Repository of the University of Rijeka, Faculty of Teacher Education
Not a member yet
988 research outputs found
Sort by
Socio-demographic determinants and positive aspects of the relationship between educators and children : Masters Degree
Odnos između odgajatelja i djece je iznimno važan budući da utječe na cjelokupno
ozračje u skupini, rad odgajatelja, te veliki dio onih uspomena koje će dijete imati po
završetku svojeg boravka u ustanovi za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. S druge
strane, određeni broj karakteristika odgajatelja i djece ima značajnog efekta na stvaranje
tog odnosa, posebice njegovih pozitivnih aspekata, kao što je ostvarivanje bliskosti između
odgajatelja i djece. Stoga će fokus ovog rada biti na utvrđivanju odnosa između odgajatelja
i djece, te posebice pozitivnih aspekata tog odnosa, odnosno bliskosti. Osim toga,
analizirat će se odnos između različitih socio-demografskih odrednica tog odnosa, kako
odgajatelja (spol, dob, radni staž, težina rada s djecom), te njihove dobrobiti (zadovoljstva
životom, optimizma i sreće), tako i djece (spol, dob, posebne potrebe).
Ovo istraživanje se provodi u Dječjem vrtiću Matulji, u kojem je sudjelovalo 16
odgajatelja, prosječne dobi M=45,51 godina (SD=11,2), u rasponu od 29 do 63 godine i
prosječne duljine staža M=21,29 (SD=11,012), u rasponu od 5 do 39 godina radnog staža.
Odgajatelji su procjenjivali odnos sa svakim pojedinim djetetom u skupini. U istraživanje
je bilo uključeno 301 dijete prosječne dobi M=5 godina (SD=1,091) u rasponu od 2 do 7
godina. Od ukupnog broja djece, 5-ero djece ima posebnu potrebu.
Istraživanje pokazuje da odgajatelji imaju veću razinu bliskosti s djecom u odnosu
na konflikt, s čime se potvrđuje postavljena hipoteza. Posebna potreba kod djeteta ne
određuje odnos odgajatelja i djeteta u skupini. Optimizam kod odgajatelja je umjeren, a
sreća ima višu razinu, te ove vrijednosti opadaju s dobi i duljinom radnog staža. U skladu s
time, bliskost odgajatelja i djeteta opada s dobi odgajatelja, odnosno konflikt je veći kod
odgajatelja s višim godinama radnog staža.
Rezultati ovog istraživanja su vrijedni, te upućuju na daljnje istraživanje prakse, a
sve u cilju unaprjeđenja prakse koja za krajnji cilj ima dobrobit djeteta.The relationship between early childhood educators and children is extremely important since it influences the overall atmosphere in the group, the work of early childhood educators, as well as the large part of memories that children will have at the end of their stay in the institution for early childhood and preschool education and care. On the other hand, certain characteristics relating to early childhood educators and children have a significant effect on the creation of such relationship, in particular its positive aspects, such as the achievement of closeness between educators and children. Therefore, the focus of this paper will be on establishing the relationship between educators and children, and in particular the positive aspects of that relationship, that is, closeness. Moreover, the relationship between different socio-demographic determinants of this relationship will be analysed, for both educators (gender, age, seniority, the complexity of working with children) and their wellbeing (life satisfaction, optimism and happiness), as well as for children (gender, age, special needs).
This study was conducted in the Matulji Kindergarten, and included 16 early childhood educators, their average age being M = 45.51 (SD = 11.2), ranging from 29 to 63 years of age, with average seniority of M = 21.29 (SD = 11.012), ranging from 5 to 39 years of service. Educators evaluated the relationship with each child in the group. The study included 301 children ranging from 2 to 7 years of age, with the average age being M = 5 years of age (SD = 1.091). Out of the total number of children, five are with special needs.
The study shows that educators have a higher level of closeness with children in relation to conflict, which confirms the set hypothesis. A child’s special need does not determine the relationship between the educator and the child in the group. The level of optimism among educators is moderate, whereas happiness is on a higher level, however these values tend to decrease with age and seniority. Consequently, the closeness between educators and children decreases with educators’ age, that is, the conflict is higher with educators who have more years of service.
