical exercise program in the mixed cluster group by comparing DV Rijeka with the oldest sports program for preschool children in the Republic of Croatia or DV Vjeverica from Zagreb.
The aforementioned documents are covered by the analysis of the content and processed on the basis of the following components that may indicate the quality of the same: a professional trainer exercising physical exercise, space and other physical conditions in which physical exercise is performed, the age of the children with whom physical exercise is exercised, educational work, the frequency of physical exercise, the motor skills of physical exercise, and cooperation with parents and the rest of the community.
The results showed that the programs differ in all components except in the component approach to the educational work that is estimated in both programs as an integrated approach, which is very important for the overall development of the child. The thematic exercise program conducted in Rijeka has been evaluated as being better in the constituencies the space and material conditions in which the program is to be performed, and the component of the children's age since the implementation of the program starts with the child's first year of life and the motorcycle content component primarily focused on biotic motor skills. Contrary to it, the complete sports program stands out as a component of a professional cadre that is more numerous than in the program of thematic exercise and in cooperation with parents and the rest of the community.
Consequently, it is concluded that the combination of components that stand out as positive or better in both programs was the most appropriate form of sports program for children