Repository of the University of Rijeka, Faculty of Teacher Education
Not a member yet
988 research outputs found
Sort by
Identifikacija potencijalno glazbeno darovite djece osnovnoškolske dobi
Get PDFGlazbenim odgojem i obrazovanjem, uz upoznavanje glazbe svijeta i zavičajne, tradicijske glazbe, narodne umjetnosti, raznih rukotvorina, običaja i zanata, podrazumijeva se i njihovo ukupno djelovanje na kognitivno, emocionalno i voljno područje osobe te ukupan razvoj djeteta. Dosadašnja istraživanja su pokazala da se u praksi nedovoljno usmjerava pozornost identifikaciji potencijalno darovite djece, te poticanju njihova razvoja. Identifikacija uglavnom izostaje ili je deficitarna radi jednostranog pristupa u praćenju cjelovitog dječjeg razvoja, odnosno njihovih razvojnih mogućnosti u umjetničkim područjima. Istraživanje se provelo s učiteljima razredne nastave i Glazbene kulture u osnovnoj školi. Cilj istraživanja je bio utvrđivanje dosadašnje razine identifikacije potencijalno glazbeno darovite djece. Istraživanje je provedeno unutar kvantitativne i kvalitativne metodologije temeljem primjene ankete na uzorku učitelja. S ciljem utvrđivanja dosadašnje razine interesa za identifikacijom potencijalno glazbeno darovite djece u osnovnim školama, provela se anketa koja je kreirana u svrhu ovog istraživanja. Anketa je kreirana temeljem dostupne literature i dosadašnjih istraživanja, a sastoji se od pitanja otvorenog i zatvorenog tipa, što je omogućilo prikupljanje kvantitativnih i kvalitativnih podataka. Anketnim upitnikom ispitani su stavovi učitelja razredne nastave i nastavnika glazbene kulture o darovitosti, glazbenoj darovitosti i glazbeno darovitim učenicima. Također, ispitanici su kroz pitanja otvorenog tipa, u završnom dijelu upitnika, imali mogućnost iznijeti vlastita iskustva, misli i mogućnosti za napredak u identificiranju glazbeno darovite djece i radu s glazbeno darovitima.Musical upbringing and education, as well as getting acquainted with the music of the world and local, traditional music, folk art, various crafts, customs and crafts, implies their total impact on the cognitive, emotional and voluntary part of the person and the overall development of the child. Previous research has shown that in practice there is insufficient focus attention on the identification of potentially gifted children and to encouraging of their development. Identification is largely absent or deficient for a one-sided approach to monitoring full-scale child development, ie. their developmental potential in artistic areas. The research was conducted with Classroom Teachers and Music Culture Teachers in elementary school. The aim of the research was to determine the level of identification of potentially musically gifted children. The research was conducted within a quantitative and qualitative methodology based on the application of a teacher sample survey. In order to determine the current level of interest in identifying potentially musically gifted children in elementary schools, a survey was created for the purpose of this research. The survey was created on the basis of available literature and previous research, consisting of open and closed type questions, which enabled the collection of quantitative and qualitative data. The survey questionnaire was used to examine attitudes of class teachers and teachers of musical culture about giftedness, musical talent, and gifted music lovers. Also, through open questions, in the final part of the questionnaire, respondents were able to present their own experiences, thoughts and opportunities for progress in identifying music-gifted children and working with music-loving people
Stvaranje kulture suradničkih odnosa u ustanovama ranog odgoja
Get PDFSuradnička kultura važna je dimenzija razvoja i unaprjeđenja kvalitete odgojno-obrazovne prakse u ustanovama ranog odgoja jer omogućava zajedničko istraživanje, promišljanje, razumijevanje i planiranje odgojno-obrazovnog procesa svih djelatnika ustanove. Stoga je važno njegovati kulturu otvorenih rasprava i dijaloga koju obilježava postojanje osjećaja neugroženosti i prihvaćenosti svih članova ustanove, unatoč različitostima mišljenja, u kojoj se analiziraju i reflektiraju nečiji postupci, a ne napada njegov osobni integritet. Razvoj povjerenja među odgajateljima, stručnim suradnicima i ravnateljem ustanove, zajedničko rješavanje problema u odgojno-obrazovnoj praksi, međusobno pružanje potpore te ravnopravna i uvažavajuća komunikacija među svim djelatnicima ustanove od presudne su važnosti za razvoj i jačanje suradničkih odnosa kao jedne od dimenzija kulture ustanove ranog odgoja. Cilj ovoga rada je dobiti uvid u stanje međusobnih odnosa ljudi u ustanovama ranog odgoja u trima različitim državama: Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji.Collaborative culture is a highly important dimension of developing and improving