VIII
The results of this research are valuable and point out the need for further research, all for the purpose of improving the practical aspects of the profession for the benefit of children.
Key words
Zavičajna glazba u razvoju glazbenih vještina djece
Zavičajna glazba povezana je s mjestom življenja i odnosi se na glazbu usmene tradicije koja se izvodi i prenosi slušanjem i pamćenjem. Prenošenjem tradicijskog stvaralaštva usmenom predajom na najmlađe naraštaje, potiče se izgradnja vlastitog identiteta, očuvanje tradicije, tradicijskih vrijednosti i običaja te se gradi pozitivan stav djece prema kulturnoj baštini. Ispravan stav prema baštini i nasljeđu formira se prvenstveno u prvoj, za dijete najvažnijoj zajednici, a to je obitelj. Osim obitelji, tu je i predškolska ustanova u kojoj se tradicija treba njegovati i poštivati. Građenjem pozitivnoga stava prema vlastitoj kulturi, razvija se otvorenost djece prema ostalim kulturama, kao i poštivanje različitosti. Folklorna glazba također potiče pozitivne osjećaje kod djece, zaokuplja njihovu pažnju, pobuđuje maštu i angažira cijelo biće. Omogućuje djeci razvoj stvaralačkih potencijala i razvija međusobnu suradnju, tolerantnost i poštivanje, što su ujedno i važne odrednice procesa socijalizacije. Nakon što se djeca upoznaju sa zavičajnom glazbom i narodnim običajima, oni postaju dijelom njih samih, koji će prenositi na sljedeće generacije te tako očuvati osobni, kulturni i nacionalni identitet.Native music is associated with a place of living and refers to the music of oral tradition that is performed and transmitted through listening and memorizing. By conveying traditional creativity with oral submission to the youngest generations, it encourages the building of one's own identity, preserving tradition, traditional values and customs, and building a positive attitude of children towards cultural heritage. The correct attitude towards inherittance and heritage is formed primarily in the first and most important community for the child, and that is the family. Apart from the family, there is also a preschool institution where tradition should be cultivated and respected. By building a positive attitude towards one's own culture, the openness of children to other cultures, as well as respect for diversity, is being developed. Folklore music also promotes positive feelings in children, captures their attention, exhilarates imagination, and engages the whole being. It enables children to develop creative potential and develops mutual cooperation, tolerance and respect, which are also important determinants of the process of socialization. After the children get acquainted with local music and folk customs, it becomes a part of them, as they will transfer these customs to the next generation and thus preserve their personal, cultural and national identity
Pro-ekološki stavovi i osobine ličnosti budućih učitelja : Diplomski rad
Odgoj i obrazovanje za održivi razvoj predstavlja temelj pozitivnih promjena u suvremenom društvu. Učitelji kao nositelji procesa odgoja i obrazovanja, imaju zadatak prenijeti pozitivne vrijednosti o okolišu na mlađe naraštaje. U ovom radu definirat će se vrijednosti temeljene na odgoju i obrazovanju za održivi razvoj te će se istaknuti značaj pro-ekoloških stavova budućih učitelja i njihovih osobina ličnosti u prenošenju tih vrijednosti u njihovoj budućoj praksi rada u osnovnim školama. Dosadašnja su istraživanja pokazala da osobine ličnosti imaju značajnu ulogu u odgojno-obrazovnom procesu, unutar kojeg mogu pokazivati manju ili veću efikasnost u povezivanju s profesionalnom ulogom i kompetencijama učitelja. Uzimajući u obzir utvrđene značajne korelacije između pro-ekoloških stavova i osobina kao što su ugodnost, savjesnost, samodisciplina, empatija i altruizam, u ovom će se radu proučiti odnos između pro-ekoloških stavova budućih učitelja mjerenih NEP skalom (Dunlap i Van Liere, 2000) i osobina ličnosti budućih učitelja definiranih prema Petofaktorskom modelu ličnosti (Benet-Martinez i John, 1998) koji podrazumijeva pet dimenzija osobina ličnosti - ekstroverzija, neuroticizam, savjesnost, ugodnost te otvorenost. Istraživanjem će se prvo utvrditi pro-ekološki stavovi studenata odnosno budućih učitelja, a zatim povezanost između pro-ekoloških stavova i njihovih osobina ličnosti. Uzorak će činiti svi studenti Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog učiteljskog studija, Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Testovi korelacije provedeni nad rezultatima koje su ispitanici