Repository of the University of Rijeka, Faculty of Teacher Education
Not a member yet
988 research outputs found
Sort by
OSNAŽIVANJE DJECE S DEFICITOM PAŽNJE I HIPERAKTIVNOSTI
Get PDFPoremećaj s deficitom pažnje i hiperaktivnosti odnosno Attention Deficit and Hyperactivity Disorder (ADHD) je razvojni poremećaj čija je jedna od najistaknutijih značajka nemogućnost kontroliranja vlastitog ponašanja što djetetu može otežati uspostavljanje socijalnih odnosa. Cilj završnog rada je pobliže objasniti što je ADHD, kako uopćeno gledajući funkcioniraju djeca rane i predškolske dobi koja ga imaju te kako ih putem preventivnih programa odgajatelji mogu osnažiti za snalaženje u svakodnevnim socijalno zahtjevnim situacijama. Način realizacije ovog cilja je pregled dostupne literature gdje će se dati pregled objašnjenja pojma ADHD, razvojne karakteristike djece s ADHD-om te metode i tehnike, odnosno programi koji preventivno mogu pomoći u osnaživanju djeteta
Myths about Creativity: How do Preschool Teachers Perceive Creativity?
Get PDFSuvremene obrazovne znanosti zahtijevaju usmjeravanje profesionalnih kompetencija odgajatelja prema efikasnoj praksi poticanja kreativnog učenja i inovacija među djecom. Osnovni cilj ovoga rada bio je kombinacijom kvantitativnog i kvalitativnog pristupa, utvrditi kakvi su stavovi odgajatelja prema kreativnosti općenito, kreativnosti djece i ulozi pri poticanju kreativnosti djece te njihove samoprocjene o stečenim kompetencijama u tom području. Za potrebe ovog istraživanja kreiran je upitnik koji je primijenjen na uzorku ispitanika (N= 151) iz sedam ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja grada Zagreba. Utvrđene su umjerene razine slaganja odgajatelja s istraženim mitovima prema kreativnosti. Značajne korelacije u odnosu na pojedine socio-demografske karakteristike dobivene su samo između slaganja odgajatelja s Mitom 9 (Kreativna organizacija podrazumijeva isključivo kreativne zaposlenike) i njihove dobi i radnog staža. Odgajatelj su procijenili stečenost vlastitih kompetencija za poticanje kreativnosti djece znatno većom samostalnim učenjem i stručnim usavršavanjem negoli tijekom studija. Samoprocjene odgajatelja o stečenim kompetencijama različitim oblicima profesionalnog razvoja nisu u korelaciji s dobi, radnim stažem i razinom formalnog obrazovanja. Pri određivanju kreativnosti i opisivanju primjera manifestacije kreativnosti kod djece, odgajatelji najčešće ističu kreativnost kao sposobnost i proces stvaranja u području likovnosti i igre, a kao najčešće područje manifestacije kreativnosti djece navode likovnu i glazbenu kulturu te hrvatski jezik. Dobiveni rezultati razmotreni su u kontekstu obrazovnih implikacija za praksu
Koncept profesionalnog učenja i građenja kulture ustanove
No full textKoncept profesionalnog učenja, u ovom radu, prikazujemo kao proces kontinuiranog i sustavnog rada na istraživanju, upoznavanju, razumijevanju i građenju kulture vrtića, odnosno vrtićke realnosti. U tom procesu značajna je uloga odgajatelja gdje on preuzima aktivnu ulogu i postaje istraživač vlastite prakse, refleksivni praktičar te inicijator i autor promjena kako vlastitog razvoja tako i razvoja kulture vrtića u cjelini.
Mnogi autori, upravo kulturu vrtića artikuliraju kao ključnu odrednicu kvalitativnih, dubinskih promjena u praksi te naglašavaju da se jedino promjenom kulture odgojno-obrazovne ustanove mogu mijenjati i sve ostale odrednice kvalitete ustanove.