the quality of institutionalized early childhood education because it enables collective research, thinking, understanding, and planning of the educational process of all employees in the institution. Therefore it is important to nourish a culture of open discussion and dialog which is characterized by a sense of security and acceptance of all the members, despite differences in opinions, in which someone's methods are analyzed and reflect upon without attacks on personal integrity. Building trust among teachers, associates and the director of the institution, common problem solving in early childhood education, mutual support, as well as equal and considerate communication among employees are crucial for building and strengthening collaborative culture as one of the dimensions of culture in early childhood education institutions. The aim of this research is to gain insight into the state of mutual relationships between people in early childhood education institutions in three different countries: Croatia, Slovenia and Serbia
The influence of music on the overall development of the preschool child
Get PDFPrisutnost glazbe u svakodnevnom okruženju djeteta razvija različite djetetove sposobnosti i kompetencije odnosno pridonosi dječjem cjelovitom razvoju. Glazba je prisutna u svakodnevnom životu djeteta, zato je važno postupno, primjereno i kvalitetno uvesti glazbu u svakodnevni rad s djecom. U radu su navedena područja djetetova razvoja koja glazba potiče i razvija te na koji način. Glazbene aktivnosti poput pjevanja, glazbenih igara, pokreta uz pjevanje i uz glazbene igre, brojalica te slušanja glazbe glavna su sredstva glazbenog odgoja jer se njima, osim na glazbeni, može utjecati i na opći, estetski, moralni, tjelesni i intelektualni razvoj djeteta. Umjetničko izražavanje i stvaranje u kontekstu različitih pedagoških koncepcija odgoja i obrazovanja smatra se bitnom sastavnicom utjecaja na cjeloviti razvoj djeteta predškolske dobi. Ništa od navedenog ne bi bilo moguće bez odrasle osobe, odnosno, odgajatelja kojemu je uloga stvoriti poticajno prostorno – materijalno okruženje i zainteresirati djecu za glazbu, njene elemente i glazben aktivnosti.The presence of music in the everyday environment of the child develops different child's abilities and competences, or contributes to the child's integral development. Music is present int he everyday life of a child, so it is important to gradually, appropriately and qualityly import music into everyday work with children. The paper focuses on the areas of child development that music promotes and develops in and in what way. Musical activities such as singing, playing games, singing and playing music, songwriting and listening to music are the main means of music education, as besides music, they can also influence the general, aesthetic, moral, physical and intellectual development of the child. Artistic expression and creation in the context of various pedagogical concepts of education and training is considered to be an essential component of the impact on the overall development of the child of preschool age. None of the above would have ben possible without the adult person, that is, the educator whose role is to create a stumulating psysical and material environment and to interest the children for music, its elements and musical acitivities
Utjecaj različitih opće pripremnih vježbi na fiziološko opterećenje kod učenika razredne nastave u području Tjelesne i zdravstvene kulture
Get PDFOpće pripremne vježbe su planirajuće i odgovarajuće vježbe čijom primjenom imamo za cilj pripremiti organizam za povećane fiziološke napore tijekom daljnjeg rada. Primjenom različitih vrsta opće pripremnih vježbi potiče se veće ili manje fiziološko opterećenje. Radi važnosti uloge opće pripremnih vježbi u ovom radu prikazano je istraživanje o utjecaju različitih vježbi na fiziološko opterećenje učenika mlađe školske dobi. Istraživanje je provedeno u Osnovnoj školi "Pehlin" na uzorku od 185 učenika od 1. do 4. razreda. U radu je prikazana i terminologija vježbi koja je primjenjiva djeci te različiti kompleksi opće pripremnih vježbi
Problem teaching through the use of educational learning strategies
No full textSuvremena nastava iziskuje drukčije metode, uvodi inovacije i uporabu informacijsko-komunikacijske tehnologije. Nastavni se proces usmjerava ka poticanju i usmjeravanju na samostalnost, uvođenje inovacija i kreativnost učenika. Kako bi nastavni proces bio učinkovit i uspješan, potrebna je suradnja učitelja, učenika, roditelja i po potrebi ostalih odgojno-obrazovnih stručnjaka. Uz primjenu različitih suvremenih metoda i strategija poučavanja, proces valja orijentirati na problemsko poučavanje. Primjenom suvremene tehnologije u nastavi i korištenjem obrazovnih strategija učenja, kod učenika se potiče logičko razmišljanje, samostalnost i vještine rješavanja problema.