postigli na NEP skali te Upitniku pet velikih crta ličnosti (Benet-Martinez i John, 1998), kojeg su na hrvatski jezik adaptirali autori Kardum i sur. (1993), ukazali su na statistički značajnu, negativnu i nisku korelaciju između pro-ekoloških stavova i otvorenosti. Utvrđena je statistički značajna, negativna i niska povezanost između pro-ekoloških stavova te savjesnosti i ugodnosti. Nije utvrđena statistički značajna povezanost između pro-ekoloških stavova i neuroticizma te ekstroverzije. Ovim radom se želi ukazati na važnost proučavanja i razumijevanja pro-ekoloških stavova i osobina ličnosti u formiranju ekoloških ponašanja i stvaranju ekološke svijesti budućih i sadašnjih učitelja te društva općenito
Koncept otpornosti u prevenciji problema u ponašanju : Diplomski rad
O otpornosti se govori od 50-ih godina prošloga stoljeća, a oko 1980-ih se počinje intenzivnije istraživati i govoriti o otpornosti. Koncept otpornosti sam po sebi predstavlja djelovanje niza zaštitnih čimbenika na dijete, nakon suočavanja s rizičnom situacijom. Osim zaštitnih čimbenika na dijete djeluju i rizični čimbenici, koji jačanjem zaštitnih čimbenika slabe, pa dijete uspijeva razviti otpornost. Otpornost je važna kako dijete nakon proživljene rizične situacije ne bi razvilo neki od problema u ponašanju. Važno je konstantno proučavati najučinkovitije načine jačanja otpornosti, kako bi obitelj i učitelji mogli pomoći djetetu za razvoj iste. Temeljni cilj rada je doprinijeti dosadašnjim istraživanjima i radovima na temu Koncept otpornosti u prevenciji problema u ponašanju. Cilj je realiziran pregledom dostupne literature pretežito u Research gate-u, Science Directu, Online Library-u, Academica i sličnim stranicama na kojima znanstvenici i istraživači objavljuju svoje radove te bazama poput ERIC-a, Hrčka i Hrvatske znanstvene bibliografije, koje dopuštaju slobodan pregled literature, u razdoblju od 3. mjeseca 2019. godine do 6. mjeseca 2019. godine. U bazama se pretraživalo prema ključnim riječima: problem u ponašanju, rizični i zaštitni čimbenici, otpornost te otpornost djeteta koje upućuju na sadržaje vezane uz temu o kojoj se govori. Nakon temeljitog pretraživanja dolazi se do zaključka da pojedinac zbog otpornosti, sposobnosti da unatoč rizičnim čimbenicima koji na njega djeluju tijekom i nakon suočavanja sa stresorima, ne razvije niti jedan od problema u ponašanju te odrasta u odgovornu osobu koja djeluje u skladu s pravilima i normama društva.About resilience is spoken of since the 1950s, and about 1980s began to be more intensive to explore and talk about resilience. The concept of resilience is the function of a series of protective factors on a child after facing a risky situation. In addition to protective factors, on the child also acts risk factors, which strengthens of the protective factors became weak, and the child develops resilience. Resilience is important for a child after experiencing a risky situation, because of undeveloping some of the behavioral problems. It is important to constantly study and research the most effective ways of strengthening resilience so that the family and teachers can help the child to develop it. The basic aim of the paper was to contribute to there search and work on the concept of resistance to prevention of behavioral problems. By reviewing available literature in Research Gate, Science Direct, Online Library, Academia and similar sites on which scientists and researches publish their works and data bases like ERIC, Hrčak and Hrvatska znanstvena bibliografija, that allow a free literature review, the goal has been achieved in the time period from March, 2019, to June, 2019. Basics are searching for keywords, behavioral problems, risk and protective factors, resilience, and child resilience that point to content related to the topic being discussed. After a thorough search, it comes to the conclusion that resistance is the ability of an individual to undergo risky factors affecting him during and after having to deal with stressors doesn't develop any of the problems in behavior and grows into a responsible person who acts in accordance with the rules and norms of society
Višejezičnost i jezični krajolik u osnovnoj školi
Cilj je rada istražiti jezični krajolik u odabranim školama s posebnim osvrtom na pojavu višejezičnosti. U radu će se dati teorijski pregled problematike višejezičnosti i jezičnog krajolika općenito, ali i u odabranim osnovnim školama te koliko se u njima pojavljuje višejezičnost kao sastavnica jezičnog razvoja učenika.
