Repository of the University of Rijeka, Faculty of Teacher Education
Not a member yet
988 research outputs found
Sort by
Empowering Preschool Teachers for Intercultural Values: Implications for Professional Development and Leadership of Educational Institutions
No full textOsnaživanje odgajatelja za poticanje samorefleksije i artikulacije vlastitih vrijednosti, uvjerenja
i stajališta o interkulturalnim vrijednostima pridonosi osiguravanju dobrobiti djece. Cilj rada je
sistemski pregled znanstvenih radova u bazi Scopus povezanih sa osnaživanjem i
profesionalnim razvojem odgajatelja za interkulturalne vrijednosti i vođenjem odgojnoobrazovne ustanove. Pregled se usmjerio na objavljene teorijske radove i empirijska istraživanja
u bazi Scopus posljednjih deset godina. Razmatrane su metodološke i sadržajne karakteristike
studija koje su ušle u konačnu analizu (N=14). Rezultati pregleda otkrili su nedovoljnu
istraženost ove tematike u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Rezultati su
ukazali na najveću zastupljenost empirijskih radova u kojima je primijenjena kvalitativna
metodologija. Radovi su u najvećoj mjeri objavljeni u časopisima koji pokrivaju područje
društvenih znanosti i interdisciplinarna područja obrazovnih znanosti. Istraživanja su
uključivala različite teme, vrste i veličinu uzorka od kojih je samo jedno istraživanje provedeno
na uzorku djece predškolske dobi, a niti jedno na odgajateljima. Temeljem pregleda radova treba
se istaknuti potreba za osnaživanjem odgajatelja i razvojem njihovih profesionalnih
kompetencija te vođenjem odgojno-obrazovnih ustanova u smjeru pružanja potrebnih uvjeta za
poticanje interkulturalnih i inkluzivnih okruženja za učenje i razvoj. Važno je intenziviranje
provođenja istraživanja ove tematike s različitim dionicima u području ranog i predškolskog
odgoja i obrazovanja.Empowering preschool teachers to encourage self-reflection and articulation of their own
values, beliefs and attitudes about intercultural values contributes to ensuring the well-being of
children. The aim of this paper is a systematic review of scientific papers in the Scopus database
related to the empowerment and professional development of preschool teachers for
intercultural values and the management of an educational institution. The review focused on
published theoretical papers and empirical research in the Scopus database over the last ten
years. The methodological and content characteristics of the studies that were included in the
final analysis (N = 14) were considered. The results of the review revealed insufficient research
on this topic in the field of early and preschool education. The results indicated the highest
prevalence of empirical papers in which a qualitative methodology was applied. Papers are
mostly published in journals covering the field of social sciences and interdisciplinary fields of
educational sciences. The research included different topics, types and sample size of which
only one research was conducted on a sample of preschool children, but none on preschool
teacher. Based on the review of papers, the need to empower preschool teachers and develop
their professional competencies and manage educational institutions in the direction of
providing the necessary conditions to encourage intercultural and inclusive environments for
learning and development should be emphasized. It is important to intensify the implementation
of research on this topic with various stakeholders in the field of early and preschool education
Exploring the Culture of Early Childhood Education Institution: Slovenian Curriculum
No full textKultura ustanove ranog odgoja snažna je mreža običaja, pravila, normi, ponašanja svih članova ustanove, a koja se prepoznaje po njihovim međusobnim odnosima, upravljanje ustanovom, organizacijskim i fizičkim okruženjem te stupnju usmjerenosti na