Cilj ovog istraživanja bio je analizirati stavove učitelja o osobnoj kompetentnosti poučavanja pripremom i provedbom scenarija poučavanja uz korištenje suvremene tehnologije te usmjerenost problemskog poučavanja na učenika. Za potrebe ovog istraživanja korišten je program MAQDAM 11 za analizu osvrta učitelja nakon pohađanja edukacija u sklopu GLAT (Games for Learning Algorithmic Thinking) projekta. Prema osvrtima učitelja strukturirana su pitanja za provedbu fokus grupa učiteljima od 1. do 4. razreda osnovne škole (N=23). Postavljena su 4 cilja usmjerena na: analizu stavova učitelja o osobnoj kompetentnosti poučavanja scenarijima učenja, analizu pripreme scenarija poučavanja, provedbu scenarija poučavanja te poziciju učenika kao najvažnijeg čimbenika odgojno-obrazovnog procesa. Prema navedenim ciljevima analizirani su rezultati provedenih fokus grupa.
Zaključuje se da je za problemsko poučavanje od izuzetne važnosti suvremeno planiranje procesa poučavanja uz korištenje inovativnih metoda i strategija. Igra, kao čovjekova doživotna aktivnost od velikog je značaja tijekom poučavanja učenika. U nastavnom procesu upravo se igrom putem suvremenih alata učenici stavljaju u poziciju problemskih koraka pri učenju, a na učiteljima je da osmišljavanjem i organizacijom aktivnosti problemskog poučavanja učine sat zanimljivijim kroz različite odgojno-obrazovne strategije
Spolne razlike u konvergentno – integrativnom procesu kreativnog mišljenja predškolske djece
Get PDFDanas je kreativnost česta tema psiholoških i odgojno – obrazovnih znanosti kao jedna od četiri ključnih vještina 21. stoljeća uz kritičko razmišljanje, suradnju i komunikaciju. Unatoč brojnim definicijama kreativnosti, ona se najčešće spominje u kontekstu izrade jedinstvenog i originalnog djela koji se uklapa u određeni zadatak ili domenu. Odgovornost okoline je poticati i razvijati kreativne navike i vještine, kao i socijalne kompetencije koje djetetu omogućuju prilagođavanje društvenim zahtjevima. EPoC testom potencijalne kreativnost (eng. Evaluation of Potential Creativity) nastojalo se utvrditi mogućnost mjerenja socijalno – interpersonalne domene kreativnosti kod djece predškolske dobi i provjeriti postoje li spolne razlike u uspjehu dječaka i djevojčica na konvergentno – integrativnim zadacima kreativnog mišljenja. Rezultati su pokazali da je moguća upotreba socijalno – interpersonalne domene testa kreativnosti s djecom predškolske dobi te da na uzorku ovog istraživanja (N=58) nisu utvrđene statistički značajne spolne razlike u kreativnom mišljenju na konvergentno – integrativnim zadacima testa kreativnosti.Today, creativity is common subject of psyhological and educational sciences as one of four key skills of the 21st century, together with critical thinking, collaboration and communication. Despite of numerous definitions, creativity is usually mentioned in the context of creating a unique and original work that fits into a specific task or domain. The social environment has a responsibility to foster and develop creative habits and skills as well as social competences that are important to adapt child to social demands. The EPoC test of potential creativity (Evaluation of Potential Creativity) seeks to determine the possibility of measuring the socio – interpersonal domain of creativity with preschool children and to check whether gender differences exist in the success of boys and girls in convergent – integrated creative thinking tasks. The results showed that it is possible to use social – interpersonal domain of creativity test with preschool children. There are no statistically significant gender differences in creative thinking in convergent – integrative tasks of creativity test in this sample of this study (N = 58)
Teachers' attitudes towards formative assessment in the educational process
No full textU suvremenom odgojno-obrazovnom sustavu, sumativno vrednovanje zamjenjuje se formativnim vrednovanjem. Formativno vrednovanje učenika podrazumijeva kontinuirano praćenje svih dijelova odgojno-obrazovnog procesa, osiguravajući svakodnevno učenicima povratnu informaciju o postignućima te aspektima koje učitelj treba unaprijediti i prilagoditi u svom poučavanju kako bi se prilagodio učeniku. Naglasak je na individualizaciji ocjenjivanja, diferenciranom poučavanju, primjeni različitih strategija te osnaživanju učenika za proces samovrednovanja i upravljanja vlastitim učenjem.