Ono što se vidi u školama, njihovim hodnicima, učionicama ili knjižnicama su ogledala škole i rada njezinih sudionika, učenika i učitelja. Zajedno uređuju panoe, zidove, plakate, osmišljavaju njihov izgled, prezentiraju se učenički radovi i njihov trud te se na taj način stvara raznolik jezični krajolik.
Kako bi se od ranije dobi poticala višejezičnost, potrebno je uvoditi raznolike odgojno-obrazovne aktivnosti u svakodnevni obrazovni sustav. Na taj način učenici postaju svjesni raznolikosti jezika i drugih kultura te ih uče cijeniti.
U svrhu pisanja ovog rada, provedeno je istraživanje kako bi se na konkretnim primjerima vidio način na koji škole njeguju svoje narječje, hrvatski standardni jezik i višejezičnost. Priložene fotografije u radu prikupljene su iz četiri škole, a fotografirani su hodnici i učionice na kojima se ogleda jezični krajolik pojedine škole. Zaključilo se da svaka škola isti sadržaj prikazuje na svoj najbolji način, obilježavaju važne datume u godini te uvažavaju horizontalnu višejezičnost od vertikalne.The purpose of the paper is to examine linguistic landscape in selected schools with special reference to the phenomenon of multilingualism. The paper will give an overview of the theoretical issues of multilingualism and linguistic landscape in general, but also in selected primary schools and how much multilingualism is used as a component of language development students.
What is seen in schools, it's hallways, classrooms and libraries is a reflection of the schools and their participants, students and teachers. They together arrange billboards, walls, posters, designing their appearance, presenting the students' works and their efforts and thus creating a diverse linguistic landscape.
To encourage multilingualism from a young age, it is necessary to introduce a variety of educational activities in everyday educational system. In this way, students become aware of the diversity of languages and other cultures and learn to appreciate them.
For the purpose of writing this diploma thesis, a survey was conducted to concrete examples to see in which way schools cultivate dialects, Standard Croatian language and multilingualism. The accompanying photographs in the paper were collected from four schools, and there are photographed corridors and classrooms that reflected linguistic landscape of individual schools. It is concluded that each school the same content displays on it's best way, marking the important dates in year and taking into account horizontal multilingualism more than vertical
Fables and fables elements of the literary work of Nada Zidar-Bogadi : Fables and fables elements of the literary work of Nada Zidar-Bogadi
Tema ovog diplomskog rada je basne i basničnost u književnom opusu Nade Zidar-Bogadi. Rad donosi teorijski sadržaj o postanku i razvoju basne te detaljnu analizu basni i književnih djela s elementima basničnosti književnice Nade Zidar-Bogadi. Basna kao vrlo stara književna vrsta nastala je iz čovjekove potrebe za moralno-etičkim životom. Najveća vrijednost basne sadržana je u moralnoj pouci, odnosno ideji koja je dana kroz jednostavnu i slikovitu fabulu. Govorimo li o basnama suvremene književnice Nade Zidar-Bogadi, naglasak je na modernim basnama koje se u određenoj mjeri razlikuju od tradicionalnih načina pisanja basni. Autorica nam kroz likove i njihove osobine otkriva smisao i glavnu pouku pojedine basne. Nada Zidar-Bogadi osim basni stvara i druge književne vrste kao što je igrokaz, pjesme, slikovnice te priče. Ono što je veoma važno istaknuti jest da se u drugim književnim vrstama književnice mogu uočiti elementi basničnosti gdje su životinje prikazane sa ljudskim osobinama.The subject of this graduate thesis is the fables and fables elements of the literary work of Nada Zidar-Bogadi. The paper provides theoretical content on postgraduate and developmental fables and a detailed analysis of fables and literary works with elements of the fables of the writer Nada Zidar-Bogadi. Fables as a very old literary originated from human need for a moral-ethical life. The greatest value of the fable is contained in the moral teaching, i.e. the idea that was given through a simple and imaginative fable. We are talking about the fables of contemporary writer Nada Zidar-Bogadi, the emphasis is on modern fables that are to a certain extent different from the traditional ways of writing fables. The author tells us the meaning and main lesson of fable through the characters and their traits. Nada Zidar-Bogadi besides the fables also creates other literary genres such as play, poems, picture books and stories. What is very important to point out is that in other literary types of writers we can observe the elements of fable where animals are depicted with human traits
Razine učenja biotičkih motoričkih znanja za savladavanje prepreka kod djece rane i predškolske dobi
Razdoblje djetinjstva po mnogočemu je kompleksno jer sadržajno obuhvaća širok spektar znanja koja se u toj dobi usvajaju i usavršavaju. Biotička motorička znanja preduvjet su za optimalni rast i razvoj svakog pojedinca, a pravovremenim usvajanjem motoričkih znanja i sposobnosti utječe se na kvalitetu življenja u odrasloj dobi.