učenje i istraživanje odgojno-obrazovne prakse. Kultura vrtića nije statična, ona se stalno stvara i oblikuje u interakciji svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa i preslikava se i odražava u ozračju ili organizaciji čitave ustanove. Drugim riječima, svaka organizacija ima kulturu koja podrazumijeva niz nepisanih očekivanja koja oblikuju sve u ustanovi. U radu se prihvaćaju određenja kulture ustanove suvremenih autora (Schein, Vujičić, Fergusson, Petrović-Sočo i drugi) uz teorijsku analizu obrazovne paradigme odgajatelja. Cilj promjene obrazovne paradigme praktičara je da se na suvremen način pronađe najučinkovitiji put od transmisije ka transformaciji znanja; to je put koji će djeci rane dobi pružiti mogućnost da tako preuzeto znanje, kritičkim promišljanjem, preispitaju i stave u stvarni svijet. Stoga je cilj ovoga rada napraviti uvid i analizu obrazovne paradigme slovenskih odgajatelja i načina oblikovanja strukturalnih dimenzija kulture u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Sloveniji (konkretno prostorno-materijalnog konteksta), uzimajući u obzir specifičnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u toj državi.The culture of early childhood education in institution is strong network of customs, rules, norms, behaviours for all members of educational institution. It is identified by their inter-relations, management of institution, organizational and physical environment and level of focus on learning and research on educational practice. The culture of kindergarten is not statical because it is created and formed withinin interaction of all stakeholders of educational process all the time. It is copied and reflected in the atmosphere ori n the organisation of education institution. In other words, every organization has a culture that implies a series of unwritten expectations that shape everything in the institution. The paper accepts the definitions of the culture of the institution of contemporary authors (Schein, Vujičić, Fergusson, Petrović-Sočo and others) with a theoretical analysis of the educational paradigm of educators. The goal of changing the educational paradigm of practitioners is to provide the most effective route from the transmission to the transformation of knowledge; so this is the path that early aged children will provide the opportunity to take the knowledge, critical thinking, question, and put them in the real world. Therefore, the aim of this paper is to make an insight and analysis of the educational paradigm of Slovenian educators and shaping the structural dimensions of culture in institutions of early and preschool education in Slovenia (specifically spatialmaterial context), taking into account the specifics of early and preschool education in that country
Analysis of Kinesiology Programs for Children of Early and Preschool Age
No full textCilj ovog rada bio je analizirati dostupne kineziološke programe za djecu koji se nude u institucijskom i izvaninstitucijskom kontekstu te utvrditi postoje li određene kvalitativne razlike između istih. Metodom analize sadržaja analizirani su internetski dostupni sadržaji. U daljnjim koracima istraživanja grupirani su i analizirani kineziološki programi koji se provode unutar odgojno- obrazovne ustanove te izvan nje. Rezultati ukazuju da se unutar institucijskoga konteksta provode dvije vrste kinezioloških
programa, integrirani kineziološki program te specijalizirani (kraći) kineziološki program dok se kineziološki programi izvan institucijskog konteksta mogu podijeliti u pet kategorija: edukacijski kineziološki programi, sportski klubovi, socijalni kineziološki
programi, zdravstveni kineziološki programi te programi opće tjelesne spreme. Analizirajući rezultate institucijskih i izvaninstitucijskih programa, najveće razlike mogu se zamijetiti u pristupu poučavanja, stručnome kadru koji provodi programe, razini suradnje s roditeljima i lokalnom zajednicom te učestalosti njihova provođenja. Posebno se ističe integrirani kineziološki program unutar institucijskoga konteksta koji koji prema svojim karakteristikama u najvećoj mjeri doprinosi cjelovitom razvoju djece i njihovim potrebama. Integrirani kineziološki programa potrebno je poticati u svim dječjim vrtićima. Uvelike doprinosi integriranom učenju djece, njihovom optimalnom rastu i razvoju te normalnom i zdravom funkcioniranju cijeloga organizma. Istim se direktno i indirektno potiče usvajanje motoričke pismenosti te stvaranje navike vođenja zdravog i aktivnog načina života od najranije dobi. Ovo istraživanje ukazuje na važnost i dobrobiti osmišljavanja i implementacije raznovrsnih kinezioloških programa u svakodnevnicu djece od njihove najranije dobi s naglaskom na što kvalitetniju provedbu istih s ciljem cjelovitog rasta i razvoja.The aim of this paper was to analyse the kinesiology programs implemented for early and pre-school age children within and outside the institutional context and to determine whether there are significant differences between them. The