Teza u kojoj se obrazlaže kako se stvarna poboljšanja mogu dogoditi samo ako dođu „iznutra“, od samih djelatnika, a to znači iz mreže zajedničkih vrijednosti, vjerovanja, normi i odnosa postavlja pred praktičare i stručne suradnike vrtića odgovornost za građenje jedne suradničke, profesionalno učeće kulture. Kako se promjena sama po sebi ne može ostvariti, potrebno je, u ustanovi, stvarati uvjete za permanentno učenje odgajatelja i djece zajedno, stvarajući tako model kolaborativnih i kolegijalnih međuljudskih odnosa u kojima se dijele ideje, traže rješenja za razne izazove iz prakse i tako zajedničkim snagama izgrađuje bolja i humanija ustanova koja je u skladu s ljudskom (dječjom) prirodom i u kojoj se svi dobro osjećaju.
Teorijski dio rada potkrepljuje vezu između profesionalnog učenja i razvoja odgajatelja s razvojem kulture vrtića. Istraživački dio rada daje prikaz strategije profesionalnog učenja odgajatelja putem modela akcijskog istraživanja s ciljem stvaranja uvjeta u kojima će odgajatelji imati priliku razvijati vlastita istraživačka i refleksivna umijeća te istraživati i propitivati vlastitu odgojno-obrazovnu praksu te vlastita uvjerenja, tj. „osobne“ teorije. Fokus istraživanja usmjeren je na vidljivu dimenziju kulture, odnosno prostorno-materijalno okruženje vrtića.The concept of professional learning in this work is presented as a process of continuous and systemic work on investigation, familiarization, understanding and creation of kindergarten culture, i.e. kindergarten reality. As regards this process, kindergarten teachers and their roles become very significant while they take an active role and become the investigators of one's own practice. Moreover, they become reflective practitioners and also the initiators and authors of change which affects their own development as well as the development of the kindergarten culture as a whole.
Many authors articulate kindergarten culture as the key determinant of qualitative and deep change in practice and point out that only the change of the culture of an educational institution brings about the change of all the other determinations of the quality of institution.
A thesis identifies that the real improvements can take place only if they come from 'the inside', i.e. from the employees themselves. They create the network of common values, beliefs, norms and relations which brings the responsibility for creating a cooperational and professional learning culture among kindegarten practitioners and expert assistants. While a change itself cannot take place, it is necessary to create the inside conditions aimed at the permanent common learning of both teachers and children, creating thus the model of collaborative and collegial interpersonal relations where the ideas are shared and the solutions for various practical challenges are searched for. By doing so, joint force creates a better and more human institution that is in accordance with human (children) nature and where everybody feels good about themselves.
The theoretical part of this work supports the relationship between kindergarten teacher professional learning and development and the development of kindergarten culture. The research part of the work gives the overview of the strategy of kindergarten teacher professional learning via an action research model that aims at creating the conditions where kindergarten teachers would have the opportunity to develop their own research and reflective skills as well as to investigate and question their own educational practice and also beliefs, i.e. 'one's own' theories. The research focus is being put on a visible dimension of culture, i.e. spatial-material kindergarten environment
Testiranje matematičke kreativnosti kod učenika u razrednoj nastavi
Get PDFKreativnost nam omogućuje stvaranje novih, do tada nama nepoznatih ideja, stvari ili
teorija te ju je kao takvu važno pravovremeno prepoznati i poticati. Ovaj rad prikazuje
rezultate testiranja potencijalne matematičke kreativnosti kod učenika razredne nastave.
Test koji je korišten u istraživanju nastao je na temelju EPoC testa za testiranje
kreativnosti. Istraživanje je provedeno na uzorku od 142 ispitanika koje su činili učenici
razredne nastave Osnovne škole “Vežica” i Osnovne škole “San Nicolò” u Rijeci.