Cilj istraživanja bio je ispitati stavove učitelja o formativnom vrednovanju i kompetentnosti za njegovo provođenje u nastavi, učestalost korištenja oblika vrednovanja i samovrednovanja u odgojno-obrazovnoj praksi te utvrditi poteškoće pri opisnom ocjenjivanju. U istraživanju je sudjelovalo 115 učitelja razredne nastave iz Karlovačke, Primorsko-goranske i Istarske županije. Dobiveni rezultati upućuju da su učitelji upoznati s pojmom formativno vrednovanje, smatraju da takav oblik vrednovanja ima prednosti i da je provođenje vrijedno njihovog truda, ali se istovremeno ne osjećaju dovoljno kompetentnima za njegovo provođenje što utječe na učestalost korištenja i izbor materijala. Nedostatak vremena navode kao najveći otežavajući čimbenik za njegovo provođenje u nastavi, kao i provedbu opisnog vrednovanja. Od oblika vrednovanja i samovrednovanja najčešće koriste samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje, što je sukladno ciljevima formativnog vrednovanja. Najmanje pri vrednovanju koriste liste za samoevaluaciju.
Ukazuje se potreba za daljnjom edukacijom i stručnim usavršavanjem učitelja o strategijama i oblicima provedbe formativnog vrednovanja, kako bi ovaj oblik vrednovanja učinkovito provodili kao sastavni dio odgojno-obrazovnog procesa u suradnji s učenicima i roditeljima.In the modern educational system, summative assessment is replaced by formative assessment. Formative student assessment involves the continuous monitoring of all parts of the educational process, providing students with feedback on achievements and aspects that the teacher needs to improve and adapt in their teching in order to adapt to the student. The emphasis is on individualizing assessment, differentiated teaching, applying different strategies, and empowering students for the process of self-assessment and managing their own learning.
The aim of the research was to examine teachers' attitudes about formative assessment and competences for its implementation in teaching, the frequency of using forms of evaluation and self-evaluation in educational practice, and to identify difficulties in descriptive assessment. Over 115 classroom teachers from Karlovac, Primorsko-Goranska and Istria counties participated in the research. The results show that teachers are familiar with the term formative assessment, believe that this form of evaluation has advantages and that implementation is worth their effort, but at the same time they do not feel competent enough to implement it, which affects the frequency of use and choice of material. Lack of time is cited as the most aggravating factor for its implementation in teaching, as well as for carrying out descriptive assessment. Of the forms of assessment and self- assessment, they most often use self- assessment and peer assessment, which is consistent with the goals of formative assessment. At least when evaluating, they use self- assessment lists.
The need for further education and professional development of teachers on strategies and forms of formative assessment is emphasized in order to effectively implement this form of evaluation as an integral part of the educational process in cooperation with students and parents
Children growing up in divorced parents' families
Get PDFU svijetu se struktura obitelji pod utjecajem gospodarskih i društvenih promjena mijenja. U konstruiranju obitelji kao osnovne socijalne zajednice posljednjih su godina zamijećeni sljedeći trendovi: smanjivanje stope nupcijaliteta (sklapanja braka), porast stope divorcijaliteta, povećanje dobi prilikom sklapanja prvog braka, sve veća sklonost parova kohabitacijama, te opadanje stope fertiliteta i to s naglaskom opadanja fertiliteta u bračnim zajednicama. Opći je konsenzus u društvu, da punoljetne i odgovorne osobe mogu i trebaju svoju zajednicu smatrati obitelji, ali rasprave dobivaju novu dimenziju kada se proširuje slika obitelji i djecom. U završnom radu se žele prikazati izazovi odrastanja djece u obiteljima razvedenih roditelja.In the world, the structure of family is under the influence of economic and social changes. In the construction of family as the basic social community, the following trends have been observed in recent years: a decrease in nuptiality rates (marriage), an increase in divorcialism rates, an increase in age at first marriage, an increasing tendency for couples to cohabitation, and a decline in fertility rates, with an emphasis on decreasing fertility in marriage. There is a general consensus in society that adults and responsible persons can and should consider their community to be a family, but discussions take on a new dimension when the image of family is expanded with children. The final paper seeks to outline the challenges of children growing up in divorced parents' families
Plesne strukture za djecu rane dobi
No full textCilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj elemenata tehnike plesnih struktura na motorička postignuća kod djece predškolske dobi.