research was conducted using the content analysis method. Online available content was analysed in the most significant databases. Further research steps have also grouped and analysed the kinesiology programs implemented within the educational establishment and beyond. The results show that two types of kinesiology programs are implemented within
the institutional context, integrated kinesiology program and specialized (short) kinesiology program, whereas the kinesiology programs outside the institutional context may be divided into five categories: educational kinesiology programs, sports clubs, social kinesiology programs, health kinesiology programs and general fitness programs. Analyzing the results of kinesiology programs within the institutional context and outside the institutional context, the main differences are noticed in teaching approach, professional staff that implements programs, level of cooperation with parents and local
community and the frequency of program implementation. The integrated kinesiology program stands out in particular within the institutional context, which, according to its characteristics, to the greatest extent contributes to the overall development of children and their needs. An integrated kinesiology program should be encouraged in all kindergartens. It adds value greatly to children’s integrated learning, their optimal growth and development, and the normal and healthy functioning of the whole organism. Consequently, the integrated kinesiology program, directly and indirectly, encourages the adoption of motor literacy and the creation of habits of leading a healthy and active lifestyle from an early age. This research points out the importance and the benefits of creating and implementing diverse kinesiology programs in the everyday life of children from their earliest age, with an emphasis on the best implementation of such programs with the aim of overall growth and development
Likovna i glazbena zavičajna baština u integriranom kurikulumu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
No full textImplementacija likovne i glazbene zavičajne baštine u kurikulum ustanova ranog i predškolskog odgoja čiji je smisao sačuvati kulturni identitet i zavičajne vrijednosti predstavlja ne samo nužnost, već i vrlo važan dio u kurikulumu kojim će se djeca poticati na istraživanje vlastitog kulturnog nasljeđa i očuvanja tradicijskih vrijednosti.
Kulturna i zavičajna baština, važnost tradicije u odgojno-obrazovnom procesu glavni su element rada, posebna pažnja posvećena je implementaciji likovne i glazbene zavičajne baštine u kurikulum ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kao i značaj odgajatelja u poticanju zavičajnog identiteta a rad sadrži i istraživanje likovne i glazbene kulturne baštine zavičaja.
Spoznavanjem likovne i glazbene baštinu, djeca se senzibiliziraju za njezino očuvanje u vrtiću dajemo joj na važnosti i daljnje prenošenje pa makar i djelić nečega što predstavlja kraj u kojem živimo i rastemo. Učeći o vlastitoj kulturi, važno je kod djece poticati i razvijati osjećaje tolerancije prema drugim kulturama a brojni su i primjeri iz prakse da su djeca najbolji čuvari kulturne baštine.
Razvoj zavičajnog identiteta kod djece predškolske dobi najčešće ovisi i o stavovima odgajatelja prema tradiciji, kulturi i bogatstvu zavičaja, kao važnim dijelovima odgojno - obrazovnog procesa.
Cilj rada je istražiti likovnu i glazbenu zavičajnu baštinu u integriranom kurikulumu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u pedagoškoj dokumentaciji na razini Hrvatske te u pedagoškoj dokumentaciji odgojno-obrazovne skupine.
Ovim radom može se zaključiti kolika je važnost implementacije zavičajne baštine u odgojno-obrazovni rad te razvoj zavičajnog identiteta i vrijednosti kao jednako važnom dijelu u odrastanju svakog djeteta.Implementation of art and music native heritage in the curriculum of early and preschool education institutions whose meaning is to preserve cultural identity and native values is not only a necessity, but it is also a very important part of the curriculum which will encourage children to explore their own cultural heritage and preserve traditional values. Culture and native heritage, the importance of tradition in the educational process is the main elements of the work, special attention is paid to the implementation of visual and musical native heritage in the curriculum of early and preschool education and the importance of educators in fostering local identity, musical cultural heritage of the homeland. By learning