Cilj ovog istraživanja bio je istražiti potencijalnu matematičku kreativnost učenika
razredne nastave te ispitati u kojoj se mjeri ona prepoznaje u školama, povećava li se
kroz razrede i u kakvom je odnosu sa spolom, sudjelovanjem učenika na matematičkim
natjecanjima i osobnim procjenama učiteljica o matematičkoj kreativnosti učenika
Motor contents from the domain of mastering handling of objects
No full textMotorički sadržaji iz domene svladavanje baratanja predmetima pripadaju biotičkim motoričkim znanjima hvatanja, dodavanja i bacanja, vođenja, gađanja te ciljanja. Pri realizaciji kinezioloških aktivnosti u ustanovama ranog odgoja odgajatelj prilagođava biotička motorička znanja čime se potiče razvoj motoričke pismenosti. Cilj ovog rada bio je dati prijedlog općih i specifičnih motoričkih sadržaja iz domene svladavanje baratanja predmetima koji potiču razvoj motoričke pismenosti, a ujedno su u skladu sa suvremenim pristupom shvaćanja djeteta u kontekstu ranog odgoja, što podrazumijeva shvaćanje djeteta kao cjelovitog bića čija je priroda učenja temeljena na integraciji sadržaja u cjelinu. Vođeni navedenim ciljem, osmišljeno je, opisano, i skicom/fotografijom prikazano niz općih i specifičnih motoričkih sadržaja u domeni svladavanje baratanja predmetima. Predloženim motoričkim sadržajima htjela se naglasiti važnost podržavanja integriranog učenja djeteta, kao i dječja igra koja ima veliku ulogu pri realizaciji kinezioloških aktivnosti i poticanju razvoja identiteta i autonomije djeteta. Može se zaključiti da je moguće osmisliti motoričke sadržaje koji su primjenjivi u praksi te koji su u skladu sa suvremenim pristupom shvaćanja djeteta čijom se realizacijom potiče cjeloviti razvoj.Motor contents from the domain of mastering the handling of objects belong to the biotic motor skills of catching, passing and throwing, dribbling, shooting and targeting. By implementing kinesiology activities in early childhood education, the educator adapts biotic motor skills, thus promoting the development of motor literacy. The aim of this paper is to make a suggestion of general and specific motor content in the domain of mastering the handling of objects that encourage the development of motor literacy, while also complying with the modern approach to understanding the child in the context of early education, which involves understanding the child as a complete human being whose nature of learning is based on the integration of content into a whole. Guided by the stated goal, a series of general and specific motor contents in the domain of mastering the handling of objects were designed, described and sketched or photographed. The importance of supporting the integrated learning of a child, as well as the child's play, which plays a major role in the implementation of kinesiological activities and in fostering the development of the child's identity and autonomy wanted to be emphasized by suggested motor contents. It can be concluded that it is possible to design motor contents that are applicable in practice and that are in accordance with the modern approach of understanding the child, whose realization encourages holistic development
Exploring the Culture of Early Childhood Education Institution : Serbian Curriculum
No full textKultura ustanove ranog odgoja snažna je mreža običaja, pravila, normi, ponašanja svih članova ustanove, a koja se prepoznaje po njihovim međusobnim odnosima, upravljanju ustanovom, organizacijskom i fizičkom okruženju te stupnju usmjerenosti na učenje i istraživanje odgojno-obrazovne prakse. Jedna od osnova na kojima počiva kultura ustanove su vrijednosti – one su u korelaciji s kulturom kojoj pripadaju, njome su određene, ali i povratno, vrijednosti određuju kulturu. To ujedno znači da su dimenzije konteksta ustanove – socio-pedagoška koja obuhvaća odnose među ljudima u ustanovi na svim razinama, te strukturalne dimenzije koje obuhvaćaju prostorno-materijalnu i vremensku organizaciju rada – one u kojima kultura ustanove postaje vidljiva, odnosno one koje implicite govore o normama, stavovima, uvjerenjima i vrijednostima njezinih članova. Cilj ovoga rada je ispitati postojanje povezanosti obrazovne paradigme odgajatelja s oblikovanjem strukturalnih dimenzija kulture u ustanovama ranog odgoja u Srbiji, uzimajući u obzir specifičnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u toj državi.The culture of an early education institution is a strong network of customs, rules, norms, behaviors of all members of the institution, which is recognized by their relationships, institution management, organizational and physical environment, and the degree of focus on learning and research of educational practice. One of the foundations on which an institution's culture rests are values - they are correlated with the culture to which they belong, they are defined