Ovo istraživanje provedeno je s ciljem utvrđivanja razina učenja biotičkih motoričkih znanja za savladavanje prepreka kod djece rane i predškolske dobi uz utvrđivanja postojećih značajnih razlika s obzirom na dob i spol ispitanika te s obzirom na njihovu uključenost u odgojno-obrazovni program obogaćen sportskim sadržajima.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 110 ispitanika rane i predškolske dobi od čega je 59 dječaka i 51 djevojčica. Od ukupnog broja ispitanika, njih 79 uključeno je u sportske programe.
Za potrebe istraživanja konstruiran je poligon biotičkih motoričkih znanja za savladavanje prepreka koji je proveden s djecom ispitanicima uz preostalih 10 testova za procjenu antropološkog statusa djece. Istraživanje je provedeno u šest odgojno-obrazovnih skupina Dječjeg vrtića „Rijeka“, točnije u DV „Mavrica“ i DV „Drenova“.
Rezultati istraživanja ukazuju na izostanak statistički značajne razlike među ispitanicima muškoga i ženskoga spola. Također, statističkom obradom isključena je značajna razlika s obzirom na uključenost ispitanika u sportski program, izuzev testa poligona biotičkih motoričkih znanja za savladavanje prepreka u kojemu djeca uključena u sportski program pokazuju veću uspješnost i lakoću pri rješavanju motoričkih zadataka. Statistički značajna razlika vidljiva je u razlikama prema dobnim skupinama ispitanika koja ukazuje na povezanost uspješnosti ispitanika i njihove starosne dobi, pri čemu su oni proporcionalno povezani. Veća uspješnost i razina učenja biotičkih motoričkih znanja prisutna je kod djece starije dobi.
Istraživanje ukazuje na važnost primjene kinezioloških aktivnosti od djetetove najranije dobi, čime se znatno pridonosi optimalnom rastu i razvoju pojedinca i utječe na kvalitetu života.The period of childhood is complex in many aspects especially for a wide range of knowledge that is adopted and improved in that era of life. Biotic motor skills are a prerequisite for the optimal growth and development of each individual, and the adoption of motor skills and abilities affects the quality of life in adulthood.
The main purpose of this research is to determine the levels of learning biotic motor skills for overcoming obstacles in early and pre-school children, while identifying significant differences considering the age and gender of the respondents, and considering their inclusion in the educational program enriched with sports facilities.
The study was conducted on a sample of 110 early and pre-school subjects, of which 59 were boys and 51 were girls. Of the total number of respondents, 79 were included in sports programs.
For the purpose of this research, polygon of biotic motor knowledge for overcoming obstacles was developed. It was conducted among the children respondents with the remaining 10 tests to assess the anthropological status of the children. The research was conducted in six educational groups of the Kindergarten “Rijeka”; “Mavrica” and “Drenova” kindergarten.
The results of the study indicate that there is no statistically significant difference between male and female respondents. Also, the statistical analysis eliminates a significant difference in regard to the subjects' involvement in the sports program, except for the biotic motor skills polygon test for overcoming obstacles in which children involved in the sports program show greater success and ease in solving motor tasks. A statistically significant difference is evident in the differences between the age groups of the respondents, which indicates the correlation between the respondents' performance and their age, where they are proportionally related. Higher performance and learning levels of biotic motor skills are present in older children.