about the artistic and musical heritage, children are sensitized to preserve in a kindergarten, we give it the importance of remote transmission, even apart of something that represents the area in which we live and grow up. Learning about their own culture, it is important to encourage and develop in children a sense of tolerance towards other cultures and there are many examples from practice that children are the best guardians of cultural heritage. The development of homeland identity in preschool children most often depend on the attitudes of educators towards the tradition, culture and wealth of homeland, as well as important parts of the educational process. The aim of this paper is to explore the artistic and musical native heritage in the integrated curriculum of early and preschool education in the pedagogical documentation at the Croatian level and the pedagogical documentation of the educational group. With this paper, we can conclude the importance of the implementation of native heritage in educational work and the development of native identity and values as an equally important part in the growth of every child
Samoprocjena kompetentnosti učitelja u osnovnim školama i mentora za rad s darovitim učenicima
No full textU današnje vrijeme sve je više potencijalno darovite djece jer se svijet oko nas razvija enormnom brzinom. Mnoge razvijene zemlje svijeta za prevladavanje izazova suvremenog društva prepoznaju populaciju darovitih kao svoj bitan resurs. Upravo
zato je važan obrazovni sustav koji mora pratiti te promjene i biti usmjeren na razvoj svakog pojedinog djeteta, odnosno ključna je individualizacija kojom uvažavamo potrebe svakog djeteta. Isto tako, važno je da imamo kvalitetnog i dobro pripremljenog učitelja koji ima i razvijene kompetencije za rad s djecom s posebnim potrebama. Uz učitelje, učitelji mentori također igraju važnu ulogu u poučavanju darovitih. Naime, mentoriranje potencijalno darovite djece smatra se jednim od važnih oblika načina
rada s darovitima. Stoga je cilj ovog rada bio istražiti samoprocjenu kompetentnosti učitelja u osnovnim školama i mentora, koji djeluju u različitim drugim oblicima rada s darovitima kao što su npr. centri izvrsnosti, za rad s darovitim učenicima. Kao metoda
istraživanja korištena je anketa, a kao tehnika prikupljanja podataka anketni upitnik. Istraživanje je provedeno na uzorku (N=51) učitelja u Rijeci. Dobiveni rezultati ukazuju na to kako se većina učitelja ne smatra kompetentnima za rad s darovitim učenicima ili nisu sigurni, da radni staž i dosadašnje iskustvo prilikom samoprocjene kompetentnosti nisu statistički značajni u našem istraživanju (jer je u ispitivanju sudjelovalo najviše mladih učiteljica u osnovnim školama s malim radnim stažem, a k tome i kraćim iskustvom), da ne postoje razlike između samoprocjene kompetentnosti i stavova učitelja o cjeloživotnom obrazovanju, da postoji povezanost između profesionalnog razvoja i samoprocjene kompetentnosti u radu s darovitim učenicima (važno je napomenuti da njih 27.5% nije uopće sudjelovalo u niti jednom obliku usavršavanja). Također, zaključujemo da više od polovice ispitanika nema iskustva u radu s darovitim učenicima te da učitelji u prosjeku imaju uglavnom pozitivno iskustvo, da učitelji procjenjuju svoje pedagoške kompetencije vrlo dobrima, kao i da postoji povezanost između samoprocjene pedagoških kompetencija i nekih od stavova učitelja o obrazovanju darovitih.Nowadays, there are more and more potentially gifted children because the world around us is evolving at an enormous rate. Many developed countries, in order to overcome the challenges of modern society, recognize the gifted population as their essential resource. This is where the importance of the educational system comes in, which must follow these changes and be focused on the development of each individual child, ie individualization by which we respect the needs of each child is the key. It is also important that we have a good quality and well-prepared teacher who also has developed competencies for working with special needs children. In addition to teachers, teacher mentors also play an important role in teaching the gifted. Namely, mentoring potentially gifted children is considered one of the important forms of working with the gifted. Therefore, the aim of this paper was to investigate the self-assessment of competence of primary school teachers and mentors, who work in various other forms of working with gifted