by it, but in the reverse, values determine the culture. This also means that the dimensions of the context of the institution - socio-pedagogical, which encompass relations between people in the institution at all levels, and structural dimensions that include the spatial, material and temporal organization of work - those in which the institution's culture becomes visible, that is, those implicitly talking about the norms, attitudes, beliefs and values of its members. The aim of this paper is to examine the connection between the educational paradigm of educators and the shaping of the structural dimensions of culture in early childhood institutions in Serbia, taking into account the specificities of early and pre-school education in that country
RAZINE UČENJA BIOTIČKIH MOTORIČKIH ZNANJA ZA SVLADAVANJE OTPORA KOD DJECE RANE I PREDŠKOLSKE DOBI
No full textOsnovni cilj ovog istraživanja je procijeniti motorička biotička znanja svladavanja otpora djece u dobi od četiri do sedam godina konstrukcijom poligona, te utvrditi antropološka obilježja i motoričke sposobnosti djece uključene u testiranje.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 110 djece (59 dječaka i 51 djevojčica) u dobi od četiri do sedam godina. Na svim ispitanicima provedeno je sedam testova od kojih se dva mjerenja odnose na morfološke karakteristike, šest testova na motoričke sposobnosti i jedan test koji je konstruiran za procjenu biotičkog motoričkog znanja svladavanja otpora.
Temeljem dobivenih rezultata možemo zaključiti da kod dječaka i djevojčica ne postoji razlika između motoričkih postignuća (poligon za svladavanje otpora) i antropoloških obilježja provedenih u istraživanju. Također ne postoji niti razlika u motoričkim postignućima (poligon za svladavanje otpora) i antropološkim obilježjima između djece koja su polaznici sportskog programa u odnosu na djecu koja nisu uključena u dodatni program tjelesnog vježbanja, jer u testiranjima nije bilo značajnih razlika u mjerenjima. Međutim, utvrđeno je da postoji razlika u motoričkim postignućima (poligon za svladavanje otpora) i antropološkim obilježjima djece u odnosu na dob.
U skladu s dobivenim rezultatima možemo zaključiti da u motoričkim postignućima i antropološkim obilježjima ,na prikazanom uzorku, ne postoje značajne razlike s obzirom na spol i uključenost u sportski program već na njih dominantno utječe kronološka dob djeteta, odnosno razina usvojenih motoričkih znanja.The main objective of this study is evaluation of the motor biotic knowledge of overcoming the resistance of children aged four to seven years by constructing polygons and determine the anthropological characteristics and motor skills of children involved in the experiment.
We conducted the study on a sample of 110 children (59 boys and 51 girls) aged four to seven years. We performed seven tests and two measurements to all repondents, two of which are related to morphological characteristics, six to motor skills, and one test is designed to assess biotic motor knowledge of overcoming the resistance.
Based on the obtained results, we can conclude that there is no significant difference between motor achievements (resistance polygon) and anthropological features conducted in the study between boys and girls. There are also no differences in motor achievements (resistance training polygon) and anthropological characteristics between the children who are participating in the sport program compared to the children who are not included in the additional exercise program, because there were no significant differences in the measurements. However, we found that there is a significant difference in motor achievements (resistance training polygon) and anthropological characteristics of children with respect to their age.
According to the obtained results, we can conclude that, in respect to motor achievements and anthropological characteristics in the presented sample, there are no significant differences in terms of gender and involvement in the sports program, but they are dominantly influenced by the chronological age of the child, which corresponds with the level of their acquired motor skills
Differences in Self-assessed Efficacy for Teaching Pupils with Behaviour Difficulties in Relation to the Estimated Needs for Additional Help in Learning and Behavioral Corrections
Get PDFOpći cilj rada jest utvrđivanje razlika u samoprocjenjenoj učinkovitosti poučavanja učenika s teškoćama u ponašanju obzirom na procijenjene potrebe za dodatnom pomoći u učenju i korekciji ponašanja. Istraživanje se provodilo u Republici Hrvatskoj, na području 12 županija: Koprivničko-križevačke, Sisačko-moslavačke, Varaždinske, Primorsko-goranske, Međimurske, Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Brodsko-posavske, Ličko-senjske, Splitsko-dalmatinske, Zagrebačke županije i Grada Zagreba.