The research points to the importance of using kinesiological activities from a child's earliest age, which significantly contributes to the optimal growth and development of the individual and affects the quality of life
Pseudoznanstveni sadržaji na forumima za roditelje
U ovom se radu metodom analize sadržaja istražuje učestalost prisutnosti pseudoznanstvenih sadržaja po pitanju tematike cijepljenja na forumima za roditelje. Kvalitativna analiza sadržaja odabrana je kao metoda istraživanja radi proučavanja i analiziranja velike količine kvalitativnih podataka. Istraživanjem je analizirano ukupno 9205 komentara na forumima za roditelje: missMAMA, roda.hr, Roditelji.hr. i sveobuhvatnom forumu širokih domena; forum.hr. Glavni rezultati pokazali su sljedeće kategorije pseudoznanstvenih sadržaja: zadiranje u ljudska prava, cijepljenje kao neprirodno, nepovjerenje u farmaceutsku industriju, posljedice cijepljenja, bezopasnost bolesti i izvor informacija koje podržavaju aspekte intenzivnog roditeljstva, a prikazuje se i pitanje moći i postajanja autoritetom na forumu, kao i priroda pojave sukoba među sudionicima foruma.In this paper, the method of content analysis investigates the frequencies of the presence of pseudoscientific content regarding vaccination topics in forums for parents. Qualitative content analysis was chosen as a research method for studying and analyzing large amounts of qualitative data. A total of 9205 comments were analyzed on parent forums; missMAMA, roda.hr, Roditelji.hr and a general wide domain forum; forum.hr. The main results have showed the following categories of pseudoscientific contents: encroachment on human rights, vaccination as unnatural, distrust of the pharmaceutical industry, the consequences of vaccination and information source which support aspects of intensive parenting. Also, the question of becoming the authority, gaining power and the issue of conflicts between forum participants are being presented
The Participation of Children in Creating Living Space in the Preschool Institution
Postmodernistički pristup gleda na dijete kao važnog i ravnopravnog sudionika u kreiranju okruženja u kojem živi. Upravo jedno od ključnih područja prava sudjelovanja sadržano u Konvenciji o pravima djeteta (1989) jest pravo djeteta na participaciju, tj. na aktivno sudjelovanje u svojem okruženju, regionalnom/nacionalnom/svjetskom, koja ga pripremaju za aktivnog građanina u budućnosti. Drugim riječima, prema Konvenciji, dijete ima pravo na slobodno izražavanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose. Koliko uistinu djeca žive svoja prava u odgojno - obrazovnim ustanovama ili su ona uglavnom na deklarativnoj razini, pitanje je koje u suvremenom svijetu sve više zaokuplja politiku i praksu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Tako je sam pojam participacije djece postala tema o kojoj se mnogo govori i često ju se ističe u odgojno-obrazovnoj praksi, dok, s druge strane, brojna literatura naglašava upravo nedostatak dječje participacije u istraživanjima s djecom u odgojno-obrazovnim ustanovama. Upravo etnografski zapisi i refleksivna praksa pomažu odgajateljima u otkrivanju dječje perspektive. To je ključno za shvaćanje djeteta kao (su)kreatora u kreiranju i oblikovanju prostorno-materijalnog okruženja, čime se osigurava pravo djeteta na izražavanje i uvažavanje njegovih stavova.
Stoga je namjera ovoga rada osvijestiti važnost i pravo djeteta na odlučivanje o svim pitanjima značajnima za njegov život pa tako i za kreiranje prostora u kojem svakodnevno boravi.