people such as centers of excellence, which cater to gifted students. A survey was used as a research method, and a survey questionnaire was used as a data collection technique. The research was conducted on a sample (N = 51) of teachers in Rijeka. The obtained results indicate that most teachers do not considered themselves competent to work with gifted students or are not sure, that work experience and previous experience in self-assessment of competence are not statistically significant in our study (because the participants were mostly young teachers working in primary schools with low seniority, as well as poor experience), that there are no differences between self-assessment of competence and teachers’ attitudes about lifelong learning, and that there is a link between professional development and self-assessment of competence in working with gifted students (it is important to note that 27.5% did not participate in any form of training). We also conclude that more than half of the participants have no experience in working with gifted students and that on average teachers have a mostly positive experience, that teachers assess their pedagogical competencies as very good, and that there is a connection between self-assessment of pedagogical competencies and some teachers' attitudes towards the education of the gifted
PROMEHS Kurikul za promicanje mentalnoga zdravlja u vrtićima i školama: Priručnik za odgajatelje, učitelje i nastavnike u svrhu promicanja vlastitoga mentalnoga zdravlja
No full textSvrha ovog priručnika je primjena PROMEHS kurikula za vlastito mentalno zdravlje odgajatelja, učitelja I nastavnika. Sadržajno obuhvaća suvremene teorijske spoznaje te praktične implikacije za osnaživanjem vlastitoga mentalnoga zdravlja kod odgojno- obrazovnih djelatnika. Pritom, također obuhvaća tri važna područja: podruje socijalno- emocionalnih kompetencija, otpornosti i mentalnoga zdravlja
PROMEHS Kurikul za promicanje mentalnoga zdravlja u vrtićima i školama: Priručnik za odgajatelje i učitelje u svrhu promicanja mentalnoga zdravlja djece u dobi od 3. do 10. godine
No full textSvrha ovog priručnika je primjena PROMEHS kurikula za mentalno zdravlje djece u vrtićima i školama, konkretno za rad odgajatelja I učitelja s djecom i učenicima u dobi od 3. do 10. godine. Sadržajno obuhvaća metodičko- didaktički prikaz aktivnosti koje odgajatelji i učitelji razredne nastave mogu provoditi s ciljem osnaživanja mentalnoga zdravlja, otpornosti i socijalno-emocionalnih kompetencija djece i učenika. Aktivnosti prikazane u priručniku provode se u sklopu postojećih kurikula dječjih vrtića i osnovnih škola kao suvremeni program za promociju i prevenciju teškoća iz područja mentalno zdravlja djece I učenika, a sadržajno i metodički su povezani s priručnikom za djecu I učenike
PROMEHS Kurikul za promicanje mentalnoga zdravlja u vrtićima i školama: Smjernice za nositelje obrazovnih politika u svrhu promicanja mentalnoga zdravlja
No full textSvrha ovog priručnika je senzibiliziranje ravnatelja odgojno-obrazovnih institucija i nositelja obrazovnih politika u našoj zemlji na važnost mentalnoga zdravlja djece i učenika, posebice u kontekstu odgoja i obrazovanja, te uloge dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola. Sadržajno obuhvaća suvremene teorijske spoznaje te praktične implikacije za odgojno- obrazovni kontekst u okviru osnaživanja mentalnoga zdravlja djece, učenika i odgojno- obrazovnih djelatnika. Pritom, također obuhvaća tri važna područja: područje socijalno- emocionalnih kompetencija, otpornosti i mentalnoga zdravlja
Kako bez suza u dječji vrtić i osnovnu školu? : Podrška socijalno-emocionalnoj dobrobiti djece tijekom prijelaza i prilagodbe, Psihologija dobrobiti djece vol. 2
No full textRani i predškolski period predstavlja vrlo dinamično i intenzivno razdoblje u razvoju djece u kontekstu značajnog broja promjena koje se događaju. Dosadašnje spoznaje iz područja razvojne psihologije sustavno pokazuju da se tijekom životnog kontinuiteta nikada poslije ranog i predškolskog perioda ne javlja toliki broj promjena kao što je to tijekom ovog ranog razvoja, pri čemu one ostavljaju značajan trag u kasnijem životu pojedinca. Pored toga što je rani razvoj sam po sebi iznimno dinamičan, djeca dodatno mogu biti izložena različitim izazovima tijekom svojeg djetinjstva. Te izazove treba promatrati kao mogućnosti za daljnji razvoj i napredak, no nerijetko je tako. Ovo je jedan od značajnih aspekata i ciljeva koje je