Uzorak ispitanika čini 1338 učitelja i razrednika. Korišteni mjerni instrument je Upitnik za učitelje u kojem su ispitanici, osim određenih općih podataka (koji nisu otkrivali njihov identitet, niti identitet učenika), procjenjivali učinkovitost vlastitih sposobnosti, vještina i metoda u radu s učenicima za koje smatraju da ima određenu teškoću u ponašanju te potrebe za dodatnom pomoći u učenju i korekciji ponašanja.
Ispitani učitelji ne samoprocjenjuju svoju učinkovitost nisko, smatraju se podjednako učinkovitima u radu s učenicima koji imaju teškoće u ponašanju s obzirom na potrebu za dodatnom pomoći u učenju. U radu s učenicima s teškoćama u ponašanju procjenjuju se češće učinkovitima sa skupinom učenika kojima nije potreba dodatna pomoć u korekciji ponašanja. Rezultati dobiveni u istraživanju ukazuju na potrebu za dodatnom edukacijom učitelja na području rada s učenicima s teškoćama u ponašanju kojima je potrebna dodatna pomoć u korekciji ponašanja, ali i u učenju.The basic aim of this research was to determine whether there are any differences in the self- assessed efficacy in teaching students with behavioral problems with regard to the estimated need for additional help in learning and behavior correction. The survey was conducted in the Republic of Croatia, in 12 counties: Koprivnica- Križevci County, Sisak - Moslavina County, Varaždin County, Primorje - Gorski kotar County, Međimurje County, Osijek – Baranja County, Vukovar – Srijem County, Brod – Posavina County, Lika – Senj County, Split – Dalmatia County, Zagreb County and the City of Zagreb.
The survey sample consists of 1338 teachers and class masters. The instument used was Questionnaire for teachers in which the examinees, besides providing certain general data (that did not reveal either their or the students' identities), self-assessed the efficacy of their own abilities, skills and methods in working with students that they thought have certain behavioral problems as well as a need for additional help in learning and behavior correction.
The surveyed teachers do not self-assess their own efficacy badly, they deem themselves equally efficient when working with students with behavioral problems with regard to the need for additional help in learning. In working with students with behavioral problems, they assess themselves to be more efficient with students that do not need additional help with behavior correction. The results provided by this survey show a need for additional teacher training in the area of working with students with behavioral problems that need additional help in behavior correction as well as learning
Mentoring and professional development: research findings from the perspective of mentor kindergarten teachers and mentee kindergarten teachers
Get PDFCilj ovog diplomskog rada bio je istražiti kako odgajatelji mentori te odgajatelji pripravnici vide bitne aspekte mentorskoga procesa tijekom pripravničkoga staža u ustanovama za rani i predškolski odgoj i obrazovanje kako bi pridonijeli boljem razumijevanju ove tematike kao iznimno važne faze njihovog profesionalnoga razvoja. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od dvanaest odgajateljica mentorica i šesnaest odgajatelja pripravnika iz ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koje su bile studentice diplomskog studija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u akademskoj godini 2017/2018. Za potrebe ovoga istraživanja pripremljen je protokol sastavljen od otvorenih pitanja na koja su sudionici istraživanja odgovarali pisanim putem. Rezultati provedene kvalitativne analize pokazuju kako odgajateljice mentorice i odgajatelji pripravnici imaju slična, ali i različita gledišta na aspekte mentorskog procesa. Pokazalo se kako je mentorstvo vrlo zahtjevan odnos između odgajatelja mentora i odgajatelja pripravnika te podrazumijeva profesionalnu i osobnu uključenost kako bi se ostvarile temeljne profesionalne zadaće koje će osposobiti odgajatelja pripravnika za budući posao. Rezultati ukazuju na nužnost unaprjeđenja mentorstva i pripravništva u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.The aim of this graduate thesis was to investigate how mentor kindergarten teachers and mentee kindergarten teachers see important aspects of the mentoring process during internships in institutions of early childhood and preschool education to contribute to a better understanding of this topic as an