Uzorak ispitanika čine 22 djevojčice u dobi od 4 do 6.5 godina. Ukupni broj ispitanika podijeljen je na eksperimentalnu i kontrolnu skupinu. Eksperimentalnu skupinu čini 11 djevojčica koje polaze specijalizirani sportski program, odnosno satove plesa. Kontrolnu skupinu čini 11 djevojčica nasumice odabranih iz DV Rijeka koje polaze isključivo redovni program vrtića. Varijable istraživanja čine četiri testa za procjenu motoričkih postignuća u domenama svladavanja prostora, svladavanja prepreka, svladavanja otpora i baratanje predmetima. Razlike između eksperimentalne i kontrolne skupine testirane su Studentovim t-testom za nezavisne uzorke.
Rezultati su pokazali kako specijalizirani sportski program plesa ima pozitivne učinke na motorička postignuća djece. Eksperimentalna skupina postigla je bolje rezultate u svim domenama, a statistički značajne razlike je postigla u domenama svladavanja prostora i prepreka. Također, u usporedbi s kontrolnom skupinom, rezultati ukazuju na homogeniziranje eksperimentalne skupine zbog polaženja satova plesa, odnosno ukazuju na izjednačavanje sposobnosti djevojčica.
Elementi tehnike plesa razvijaju kod djece koordinaciju, brzinu, gibljivost i dinamičnost pokreta unapređujući tako opću motoričku pismenosti djece. Ples u predškolskoj dobi izrazito djeluje na pravilno držanje tijela, rast i razvoj mišića, rad dišnog i krvožilnog sustava, emocionalni i socijalni razvoj djeteta i razvija zdravu naviku vježbanja od najranije dobi.The aim of this research was to determine the influence of dance structure technique elements on motor achievement in preschool children.
The participants of this research were twenty-two females between the ages of 4 and 6.5 divided into experimental and control groups. The experimental group consists of 11 girls attending a specialized sports program, specifically dance lessons. The control group consists of 11 randomly selected girls from DV Rijeka attending only the regular kindergarten program. The research variables consist of four tests used to assess motor achievement in the domains of mastering space, obstacles and resistance as well as the manipulation of objects. Differences between experimental and control groups were tested by Student's t-test for independent samples. The measurements showed that a specialized dance sport program has positive effects on children's motor performance. The experimental group achieved better results in all domains and showed statistically significant differences in the domains of mastering space and obstacles. Moreover, the results indicate homogenization of the experimental group due to the use of dance lessons, i.e. indicating the equalization of girls' abilities.
Dance technique elements develop in children the coordination, speed, agility and dynamism of movement, thus improving children overall motor literacy. Dancing has a recognizable effect on proper body posture, muscle growth and development, respiratory and circulatory function, emotional and social development in preschool children and introduce a healthy exercise habit from the earliest ag
Interkulturalnost kao cilj učenja stranoga jezika u ranoj i predškolskoj dobi
Get PDFRad opisuje mogućnosti i korisnost implementacije interkulturalnih sadržaja u proces učenja stranoga jezika u ranoj i predškolskoj dobi. Proces učenja stranog jezika nije ograničen na lingvističku kompetenciju, već podrazumijeva i usvajanje interkulturalne komunikacijske kompetencije odnosno "kulturne svjesnosti". U kontekstu ranog učenja stranoga jezika, glavni cilj interkulturalnog obrazovanja u djece je razviti svijest o vlastitom nacionalnom identitetu te toleranciji prema kulturama koje su drugačije od njihove. Interkulturalnost predstavlja temelj za sprečavanje formiranja kulturnih stereotipa te za razvijanje socijalnih vrijednosti kao što su otvorenost i poštovanje prema različitosti.This paper describes the possibilities and usefulness of the implementation of intercultural content in the process of foreign language learning in early and preschool age. The process of learning a foreign language is not limited to linguistic competency, but also means the adoption of intercultural communicative competence i.e. cultural awareness. In the context of early foreign language learning, the main goal of intercultural education is to develop awareness of their own national identity and tolerance for cultures that are different from theirs. Interculturality is the basis for the prevention of the formation of cultural stereotypes and for the development of social values such as openness and respect for diversity