projekt prikazan u ovoj knjizi nastojao ostvariti i istaknuti kada je riječ o izazovima prijelaza iz obitelji u dječji vrtić teiz dječjeg vrtića/predškole u osnovnu školu. Pritom je važno istaknuti ulogu okoline (mikro i makro) u životu djece. Naime suvremeni diskursi stavljaju naglasak upravo na osvješćivanju važnosti ranog razvoja na kasniji život pojedinca, a time i na odgovornosti koju skrbnici, obitelji te odgojno-obrazovne ustanove imaju u životu djece. I to je drugi značajan aspekt ove knjige budući da se projektom preuzela ta odgovornost, odgovornost članova akademske zajednice da pruže podršku utemeljenu na suvremenim spoznajama iz područja kvalitete prijelaza i prilagodbe tijekom djetinjstva, djeci, njihovim roditeljima te praktičarima: odgajateljima, učiteljima i stručnim suradnicima. Budući da je optimalan socijalno-emocionalni razvoj djece, u okviru kojeg se razvijaju vještine koje djeci omogućuju visoku razinu dobrobiti u dječjem vrtiću, školi i životu općenito, a uključuju sposobnost prepoznavanja i razumijevanja tuđih osjećaja i emocionalnih stanja, upravljanje snažnim osjećajima i načinima na koje ih izražavaju, razvijanje empatije, uspostavljanje i održavanje odnosa, adekvatan razvoj privrženosti, te efikasno donošenje odluka ključan za psihološki zdrave razvojne ishode, planirane aktivnosti u okviru projekta bile su usmjerena na podršku socijalno-emocionalnoj dobrobiti djece tijekom prijelaza i prilagodbe. Kako bi se zadovoljio holistički pristup u razvoju djece i odgojno-obrazovnom radu s njima, aktivnosti su varirane u odnosu na krajnje korisnike, metodički i sadržajno. Planirane aktivnosti su predložene projektnim partnerima: Dječjem vrtiću More, PPO Đurđice i osnovnoj školi Trsat te su ostvarene u suradnji s njihovim ravnateljicama, stručnim suradnicima te odgajateljima i učiteljima. Temeljem Programa pružanja podrške socijalno-emocionalnoj dobrobiti djece predškolske dobi, od 25. ožujka 2019. do 13. svibnja 2019. godine u DV Đurđice: u četirima terminima po dva školska sata održane su radionice s 30 djece, polaznicima predškole u DV Đurđice te posjet OŠ Trsat. Cilj radionica bio je poticanje socijalno-emocionalne dobrobiti djece pred polazak u osnovnu školu. Prvim sudjelovanjem u okviru manifestacije „Rijeka psihologije“ (20. veljače 2019.) nastojalo se senzibilizirati odgajatelje i učitelje na važnost prijelaza i prilagodbe djece kao i na prakse koje se pritom primjenjuju s ukupno 41 sudionikom. Drugim sudjelovanjem u okviru Rijeke psihologije (20. veljače 2020.) cilj je bio raspraviti o izazovima roditeljstva tijekom prijelaza i prilagodbe djece, pri čemu je sudjelovalo petnaest roditelja. Održani stručni skup u suorganizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje namijenjen odgajateljima, učiteljima i stručnim suradnicima, 28. kolovoza 2019. godine, putem suvremenih plenarnih predavanja i kvalitetno osmišljenih radionica, imao je za cilj osnažiti postojeće kompetencije 150 sudionika u praksama prijelaza i prilagodbe djece. Krajem 2019. godine, projekt je prikazan na međunarodnoj konferenciji EduVision2019 u Ljubljani, u Sloveniji na kojoj je sudjelovalo 240 odgajatelja, učitelja, stručnih suradnika i znanstvenika iz cijele Europe. U Atriju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 2. ožujka 2020. godine održana je predstava za djecu i roditelje „Škola je fora, a ne noćna mora“ na temu prijelaza i prilagodbe. Posljednja planirana aktivnost: Poticanje socijalno-emocionalne dobrobiti djece rane dobi u jaslicama, koja je trebala biti provedena u jasličkim skupinama DV More, PPO Đurđice tijekom travnja 2020. godine nije provedena zbog pojave pandemije COVID-19 i epidemioloških mjera. Pojedine su projektne aktivnosti uključile i rad studenata, njih ukupno 34, koji su projekt doživjeli kao jednim od načina učenja, pri čemu su korištene metode društveno korisnog učenja i volontiranja. Angažman svih uključenih,
a bilo ih je mnogo, pokazao je intrinzičnu motivaciju, spremnost na suradnju i entuzijazam a sve u svrhu ostvarenja sinergije akademske zajednice, odgojno-obrazovne prakse i lokalne zajednice čiji je konačni cilj povećanje razine kvalitete života djece i njihovih obitelji. Premda je već u međuvremenu pandemija COVID-19 kreirala novi izazov u okviru ovog područja, osvrti i evaluacije sudionika projekta pokazali su da su projektne aktivnosti doprinijele višoj razini socijalno-emocionalne dobrobiti djece tijekom prijelaza i prilagodbe u susjedstvu Kampus, ali i šire