extremely important stage in their professional development. The research was conducted on a suitable sample of twelve mentor kindergarten teachers and sixteen mentee kindergarten teachers from institutions of early childhood and preschool education, who were students of graduate study of early childhood and preschool education in the academic year 2017/2018. For the purpose of this research, a protocol was prepared consisting of open questions to which the research participants responded in writing. The results of the qualitative analysis show how that mentor kindergarten teachers and mentee kindergarten teachers have similar, but different views on aspects of the mentoring process. Mentoring was a highly demanding relationship between mentor kindergarten teacher and mentee kindergarten teacher and implied professional and personal involvement in order to achieve the basic professional tasks that would enable mentee kindergarten teacher to work for the future job. The results indicate the necessity of improving mentoring and internships in institutions of early childhood and preschool education
Differences in Self-assessed Efficacy for Teaching Pupils with Behaviour Difficulties in Relation to the Estimated Needs for Additional Help in Learning and Behavioral Corrections
No full textOpći cilj rada jest utvrđivanje razlika u samoprocjenjenoj učinkovitosti poučavanja učenika s teškoćama u ponašanju obzirom na procijenjene potrebe za dodatnom pomoći u učenju i korekciji ponašanja. Istraživanje se provodilo u Republici Hrvatskoj, na području 12 županija: Koprivničko-križevačke, Sisačko-moslavačke, Varaždinske, Primorsko-goranske, Međimurske, Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Brodsko-posavske, Ličko-senjske, Splitsko-dalmatinske, Zagrebačke županije i Grada Zagreba.
Uzorak ispitanika čini 1338 učitelja i razrednika. Korišteni mjerni instrument je Upitnik za učitelje u kojem su ispitanici, osim određenih općih podataka (koji nisu otkrivali njihov identitet, niti identitet učenika), procjenjivali učinkovitost vlastitih sposobnosti, vještina i metoda u radu s učenicima za koje smatraju da ima određenu teškoću u ponašanju te potrebe za dodatnom pomoći u učenju i korekciji ponašanja.
Ispitani učitelji ne samoprocjenjuju svoju učinkovitost nisko, smatraju se podjednako učinkovitima u radu s učenicima koji imaju teškoće u ponašanju s obzirom na potrebu za dodatnom pomoći u učenju. U radu s učenicima s teškoćama u ponašanju procjenjuju se češće učinkovitima sa skupinom učenika kojima nije potreba dodatna pomoć u korekciji ponašanja. Rezultati dobiveni u istraživanju ukazuju na potrebu za dodatnom edukacijom učitelja na području rada s učenicima s teškoćama u ponašanju kojima je potrebna dodatna pomoć u korekciji ponašanja, ali i u učenju.The basic aim of this research was to determine whether there are any differences in the self-assessed efficacy in teaching students with behavioral problems with regard to the estimated need for additional help in learning and behavior correction. The survey was conducted in the Republic of Croatia, in 12 counties: Koprivnica- Križevci County, Sisak - Moslavina County, Varaždin County, Primorje - Gorski kotar County, Međimurje County, Osijek – Baranja County, Vukovar – Srijem County, Brod – Posavina County, Lika – Senj County, Split –Dalmatia County, Zagreb County and the City of Zagreb.
The survey sample consists of 1338 teachers and class masters. The instument used was Questionnaire for teachers in which the examinees, besides providing certain general data (that did not reveal either their or the students' identities), self-assessed the efficacy of their own abilities, skills and methods in working with students that they thought have certain behavioral problems as well as a need for additional help in learning and behavior correction.
The surveyed teachers do not self-assess their own efficacy badly, they deem themselves equally efficient when working with students with behavioral problems with regard to the need for additional help in learning. In working with students with behavioral problems, they assess themselves to be more efficient with students that do not need additional help with behavior correction. The results provided by this survey show a need for additional teacher training in the area of working with students with behavioral problems that need additional help in behavior correction as well as learning