U radu je prikazano akcijsko istraživanje s elementima etnografskoga pristupa s ciljem povećanja participacije djece u kreiranju prostora življenja u odgojno-obrazovnoj ustanovi tj. povećanja prava na suodlučivanje o pitanjima koja se odnose na njih u ovom slučaju o kreiranju prostora življenja u odgojno-obrazovnoj ustanovi. U istraživanju sudjeluju četiri odgojno-obrazovne skupine djece u dobi od dvije do četiri godine života i njihova četiri odgajatelja. Sukladno tome tijekom samog istraživanja pratiti će se refleksivna praksa odgajatelja s ciljem uvida u odgajateljevu promjenu slike o djetetu.Postmodernist approach regards the child as an important and equal participant in creating the environment in which he/she lives. One of the key areas of rights of participation contained in the Convention on the Rights of the Child (1989) is the right of a child to actively participate in his / her regional / national / world environment that prepares him/her for an active citizen in the future. In other words, according to the Convention, the child has the right to freely express his/her views on all matters pertaining to him. How much children experience their rights in educational institutions, or are they mostly on a declarative level, is a question that increasingly concerns the politics and practice of early and pre-school education and education in the contemporary world. Thus, the very concept of child participation has become a topic of much talk and is often highlighted in educational practice, while on the other hand many books emphasize the lack of child participation in research with children in educational institutions. Ethnographic records and reflexive practices help educators in discovering a child's perspective, which is crucial to understanding the child as a co-creator in the creation and design of a space-based material environment, thus ensuring the child's right to express and respect his/her attitudes. Therefore, the purpose of this paper is to raise awareness of the importance and the right of the child to decide on all matters of importance to his / her life and to create the space in which he / she is living daily. The paper presents an action research with elements of the ethnographic approach to increase the participation of children in creating a living space in an educational institution, that means increasing the right to making decisions about the issues related to them, in this case about creating a living space in an educational institution. Four educational groups of two to four- year olds and their four educators were involved in the research. Accordingly, the reflexive practice of the educator is followed in the course of the research itself with the aim of inspecting the educator's image of the child
Teachers' and Educational Rehabilitators' Perceptions of Provided Support for Students with Autism Spectrum Disorders (ASD)
U procesima učenja i poučavanja učenika s poremećajima autističnog spektra treba biti osigurano korištenje specifičnih strategija rada, programska i profesionalna podrška. Istraživanje je provedeno na uzorku od 15 učitelja i edukacijskih rehabilitatora u Varaždinskoj i Primorsko- goranskoj županiji kroz kvantitativnu i kvalitativnu metodu. U kvantitativnom dijelu istraživanja korišten je upitnik kojim su dobiveni rezultati o sociodemografski podaci o ispitanicima i učestalosti suradnje sa stručnim suradnicima. U kvalitativnom dijelu istraživanja prikazani su odgovori dobiveni u polustrukturiranom intervjuu i analizirani metodom tematske analize.
Rezultati pokazuju da se u učenju i poučavanju učenika s poremećajima iz autističnog spektra učitelji i edukacijski rehabilitatori koriste brojne specifične strategije poučavanja. Istaknuli su važnost poznavanja i uvažavanja potreba učenika, stvaranje dobrog odnosa s učenikom, individualizirani pristup, metode izravnog poučavanja, vizualne pristupe, vizualna i tehnološka sredstva i pomagala te specifične edukacijsko- rehabilitacijske metode kao što je Floor time, ABA, Teacch i senzorna integracija. Ističe se i značaj suradnje učitelja sa pojedinim profilima stručnih suradnika, suradnja između različitih profila stručnih suradnika, kao i suradnja s ravnateljem.In a proces of learning and teaching of students with ASD it should be provided use specific strategies, curriculum adaptation and professional support. The study was conducted on a sample of 15 teachers and educational rehabilitators in Varaždin and Primorje-Gorski Kotar counties through quantitative and qualitative methods. In the quantitative part of the research, a questionnaire was used to obtain the results on the sociodemographic data on the respondents and the frequency of cooperation with expert associates. The qualitative part of the research presents the answers obtained in a semi-structured interview and analyzed by the thematic analysis method.
The results show that a number of specific teaching strategies are used in the learning and teaching of students with autism spectrum disorders by teachers and educational rehabilitators. They emphasized the importance of knowing and appreciating the needs of the students, creating a good relationship with the student, an individualized approach, direct teaching methods, visual approaches, visual and technological tools and aids, and specific educational and rehabilitation methods such as Floor time, ABA, Teacch and sensory integration. The importance of teachers' cooperation with particular profiles of professional associates, cooperation between different profiles of professional associates, as well as cooperation with the principal, are also emphasized